Poslovni broj: 14 P-1888/18-58

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja T. Ć. iz S., I. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., V. J. …, OIB: …, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 25. travnja 2022. u nazočnosti zamjenice zamjenika punomoćnika tužitelja M. P., odvjetničke vježbenice u O. d. B. i p., Z. i punomoćnice tuženika K. V., diplomirane pravnice kod tuženika, te objave 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„1. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime osigurnine iznos od 112.000,00 kn s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tekućoj od 15. travnja 2016. pa do isplate.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 112.000,00 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tekućoj od 15. travnja 2016. pa do 28. veljače 2022.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tekućoj od presuđenja pa do isplate.”

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj T. Ć. u tužbi navodi da je 2. siječnja 2016., kao djelatnik tvrtke J. d.o.o. iz B. m., bio osiguranik tuženika od posljedica nesretnog slučaja i to policom br. … na iznos od 140.000,00 kn i policom br. … na iznos od 140.000,00 kn za slučaj trajnog invaliditeta. Tužitelj je kod tvrtke J. d.o.o. iz B. bio zaposlen na neodređeno vrijeme kao ronilac. Dana 2. siječnja 2016., dok je obavljao poslove svog radnog mjesta, doživio je nezgodu na radu tako da mu je u ronjenju pozlilo pa je u besvjesnom stanju prevezen u medicinsku ustanovu. Tužitelj je najprije dopremljen u Opću bolnicu u Z., a zatim je prebačen u KBC S. gdje odmah smješten u V. z. s. ZZP, Z. z. p. m. u S. gdje je proveden dekompresijski tretman u barokomori. Potom je liječenje nastavljeno u KBC S., a rehabilitaciju je provodio u V. t. i u specijalnoj rehabilitacijskoj bolnici B. u M.. Provodio je redovite kontrole i posve se držao uputa liječnika. Konačno je uspostavljena dijagnoza: dekompresijska bolest, tetrapareza, dekompresijska bolest, tetrapareza, paraplegija i tetraplegija, kljenut peronealnog živca desnog stopala uz obvezno nošenje ortoze, pomoć dviju štaka, posljedične psihičke smetnje označene dijagnozom F43 i F42, inkontinecija mokraće i stolice. Tužitelj se obratio tuženiku radi isplate osigurnine na mirno. Tuženik je priznao da se radi o nesretnom slučaju, nezgodi, ali je, pozivajući se na Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja, koje su sastavni dio ugovora, tužitelja ocijenio s 50% invaliditeta, pri kojoj je ocjeni ostao i nakon tužiteljevih prigovora.

1.1. Nadalje se u tužbi navodi da je tuženik pogrešno ocijenio tužiteljevu invalidnost koja se utvrđuje sukladno gore navedenim Tablicama označenim kao 0449 Klasik. Tuženik je ocjenu izvršio po točki 78. Tablica, po istoj točki Tablica nisu obuhvaćene sve zdravstvene poteškoće tužitelja koje su posljedica pretrpljene nezgode, a to su: potpuna inkontinencija mokraće, inkontinencija stolice, kljenut peronealnog živca i posljedične psihičke poteškoće. Tužitelj je bio osiguran od posljedica nesretnog slučaj policom broj … kojom su obuhvaćeni svi radnici ugovaratelja osiguranja J. d.o.o. i policom br. … kojom je obuhvaćeno sedam ronitelja. Za obje police osiguranja primjenjuju se Tablice invalidnosti- Klasik važeće od 1. lipnja 2008. Posebnim odredbama i Tablica invalidnosti predviđena je invalidnost - pod toč. 76. ozljeda kralježnice s trajnim potpunim oštećenjem kralježnične moždine ispod nivoa ozljede - paraplegija itd. s gubitkom kontrole defekacije i uriniranja - pod toč. 174. predviđena je invalidnost za slučaj potpune klijenti peronealnog živca, a toč. 4. određen je invaliditet za postraumatski psihosindrom. Tužitelj smatra da je pozivom na odredbe cit. Tablica trebao biti ocjenjen sa 100% invalidnosti. Tužitelj smatra da ga pripada isplata naknada u 100 % iznosu i temeljem Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja koje su sastavni dio ugovora o osiguranju po obje police. Tako je prema odredbi čl. 7. st. 1. t. 3. Općih uvjeta i sukladno odredbi čl. 7. st. 2. istih Uvjeta, ukoliko se utvrdi djelomični invaliditet preko 50%, tada se na svaki dio postotka invaliditeta koji je preko 50% priznaje dvostruki iznos naknade. Kako tužitelj smatra da je on sukladno Tablicama invalid za 100%, to znači da mu po svakoj polici pripada daljnja naknada za 50% udvostručena, odnosno, s obzirom na osiguranu sumu od 140.000,00 kn, daljnja naknada za 50% iznosi 70.000,00 kn odnosno udvostručena iznosi 140.000,00 kn, a za dvije police 280.000,00 kn. Nije sporno da se radi o osiguranju osoba kao dobrovoljnom osiguranju i da osiguraniku pripada pravo na naknadu po svakoj polici osiguranja. Prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO osiguraniku pripadaju zakonske zatezne kamate od dana kad je osiguravatelja obavijestio o osiguranom slučaju. Prema dopisu ranije punomoćnice tužitelja, isti je zahtjev za naknadu podnijela 13. travnja 2016., pa od tog datuma tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu.

