Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-72/2020.-28.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optužene S. M., zbog kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, 30. rujna 2019., poslovni broj K-DO-125/2019-10, nakon javne rasprave, održane 2. studenog 2021., 13. siječnja 2022. i 7. travnja 2022., a održane i zaključene 10. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Tomislava Ivanovića, opunomoćenika oštećenika Velimira Slovačeka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ostović, Rakušić & Slovaček d.o.o. Osijek, te optužene S. M. i njezinog branitelja Mladena Jurića, odvjetnika u Osijeku, 13. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.dluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08.)

optužena S. M., OIB:, s prebivalištem u O., K. 3a, rođ. 13. rujna 1963. u O., kćer Z. M. i Z. M. rođ. D., državljanke RH, pismena, završila VSS – dipl. ekonomistica, majka dvoje punoljetne djece, zaposlena u mesnoj industriji R. kao referent za upravljanje ljudskim potencijalima, sa plaćom od 6.500,00 kn, vlasnica više nekretnina i to dva stana u O., dvije kuće u O. i vikendica u T., te osobnog automobila marke M. 250D, dobrog imovnog stanja, prekršajno i kazneno neosuđivana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u razdoblju između 18. lipnja 2018. i 25. siječnja 2019. u O., K. 21, kao voditeljica Ureda za računovodstveno-knjigovodstvene poslove F. fakulteta u O., ovlaštena te evidentiranje isplata na teret računa F. fakulteta u O. u knjigovodstvu, s ciljem prikrivanja neosnovanih transakcija na račun B. D. u iznosu od 14.000,00 € i na račun A. P. u iznosu od 16.000,00 €, u knjigovodstvenoj dokumentaciji F. fakulteta evidentirala da su ove isplate izvršene kao troškovi fakultetskog projekta E. iako svjesna da navedene isplate nisu troškovi ovoga projekta niti su s istim povezani, dakle, da bi kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unijela neistinite podatke, pa da bi time počinila kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 30. rujna 2019., poslovni broj K-DO-125/2019-10, optužena je S. M., zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja – krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11.

2. Optužena S. M. očitovala se da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci V. P., T. A.-J., L. F., te I. M. D., provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji D. V., dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje od 7. ožujka 2022. su pročitani, te je imenovana vještakinja i neposredno ispitana na raspravi od 7. travnja 2022. Nadalje, pročitani su očitovanje V. P. F. fakultetu u O. od 25. siječnja 2019., očitovanje T. A.-J. F. fakultetu u O. od 20. ožujka 2019., potvrde o plaćanju Z. b. d.d. Z. od 18. i 21. lipnja 2018., ispisi poruka elektroničke pošte razmijenjenih u razdoblju od 18. do 21. lipnja 2018. između korisnika adresa i kartice knjiženja po pozicijama A. do A., kartica proračuna F. fakulteta za računovodstveni konto broj 32990, izvodi "P 143" i "P 139" te temeljnica broj "P 398", bilanca F. fakulteta u O. na dan 31. prosinca 2018. sa godišnjim izvještajem o prihodima, rashodima, primicima i izdacima Fakulteta za 2018., dopis Z. b. d.d. Z. F. fakultetu u O. od 7. veljače 2019. i dokument "Područja, zadaci i aktivnosti računovodstva" (listovi 146 – 161 spisa), ispisi e-mail dopisivanje između optužene S. M. i bivše zaposlenice T. A. J., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženicu (stranice 223 – 225 spisa), te je optuženica ispitana. Nakon ispitivanja optuženice, na daljnji prijedlog opunomoćenika oštećenika, pročitani su dostava očitovanja o utvrđenim nepravilnostima u radu od 21. siječnja 2019., te e-mail C. od 15. prosinca 2017.

