Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-1150/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. M., OIB:…, iz S., …, s trenutnim boravištem u D., …, zastupane po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika Đ. M., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp- 61/17-33 od 19. srpnja 2019., dana 13. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika Đ. M. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-61/17-33 od 19. srpnja 2019. :

- u dijelu pod toč. I.- izreke kojim je utvrđeno da je tuženik Đ. M. smetao posjed tužiteljice J. M. na dijelu obiteljske kuće izgrađene na čest. … k.o. S. upisane u z.k. ul. … k.o. S. i to dijelu obiteljske kuće koji je na skici sudskog očevida od 16. siječnja 2018. geometra T. Ć. označen kao lik A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 16 m2 u naravi kuhinja u prizemlju kuće s vratima kuhinje označenim točkama D-E, sve obojano na skici žutom bojom, te kao lik M-J-K-L-M površine 1 m2 u naravi zahod u prizemlju kuće s lavandinom i WC školjkom bez tuša, te vratima označenim točkama 3-4, sve obojano na skici zelenom bojom, te da je tuženik smetao suposjed tužiteljice na dijelu obiteljske kuće koji je na navedenoj skici sudskog očevida označen kao lik O-P-M-L-O površine 4 m2 u naravi hodnik u prizemlju kuće s vratima na početku hodnika označenim točkama 1-2, sve obojano na skici plavom bojom, koja skica je sastavni dio rješenja, na način da joj je 26. srpnja 2017. zaključao sva ulazna vrata i izbacio njene osobne stvari, te se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da vrati tužiteljici oduzeti posjed dijela kuće koji je na skici sudskog očevida od 16. siječnja 2018. geometra T. Ć. označen kao lik A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 16 m2 u naravi kuhinja u prizemlju kuće s vratima kuhinje označenim točkama D-E, sve obojano na skici žutom bojom, te kao lik M-J-K-L-M površine 1 m2 u naravi zahod u prizemlju kuće s lavandinom i wc školjkom bez tuša, te vratima označenim točkama 3-4, sve obojano na skici zelenom bojom i oduzeti suposjed dijela kuće koji je na navedenoj skici označen kao lik O-P-M-L-O površine 4 m2 u naravi hodnik u prizemlju kuće s vratima na početku hodnika označenim točkama 1- 2, sve obojano na skici plavom bojom, te mu se zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće, te

- u dijelu pod toč. III. izreke.

II Odbacuje se djelomično kao nedopuštena žalba tuženika Đ. M. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-61/17-33 od 19. srpnja 2019. u dijelu pod toč. I.- izreke kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice J. M. odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I.- Utvrđuje se da je tuženik Đ. M., OIB:… iz S., … smetao posjed tužiteljice J. M., OIB:… iz S., …, na dijelu obiteljske kuće izgrađene na čest. … k.o. S. upisane u z.k. ul. … k.o. S. i to dijelu obiteljske kuće koji je na skici sudskog očevida od 16. siječnja 2018. godine geometra T. Ć. označen kao lik A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 16 m2 u naravi kuhinja u prizemlju kuće s vratima kuhinje označenim točkama D-E, sve obojano na skici žutom bojom, te kao lik M-J-K-L-M površine 1 m2 u naravi zahod u prizemlju kuće s lavandinom i WC školjkom bez tuša, te vratima označenim točkama 3-4, sve obojano na skici zelenom bojom, te da je tuženik smetao suposjed tužiteljice na dijelu obiteljske kuće koji je na navedenoj skici sudskog očevida označen kao lik O-P-M-L-O površine 4 m2 u naravi hodnik u prizemlju kuće s vratima na početku hodnika označenim točkama 1-2, sve obojano na skici plavom bojom, koja skica je sastavni dio rješenja, na način da joj je dana 26. srpnja 2017. godine zaključao sva ulazna vrata i izbacio njene osobne stvari, te se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da vrati tužiteljici oduzeti posjed dijela kuće koji je na skici sudskog očevida od 16. siječnja 2018. godine geometra T. Ć. označen kao lik A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 16 m2 u naravi kuhinja u prizemlju kuće s vratima kuhinje označenim točkama D-E, sve obojano na skici žutom bojom, te kao lik M-J-K-L-M površine 1 m2 u naravi zahod u prizemlju kuće s lavandinom i wc školjkom bez tuša, te vratima označenim točkama 3-4, sve obojano na skici zelenom bojom i oduzeti suposjed dijela kuće koji je na navedenoj skici označen kao lik O-P-M-L-O površine 4 m2 u naravi hodnik u prizemlju kuće s vratima na početku hodnika označenim točkama 1-2, sve obojano na skici plavom bojom, te mu se zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.- Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku da tužiteljici preda ključeve ulaznih vrata prizemlja, ulaznih vrata kuhinje i ulaznih vrata zahoda u prizemlju.

