Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž Ovr-226/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1) G.b. d.d. – u stečaju, Z., OIB: .., koga zastupa stečajni upravitelj, a ovoga punomoćnici, odvjetnici u O.d. T. i P. j.t.d. u Z., i 2) Z. T. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z.R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika D.P. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2120/2010-102 od 27. travnja 2022., dana 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja pod 1) G.b. d.d. – u stečaju i ovrhovoditelja pod 2) Z.T. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2120/2010-102 od 27. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Predmetna ovrha odgađa se do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi treće osobe T.P. iz Z., radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom, u predmetu ovog suda poslovni broj P-3151/2020.

II. Odbija se kao neosnovan, zahtjev ovrhovoditelja G.b. d.d. u stečaju na obvezivanje treće osobe na davanje jamčevine, kao uvjeta za odgodu ove ovrhe. "

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pod 1), pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između izreke i obrazloženja rješenja. Nije ispunjena niti jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe propisana čl. 63. Ovršnog zakona, koje sve kumulativno moraju biti ispunjene, osim uvjeta o pokretanju parnice, jer treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svog prava te da bi provedbom 15 Gž Ovr-226/2022-2

ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Navodi kako ne može prihvatiti obrazloženje suda da treća osoba nije posebno činila štetu vjerojatnom jer da je ista očita sama po sebi. Treća osoba je u prijedlogu samo paušalno i općenito navela iz kojih razloga traži odgodu predmetne ovrhe. Na nekretnini koja je predmet ovrhe kao isključivi i jedini vlasnik upisan je ovršenik D.P., a treća osoba nema nikakvih prava glede te nekretnine, jer iako tvrdi da je suvlasnica iste, nikada nije ishodila upis svog prava. U potpunosti je irelevantna u ovoj pravnoj stvari činjenica da je u tijeku postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom budući da samo vođenje parničnog postupka ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe. Parnični postupak pod posl.brojem P-1644/2013, sada P-3151/2020, je još uvijek u tijeku, radi čega sud ne može odluku zasnivati na navodima kako postoji vjerojatnost u znatnoj mjeri kako će doprinos treće osobe biti utvrđen u navedenom predmetu. Smatra kako sud nije iznio relevantne razloge niti obrazložio iz kojih razloga je odbio prijedlog ovrhovoditelja za davanjem jamčevine u slučaju da prijedlog treće osobe prihvati kao osnovan. Činjenica da je ovrhovoditelj pod 1) u stečaju, koji postupak traje više od 22 godine, nije ni od kakvog značaja za sud niti može biti odlučujući razlog za odbijanje prijedloga za uvjetovanjem davanja jamčevine od strane ovršenika, a pitanje čija je imovina stečajnog dužnika te kome ona na kraju pripada bi za sud također trebalo biti u potpunosti irelevantno, s obzirom da na ovaj način i stečajni dužnik i njegovi vjerovnici trpe štetu i onemogućeni su u naplati svojeg nespornog potraživanja. Odgodom ovrhe ovrhovoditelj pod 1) trpi nenadoknadivu štetu budući da ovaj postupak traje više od 10 godina radi čega ne može naplatiti svoju nespornu tražbinu prema ovršeniku temeljem pravomoćne i ovršne presude, a na ovaj način sud pogoduje ovršeniku. Sud je mogao ovršenika obvezati na davanje jamčevine barem u iznosu vrijednosti svih predmetnih nekretnina, neovisno o tome što glavnica potraživanja iznosi 528.733,04 kn. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i time pogrešno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio i ovrhovoditelj pod 2), pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe i treća osoba obveže da ovrhovoditelju pod 2) isplati trošak sastava žalbe. U žalbi ističe kako su tvrdnje treće osobe nepotkrijepljene i ista nema nikakvih prava glede predmetne nekretnine. U svrhu izbjegavanja ponavljanja, predlaže izvršiti uvid u njegovu žalbu od 15. ožujka 2021. Ukoliko je sud smatrao kako parnica koja se vodi pod brojem P-3151/2020 predstavlja prethodno pitanje za ovaj ovršni postupak, trebao je donijeti rješenje o odgodi ovog ovršnog postupka u odnosu na 2/3 suvlasničkog udjela na kojeg treća osoba polaže prava a postupak nastaviti u odnosu na 1/3 suvlasničkog udjela predmetnih nekretnina.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je podneskom od 8. prosinca 2020. treća osoba T.P. predložila odgoditi ročište za prodaju nekretnina označenih kao k.č.br. 425/9, 425/10 i 426/3 upisanih u zk.ul. 4593 k.o. G.S. u odnosu na koje se nekretnine pod posl. brojem P-3151/2020 vodi spor treće osobe, kao tužiteljice protiv tuženika D.P. i 15 Gž Ovr-226/2022-2

