Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-796/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B., OIB:..., iz S., i tužiteljice M. B., OIB:..., iz S., oboje zastupani po punomoćnicima Z.O.U. Z.. S. i B. B., odvjetnicima iz S., protiv tužene K. M. N., OIB:..., iz S., i tuženika K. N., OIB:..., iz S., oboje zastupani po punomoćnicima O. D. A. & P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Psp-5/2021-13 od 4. svibnja 2022., 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Psp-5/2021-13 od 4. svibnja 2022. tako da se sudi:

1. Utvrđuje se da su tuženici smetali posljednji mirni posjed prava služnosti prolaza tužitelja kroz dvorište na nekretnini tuženika, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Sisak u z.k.ul. br. 2862, k.o. S. S. i to: k.č.br. 1941/2, i to od ulaznih vrata u dvorište tuženika, pa do ulaza u podrume ispod kuće tužitelja, a na način što su na predmetna dvorišna vrata postavili bravu te zaključali vrata, čime su tužiteljima potpuno onemogućili pristup u njihove podrumske prostorije.

2. Nalaže se tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da uklone bravu na ulaznim vratima u svoje dvorište ili da na drugi način tužiteljima omoguće neometan pristup do njihovih podrumskih prostorija, sve u roku od 8 dana.

3. Zabranjuje se tuženicima svako buduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.852,90 kn (tri tisuće osamsto pedeset i dvije kune i devedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počevši od 14. lipnja 2022., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

"1 . Utvrđuje se da su tuženici smetali posljednji mirni posjed prava služnosti prolaza tužitelja kroz dvorište na nekretnini tuženika, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Sisak u z.k.ul. br. 2862, k.o. S. S. i to: k.č.br. 1941/2, i to od ulaznih vrata u dvorište tuženika, pa do ulaza u podrume ispod kuće tužitelja, a na način što su na predmetna dvorišna vrata postavili bravu te zaključali vrata, čime su tužiteljima potpuno onemogućili pristup u njihove podrumske prostorije.

2I. Nalaže se tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da uklone bravu na ulaznim vratima u svoje dvorište ili da na drugi način tužiteljima omoguće neometan pristup do njihovih podrumskih prostorija, sve u roku od 8 dana.

3. Zabranjuje se tuženicima svako buduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, pa do isplate".

II. Nalaže se 1. tužitelju V. B. i 2. tužiteljici da 1. tuženici K. M. N. i 2. tuženiku K. N. naknade parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku 8 dana."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da sud drugog stupnja usvoji žalbu, a pobijano rješenje preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženike obveže na naknadu parničnih troškova.

3. U odgovoru na žalbu tuženici ocjenjuju da je žalba tužitelja neosnovana, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, obzirom da je pravilno zaključio da promjena brave u konkretnom predmetu ne predstavlja čin smetanja iz kojeg razloga predlažu da sud drugog stupnja odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrdi, odnosno podredno, da žalbu odbaci.

4. Žalba je osnovana.

5. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje, kao nesporne činjenice među strankama, da su tužitelji i tuženici vlasnici i posjednici susjednih nekretnina te da se međa između njihovih nekretnina proteže zidom kuće tužitelja na kojem se nalaze vrata za ulaz u podrumske prostorije kuće tužitelja, kao i to da se u podrumskim prostorijama tužiteljeve kuće nalaze brojila za vodu i plin.

5.1. U smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst - dalje: ZV) sud utvrđuje da su tužitelji koristili prolaz dvorištem tuženika na način da su ulazili u dvorište tuženika kroz ulazna vrata ili stepenicama da bi došli do ulaza u svoje podrumske prostorije te da je posjed služnosti trajao dugi niz godina sve do promjene brave, koju su tuženici promijenili 11. travnja 2021. Ovo pravo prolaza tužitelja proizašlo je iz međusobnog dogovora prednika tuženika i tužitelja da tužitelji mogu prolaziti kroz dvorište tuženika radi dolaska do svojih ulaza u podrum te su time, po ocjeni suda, tužitelji stekli pravo služnosti prolaza dijelom dvorišta tuženika kroz ulazna vrata, a koje pravo je trajalo više od 40 godina. Iz iskaza svjedoka O. M., prednika tuženika, sud utvrđuje da ulazna vrata u dvorište tuženika nisu bila zaključana 40 godina do dolaska u posjed tuženika u srpnju 2020. i da su tužitelji koristili ulazna vrata za prolaz u dvorište, a radi ulaza u svoj podrum. U odnosu na pravo služnosti sud utvrđuje da tuženici tužiteljima i nadalje ne osporavaju to pravo, ali ističu da isto nije uknjiženo na njihovoj nekretnini i smatraju da tužitelji imaju drugi prostor za odlaganje zimnice i sl.

