Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž-2406/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz L., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3349/2020-178 od 2. lipnja 2021., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3349/2020-178 od 2. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženoj je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. veljače 1994. do 28. veljače 2021. iznos od 462.018,44 kn sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te naknade od njihovog dospijeća do isplate (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku plaćati tužitelju rentu s naslova tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 2.113,88 kn od 1. ožujka 2021. pa ubuduće i to na način da dospjele, a neisplaćene obroke rente isplati odjednom zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a buduće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec (stavak II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 205.337,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2021. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. veljače 1994. do 28. veljače 2021. u ukupnom iznosu od 462.018,44 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te naknade od njihovog dospijeća do isplate, kao i zahtjev za plaćanje rente s naslova tuđe pomoći počevši od 1. ožujka 2021. nadalje, u mjesečnom iznosu od 2.113,88 kn, sve to vezano uz ozljeđivanje tužitelja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. studenoga 1992., s time da naknadu štete tužitelj traži temeljem police osiguranja broj: 111200032209 s proširenom osigurateljnim pokrićem, tj. tzv. "B" kombinacija.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. U žalbenom stadiju postupka sporno je, s obzirom na to da tužitelj potražuje naknadu štete temeljem ugovornog osiguranja, da li se svota osiguranja revalorizira, ili ona vrijedi u nominalnom iznosu, koji je naveden u polici osiguranja te posljedično tome da li je osnovan prigovor iscrpljenosti svote osiguranja.

9. Na žalbene navode valja odgovoriti da je osiguranje, kojim se osiguravajuće pokriće iz članka 90. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list", broj: 17/90, preuzet kao zakon Republike Hrvatske /"Narodne novine", broj: 53/91/) proširuje na osobe koje se u smislu članka 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine", broj; 53/77 i 10/86) ne smatraju trećim osobama, ugovoreno, dobrovoljno osiguranje, te se prava i obveze, koje nastaju iz takvog osiguranja, prosuđuju u okviru police osiguranje pravila osiguranja tuženika.

10. Kako su uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti sastavni dio ugovora o proširenom osiguranju, to su za konkretan slučaj mjerodavni "uvjeti" koji su prihvaćeni od strane tuženika 12. ožujka 1992., a primjenjuju se od 1. travnja 1992., jer je Ugovor o osiguranju zaključen 21. svibnja 1992. s rokom važenja od 21. svibnja 1992. do 21. svibnja 1993., a osigurani slučaj se dogodio 18. studenoga 1992.

11. Navedenim Uvjetima izričito je predviđeno da se svota pokrića za prošireno osiguranje revalorizira na isti način kao i za obvezno osiguranje. Prema pravilima Uvjeta, odnosno člankom 14., kojim je regulirano prošireno osiguranje, osiguravatelj je u obvezi naknaditi štetu do iznosa ugovorene svote pokrića iz police za temeljno osiguranje, koje su iz osnove odgovornosti imaoca vozila i ovlaštenog vozača pretrpjeli imalac motornog vozila i ovlašteni vozač (stavak 3. članak 14. Uvjeta).

12. Stavkom 5. članka 14. Uvjeta, koji inače definira svotu pokrića za prošireno osiguranje, izričito je propisano da se visina iste utvrđuje uz primjenu članka 1. Uvjeta, što predstavlja novinu s obzirom na dotadašnja pravila osiguranja od automobilske odgovornosti, iz čega proizlazi da je upravo tuženik tom novinom (stavak 5. članak 14.) otklonio svaku dvojbu u pogledu revalorizacije svote pokrića za prošireno osiguranje, budući da članak 1. Uvjeta (i to stavak 4. alineja 4.) govori o revalorizaciji svote pokrića utvrđene odlukom o visini svote pokrića obaveznog osiguranja, kao i načinu revalorizacije.

13. Iz navedenoga proizlazi da izričitim upućivanjem odredaba o utvrđivanju visine svote pokrića za prošireno osiguranje na članak 1. Uvjeta, svota proširenog pokrića podliježe revalorizaciji na isti način kao i svota osnovnog pokrića.

14. Stavkom 4. alineja 3. Uvjeta propisano je da, ako je u trenutku nastanka osiguranog slučaja propisana svota pokrića od strane nadležnog organa vlasti veća od ugovorene svote, smatra se da je osiguranje ugovoreno na tu svotu.

15. Na dan štetnog događaja 18. studenoga 1992. bila je na snazi Odluka Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 45/92), kojom je određen najniži iznos osigurane svote (minimalna svota pokrića) za osobne automobile od 50.000.000 HRD, koja se ima uzeti kao osigurana te navedena svota podliježe revalorizaciji pa je stoga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je na dan štetnog događaja ukupna svota od 50.000.000 HRD-a u cijelosti pokrivala štetu, prema cijenama, tj. kriterijima na dan štetnog događaja, to stoga što je nalazom i mišljenjem vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića utvrđeno da kapitalizirana naknada štete na ime tuđe pomoći i njege tužitelja, prema obimu potrebe utvrđenom medicinskim vještačenjem, iskazana kapitalizirano za pretpostavljeni životni vijek oštećenika, prema cijenama na dan štetnog događaja iznosi 3.464.054.-HRD, pa uzevši u obzir naknadu nematerijalne štete, koja bi pripadala tužitelju po kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja ukupno najviše cca 3.000.000,- HRD, razvidno je da je cjelokupna šteta u vrijeme štetnog događaja pokrivena osiguranom svotom te da prigovor iscrpljenosti svote osiguranja nije osnovan, zbog čega su žalbeni navodi tuženika bez pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22/).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 14. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.