III.- Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Umjesto zauzimanjem valjanog, argumentiranog i pravno prihvatljivog stava prvostupanjski sud samo paušalno iznosi postupovni materijal te kao razlog prihvaćanja tužbenog zahtjeva navodi "da je tužiteljica posljednji mirni posjednik kuhinje i zahoda u predmetnom prizemlju, te suposjednik hodnika u predmetnom prizemlju kuće u S., u kojemu posjedu i suposjedu da je potpuno onemogućena tj. isključena od strane tuženika dana 26. srpnja 2017., koji da je toga dana zaključao ulazna vrata prizemlja, a ključ da nije dao tužiteljici". Takvo obrazloženje potpuno je pravno promašeno i neutemeljeno te suprotno izvedenim dokazima. Iz izreke prvostupanjskog rješenja pod toč. 1. proizlazi da bi tuženik smetao tužiteljicu u posjedu na dijelu predmetne obiteljske kuće i to kuhinje, zahoda i vrata. U tom smislu izreka je nerazumljiva jer iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica sve da je i točno što tvrdi, a nije, može biti suposjednica, a nikako isključivi posjednik prijepora. Nije bilo razloga nalagati tuženiku vraćanje posjeda jer tuženica eventualno može biti suposjednik, a nikako isključivi posjednik dijelova prizemlja koji se navode u izreci presude. Izreka je nerazumljiva i iz razloga što se u istoj ne navodi, na jasan način, na koji je to način tuženik tužiteljicu smetao u njezinom "posjedu" dijelova predmetne nekretnine. Ako u izreci stoji da je tužitelj smetao posjed na način da je zaključao sva vrata i izbacio stvari onda bi bilo logično da stoji i to na koji način bi se takvo navodno protupravno ponašanje trebalo ispraviti odnosno naći povratak navodnog isključivog posjeda. Međutim, to je u konkretnoj situaciji nemoguće jer se smetanje posjeda na opisani način i nije niti dogodilo. Naime, iz sadržaja provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da tuženik konkretne prigode nije "zaključao sva vrata" jer vrata niti su bila zaključana, niti su se ikada zaključavala – odnosi se to na vrata kuhinje i zahoda. Nejasno je zbog čega u izreci presude se uopće navodi da bi isti zaključao sva ulazna vrata posebno ako se uzme činjenica da nije razjašnjeno o kojim se to "svim ulaznim vratima radi". Što se tiče pojma suposjeda dijela predmeta spora i to hodnika prvostupanjski sud potpuno zanemaruje okolnost da je tužiteljica nastupom pravomoćnosti sudske odluke Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-27/15-20 od 31. svibnja 2017. kojom je istoj naloženo da u roku od 15 dana iseli iz predmetne nekretnine, izgubila posljednji mirni posjed, ukoliko je isti uopće imala. Prvostupanjski sud je zanemario i činjenicu da je u međuvremenu postalo pravomoćno i rješenje o ovrsi kojim je određeno iseljenje tužiteljice iz predmetne nekretnine pa predmetna odluka sama po sebi gubi ikakav smisao što je u suprotnosti s odredbama Zakona o parničnom postupku. Iako se u parnicama zbog smetanja posjeda ne raspravlja o pravu vlasništva i pravu na posjed samo pravo vlasništva u konkretnom slučaju je bitna činjenica zbog toga što posjed tužiteljice nije mogao postati miran niti je tužiteljica mogla biti posljednja mirna posjednica ili eventualno suposjednica prijepora. Da tužiteljica nije bila posljednja mirna posjednica, odnosno suposjednica, proizlazi iz činjenice da je od strane Centra za socijalnu skrb u Z. istoj ponuđena mogućnost ostvarivanja smještaja u udomiteljskoj obitelji o čemu u spisu postoje dokazi. Također ukazuje da je Općinsko državno odvjetništvo u Z. podiglo optužnicu protiv tuženice radi kaznenog djela na štetu tuženika te da je nesporna činjenica da se tužiteljica nalazila u ustanovi na psihijatrijskom liječenju u vrijeme podnošenja tužbe što ne ide u prilog tome da je bila posljednja mirna posjednica prijepora. Postojanje tih činjenica utvrdio je i Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci od 14. veljače 2019. kada je preinačio rješenje prvostupanjskog suda koji je ranije prihvatio prijedlog radi donošenja privremene mjere. Međutim, navedeno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Prvostupanjski sud pogrešno reproducira i tumači iskaz svjedoka I. M. iz čijeg iskaza kao i dopisa PU Z. proizlazi da je tužiteljica sporne