Poslovni broj Gž-903/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice J. Ć. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku L. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. B. d.d. S., OIB: ..., radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-40/2022-4 od 1. ožujka 2022., 14. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-40/2022-4 od 1.ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja se proglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke) te odlučio da će po pravomoćnosti ovog rješenja predmet se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) nalazi u tome što pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito što izreka rješenja proturječi razlozima rješenja, dok razloga o odlučnim činjenicama pobijano rješenje nema odnosno u istima postoji proturječnost između onoga što se razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava. Navodi da spor pokrenut tužbom tužiteljice nije pokrenut u povodu djelatnosti kakve poslovne jedinice tuženika, pa niti poslovne jedinice koju sud navodi i imenuje, a u pobijanom rješenju nije ni obrazložio, kako je sud zaključio da bi spor ticao se poslovne jedinice. Pored toga navodi da odredbom čl. 59. ZPP-a nije propisano isključiva mjesna nadležnost suda na čijem području se nalazi ta poslovna jedinica. Također da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 63. ZPP-a budući da je predmetna tužba proizašla iz ovršnog postupka te je vezana činjeničnim i pravnim uputama rješenja suda broj Ovr-372/2015-56, te samim time vezana za isključivu mjesnu nadležnost suda koji provodi ovršni postupak. Navodi da je nejasno kako je sud utvrdio da tužiteljica nije upućena na parnicu iz ovršnog postupka koji bi se vodio pred tim sudom i isključivo pred tim sudom, pa je stoga utvrđeno da taj sud nije mjesno nadležan za provođenje konkretnog parničnog postupka, obzirom da je ranije naveo da je sama tužiteljica u tužbi navela da se kod istog suda vodi ovršni postupak između istih stranaka, a koje navode tužiteljica, ukoliko ista nije nedvojbeno iskazala da je predmetna tužba podnesena temeljem gore navedenog rješenja, ukoliko ima kakvih sumnji glede predmeta upućivanja u parnicu, bio je dužan ispitati. Uz ogradu da tuženik nije primio tužbu, te time ne može ni znati sadržaj iste, ističe da je siguran da se radi o parnici koju je tužiteljica upućena pokrenuti temeljem rješenja iz ovršnog postupka, a koje rješenje tuženik dostavlja uz žalbu, budući da mu je jedino logično objašnjenje ovako donesenog – pobijanog rješenja, a sudu nije bio iz tužbe razvidno da se ista naslanja na ovršni postupak koji je u tijeku pred istim sudom, odnosno da je proizašla iz istoga, a da to, po službenoj dužnosti nije utvrđivao, slijedom čega nije na umu odredbu čl. 63. ZPP-a.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti.
5. Žalba je osnovana.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje:
- da je tužiteljica podnijela tom sudu 4. veljače 2022. tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim izjave o zapljeni broj Ov-830/08 ovjerene 7. listopada 2008., izjave o zapljeni broj Ov-833/08 od 21. listopada 2008., ovjerene 27. listopada 2008., obje kod javnog bilježnika u Z., izjave o zapljeni broj Ov-65/09 ovjerene 15. siječnja 2009. kod javnog bilježnika u Z. Sporazuma ovjerenog i solemiziranog 27. listopada 2008. pod brojem Ov-842/08 kod javnog bilježnika u Z., Ugovora o kratkoročnom kreditu zaključenog 21. listopada 2008. u Zagrebu, Ugovora o otvaranju akreditiva zaključenog 21. listopada 2008., Sporazuma ovjerenog i solemiziranog 15. siječnja 2009. u Z. pod brojem Ov- 63/09, Ugovora o kratkoročnom kreditu od 15. siječnja 2009. zaključen u Z. i Ugovora o kratkoročnom kreditu od 15. siječnja 2009. zaključenog u Z.,
- da je tuženik pravna osoba koja nema sjedište niti poslovnicu na području prvostupanjskog suda,
- da tuženik ima poslovnicu na području G. Z., da tužiteljica u tužbi navodi da se kod istog prvostupanjskog suda vodi ovršni postupak između istih stranaka, kao i pred Općinskim sudom u Crikvenici te stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,
- da tužiteljica nije upućena na parnicu iz ovršnog postupka koji bi se vodio pred tim sudom i isključivo pred tim sudom.
7. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja oglasio se mjesno nenadležnim, a prije dostavljanja tužbe na odgovor, tj. upuštanja tuženika u raspravljanje, pozivom na odredbu iz čl. 20. st. 2. ZPP-a jer je tuženik pravna osoba koka nema sjedište ni poslovnu jedinicu na području suda prvog stupnja.
8. Osnovano tuženik pobija pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
9. U ovom predmetu riječ je sporu radi utvrđenja ništetnosti izjava o zapljeni ugovora o kratkoročnom kreditu, ugovora o otvaranja akreditiva i sporazuma.
10. Prema odredbi čl. 20. ZPP-a sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (st. 1.). Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (st. 2).
11. Zakon o parničnom postupku izričito određuje u kojem sporovima je riječ o isključivoj mjesnoj nadležnosti (čl. 56. st. 1., čl. 57. st. 1., čl. 61. i 63. ZPP-a).
12. U konkretnom slučaju radi se o sporu radi utvrđenja prava ništetnosti za koju nije propisana isključiva mjesna nadležnost, a prema podacima u spisu tuženik nije prigovorio mjesnoj nadležnosti, pa sud prvog stupnja nije bio ovlašten proglasiti se mjesno nenadležnim po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 20. st. 2. ZPP-a.
13. Odredbom čl. 59. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi.
14. Radi se o izberivoj nadležnosti prema kojoj je za suđenje nadležan pored suda općemjesne nadležnosti za tuženika i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica.
15. Dakle, obzirom da odredba čl. 59. ZPP-a nije propisana isključiva mjesna nadležnost i kada bi se radilo o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice, sud prvog stupnja ne bi bio ovlašten proglasiti se mjesno nenadležnim po službenoj dužnosti.
16. Nadalje, prema odredbi čl. 63. ZPP-a za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku povodom sudskog ili upravnoj ovršnog postupka odnosno u tijeku i povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem području se provodi upravna ovrha.
17. Stoga, valja utvrditi da li je tužiteljica upućena na parnicu iz ovršnog postupka, a kako to tvrdi tuženik u žalbi, budući o utvrđenju te činjenice ovisi odgovor na pitanje da li postoji isključiva mjesna nadležnost suda na čijem području se nalazi sud koji provodi ovršni postupak. Utvrđenje suda kako tužiteljica nije upućena na parnicu iz ovršnog postupka, za sad nije prihvatljivo, budući da sud ne navodi kako je navedeno utvrdio.
18. Iz navedenih valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 15. lipnja 2022.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara, v.r.