2. Tuženik C. o. d.d. u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da je tužitelj dana 2. siječnja 2016., kao djelatnik tvrtke J.-t. d.o.o. iz B. n/M doživio ozljedu na radu. Također ne osporava se je tuženik s tvrtkom J.-t. d.d. imao zaključenu policu osiguranja od nezgode broj … i … Po polici … otvorena je šteta broj … te je tužitelju isplaćeno 70.000,00 kuna. Po polici … otvorena je šteta broj … te je tužitelju isplaćeno 70.000,00 kuna. Tužitelju je sukladno Uvjetima za osiguranje od nesretnog slučaja te pripadajućim Tablicama za određivanje trajnog invaliditeta utvrđen trajni invaliditet od 50 % - sukladno glavi XII. točki 78. Tablica - 50% pomnoženo s osiguranom svotom za trajni invaliditet od 140.000,00 kuna daje 70.000,00 kuna. Tužba se temelji na pogrešnom zaključku da bi tužitelj trebao biti ocijenjen sa 100% TI (trajnog invaliditeta), te da se zbog istog naknada treba povećati za 50%. Tuženik osporava osnov budući drži da je isplatom iznosa od 70.000,00 kuna po polici ispunio svoju obvezu iz predmetnih Ugovora izvršio, jer nastavno na utvrđeni invaliditet od 50% nema osnova za primjenu čl. 7. st. 1. toč. 3. Općih uvjeta.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 4-5), prijavu o ozljedi na radu (l.s. 6-7), prijavu nesretnog slučaja (l.s. 8), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (l.s. 9-48), dopise C. o. (l.s. 49-52), klasik-tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 53-55), opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 56-58), dopunske uvjete za kolektivno osiguranje radnika od posljedica nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 59), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (l.s. 67-68), medicinska dokumentacija za tužitelja (l.s. 69-74 i 77-78), karton pacijenta (l.s. 80-110), medicinsko vještačenje (l.s. 121-124), opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 132-133), Klasik- Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 134-136), sudsko medicinsko vještačenje (l.s. 161-165), medicinska dokumentacija za tužitelja (l.s. 173-176), odgovor na podneske tužitelja i tuženika stalnog sudskog vještaka (l.s. 179-180), klasik-tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja/nezgode (l.s. 201-203), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom vještaku neurologu T. B. 1. srpnja 2020. (l.s. 121-123), te je pročitano pisano očitovanje vještaka T. B. zaprimljeno 26. ožujka 2021. (l.s. 141). Nadalje je sud proveo novo medicinsko vještačenje 21. rujna 2021. po vještaku neurologu I. L. (l.s. 161-164) i izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka I. L. zaprimljeno 4. studenog 2021. (l.s. 179-180).

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja T. Ć. za isplatu osigurnine s osnova invalidnosti koja je nastala kao posljedica nesretnog slučaja od 2. siječnja 2016. kada je kao ronilac tvrtke J. d.o.o. iz B. doživio nezgodu na radu.