prigode slobodno ušetala u predmet spora i sama uzela svoje stvari. Ostalo je nerazriješeno čime je tužiteljica uspjela dokazati svoj posljednji mirni posjed na predmetu spora te da što se tiče tužiteljice dokaza nije bilo, a predloženi dokazi tuženika nisu provedeni potpuno neosnovano. Radi se o prijedlogu za saslušanjem policijskih službenika. Nadalje, prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je tuženik po donošenju rješenja kojim je ranije prihvaćen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere sudu predao ključ ulaznih vrata međutim tužiteljica, iako je ključ preuzela do danas nije pokušala ostvariti svoje navodno pravo posjeda odnosno suposjeda što također ukazuje na činjenicu da ranije nije niti bila (su)posjedu. Konačno prvostupanjski sud je na pogrešan način odlučio i o troškovima parničnog postupka budući da je tužiteljica korisnica besplatne pravne pomoći pa njezine troškove parničnog postupka financira nadležni Ured državne uprave u Zadarskoj županiji slijedom čega nema pravo zahtijevati naknadu troškova parničnog postupka. Slijedom navedenog, predlaže se žalbi udovoljiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica navodeći da se istoj protivi kao neosnovanoj. Naglašava da činjenice koje su bile bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nisu bile niti sporne jer ih je priznao sam tuženik u svom stranačkom iskazu kao i svjedok I. M.. Razglabanja o suposjedu i posjedu su promašena jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je zahtjev za zaštitu suposjeda sadržan u zaštiti posjeda obzirom da je manje sadržano u većem, a tužiteljica je u cijelosti isključena u svom posjedu nekretnine. Što se tiče pozivanja na ovršni postupak radi iseljenja ukazuje na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-422/17 od 17. travnja 2019. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-1867/16 od 17. veljače 2017. na način da je odgođena ovrha određena rješenjem istog prvostupanjskog suda od 30. studenoga 2016. do završetka postupka povodom izvanredne revizije ovršenice izjavljene protiv ovršne isprave – presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4971/16. Dodaje se i to da je tuženiku dosadilo čekati iseljenje tužiteljice te da je uzeo zakon u svoje ruke za vrijeme dok je tužiteljica bila kod liječnika, ona nije izašla svojom voljom obzirom da nema gdje živjeti, već je na to bila prisiljena. Radi navedenog predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koju sadržajno ukazuje tuženik, kada je odbio provođenje dokaza saslušanjem policijskih službenika, a na koji način se poslužio svojim ovlaštenjem iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP koja odredba propisuje da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju radi utvrđenja odlučne činjenice posljednjeg mirnog (su)posjeda predmetne nekretnine, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno izvoditi navedeni dokaz budući da je spornog dana sačinjeno Posebno izvješće MUP, PU Z., II PP Z.(list spisa 71) koje predstavlja dokaz o zatečenom stanju na licu mjesta i izjavama zatečenih.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona sve u svezi čl. 381. ZPP.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite, prava posjeda dijela obiteljske kuće izgrađene na kat. čest. … k.o. S.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužiteljica posljednji mirni posjednik dijela prizemlja predmetne kuće katnice koja se nalazi izgrađena na čest. zem. … k.o. S., konkretno kuhinje s blagavaonom (na skici sudskog očevida označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-H-A) i zahoda (na skici sudskog očevida označeno zelenom bojom i likom M-J-K-L-M) te posljednji mirni suposjednik hodnika (na skici sudskog očevida označeno plavom bojom i likom O-P-M-L-O) u predmetnom prizemlju, da je dana 26. srpnja 2017. tuženik, inače bivši suprug od tužiteljice, u potpunosti onemogućio tužiteljicu u korištenju navedenog dijela prizemlja (kuhinje, zahoda i hodnika) na način da je zaključao ulazna vrata predmetnog prizemlja, a ključ tužiteljici nije dao (oba postojeća ključa je zadržao za sebe) i iz predmetnog prizemlja je na dvorište iznio osobne stvari tužiteljice,