G.b. d.d. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi kako bi prodajom tih nekretnina trećoj osobi nastala nenadoknadiva šteta, posebno naglašavajući kako je već ranije uspjela s tužbenim zahtjevom za proglašenje ovrhe nedopuštenom na 2/3 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao k.č.br. 425/7 upisane u zk.ul. 5687 k.o. G.S. Stoga nije opravdan nastavak vođenja ovog ovršnog postupka sve dok ne bude donesena odluka u predmetu posl. broj P-3151/2020 u kojem će biti odlučeno o tome je li provedba ovrhe uopće moguća na cijeloj ili samo na dijelu nekretnina upisanih u zk.ul. 4593 k.o. G.S., pa predlaže odgoditi ovrhu do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi pod posl. brojem P-3151/2020.

6. Ovrhovoditelji su se protivili prijedlogu treće osobe za odgodu ovrhe, a ovrhovoditelj pod 1) je predložio da, u slučaju da sud udovolji prijedlogu treće osobe i odgodi ovrhu, takvu odluku uvjetuje davanjem primjerene jamčevine koja ne bi mogla biti manja od vrijednosti novčane tražbine koja je predmet ovog ovršnog postupka.

7. Sud prvog stupnja je rješenjem posl. broj Ovr-2120/2010-75 od 2. ožujka 2021. odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi treće osobe T.P. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu istog Suda poslovni broj P-3151/2020, odbio kao neosnovan zahtjev 1.) ovrhovoditelja na obvezivanje treće osobe na davanje jamčevine, kao uvjeta za odgodu ove ovrhe te riješio da ročište za dražbu predmetnih nekretnina određeno za 11. ožujka 2021. neće biti održano.

8. Predmetno prvostupanjsko rješenje je u dijelu pod toč. I. i II. izreke ovaj drugostupanjski sud ukinuo rješenjem posl. broj Gž Ovr-339/2021-2 od 20. prosinca 2021., zbog počinjene bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ, držeći kako je nejasno zašto prvostupanjski sud smatra kako ovrhovoditelj pod 1) nije učinio vjerojatnim da bi uslijed odgode ovrhe na prijedlog treće osobe mogao pretrpjeti štetu čijem bi otklanjanju jamčevina trebala poslužiti, a sve s obzirom na visinu tražbine ovrhovoditelja pod 1) (glavnica u iznosu od 528.733,04 kn, uvećana za pripadajuće kamate koje teku od 14. rujna 2001.) i procijenjenu vrijednost nekretnina (222.000,00 kn) iz čije bi se vrijednosti ovrhovoditelji trebali namiriti. U predmetnoj je ukidnoj odluci prvostupanjskom sudu dana uputa da u nastavku postupka donese novu odluku o prijedlogu ovrhovoditelja pod 1) da se odgoda ovrhe uvjetuje davanjem jamčevine, u kojoj će odluci dati jasne i valjane razloge u pogledu osnovanosti prijedloga za davanje jamčevine i, u slučaju da zauzme stav da je prijedlog osnovan, u pogledu visine jamčevine.

9. U ponovljenom je postupku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi treće osobe T.P. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu istog Suda poslovni broj P-3151/2020 te odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja pod 1) na obvezivanje treće osobe na davanje jamčevine, kao uvjeta za odgodu ove ovrhe.

10. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog treće osobe i odgodio ovrhu u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi po tužbi treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini koja je predmet ovrhe u ovoj pravnoj stvari nakon što je 15 Gž Ovr-226/2022-2