6. Nesporna je pasivna legitimacija tuženika, te da je tužitelju prije pokretanja ovog postupka po obje police osiguranja isplaćen iznos od 140.000,00 kn koji odgovara ocjeni trajnog invaliditeta od 50 % po obje police, dok mu je za vrijeme ovog postupka 7. ožujka 2022. isplaćen i iznos od 112.000,00 kn za obje police koji zajedno sa ranije isplaćenim predstavlja prema ocjeni tuženika predstavlja isplatu za ocjenu trajnog invaliditeta od 70% trajnog invaliditeta.

6.1. Tužitelj T. Ć. je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 15. ožujka 2022. (l.s. 196) kojim, uz već isplaćene iznose s osnova osigurnine, traži dodatni iznos od 112.000,00 kn uz zateznu kamatu od 15. travnja 2016.

7. Sporan je postotak trajnog invaliditeta tužitelja, te izračun trajnog invaliditeta prema Klasik- Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) koje tablice su sastavni dio police osiguranja tuženika.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan

9. Sastavni dio ugovora o osiguranju po policama … i … su Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (l.s. 56-58), Dopunski uvjeti za kolektivno osiguranje radnika od posljedica nesretnog slučaja (l.s. 59) i Klasik-Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (l.s. 53- 55).

9.1. U točki 6. Klasik- Tablica tuženika navodi se da u slučaju gubitka ili oštećenja više udova ili više organa uslijed jednog nesretnog slučaja, postotci invaliditeta za svaki pojedini ud ili organ se zbrajaju, ali ne mogu iznositi više od 100%.

9.2. U točki 8. Klasik- Tablica navodi se da kod višestrukih ozljeda ili različitih posljedica na pojedinom udu, kralježnici, organu ili organskom sustavu, uslijed jednog nesretnog slučaja ukupni invaliditet na određenom udu, kralježnici, organu ili organskom sustavu, ocjenjuje se tako da se za najveću posljedicu oštećenja uzima postotak određen u ovoj Tablici invaliditeta, od sljedeće najveće posljedice uzima se polovina postotka određenoga u ovoj Tablici invaliditeta te redom 1/4, 1/8, itd., ako Posebnom odredbom nije drukčije određeno. Ukupan postotak invaliditeta ne može biti veći od postotka invaliditeta koji je određen ovom Tablicom invaliditeta za potpuni gubitak toga uda ili organa.

9.3. U točki 62. Klasik- Tablica (pod X. Mokraćni organi) navodi se potpuna inkontinencija urina- trajno u postotku od 40 % trajnog invaliditeta. U točki 78. Klasik- Tablica (pod XII. Kralježnica) navodi se ozljeda kralježnice s trajnim djelomičnim oštećenjem kralježnične moždine (tetrapareza, tripareza) bez gubitka kontrole defekacije i uriniranja, utvrđena neposredno nakon ozljede, te praćena kliničkim nalazom i pripadajućim EMG-om do 50 % trajnog invaliditeta.

9.4. Odredbom čl. 7. st. 1. toč. 3. Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja propisano je, ukoliko se utvrdi djelomični invaliditet preko 50 %, tada se na svaki dio postotka invaliditeta koji je preko 50 % priznaje dvostruki iznos naknade.

10. Sud je radi utvrđenja relevantnih činjenica proveo dva medicinska vještačenja po vještacima neuropsihijatrima.

10.1. Stalni sudski vještak T. B. u nalazu i mišljenju od 1. srpnja 2020. (l.s. 121- 123) navodi da je proučio predmetni sudski spis, priloženu medicinsku dokumentaciju i pregledao tužitelja T. Ć., rođenog …. godine, iz S., koji je 2. siječnja 2016. godine stradao na način da je tijekom ronjenja te prilikom izranjanja dobio smetnje disanja i potom je izgubio svijest sa posljedicom slijedećih bolesti: dekompresijska bolest, tetrapareza i inkontinencija urina. Kliničkim neurološkim pregledom vještak vještak nalazi. urednu funkciju kranijalnih živaca, ruke osciliraju i tonu u AG položaju uz spazam desne šake, GMS desne reducirana 50%, lijeve 30%, oslabljena fina motorika, izraženije lijeve ruke, noge tonu iz položaja po Mingazziniju uz tremor i spazam desne noge, manje i lijeve, peronealna lezija desno, ispad senzibiliteta distalno od Th11-12, anestezija lijeve noge, desne potkoljenice, parestezije uz dizestezije obje šake, izraženije lijevo, urinarna urgentna inkontinencija, opstipacija, erektilna disfunkcija. Vještak B. iznosi mišljenje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio spinalnu formu dekompresijske bolesti. Učinjena je indicirana obrada i provedeno adekvatno liječenje. Po završenom liječenju zaostaje tetrapareza, lezija desnog peroneusa i disfunkcija sfinktera, kao i psihičke smetnje. Prema tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) C. o. (listovi 53-55 spisa) zaostaje stupanj invalidnosti kao trajna posljedica bolesti nakon predmetnog štetnog događaja: Točka 78. = 50% i Točka 62. = 40%.