- da su po pozivu tužiteljice dana 26. srpnja 2017. u svezi spornog događaja na lice mjesta uredovali djelatnici PU Z.,

- da je u predmetnom parničnom postupku 18. siječnja 2018. donijeta privremena mjera kojom je naloženo tuženiku da u roku od 24 sata preda tužiteljici ključeve prizemlja predmetne kuće, po kojoj privremenoj mjeri je tuženik postupio,

- da je 5. veljače 2018. tuženik u sudu predao ključ od ulaznih vrata predmetnog prizemlja, koji ključ je predan odvjetnici tužiteljice, koja ga je potom predala tužiteljici s time što je ista u periodu nakon spornog događaja, pa do svibnja 2018. bila smještena u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, a kada je nakon izlaska iz bolnice i to u kolovozu 2018. pokušala ući u posjed/suposjed spornog dijela prizemlja u tome je bila onemogućena od strane tuženika te

- da je pred Općinskim sudom u Zadru među strankama u tijeku ovršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-1867/16 radi iseljenja ovdje tužiteljice i njezinih stvari iz predmetne nekretnine, u kojem je Županijski sud u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž Ovr-422/17 od 17. travnja 2019. donio odluku kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1867/16 od 17. veljače 2017. (kojim prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog ovdje tužiteljice za odgodu ovrhe iseljenja iz predmetne kuće), i to na način da je odlučeno da se odgađa ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1867/16 od 30. studenoga 2016. (kojim rješenjem je određena ovrha iseljenjem ovdje tužiteljice iz nekretnine oznake čest. zem. … k.o. S. koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću katnicu i dvorište) do završetka postupka povodom izvanredne revizije ovdje tužiteljice izjavljene protiv ovršne isprave (presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4971/16).

10. Temeljem gornjih utvrđenja, te ocjenom iskaza svjedoka i stranaka, prihvaćajući iskaz svjedoka I. M., prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 21. te čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), kao i odredbu čl. 24. st. 1. ZVDSP, a imajući u vidu da je suposjed sadržan u posjedu odnosno da je manje sadržano u većem, prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kako je to precizirano pod toč. I. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna činjenica zadnjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine od strane tužiteljice.

13. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava zadnji mirni posjed tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda budući da iz iskaza samog tuženika proizlazi kako je potvrdio navode tužiteljice u dijelu u kojem je ista tvrdila da je ona do 26. srpnja 2017. koristila kuhinju s blagovaonicom i wc, a hodnik da se koristio od strane njih oboje i da je takav način korištenja prizemlja predmetne kuće u pogledu njega i tužiteljice uistinu bio od 2015., pa do spornog događaja te je dodao da u prizemlju predmetne kuće ima još jedna prostorija koju koristi on, a u istoj da je 2017. sebi napravio jednu malu kupaonicu koju on koristi. Prema tome, žalbeni navodi izneseni u svezi s time da bi tužiteljica "eventualno" mogla biti suposjednik, a nikako isključivi posjednik dijelova prizemlja nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu činjenice zadnjeg mirnog (su)posjeda predmetne nekretnine nije dovedeno u pitanje tvrdnjom da je od strane Centra za socijalnu skrb u Zadru tužiteljici ponuđena mogućnost ostvarivanja smještaja u udomiteljskoj obitelji jer iz zapisnika tog tijela slijedi da je tužiteljica upoznata s mogućnošću da može biti smještena u neku udomiteljsku obitelj, međutim, ne i da je navedena mogućnost realizirana, dakle, tuženica je i nakon 14. srpnja 2017. kada je sačinjen navedeni zapisnik ostala u posjedu odnosno suposjedu predmeta spora do spornog čina.

15. Tvrdnja žalitelja da se tužiteljica u vrijeme podnošenja predmetne tužbe nalazila u ustanovi na psihijatrijskom liječenju nije pravno odlučna za utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda odnosno suposjeda u vrijeme počinjenja spornog čina koji je bio 26. srpnja 2017. i ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, kao ni tvrdnja žalitelja da tužiteljica nije pokušala ostvariti svoje pravo posjeda odnosno suposjeda, a nakon što joj je u ovom postupu predan ključ.