utvrdio da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, odnosno da je treća osoba – T.P. učinila vjerojatnim postojanje svog prava na predmetu ovrhe, odnosno da je učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela teško nadoknadivu štetu. Naime, sud utvrđuje da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svog prava suvlasništva na predmetnim trima česticama upisanim u zk.ul. br. 4593 k.o. G.S. temeljem bračne stečevine, a da su svi razlozi za odgodu sadržani u spisima tog Suda posl. broj P-5878/2000 i P-5235/2009 te dokumentaciji i dokazima na temelju kojih su donijete presude u tim predmetima. Iako su ti postupci vođeni samo u odnosu na nekretninu ovršenika označenu kao k.č.br. 425/7, dokumentacija i dokazi se odnose i na ovopredmetnu ovrhu i ovopredmetne nekretnine; k.č.br. 425/9, k.č.br. 425/10 i k.č.br. 426/3, koje se u naravi nalaze uz k.č.br. 425/7, a radi se o dvorištu, betoniranom igralištu te ostacima starije kuće. Dokazi iz tih spisa upućuju kako su i ovopredmetne čestice također stečene za vrijeme trajanja braka ovršenika i treće osobe sklopljenog 1967. godine i iz njihovih sredstava, ali i sredstava obitelji treće osobe, da je zemljište kupljeno novcem roditelja treće osobe, a kuća izgrađena sredstvima brata treće osobe i njegovim radom tj. utvrđeno je da treća osoba u imovini stečenoj u braku ima udio od 2/3, a ovršenik od 1/3 dijela i to po osnovu iz čl. 277. i 278. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94. i 162/98. – u daljnjem tekstu: ZBPO). Stoga prvostupanjski sud utvrđuje kako postoji vjerojatnost u znatnoj mjeri da i u predmetu posl. broj P-1644/2013 bude utvrđen isti doprinos treće osobe, što bi značilo da bi i predmetna ovrha mogla biti proglašena nedopuštenom u 2/3 dijela, pa ukoliko se ne bi odgodila do odluke parničnog suda u tom predmetu, treća osoba bi mogla pretrpjeti teško nadoknadivu štetu, koju bi bilo gotovo nemoguće reparirati od jednog ovrhovoditelja koji je u stečaju i od drugog, koji je prošao nedavno postupak stečaja potrošača.

11. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovrhovoditelja pod 1) da se treća osoba obveže na davanje jamčevine, utvrdivši kako ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da bi uslijed odgode ovrhe po prijedlogu treće osobe mogao pretrpjeti štetu, čijem bi otklanjanju jamčevina trebala poslužiti. Naime, sud zaključuje kako je ovrhovoditelj pod 1) još od 1999. u stečaju i da se ne može osnovano smatrati kako bi predmetna odgoda mogla posebno spriječiti povećanje imovine stečajnog dužnika - ovrhovoditelja (šteta u vidu izmakle koristi), jer je za 22 godine stečaja po prirodi stvari već trebao ostati bez imovine, a tražbine koje pokušava naplatiti u konačnici, pripadaju stečajnim vjerovnicima, o kojima ovrhovoditelj, uz svoj prijedlog za odgodu uopće ne govori (koliko ih još ima, kolike su im nenaplaćene tražbine, kad se planira okončanje stečaja i sl.), kako bi se mogla steći slika o nenadoknadivoj šteti koju isti mogu trpjeti, a samom odlukom suda o odgodi ovrhe, po prijedlogu treće osobe, ne može se smatrati kako je treća osoba utjecala na umanjenje nečije imovine ili sprječavanja njezina povećanja. Nadalje, Sud nalazi kako bi nalaganjem trećoj osobi uplatiti jamčevinu, koju ona zbog svog slabijeg imovnog stanja (oko 2.000,00 kn mjesečnih primanja, prema podacima Porezne uprave) objektivno ne bi mogla uplatiti, u stvari, odustao od svoje odluke o odgodi i uskratio trećoj osobi mogućnost da u parnici dovrši postupak proglašenja ove ovrhe nedopuštenom, koja je parnica u završnoj fazi. Osim toga, tražbina ovrhovoditelja osigurana je zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi.

15 Gž Ovr-226/2022-2

12. Odgoda ovrhe na prijedlog treće osobe normirana je odredbom čl. 63. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08 - u daljnjem tekstu: OZ), prema kojoj će sud na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (st. 1.). U slučaju iz st. 1. ovog članka sud može, na prijedlog ovrhovoditelja, odgodu ovrhe uvjetovati davanjem jamčevine.

13. Odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje pojedinih ili svih ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika ili treću osobu, čime im se pruža određena zaštita, doduše, privremena i katkad s neizvjesnim trajanjem, ali u svakom slučaju omogućuje da se, u slučaju ispunjenja razloga radi kojega se ovrha odgađa, od ovršenika ili treće osobe otkloni nastanak štete koja bi nastala nastavljanjem i provođenjem ovrhe.

14. U smislu citirane odredbe čl. 67. st. 1. OZ sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je treća osoba dokazala da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe jer je podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i dokazala vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, obzirom da postoji mogućnost da se u parnici koja se vodi pod posl. brojem P-3151/2020 utvrdi kako nekretnine koje su predmet ovog ovršnog postupka predstavljaju bračnu stečevinu ovršenika i treće osobe, kao što je to bio slučaj i u parnicama koje su se vodile pod posl. brojevima P- 5878/2000 i P-5235/2009 u kojima je ovrha proglašena nedopuštenom u odnosu na 2/3 suvlasničkog dijela treće osobe.