10.2. Iz pisanog očitovanja vještaka T. B. zaprimljenog 26. ožujka 2021. (l.s. 141). Nadalje je sud proveo novo medicinsko vještačenje 21. rujna 2021. po vještaku neurologu I. L.. (l.s. 161-164) i pročitano je pisano očitovanje vještaka I. L. zaprimljeno 4. studenog 2021. (l.s. 179-180).

10.3. Tuženik je nakon pisanog očitovanja vještaka B. prigovorio nalazu i mišljenju ističući da se u konkretnom slučaju radi o oštećenju jednog organa odnosno dijela leđne moždine, a inkontinencija urina je posljedica oštećenja živaca koji izlaze iz leđne moždine. Dekompresijska bolest nije nesretni slučaj budući se radi o bolesti koja ima predvidiv uzrok i predvidiv klinički tijek kao i kliničke simptome. Razlika između nesretnog slučaja i bolesti je upravo u tome što je nesretni slučaj neželjeni i nepredvidiv događaj koji dovodi do ozljede i oštećenja zdravlja. Tuženik ističe da je isplatio iznos kojim je utvrđen trajni invaliditet od 50% na osnovu točke 78. (ozljeda kralježnice), dok tuženik osporava utvrđenu točku 62. (inkontinencija trajno 40%) budući uzrok istoj nije nezgoda. Naime, u čl. 5. st. 1. Općih Uvjeta za osiguranje nezgode, nesretnim slučajem se smatra svaki iznenadni i od volje osiguranika nezavisni događaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, koji ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, privremenu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć.

10.4. U pisanom očitovanju vještaka T. B. zaprimljenog 26. ožujka 2021. (l.s. 141) glede prigovora tuženika vještak navodi da je inkontinencija urina temelj procjene trajnog invaliditeta na osnovu točke 62. Takva procjena je medicinski objektivna i stručno opravdana. Inkontinencija urina jest poremećaj funkcije mokraćnih organa (poglavlje X.- točka 62.), a čija etiologija može biti i s naslova oštećenja urogenitalnog (mokraćnog) sustava kao i živčanog sustava tijekom predmetnog štetnog događaja. Suprotno tvrdnjama tuženika dekompresijska bolest jest posljedica neželjenih i nepredvidivih događaja, što je u konačnici priznao i sam tuženik, konstatirajući da je isplatio iznos kojim je utvrđen trajni invaliditet na osnovu točke 78. koja je također posljedica dekompresijske bolesti.

10.5. Tuženik C. o. d.d. je ustajao na prigovoru na nalaz vještaka T. B. ističući da se radi o dobrovoljnom osiguranju od posljedice nezgode gdje je nedopušteno šire tumačenje Uvjeta i Tablica, kao i primjena analogije. Tuženik ističe da i nadalje prigovara na utvrđenom trajnom invaliditetu od 40 % na osnovu točke 62. Klasik- Tablica (Glava X. Mokraćni organi) za određivanje postotka trajnog invaliditeta budući da se kod tužitelja u odnosu na rečenu bolest nije radilo o ozljedi tj. o vanjskom događaju (traumatskoj ozljedi trbušnik mokraćnih organa) već je isto posljedica bolesti tj. stanja. Svi simptomi u vidu tetrapareze kao i simptomi od strane mokraćnog mjehura u vidu inkontinencije urina su uzrokovane neurološkim oštećenjem, dakle oštećenjem jednog organa i sustava, a to je leđna moždina što za posljedicu ima slabost udova i inkontinenciju urina. Objektivna medicinska dokumentacija kao i tijek bolesti upućuju isključivo na neurološko oštećenje funkcije mokraćnog mjehura zbog čega je vještak dužan primijeniti tablice tužene kao izvor prava.

