Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj:13 Gž-254/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja D.-I. j.d.o.o. za usluge, OIB: …, iz G., …, zastupanog po zakonskom zastupniku D. D. i po punomoćnicima-odvjetnicima u Z. o. u. M. – M. u R., …, protiv tuženika B. K., OIB: …, iz R., …, s boravištem na T., …, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u R., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1689/2016 od 17. siječnja 2019., dana 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika B. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1689/2016 od 17. siječnja 2019. u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja D.-I. j.d.o.o. za usluge za naknadom troška na ime sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika M. K. Z. iz K., poslovni broj Ovrv-187/2016 od 29. rujna 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.225,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 543,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika M. K. Z. iz K., poslovni broj Ovrv-187/2016 od 29. rujna 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku izvršiti isplatu preko iznosa od 13.225,20 kn do zahtijevanog iznosa od 13.350,00 kn te u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka od donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 124,80 kn te zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka za razdoblje do presuđenja.

3. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.418,50 kn, sve u roku od 15 dana.

4. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti te tuženiku naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako tuženik nema pasivnu procesnu legitimaciju u predmetnoj pravnoj stvari, budući da se iz iskaza svjedokinje M. K. nedvojbeno može zaključiti kako je ona imala dogovor u pogledu izvođenja radova u stanu sa tužiteljem, a da je tome tako potvrđuje i iskaz svjedoka T. V.. Nadalje, stajalište je tuženika da se ovaj odnos ne bi smio podvesti pod ugovor o djelu, budući da se radi o značajnom novčanom iznosu i poslu, za koji bi trebao postojati pisani ugovor. Ističe da su jedni od bitnih sastojaka ugovora o djelu kako davanje uputa, tako i davanje naknade, a ti bitni sastojci se ne odnose na tuženika, što je nesporno iz iskaza navedenih svjedoka. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kada ne uvažava iskaze navedenih svjedoka u kojima tvrde da su isplatili na ruke zakonskom zastupniku tužitelja iznos od 5.000,00 kn. Vještak koji je vještačio u predmetu prekoračio je svoju zadaću, jer nije smio uzeti u obzir radove koje tužitelj nije izveo u stanu, a to je učinio, što se vidi kada se uspoređuje dnevnik radova i nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, ako je zadaća sudskog vještaka utvrditi kolika je cijena radova za ugradnju 25 utičnica, to znači da isti ne može utvrđivati koliko je cijena radova za ugradnju 37 utičnica, kao i da je trafouređaj dobavio, odnosno platio tužitelj kada je to učinila svjedokinja M. K.. Stoga je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako je sud prvog stupnja pravilno otklonio istaknuti prigovor pasivne legitimacije, a da je iskaz svjedokinje M. K. u tom dijelu u potpunosti kontradiktoran s iskazom samog tuženika iz čijeg sadržaja nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj pristupio izvođenju radova uz suglasnost koju mu je dao tuženik. Upire na nelogičnost žalbenih navoda koji se odnose na navodno prekoračenje zadaće vještaka, budući da je vještakinja izvršila pregled radova "prema Dnevniku radova te prema pokazivanju zakonskog zastupnika tužitelja" te je u svom nalazu detaljno, nepristrano, objektivno i stručno potvrdila da su radovi izvedeni pravilno i stručno. Posebno se osporavaju žalbeni navodi da se "ovo ne bi smjelo podvesti pod ugovor o djelu". Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika M. K. Z. iz K., poslovni broj Ovrv-187/2016 od 29. rujna 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.350,00 kn na ime izvedenih građevinskih, vodoinstalaterskih i elektro radova na nekretnini tuženika, a sve temeljem računa broj … od 2. rujna 2016.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno utvrdivši neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ocijenio kako su stranke u usmenom obliku zaključile ugovor o djelu, temeljem čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kako pri tome nisu ugovorile ukupnu naknadu za sve radove koje je tužitelj izvodio na nekretnini tuženika, zbog čega je ista visina utvrđena prema vrijednosti djela, sukladno čl. 613. st. 2. navedenog Zakona i temeljem nalaza i mišljenja vještakinje C. B., ing. arh., slijedom čega je, utvrdivši kako je tužitelj doista izveo radove na nekretnini tuženika, a za koje je plaćen u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu u visini vrijednosti izvedenih radova umanjenih za nesporno utvrđenu isplatu.

9. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika u predmetnom sporu, odnosno kako je dogovor oko izvođenja radova tužitelj postigao upravo sa tuženikom, koji je i vlasnik stana u kojem su se vršili vodoinstalaterski, elektro i građevinski radovi, a sama činjenica da je tužitelj, kao izvođač, prilikom izvođenja radova poštivao upute kćeri tuženika nije okolnost zbog koje tuženik, kao naručitelj radova, naspram tužitelja, kao izvođača radova, ne bi bio u obvezi ovome isplatiti naknadu za izvedene radove. Osim toga, doista ne bi bilo ni životno ni logično da tužitelj, ako sporne radove nije dogovarao sa tuženikom, kako to tuženik tvrdi, da u takvoj situaciji ispostavlja račun za izvedene radove tuženiku, umjesto njegovoj kćeri. Također, sam tuženik u svom iskazu ističe da je izvođenje radova dogovorio sa dugogodišnjim prijateljem P. Đ. i ukazao mu da se unutar stana napravi sve ono što je potrebno vezano uz uređenje istoga, kao i da je Đ. imao odriješene ruke u pogledu toga da angažira i druge radnike, jer je osoba u koju ima veliko povjerenje.

10. Odredbom čl. 590. ZOO propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Pri tome naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davanja uputa kad to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti. Tuženik je, kao naručitelj, putem svoje kćeri, ovdje svjedokinje M. K., nadzirao rad tužitelja nad obavljanjem posla, koja je ujedno i davala upute tužitelju oko izvedbe određenih radova.

11. U smislu odredbe čl. 613. st. 1. ZOO naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, s tim da u smislu stavka 2. istoga članka ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

12. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj izveo građevinske, vodoinstalaterske i elektro radove u stanu tuženika, a iz nalaza i mišljenja vještakinje C. B. proizlazi da su ti radovi izvedeni temeljem pravila struke i u vrijednosti od ukupno 16.225,20 kn, koji nalaz i mišljenje vještakinje pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje izrađenim objektivno i u skladu s pravilima struke, budući da je vještakinja nalaz i mišljenje izradila temeljem mjerenja izvršenih na licu mjesta, a na primjedbe tuženika dala jasna i konkretna objašnjenja, pravilnost čijeg nalaza i mišljenja tuženik nije ničim doveo u sumnju niti ga argumentirano osporio.

13. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu ističe kako mu je tuženik putem svoje kćeri na ruke predao iznos od 3.000,00 kn za kupnju materijala koji će se ugraditi u stan, s tim da iznos koji potražuje u predmetnoj pravnoj stvari ne uključuje cijene materijala, upravo iz razloga jer je isto financirala kći tuženika.

13.1. Kći tuženika, svjedokinja M. K. tvrdi da je tužitelju odmah na početku izvođenja radova predala iznos od 5.000,00 kn i to u dva navrata (prvi puta 3.000,00 kn, a drugi puta 2.000,00 kn), s tim da u trenutku predaje novca nije specificirano za što se novac predaje, za rad ili materijal, a predaju upravo tog iznosa potvrđuje svjedok T.

V., partner svjedokinje K., koji potvrđuje njezin iskaz da je bio nazočan prilikom predaje navedenih novčanih iznosa, s tim da ovaj svjedok iskazuje kako je novac predan za nabavku materijala.

14. Dakle, između stranaka je nesporna predaja iznosa od 3.000,00 kn na ime kupovine materijala, dok je sporno je li tuženik putem svoje kćeri predao i preostali iznos od 2.000,00 kn, u kom pravcu sud prvog stupnja prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, smatrajući kako je u svom kazivanju pred sudom djelovao istinito i uvjerljivo za razliku od iskazivanja svjedokinje K. i svjedoka V., te je njihove iskaze u tom pravcu ocijenio usmjerenim isključivo ka jačanju pozicije tuženika u predmetnom sporu.

15. Imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi kako se procijenjena vrijednost od 16.225,20 kn odnosi na izvedene građevinske, elektro i vodoinstalacijske radove, a ne i na vrijednost ugrađenih materijala za koje je tuženik predao tužitelju određenu količinu novca, a tužitelj postavio tužbeni zahtjev na iznos od 13.350,00 kn, to, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu prihvatljive tvrdnje tuženika o predaji tužitelju višeg iznosa od 3.000,00 kn.

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu, kao i odredbu čl. 154. st. 3. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke.

18. U nepobijanom dijelu pod toč. 2. i 4. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

19. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna u postupku.

Zadar, 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.