4. Iznoseći obranu optužena S. M. navela je da na početku svoje obrane naglašava da se ne smatra krivom zbog kaznenog djela za koje se tereti. Naime, ona nije bila svjesna da vrši neovlaštenu uplatu, bila je doista uvjerena da se radi o trošku projekta E. Na Filozofskom fakultetu bila je zaposlena od 2016., a prije toga je 32 godine radila u gospodarstvu. Kad je počela raditi prvo je bila voditelj knjigovodstva, a kasnije je postala šef računovodstva. Uočila je da je postupanje na Filozofskom fakultetu u vezi računovodstva dosta nesređeno i da se niz procedura ne obavlja onako kako bi trebalo. Od samog početka radila je odgovorno i savjesno je obavljala svoj posao, znala je i do kasno ostajati na poslu, pisala različite procedure i smišljala na koji način "dovesti u red profesore", koji su uvijek na neki način djelatnike računovodstva smatrali kao da su oni u nekakvom nižem rangu, te nisu htjeli poštivati neke procedure koje bi prema pravilima u računovodstvu trebale biti poštivane. Dekanica L. F. njezina je daljnja rođakinja (majka optuženice sestrična je oca svjedokinje, u drugom koljenu) te su imale jedan odnos povjerenja i u njihovoj međusobnoj komunikaciji nisu uvijek poštivale formalne procedure. Tako nije bilo neuobičajeno da se nalozi za uplate vrše putem e-maila i zbog toga njoj nije bilo u tom trenutku sumnjivo kad je dobila takav nalog putem e-maila u ovom slučaju. Inače, u to vrijeme „internetske prijevare“ još nisu bile učestale, tako da je ona jednostavno "nasjela na to" i bila je uvjerena da se radi o trošku projekta „E.“. Djelatnike fakulteta nisu uopće upozorili da je već ranije bio upad u sistem fakulteta, a žrtva prijevare bila je gospođa A. K. u rektoratu koja je isto tako "nasjela" na ovakav e-mail. Trebali su ih upozoriti na ovo, međutim nitko im to nije spomenuo. Prvi put je saznala da je zapravo izvršila uplatu koja nije trebala biti izvršena, kad ju je dekanica pozvala da dođe, a ona je tada bila kod kuće jer joj je par dana prije toga preminula majka i kad je došla, dekanica je, zajedno s još kolega, sjedila u prostoriji i pitala ju S. što je ovo?". Pokazala joj je papire vezano uz ovu uplatu, na što je ona htjela ići provjeriti u sistem, međutim nije više mogla niti ući u računalo. Neko vrijeme je čekala, međutim taj petak kad je prvi put došla na fakultet, nije joj dozvoljeno iznijeti svoju obranu, nego je obranu pred poslodavcem dala u ponedjeljak, u rastrojenom stanju, bez ikakve dokumentacije, nakon čega je dobila otkaz. Inače su djelatnici računovodstva na fakultetu radili uz pomoć programa S. u kojem su knjižili, ali s obzirom da je bilo puno preknjižavanja, ona je svaki puta morala s profesorima uskladiti stanje i prepisati to u tablicu u Excelu da bi to bilo pravovaljano. Knjiženje je obavljao djelatnik S. K.. Cijelo vrijeme dok je radila, inzistirala je da uzmu novi program za knjiženje, te su u konačnici i prešli na drugi program. Nalog za uplatu spornih iznosa nije ona osobno sastavila, nego je to njezinom nalogu učinila I. M. D., kojoj nije rekla što da točno napiše u opisu plaćanja, nego joj je samo dala taj e-mail u kojem je pisalo da treba izvršiti uplatu i rekla joj je "Molim Vas prebacite ove iznose, sigurno je opet E.". Pokušavala je tog prijepodneva zvati dekanicu, ali joj se nije javljala. Još jednom ponavlja da nije imala nikakvu svijest o tome da se ne radi o sredstvima koja su u okviru projekta „E.“.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optužena S. M., kao voditeljica ureda za računovodstveno-knjigovodstvene poslove F. fakulteta O. naložila djelatnici računovodstva I. M. D. da izvrši uplate na teret F. fakulteta O., a na račun B. D., u iznosu od 14.000,00 EUR-a, koja uplata je izvršena 18. lipnja 2018. i na račun A. P. u iznosu od 16.000,00 EUR-a, koja uplata je izvršena 21. lipnja 2018., sve na temelju e-mailova koje je zaprimila s e-mail adrese , a u kojima je navedene transakcije zatražio pošiljatelj koji se predstavljao kao prof. dr. sc. L. F., dekanica F. fakulteta O..

6. Bilo je sporno je li optužena S. M. bila svjesna da je naložila neosnovane transakcije, odnosno da navedene transakcije nisu bile u okviru fakultetskog projekta „E.“, te je li potom radi prikrivanja neosnovanih transakcija u knjigovodstvenoj dokumentaciji F. fakulteta O. evidentirala da su isplate izvršene kao troškovi fakultetskog projekta „E.“, iako svjesna da navedene isplate nisu troškovi ovoga projekta niti su istim povezani.

