Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-836/2022-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja V. A., I. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Grada Č., Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik iz I. G., radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-315/2015-104 od 23. ožujka 2022., 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Djelomično se odbija žalba i dopuna žalbi tužitelja kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, pa se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-315/2015-104 od 23. ožujka 2022.: a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 kuna,
b) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim su tuženiku dosuđeni troškovi postupka preko iznosa od 1.250,00 kuna do iznosa od 3.125,00 kuna (za iznos od 1.875,00 kuna), i sudi se:
"Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ponavljanje postupka tužitelja V. A. u odnosu na tuženika Grad Č., radi isplate, koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen 17. srpnja 2021., kao neosnovan (točka I. izreke). Istim je rješenjem tužitelj V. A. obvezan tuženiku Gradu Č. na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 3.125,00 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. U ovoj pravnoj stvari postupak je pred prvostupanjskim sudom pravomoćno okončan presudom, poslovni broj P-315/2016-65 od 6. veljače 2020., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-502/2020-2 od 13. studenog 2020.
4. Tužitelj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka temelji na odredbi članka 421. stavku 1. točkama 5. i 10. ZPP-a, tvrdeći da je nakon pravomoćnog završetka postupka 15. svibnja 2021. pribavio ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između Mjesnog odbora D. i Zajedničkog ugostiteljskog obrta D. od 22. travnja 2011., koji se razlikuje od tog istog ugovora koji je dostavio uz svoju tužbu, jer da je uvidom u taj pribavljeni ugovor vidljivo kako je isti krivotvoren, odnosno da je u tom ugovoru umetnut članak 14. koji regulira upravo predmet ovoga postupka, točnije, koji glasi: „Po prestanku zakupa Zakupnik je dužan predati Zakupodavcu poslovne prostorije ispražnjene od osoba i stvari, s time da svi uloženi radovi u poslovni prostor od strane Zakupnika ostaju u poslovnom prostoru, bez prava na povrat uloženih sredstava osim uređaja koje Zakupnik može odnijeti a da se time ne oštećuje poslovni prostor.“ Da je navedeni članak umetnut po tvrdnji tužitelja dokazuje i sam redoslijed brojeva članaka ugovora, i to tako što se u ugovoru na stranici 2. na kraju stranice navodi članak 13., zatim na stranici 3. se navodi članak 14., da bi ispod tog članka 14. ponovno bio naveden članak 13. i dalje ponovno članak 14. koji glasi: „Prilikom primopredaje poslovnog prostora, ugovorne strane će o istom sastaviti primopredajni zapisnik.“ Stoga, tužitelj tvrdi da je potpisao ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je dostavio uz tužbu i u kojem ugovoru nije bilo članak 14. koji je regulirao način predaje prostora i uloženih sredstava kako je prvotno gore citirano nego je potpisao ugovor u kojem je člankom 14. regulirano da će prilikom primopredaje poslovnog prostora stranke sačiniti primopredajni zapisnik, te tvrdi da se radi o krivotvorenom ugovoru i o novoj činjenici za koju do pribavljanja navedenog ugovora nije znao, pa da je to novi dokaz temeljem kojeg se traži ponavljanje postupka.
5. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka jer je utvrdio da je ugovor koji je priložen uz prijedlog za ponavljanje postupka u cijelosti istovjetan ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 22. travnja 2011. (listovi 123.- 125. spisa), koji je uzet u obzir prilikom donošenja prvostupanjske odluke, a koji ugovor je tijekom postupka dostavio tuženik iz razloga što tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije dostavio isti ugovor u cijelosti, već samo dio ugovora u kojem je izostavljen članak 14. ugovora i kojim je ugovoreno da tužitelj kao zakupnik nema pravo na povrat uložnih sredstava u sporni poslovni prostor. Pri tome je prvostupanjski sud u odnosu na ugovor koji je tužitelj priložio uz prijedlog za ponavljanje postupka naveo, i to da nije dostavljen nikakav dokaz iz kojega bi proizlazilo da je isti u bilo kojem dijelu krivotvoren, ili da bi se u vezi toga ugovora pokrenuo ili vodio kazneni postupak koji bi se odnosio na krivotvorenje isprava, pa je zaključio da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da postoje uvjeti za ponavljanje postupka u smislu odredbi članka 421. stavka 1. točaka 5. i 10. ZPP-a, zbog čega je prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan.
6. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.
7. Naime, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 421. stavka 1. točke 5. ZPP-a, ponoviti, ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, dok se pravomoćno završen postupak može na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP-a, ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi za nju mogla biti donesena povoljnija odluka, da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
8. Iz stanja spisa i pobijanog rješenja proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je ugovor o zakupu poslovnog prostora od 22. travnja 2011., koji je priložen uz prijedlog za ponavljanje postupka u cijelosti istovjetan ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 22. travnja 2011. koji se nalazi u spisu, (listovi 123.-125. spisa), pri čemu je pravilno naveo da ugovor koji se nalazi u spisu uzet u obzir prilikom donošenja prvostupanjske odluke. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud naveo kako tužitelj nije dostavio nikakav dokaz iz kojega bi proizlazilo da je ugovor u bilo kojem dijelu krivotvoren, ili da bi se u vezi toga ugovora pokrenuo ili vodio kazneni postupak koji bi se odnosio na krivotvorenje isprava, zbog čega je pravilno zaključio da tužitelj nije dostavio nikakve nove činjenice ili dokaze iz kojih bi proizlazilo da postoje uvjeti za ponavljanje postupka u smislu odredbe članka 421. stavka 1. točki 5. i 10. ZPP-a, pa je pravilno postupio kada je prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan.
9. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, osim što paušalnim navodima samo tvrdi da smatra kako su ispunili uvjeti za prihvaćanje njegovog prijedloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, a što je suprotno svemu prethodno navedenom.
10. Međutim, osnovano tužitelj tvrdi da je prilikom odlučivanja o trošku prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, i to u djelu kada je tužitelju priznao nagradu prema vrijednosti predmeta spora od 250 bodova, odnosno 2.500,00 kuna uvećano za PDV-e, ukupno 3.125,00 kuna, kada je konačno postavljeni zahtjev iznosio 59.320,05 kuna, pa je obračun troška tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika valjalo za sastavljanje odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka priznati trošak u iznosu od 1.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV-e čini iznos od 1.250,00 kuna, dok mu više zatraženi trošak u iznosu od 1.875,00 kuna ne pripada, pa je za ovaj iznos zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen kao neosnovan.
11. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, a kako ne postoje ni razlozi iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbi iz članka 380. točki 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 14. lipnja 2022.
Sutkinja:
Marija Šimičić, v. r.
