REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2230/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Kristine Gašparac Orlić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. L. kojeg brani G. K., odvjetnik iz Z., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. rujna 2019., broj: 51. Pp J-1907/18, na sjednici vijeća 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni M. L. je na temelju članka 183. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem da nakon provedenog postupka, a posebno analizom nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke nisu nađeni podaci da bi okrivljenik udario pijukom oštećenika po desnoj nozi, zbog čega okrivljenikovu obranu nije moguće isključiti, pa je na temelju načela „u dvojbi u korist okrivljenika“, isti oslobođen optužbe.

2. Protiv te odluke ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da je i svjedok D. S. vidio cijeli događaj i potvrdio da je okrivljenik oštećenika udario krampom u nogu, da nije ispitan odvjetnik koji je u kritično vrijeme bio prisutan događaju, a da nalaz vještaka ide u prilog optužnom aktu, predlažući da se pobijana presuda ukine i u ponovnom postupku okrivljenika oglasi krivim, te mu izrekne novčana kazna i naloži plaćanje troškova.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da razlozi prvostupanjskog suda za oslobođenje od optužbe koji se tiču utvrđenog činjeničnog stanja nisu prihvatljivi, te da je odluka zasad preuranjena.

6. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da na temelju provedenog vještačenja nisu nađeni podaci da bi okrivljenik udario pijukom D. L. po desnoj nozi. No, iz cijelog provedenog postupka proizlazi da je do udarca krampom u nogu oštećenika doista došlo. Tako okrivljenik iskazuje da je kramp metalnim dijelom spustio na cipelu desne noge oštećenika, no opravdava to činjenicom da je oštećenik postavio svoju nogu pod kramp. Oštećenik i svjedok S. potvrđuju da je do kontakta pijuka i noge oštećenika doista došlo (pa tako svjedok S. navodi da je okrivljenik pogodio oštećenika krampom malo u nogu), a sudski vještak u nalazu i mišljenju utvrđuje da je oštećenik zadobio oguljotinu srednjeg i donjeg dijela desne potkoljenice koje ozljede su mogle nastati jednim udarcem, da se radi o udarcu tipa okrznuća („štrajf“), te da pijuk koji se dovodi u vezu s ozljeđivanjem jest podesno sredstvo za nastanak ovakvih ozljede koje su mogle nastati udarcem pijukom po nozi, a da nije moguće ocijeniti je li oštećenik uoči zamaha pijuka podmetnuo svoju nogu na putanju pijuka.

7. Dakle, zapravo i nije sporno da je do udarca pijuka u nogu doista došlo, a u postupku je bilo nužno precizno utvrditi je li točna okrivljenikova verzija (da je oštećenik podmetnuo svoju nogu u trenutku zamaha) ili oštećenikova (da je do udarca došlo dok je stajao na cesti govoreći okrivljeniku da neće kopati). Tu odlučnu okolnost nije u postupku moguće utvrditi medicinskim vještačenjem ozljeda, već iskazima prisutnih svjedoka – očevidaca. Nedostatak prijedloga stranaka ne sprečava sud da utvrdi kojim dokaznim sredstvima se mogu utvrditi odlučne činjenice i da izvede te dokaze radi svestranog razjašnjenja stanja stvari, pri čemu je sud s jednakom pažnjom dužan utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Primijenjeno pravilo "in dubio pro reo" podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, međutim o tome se u konkretnom slučaju ne radi, jer primijenjeno načelo podrazumijeva da su prethodno izvedeni svi dostupni dokazi. Uzimajući u obzir da iz spisa proizlazi se događaj odigrao prilikom započinjanja radova kojima su bile prisutne još neke osobe (oštećenikovi roditelji, sestra i tetak, okrivljenikov odvjetnik, radnici građevinske tvrtke…), ne može se isključiti mogućnost da je i netko od navedenih direktno nazočio situaciji u kojoj je došlo da kontakta noge i pijuka. Također je verzije događaja nužno ocijeniti i po pravilima logike i životnog iskustva, ocijeniti je li životno uvjerljivo da bi oštećenik postavio nogu pod padajući kramp ili bi eventualna refleksna reakcija bila da pokuša izbjeći udarac, utvrditi je li okrivljenik zamahivao krampom u neposrednoj blizini oštećenika koji je stajao na mjestu i pritom eventualno postupao sa svjesnim nehajem u odnosu na posljedicu (ozljeđivanje)…

8. Imajući u vidu da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda donesena preuranjeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ispitati okrivljenika, ispitati kao svjedoka oštećenika D. L., utvrditi koje su osobe još bile prisutne kao očevici događaja i ispitati ih, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. lipnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.