11. Sud je odredio kontrolno vještačenje po vještaku neuropsihijatru I. L. s nalogom vještaku da utvrdi koji stupanj invalidnosti je zaostao kod tužitelja s obzirom na trajne posljedice koje su kod istog zaostale nakon predmetnog nesretnog slučaja s tim da je vještaku naloženo da mišljenje izradi primjenom tablica ugovorenog osiguranja, odnosno Klasik- Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta od 1. lipnja 2008. i sud je zatražio da se vještak očituje o tome da li je inkontinencija urina posljedica predmetnog nesretnog slučaja.

11.1. Iz kontrolnog nalaza i mišljenja vještaka neurologa I. L. zaprimljenog 21. rujna 2021. (l.s. 161-164) proizlazi da je tužitelj 2. siječnja 2016., u životnoj dobi od 33 godine, tijekom profesionalnog ronjenja doživio nezgodu na radu - tzv. dekompresijsku bolest, zbog čega je naknadno liječen, no usprkos liječenja zaostale su određene trajne zdravstvene posljedice. Vještak je pregledao tužitelja 15. rujna 2021. u S.. Radi se o muškoj osobi staroj 38 godina, srednje visine, primjerene građe, osrednje uhranjenosti. Tužitelj se kreće uz korištenje dviju podlaktičnih štaka. Prisvjestan je, priseban, urednog kognitivnog statusa. Govor je također uredan, razumljiv, bez znakova disfazije ili dizartrije. U pokusu ispruženih supiniranih ruku iste održava, no lijeva ruka nakon kraće latencije tone ka podlozi. U Mingazzinijevom testu obje noge odmah tonu ka podlozi, desna noga brže. Gruba motorna snaga stiska obiju šaka je oslabljena, no lijeve izrazitije. Mišićni tonus na gornjim udovima je unutar granica normale, osim što je nešto povišen na lijevoj šaci, dok je na donjim udovima izrazito spastički povišen, posebno desno. Vlastiti refleksi na gornjim udovima su živahni te uglavnom simetrični. Vlastiti refleksi na donjim udovima su izrazito facilitarni, čak do razine klonusa, no zamjetan je povremeno i spontani klonus muskulature desne noge. U pogledu osjetnih funkcija, pacijent javlja potpuni ispad osjeta za površni dodir, bol i temperaturu od dermatoma Th 9 lijevo i Th 11 desno naniže. Prisutna je urgentna inkontinecija urina, te erektilna disfunkcija.