15. Obzirom na te činjenične tvrdnje, te obzirom na činjenicu da se radi o dvorištu, betoniranom igralištu te ostacima starije kuće uz k.č.br. 425/7 k.o. G.S. (u odnosu na

treća je osoba, po ocjeni

koju je ovrha već proglašena nedopuštenom u 2/3 dijela)

ovog suda, učinila vjerojatnim nastanak teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe na nekretnini, jer je ovršenik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine koja bi bila prodana radi podmirenja duga ovršenika. Iz tih razloga ispunjeni su uvjeti za odgodom ovrhe propisani odredbom čl. 67. st. 1. OZ. 16. U odnosu na odbijeni prijedlog ovrhovoditelja pod 1) G.b. d.d. u stečaju da se odgoda ovrhe uvjetuje obvezivanjem treće osobe na davanje jamčevine, treba reći kako je svrha davanja jamčevine u tome da se ovrhovoditelj osigura od moguće štete koju bi pretrpio uslijed odgode ovrhe, a primjerenost iznosa jamčevine ima se cijeniti upravo s obzirom na iznos moguće pretrpljene štete.

17. Ovrhovoditelj iz ovoga razloga štetu može pretrpjeti ukoliko bi došao u situaciju da uslijed odgode ovrhe više ne bi bio u mogućnosti ishoditi namirenje cjelokupne tražbine na predloženom predmetu ovrhe, ili namirenje barem onoga dijela tražbine koji bi bio u mogućnosti namiriti da do odgode nije došlo. Ovakva mogućnost postoji za slučaj da predmet ovrhe u međuvremenu propadne ili izgubi na vrijednosti, da se ostvare okolnosti zbog kojih bi ovrhovoditelj izgubio pravo namiriti 15 Gž Ovr-226/2022-2

se iz vrijednosti predmeta ovrhe u mjeri u kojoj je to pravo imao prije odgode, ili da se tražbina u međuvremenu poveća u toj mjeri da ovrhovoditelj više nije u mogućnosti namiriti je iz predmeta ovrhe u cijelosti, odnosno u onoj mjeri u kojoj bi to bio u mogućnosti da do odgode nije došlo.

18. S druge pak strane, ovrhovoditelj bi u slučaju kada bi tužbeni zahtjev treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom bio odbijen kao neosnovan, ovrhu mogao nastaviti i potraživanje naplatiti procjenom i prodajom sporne nekretnine, odnosno, namirio bi se sa odmakom

.

19. Sud prvog stupnja odbijanje prijedloga za davanje jamčevine obrazlaže time što je ovrhovoditelj pod 1) 22 godine u stečaju, a tražbine koje pokušava naplatiti u konačnici, pripadaju stečajnim vjerovnicima, koji razlog ovaj sud ne nalazi relevantnim prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetovanjem ovrhe davanjem jamčevine.

20. Međutim, opravdanim nalazi razloge koje je prvostupanjski sud našao na strani treće osobe, kojoj bi nalaganjem uplate jamčevine, koju ona zbog svog slabijeg imovnog stanja objektivno ne bi mogla uplatiti, a sud uslijed toga morao odustati od odluke o odgodi ovrhe, čime bi trećoj osobi uskratio mogućnost da u parnici (koja je u završnoj fazi) dovrši postupak proglašenja ove ovrhe nedopuštenom. Osim toga, ovaj sud smatra opravdanim razlogom za odbijanje uplate jamčevine i to što je tražbina ovrhovoditelja osigurana zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi. Naime, odredbom čl. 84. st. 1. OZ je propisano da čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe. Prema st. 2. tog članka, zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, a prema stavku 3. nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. Iz stanja spisa je vidljivo da je pod brojem Z-49008/05 8. prosinca 2005. u z.k.ul. 4593 k.o. G.S. temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1509/2005 od 7. studenog 2005. izvršen upis zabilježbe rješenja o ovrsi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom, a pod brojem Z- 44528/15 30. studenog 2015. upis zabilježbe ovrhe temeljem rješenja o ovrsi u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj Ovr- Općinskog građanskog suda

10515/15 od 23. studenoga 2015. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije potrebno odgodu ovrhe uvjetovati davanjem jamčevine.

21. Na kraju, u odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja pod 2) kako je ovrhu trebalo odgoditi samo u odnosu na 2/3 suvlasničkog udjela na kojeg treća osoba polaže prava, treba reći kako će se tek u parnici koja se vodi pod brojem P- 1644/2013 radi utvrđenja bračne stečevine utvrditi radi li se o bračnoj stečevini i koliki suvlasnički dio pripada ovršeniku, a koliki trećoj osobi, sukladno releventnim odredbama ZBPO te je za sada preuranjeno u ovom postupku prejudicirati udjele bračnih drugova u toj imovini.

15 Gž Ovr-226/2022-2

22. Slijedom navedenog, valjalo je žalbe ovrhovoditelja pod 1) i 2) temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Zadar, 14. lipnja 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan

Ivana Festini