5.2. Sud utvrđuje da su u ovom postupku tužitelji dužni dokazati čin smetanja da bi osnovano postavili zahtjev za zaštitu posjeda. Uzimajući u obzir navode tužbe sud utvrđuje da je čin smetanja uslijedio 11. travnja 2021. na način da su tuženici postavili bravu na ulazna vrata dvorišta što je tužiteljima onemogućilo nesmetan ulaz u dvorište tuženika, koje pravo su tužitelji imali prije čina smetanja. Prema utvrđenju suda tužitelji su koristili dvorište za pristup podrumu, ali nakon promjene brave za tužitelje je to bilo otežano, jer su morali pozvoniti na vrata tuženika i tražiti da im tuženici otključaju ulazna vrata i omoguće ulaz. Na temelju te činjenice sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da im je onemogućen ulazak u podrumski prostor, odnosno da su smetani u svojem pravu služnosti prolaza. Tvrdnje tuženika da je postavljanje nove brave i zaključavanje vrata nužno za zaštitu njihovog maloljetnog djeteta, po ocjeni suda logične su i opravdane, zbog čega sud zaključuje da promjena brave nije čin smetanja posjeda prava služnosti, jer tužiteljima nije onemogućen ulazak i ostvarenje prava služnosti, iz kojeg razloga sud ocjenjuje da se postupak tuženika ne može kvalificirati kao čin smetanja posjeda prava služnosti.

6. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ovaj sud prihvaća kao pravilna, međutim, po ocjeni ovog suda, osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6.1. U ovom postupku utvrđeno je da su tužitelji bili u posjedu prava služnosti prolaza po dvorištu tuženika radi dolaska do svojih vrata za ulazak u podrumske prostorije, te da su to pravo posjedovali dugi niz godina, jer nemaju drugi način da uđu u podrumske prostorije s obzirom da je kuća napravljena na međi s nekretninom tuženika. Kako nije bilo sporno među strankama da su do promjene brave 11. travnja 2021. ulazna vrata u dvorište tuženika bila otključana, te su tužitelji nesmetano ulazili u dvorište tuženika kako bi došli do ulaznih vrata svojih podrumskih prostorija, oni su bili posljednji mirni posjednici prava služnosti prolaza, a činjenica da su tuženici na ulazna vrata svojeg dvorišta postavili bravu koja se zaključava, a ključeve brave ulaznih vrata nisu dali tužiteljima, predstavlja čin smetanja posjeda, suprotno zaključku suda prvog stupnja, jer je tužiteljima onemogućen dotadašnji način posjeda prava služnosti. Pogrešan je pravni stav suda prvog stupnja da zbog činjenice što tužitelji mogu ući u dvorište tuženika, tako da pozvone na vrata tuženika te traže od tuženika da im otključaju ulazna vrata i omoguće ulaz, postavljanje brave na ulazna vrata dvorišta i zaključavanje ulaznih vrata dvorišta ne bi predstavljao čin smetanja posjeda. U tom smislu osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je takav način ostvarivanja posjeda prava služnosti neprihvatljiv iz razloga što tužitelji moraju čekati da tuženici budu kod kuće te ih moliti da im otključaju vrata, što tuženicima ne odgovara u bilo kojem trenutku, ali u svakom slučaju, po ocjeni ovog suda, tuženici su promijenili način izvršavanja posjeda prava služnosti tužitelja, odnosno, onemogućili su ih, postavljanjem brave i zaključavanjem ulaznih vrata, da posjed prava služnosti prolaza ostvaruju na dotadašnji način, zbog čega se radi o činu smetanja posjeda iz kojih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti u smislu odredbe članka 22. stavak 1. i 2. ZV-a. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je neosnovan prigovor tuženika o prekluziji prava na podnošenje tužbe za smetanje posjeda, jer prema odredbi članka 21. stavak 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, a u postupku je utvrđeno da su tužitelji saznali za čin smetanja 11. travnja 2021. zbog čega je zadnji dan roka iz citirane odredbe članka 21. stavak 3. ZV-a isticao 11. svibnja 2021., kada su tužitelji podnijeli tužbu u ovom predmetu.

7. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) i tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti.

8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

8.1. S obzirom da su tužitelji u cijelosti uspjeli s postavljenim tužbenim zahtjevom tuženici su im u obvezi solidarno naknaditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. stavak 1. i članka 161. stavak 3. ZPP-a.

8.2. Na temelju odredbe članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a tužiteljima pripada pravo na jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak na temelju Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa) u iznosu od 2.000,00 kn, PDV u iznosu od 500,00 kn na temelju Tbr. 42. Tarife. Tužiteljima također pripada i pravo na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 100,00 kn (Tbr. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - „Narodne novine“ broj 53/19. – dalje: Uredba i članak 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - „Narodne novine“ broj 118/18. – dalje: ZSP), te trošak predujma za očevid u iznosu od 302,90 kn, a ne u zatraženom iznosu od 500,00 kn, jer je iz podataka u spisu vidljivo da je iz plaćenog predujma podmiren samo trošak uredovanja izvan sudske zgrade 10. prosinca 2021. u iznosu od 302,90 kn, zbog čega tužitelji imaju pravo na povrat više plaćenog predujma. S obzirom da su tužitelji u cijelosti uspjeli s žalbom pripada im i pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn na temelju Tbr. 10. točka 2. Tarife, PDV na trošak žalbe (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 150,00 kn, te sudska pristojba na žalbu u iznosu od 200,00 kn (Tbr. 3. stavak 1. Uredbe i članak 7. stavak 1. ZSP). Ukupno su tuženici u obvezi tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.852,90 kn. Tužiteljima je dosuđena i zakonska zatezna kamata na parnične troškove odgovarajućom primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.) i to od dana donošenja ove odluke jer je tek ovom odlukom utvrđena obveza tuženika da tužiteljima plate parnične troškove.

Koprivnica, 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Tatjana Kučić v.r.