16. Nadalje, što se tiče žalbenih navoda u svezi čina smetanja navesti je da je u konkretnom slučaju čin smetanja počinjen oduzimanjem posjeda odnosno suposjeda na način da je tuženik zaključao vanjska vrata prizemlja kuće i oba ključa zadržao za sebe na koji način je potpuno isključio tužiteljicu od dotadašnjeg načina (su)posjedovanja navedenih prostorija u smislu čl. 24. st. 1. ZVDSP, pa po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi tuženika u pogledu ne zaključavanja svih vrata ne dovodi u pitanje zaključak da je isti samovlasno smetao tužiteljicu u dotadašnjem smetanju (su)posjedu predmetne nekretnine.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka I. M. i isti doveo u svezu s ostalim izvedenim dokazima. Naime, iz izvješća MUP-a PU Zadarske od 28. srpnja 2017. proizlazi da su djelatnici pristupili na lice mjesta po dojavi tužiteljice i da je ista zatečena na mjestu događaja, kao i njezine stvari, dok je te prilike tuženik zatečen na katu kuće kod sina I. M. te da tada izjavio da njegova bivša supruga više nema pravo koristiti prizemlje kuće, pa kada se uzme u obzir da je sin stranaka I. M., koji, dakle, ima neposredna saznanja, iskazao da je otac majci zatvorio vrata i rekao joj da se vrati od kuda je došla, da je majka prijetila da će provaliti i nakon toga zvala policiju i da su djelatnici policije zamolili tuženika da otvori prizemlje kako bi majka mogla uzeti neke osobne stvari, neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje onemogućavanje tužiteljice u dotadašnjem načinu (su)posjeda predmetne nekretnine odnosno ne slijedi da bi tužiteljica sporne prigode "slobodno ušetala u predmet spora i sama uzela svoje stvari".

18. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi koji dovode u pitanje način vraćanja posjeda nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ovo kada se zna da je čin smetanja poduzet oduzimanjem (su)posjeda na naprijed opisani način uzimajući u obzir da je tijekom ovog parničnog postupka tuženik predao tužiteljici ključ od ulaznih vrata prizemlja kuće radi čega je tužiteljica povukla tužbu u tom dijelu zahtjeva čemu se tuženik nije protivio, međutim spornim činom smetanja tužiteljici je bilo onemogućeno pojedine osobne stvari uzeti, a pojedine su joj izbačene u kojem dijelu tužitelj ima uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja. Potrebnim se nalazi navesti da u odnosu na tvrdnje tuženika u svezi (ne)opstojnosti tužbenog zahtjeva u parnicama zbog smetanja posjeda - da je dopušteno i moguće tražiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. i čl. 22. ZVDSP utvrđenjem čina smetanja posjeda i izricanjem zabrane takvog ili budućeg smetanja, a sve i kada nema pretpostavki za nalaganje uspostave ranijeg posjedovnog stanja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 1702/16-3 od 1. listopada 2019.).

19. Što se tiče navoda iznesenih rijekom prvostupanjskog postupka, a što tuženik ponavlja i u žalbi, u pogledu pravomoćne sudske odluke Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-27/15-20 od 31. svibnja 2016. prema kojoj da je tužiteljica izgubila posljednji mirni posjed, a kojom joj je naloženo iseljenje iz predmetne nekretnine (list spisa 81-84) ukazati je na shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-7/2015 od 4. prosinca 2018. prema kojem posjedovnu zaštitu u parnicama zbog smetanja posjeda sudovi ne smiju pružati na temelju nečijeg prava na posjed, već prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju ukazujući na stav izražen u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 674/1994 od 26. studenoga 1997. i broj U-III-2714/2004 od 2. svibnja 2006. Dakle, niti žalbeni navodi izneseni u svezi ishođenja navedene pravomoćne presude ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

20. Niti žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke o trošku nisu osnovani jer tužiteljici kao korisnici pravne pomoći koja je uspjela u sporu pripada pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u skladu s odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 143/13. i 98/19.) tako da je pravilno prvostupanjski sud obistinio tužiteljici troškove potrebne za vođenje parnice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona.

21. Primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. I.- i po toč. III.- izreke kako je precizirano u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Tuženik je izjavio žalbu pobijajući u cijelosti prvostupanjsko rješenje, međutim prvostupanjskim rješenjem u dijelu pod toč. I.- izreke odbijen je dio zahtjeva tužiteljice. U svezi s time reći je da je odredbom čl. 358. st. 1. ZPP propisano da će nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu rješenjem odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, s time što je prema st. 3. tog članka žalba nedopuštena ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Kako, dakle, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv rješenja u dijelu pod toč. I.- izreke kojim je zahtjev tužiteljice odbijen to je slijedom iznesenog, sukladno čl. 367. st. 1. ZPP, valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zadru 13. lipnja 2022.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.