11.2. Nadalje vještak I. L. u nalazu i mišljenju navodi da je prema priloženom presliku ,,Klasik - Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja zaostala trajna invalidnost utvrđena u slijedećem postotku: prema točki 78. = 50% – trajno djelomično oštećenje kralježnične moždine s posljedičnom triparezom, te prema točki 62. = 40%- potpuna i trajna inkontinencija urina. Vještak napominje da se u tablicama pod točkom 78. navodi: trajno djelomično oštećenje kralježnične moždine (tetrapareza, tripareza) bez gubitka kontrole defekacije i uriniranja. S obzirom da ova kombinacija posljedica (tripareza i inkontinencija) nije izrijekom navedena u priloženim tablicama, vještak navodi da smatra da je u predmetnom slučaju razložno primjeniti obje točke (78. i 62.) tablica. Nadalje vještak ističe da dekompresijska bolest nastaje kada naglo smanjenje vanjskog tlaka (npr. prilikom izrona) uzrokuje da plin (uglavnom dušik), koji je prethodno otopljen u krvi ili u tkivu, stvara miehuriće krvnim žilama. Simptomi dekompresijske bolesti su bol, neurološki ispadi - ili oboje. Međutim, čak oko 50% slučajeva dekompresijske bolesti se razvija i nakon pravilno izvedenog izrona. Teški simptomi se mogu očitovati nekoliko minuta nakon izranjanja, no u većine bolesnika simptomi započinju postupno, ponekad uz tzv. prodrome poput malaksalosti, zamora, anoreksije i glavobolje. Tip II dekompresijske bolesti se tipično očituje parezom, obamrlošću i trncima, neuropraksijom. tegobama pri mokrenju i gubitkom nadzora nad funkcijom crijeva i/ili mokraćnog mjehura. Mogući simptomi su i glavobolja te zamor, ali nisu specifični. Imajući u vidu ovdje navedene osnovne podatke o dekompresijskoj bolesti, očito je da ona predstavlja nesretni slučaj, kao i da je riječ o neželjenom i nepredvidivom događaju (čak i u slučaju pridržavanja svih pravila prilikom izrona) koji dovodi do oštećenja zdravlja. Nadalje, poremećaji u kontroli mokrenja/defekacije predstavljaju integralni dio kliničke slike dekompresijske bolesti, i to kao posljedica oštećenja leđne moždine - a ne oštećenja spinalnih živaca. Naime, funkcija mokrenja je kompleksna, te uključuje integraciju unutar više funkcionalnih razina - moždane kore, mozgovnog debla, leđne moždine i perifernih živaca. Na razini leđne moždine u kontroli mokrenja sudjeluju simpatički centri (razina od 11-og grudnog do 2-og slabinskog segmenta) te parasimpatički centri (razina od 2-og do 4-og sakralnog segmenta). S obzirom da dekompresijska bolest tipa II najčešće pogađa upravo leđnu moždinu, i to posebno često njen grudni segment, jedna od tipičnih posljedica u slučaju neuspjeha rekompresijskog liječenja upravo je tzv. neurogeni mjehur, koji se očituje kao nemogućnost voljne kontrole mokrenja. Klinički simptomi i znakovi navedeni u ovom obrazloženju upravo su i nazočni kod tuženika. Vještak naglašava da je inkontinencija urina u predmetnom slučaju nesporno posljedica dekompresijske bolesti – što po mišljenju vještaka predstavlja nesretni slučaj. Naravno, doslovnim tumačenjem uobičajene terminologije („dekompresijska bolest“) laički se to može interpretirati kao bolest, ali je očito da oštećenje leđne moždine u ovom slučaju nastaje kao posljedica vanjskog fizikalnog uzroka.

11.3. Tuženik je iznio primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka I. L. u kojoj navodi da je vještačenje neprihvatljivo jer se u konkretnom slučaju radi o oštećenju jednog organa (tj. leđne moždine) te je inkontinencija urina posljedica oštećenja živaca koji izlaze iz leđne moždine, dok je tužitelj prigovorio da vještak nije uzeo u obzir dodatni element u neurološkim posljedicama, tj. na inkontinenciju stolice.

11.4. Iz pisanog očitovanje vještaka I. L. zaprimljenog 4. studenog 2021. (l.s. 179-180) vještak navodi da kao što je već ranije naveo u svom vještvu, poremećaji u kontroli mokrenja/defekacije predstavljaju integralni dio kliničke slike dekompresijske bolesti, i to kao posljedica oštećenja leđne moždine - a ne kao posljedica oštećenja spinalnih živaca, kako se u navodima tužitelja stalno ponavlja. Što se tiče ukupnog invaliditeta, vještak ističe da ga u nalazu nije taksativno naveo, već je smatrao potrebnim pojasniti stupanj invaliditeta po pojedinim točkama Općih odredbi tablica (Točke 78. i 62.), smatrajući da je samo po sebi jasno da se ukupni invaliditet uvijek određuje primjenom Točke 8. općih odredbi - te da tako ukupni invaliditet iznosi 70%. U tom smislu vještak prihvaća ovu primjedbu tuženika. Vezano za prigovor tužitelja koji se odnosi se na dodatni element u neurološkim posljedicama, tj. na inkontinenciju stolice, vještak navodi da se u svom vještvu oslonio primarno na činjenice iz medicinske dokumentacije. Istina je da se u nalazima specijaliste neurologa KBC S. (dr. G. D.) iz lipnja 2016. i kolovoza 2017. godine navodi dijagnoza Incontinentio alvi et urinae“ (Inkontinencija stolice i urina) – što je izrijekom naveo u pisanom nalazu. Međutim, u preslicima otpusnih pisama ustanova u kojima je tužitelj bio duže vrijeme stacionarno liječen (Z. z. p. m., K. z. n. KBC-a S., S. b. „B.“, S. b. „V. t.“) u opisima neurološkog statusa u trenutku otpusta iz tih ustanova navodi se „urgentna inkontinencija urina“ i ,,retencija urina“, dok se inkontinencija stolice kao takva nigdje izrijekom ne navodi. Točnije, u otpusnom pismu iz liječilišta „B.“ navodi se „opstipacija“ – što očito nije element inkontinencije. Ove činjenice su bitne jer je u navedenim ustanovama tužitelj boravio duže vrijeme - točnije od 4 do 7 tjedana. Jasno je da tijekom boravka u takvoj ustanovi medicinsko osoblje – sestre i liječnici - među ostalim objektivno nadziru i fiziološke funkcije pacijenta, brinu o održavanju njegove higijene, mijenjaju pacijentu (prema potrebi) pelene i posteljinu, katetere i druga medicinska pomagala. Shodno tome, medicinsko osoblje može neposredno i pouzdano procijeniti sposobnost za kontrolu funkcija mokrenja i stolice pojedinog pacijenta. S druge strane, liječnik se tijekom standardnog ambulantnog pregleda za određene elemente neurološkog statusa oslanja isključivo na iskaz pacijenta, pa tako i u pogledu kontrole funkcija mokrenja i defekacije. Jasno je da liječnik tijekom 15- minutnog pregleda ne može provjeravati (primjerice) funkciju defekacije. Stoga dijagnoza inkontinencije stolice u tekstu nalaza ambulantnog pregleda ne predstavlja objektivni nalaz liječnika – već samo ponavljanje izjave koju je dao pacijent.

