REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5503/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Snježane Oset, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog, zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. D. B. G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. travnja 2022., broj: 30. Pp-2468/2022, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. D. B. G. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D. B. G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. travnja 2022., broj: 30. Pp-2468/2022, proglašen je krivim okr. D. B. G. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 50 dana, u koju se lišenje slobode 21. i 22. veljače 2022. uračunava kao dva dana, tako da je preostala kazna zatvora u trajanju 48 dana i, na temelju čl. 44. st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, primjenjuje uvjetna osuda na način da preostali dio izrečene kazne zatvora neće biti izvršen ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 15. st. 1. i 2. u vezi čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju šest mjeseci, dok je u odnosu troškove
-
2-
prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 500,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem braniteljice B. J. V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Uz puno poštovanje i razumijevanje žalbenih navoda kojima se ističe da je okrivljenik u nekoliko navrata tražio intervenciju policije te da u tim prilikama, osim izlaska na teren, nije bilo poduzetih radnji i mjera, da je nedvojbeno utvrđeno da je do razgovora u Centru za socijalnu skrb došlo na inicijativu okrivljenika te da je okrivljenikova supruga samo dva dana poštovala dogovor do kojeg je tamo došlo, treba navesti da isti nemaju nikakav utjecaj na utvrđenje krivnje u ovom prekršajnom postupku. Jednako je i u odnosu na žalbene navode kojima se detaljno opisuje, a i potkrjepljuje dostavljenom relevantnom dokumentacijom, da je suština problema u obitelji okrivljenika ovisnost njegove supruge. Ni ovi žalbeni navodi, iako životni, nemaju utjecaja na odlučivanje krivnje u ovom prekršajnom postupku, niti opravdavaju postupanje okrivljenika za koje je proglašen krivim. Nadalje, ni žalbeni navodi koji su istaknuti u trećem i četvrtom odlomku obrazloženja žalbe ne utječu na ispravnost pobijane presude, jer za pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja nije bitno na koji je način prekršaj utvrđen, a osim toga činjenični opis optužbe je u ovom prekršajnom postupku mijenjan dva puta, o čemu je okrivljenik bio upoznat i dao je svoje očitovanje, tako da utvrđenja dežurnog socijalnog radnika Zvonimira Perića više nisu predmet odlučivanja.
6. Žalbeni navod „da se okrivljenom ne poklanja vjera za nanesene tjelesne ozljede obzirom da ne postoji foto dokumentacija djelatnika policije“ predstavlja fragmentarno prikazivanje utvrđenog činjeničnog stanja i razloga prvostupanjskog suda. Naime, već iz same obrane, koju je okrivljenik iznio pisanim putem, kao i prilikom suočenja sa žrtvom nasilja, jasno je da okrivljenik uopće ne osporava da je 10. veljače 2022. uhvatio svoju suprugu rukom za vrat u namjeri da je izvuče iz stana, koje ponašanje nedvojbeno predstavlja čin tjelesnog nasilja. Tako u pisanoj obrani, nakon što je detaljno opisao tijek događaja koji je prethodio, navodi: „hvatam je i izvlačim iz sobe“, dok prilikom suočenja navodi: „te sam te ja u jednom trenutku primio podlakticom u predjelu vrata i odvukao te izvan stana“. Iz tako iznesene obrane jasno proizlazi da okrivljenik uopće ne osporava da je inkriminirane prilike počinio tjelesno nasilje na štetu svoje supruge i to upravo na način kako je prvostupanjskom presudom i proglašen krivim. Takvo protupravno okrivljenikovo ponašanje nesporno proizlazi i iz iskaza svjedokinje V. R. G., supruge okrivljenika.
-
3-
7. U odnosu na fotografije ozljeda koje je okrivljenik priložio uz žalbu, treba navesti da se takvi žalbeni navodi nikako ne mogu prihvatiti osnovanim, niti se mogu s uspjehom isticati u žalbenom postupku. Naime, odredba čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Nadalje, s obzirom da je okrivljenik, i u pisanoj obrani i tijekom suočenja, vrlo detaljno opisao cijeli tijek događaja koji je prethodio inkriminiranom momentu, jasno je da nema elemenata za utvrđenje postupanja u nužnoj obrani, jer je eventualni napad već bio prestao.
8. Žalbeni navodi o nejasnoj primjeni represivnih mjera prema okrivljeniku, pri čemu okrivljenik očigledno misli na postupanje policijskih službenika, ne mogu biti predmet razmatranja povodom žalbe na prvostupanjsku presudu.
9. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe činjenica da je u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude navedeno da je postupanje okrivljenika za koje je proglašen krivim izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti kod njegove supruge, treba navesti da taj dio činjeničnog opisa, s obzirom da je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenost konstitutivni dio bića prekršaja psihičkog nasilja u obitelji a okr. D. B. G. je proglašen krivim za tjelesni oblik nasilja u obitelji, predstavlja višak koji nikako ne utječe na zakonitost i pravilnost činjeničnog opisa tjelesnog nasilja.
10. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
12. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji koja je primijenjena okr. D. B. G., ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je ovom okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija, pogotovo imajući na umu da je okrivljenik primarni počinitelj.
13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest
-
4-
mjeseci, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, a naročito činjenicu da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da okrivljenik ima problem s nemogućnošću kontrole bijesa, što i sam priznaje, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
15. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, CSS i tužitelja.