11.6. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka T. B., te kontrolno vještačenje vještaka I. L., obzirom da su međusobno sukladni, jasni i napravljeni po pravilima struke, s tim da je vještak I. L. dodatno stručno i detaljno odgovorio na prigovore stranaka, tako da stranke u konačnici nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka I. L..

12. Stoga je sud na podlozi nalaza i mišljenja vještaka T. B. i kontrolnog nalaza i mišljenja vještaka I. L. utvrdio da je kod tužitelja T. Ć. zaostala trajna invalidnost utvrđena u slijedećem postotku: prema točki 78: 50% – trajno djelomično oštećenje kralježnične moždine s posljedičnom triparezom, te prema točki 62: 40% (četrdeset postotaka) - potpuna i trajna inkontinencija urina. S obzirom da ova kombinacija posljedica (tripareza i inkontinencija) nije izrijekom navedena u priloženim tablicama, u predmetnom slučaju je primjeniti obje točke (78. i 62.) tablica. Obzirom da poremećaji u kontroli mokrenja/defekacije predstavljaju integralni dio kliničke slike dekompresijske bolesti, i to kao posljedica oštećenja leđne moždine, te da se radi o tipičnoj posljedici u slučaju neuspjeha rekompresijskog liječenja, zaključak je suda da je inkontinencija urina u predmetnom slučaju nesporno posljedica dekompresijske bolesti – što predstavlja nesretni slučaj.

12.1. Slijedom iznesenog tužitelj neosnovano tvrdi da je kod njega nastupilo oštećenje više organa iz jednog nesretnog slučaja, već je u postupku utvrđeno da se radi o oštećenju jednog organa i više nastalih posljedica iz jednog nesretnog slučaja. Naime, kod tužitelja je uslijed jedne nezgode nastupila jedna ozljeda, oštećenje leđne moždine, koja je rezulitrala dvjema različitim posljedicama, i to: triparezom i inkontinencijom. Stoga je u konkretnom slučaju sud primijenio točku 8. Klasik- Tablica prema kojoj se ukupni invaliditet određuje tako da se za najveću posljedicu oštećenja uzima cjelokupan postotak određen u Tablici invaliditeta, dok se od slijedeće najveće posljedice uzima polovina postotka određenog u Tablici invaliditeta. Obzirom da je najveća posljedica kod tužitelja nastupila prema točki 78.= 50% – trajno djelomično oštećenje kralježnične moždine s posljedičnom triparezom, navedeni postotak se uzima u cijelosti sukladno točki 8. Klasik- Tablica, dok se od posljedice prema točki 62.= 40 %-potpuna i trajna inkontinencija urina, uzima polovica, odnosno 20 %, pa zbrajanjem navedenih posljedica proizlazi da je kod tužitelja nastupio ukupni trajni invaliditet koji iznosi 70%.

13. Na koncu, kada se uzmu u obzir sve isplate tuženika, po obje police osiguranja temeljem predmetnog nesretnog slučaja, proizlazi da je glavnica tužitelju u cijelosti isplaćena. Naime, nesporno je da je prije pokretanja ovog postupka tuženik isplatio tužitelju iznos od 140.000,00 kn koji odgovara ocjeni trajnog invaliditeta od 50 % po obje police. Nadalje, proizlazi da je u tijeku ovog postupka, nakon provedenih vještačenja, tuženik 9. ožujka 2022. isplatio tužitelju dodatni iznos od 112.000,00 kn koji se odnosi na obje police i koji iznos zbrojen s već ranije isplaćenim odgovara ukupnom iznosu na koji tužitelj ima pravo, odnosno naknadi za ukupni trajni invaliditet od 70 %.

13.1. Nije u pravu tužitelj kada navodi da mu zadnjom uplatom nije isplaćen dvostruki iznos naknade za dio postotka koji iznosi preko 50 %, kako je to propisano u čl. 7. st. 1 .toč. 3. Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja. Naime, upravo primjenom navedene odredbe je tuženik pravilno isplatio tužitelju zadnje uplaćeni iznos od 112.000,00 kn po obje police, obzirom da dvostruki iznos od osigurane svote od 140.000,00 kn odnosno 40 % (2 x 20 %) po svakoj polici iznosi 56.000,00 kn, što daje zbroj od 112.000,00 kn.

14. Međutim, tužitelj je u postupku iznio da mu je tuženik i dalje dužan s osnova neisplaćene osigurnine radi toga što je 9. ožujka 2022. uplatio iznos od 112.000,00 kn bez obrazloženja je li se isto odnosi na kamate ili na glavnicu, a s obzirom na redoslijed uračunavanja po Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik, s druge strane, tvrdi da nije dužan kamate jer liječenje tužitelja nije dovršeno.

14.1. Tvrdnje tužitelja u tom pravcu su osnovane obzirom da prema odredbi čl. 943. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) osiguraniku pripadaju zakonske zatezne kamate od dana kad je osiguravatelja obavijestio o osiguranom slučaju. Tuženik, s druge strane, neosnovano tvrdi da tužitelju ne pripada kamata jer liječenje nije dovršeno. Iz nalaza vještaka B., kojeg je sud u cijelosti prihvatio, izričito proizlazi da je liječenje tužitelja dovršeno i da su u konkretnom slučaju zaostale trajne posljedice nakon završenog liječenja.

14.2. Također, tuženik ne može samovoljno mijenjati redoslijed plaćanja propisan odredbom čl. 172. ZOO prema kojoj se glavnica namiruje nakon kamata. Redoslijed ispunjenja može se mijenjati samo suglasnom voljom stranaka. Tako da očigledno proizlazi da tuženik nije u cijelosti isplatio dugovani iznos s osnova osigurnine kada se uzmu u obzir glavnica, kamate i redoslijed uračunavanja propisan odredbom čl. 172. ZOO.

14.3. Međutim, da bi se moglo utvrditi stanje s obzirom na kamatu i redoslijed uračunavanja, u konkretnom slučaju predložiti financijsko vještačenje, što tužitelj nije učinio, a sud je u dokaznom postupku vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Tako su prema odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP) stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i tvrdnje te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP). Navedena odredba ne nalaže utvrđivanje „materijalne istine“ već tzv. „stranačke istine“ jer se sud, u odlučivanju u konkretnom predmetu, kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka, a bez ovlaštenja da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice i provodi nepredložene dokaze, osim citiranog izuzetka o kojem u ovom slučaju nije riječ.

15. Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj sukladno pravilima o teretu dokaza nije dokazao osnovnost tužbenog zahtjeva, te je isti odbijen kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

16. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Premda je tužbeni zahtjev odbijen, neuspjeh stranaka u postupku podjednak jer je tužitelj zadnjim uređenjem povukao tužbu za iznos od 112.000,00 kn obzirom da mu je tuženik u tijeku postupka uplatio taj iznos pa se navedeni iznos od 112.000,00 kn smanjenja tužbenog zahtjeva ima smatrati neuspjehom tuženika, dok je tužitelj u konačnici odbijen presudom za isti iznos od 112.000,00 kn.

U Zadru, 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici

- Tuženiku osobno