7. S. V. P. u iskazu je naveo da je on u inkriminirano vrijeme radio na F. fakultetu u O. na radnom mjestu voditelja ureda za znanost, projekte i međunarodnu suradnju, a danas još uvijek radi na F. fakultetu, ali je sada na radnom mjestu voditelja ureda za poslovne odnose i nabavu. Voditelj projekta „E.“ je bila profesorica T. A.-J., a on je bio administrator tog projekta i krajem 2019. su oni nadležnom tijelu i to A. za mobilnost i programe E. unije morali podnijeti financijsko izvješće o projektu „E.“. Radi toga, on je zatražio od njihovog odjela za financije izvješće u pogledu prihoda i rashoda koje su imali u projektu i kad je tu dokumentaciju pregledao, uočio je da su izvršene dvije uplate fizičkim osobama u V. B., koje uplate nisu imale nikakve veze s njihovim projektom „E.“, a to mu je bilo jasno zato što oni nisu imali nikakve partnere u V. B. niti su se ikada isplaćivala sredstva fizičkim osobama projektnim partnerima u inozemstvu. Pošto mu je to bilo sumnjivo, on je isto prijavio Upravi fakulteta, odnosno dekanici prof. L. F., te su oni dalje poduzimali radnje vezano za ove sporne uplate. On osobno ne zna tko je izvršio sporna knjiženja. Tijekom projekta „E.“ nalozi za plaćanje vršeni su na način da je isplata naložena putem e-maila, koji bi on isprintao i dao na potpis nadležnom prodekanu, a to je tada bila T. G.. Koliko je njemu poznato, nije bilo takvih slučajeva hitnosti u kojima se ne bi ispoštovala ova procedura. Što se tiče uplate za fizičku osobu pod imenom N., on nema saznanja na koji način je vršena ta uplata, ali zna da takva uplata nije bila vezana uz projekte „E.“. Koliko se on sjeća, uplata za gospodina N. izvršena je radi njegovih konzultantskih usluga, međutim, vezano za to nije realiziran u konačnici nikakav projekt. On se ne sjeća je li osobo sudjelovao u proceduri vezano za odobrenje uplate N.. On zna da je S. računovodstveni program koji se koristi u računovodstvu, ali nije bio uključen u bilo kakve aktivnosti vezane za taj program. On ima pravo izvršiti uvid u podatke iz S., ali nije ga koristio, te nije siguran ima li ovlaštenje unositi ikakve podatke u taj program. Kad je zatražio financijske podatke o ovom projektu „E.“ od računovodstva, te podatke mu je dao računovodstveni referent S. K., optuženica tada nije bila prisutna na radnom mjestu. Ne zna koja bi bila razlika između podataka isprintanih iz programa S. i službenih podataka. Podatke koje mu je referent predao smatrao je službenim. Nije upoznat s dokumentom "Područja, zadaci i aktivnosti računovodstva" F. fakulteta O.. Ne zna tko je napravio završni račun iz 2018.

8. Svjedokinja T. A.-J. u iskazu je navela da je u kritično vrijeme vodila program E. plus pod nazivom „E.“, koji je uključivao ukupno osam partnera iz europskih zemalja (O. i još sedam partnera), te je ona bila koordinatorica, zadužena je bila za provedbu plana i za financijsko poslovanje. U okviru ovog projekta, imali su puno aktivnosti, te su za provedbu projekta dobili 206.000,00 EUR-a, koji su bili raspoređeni po različitim stavkama. Sve se odvijalo u redu, oni su podnijeli završni izvještaj, koji je uključivao i podatke o financijskom poslovanju. Informaciju o tome da su izvršene sporne uplate fizičkim osobama u V. B., ona je dobila od kolege V. P. koji je bio koordinator za međunarodne projekte i koji ju je upitao je li ona dala nalog za isplate osobama u V. B., na što je ona rekla da nije jer oni u V. B. nisu imali partnere. Upoznata je s načinom na koji su u okviru projekta „E.“ vršeni nalozi za plaćanje. Ona je kao voditeljica tog projekta prvo morala ispuniti zahtjev za raspodjelu sredstava na jednom obrascu i navesti u tom obrascu da je to za projekt „E.“ i specificirati točno o kojoj se stavci radi, takav obrazac bi potpisala i dala kolegi P., koji je to prvo nosio još i prodekanici na potpis, pa zatim je to išlo u računovodstvo. Njoj nije poznato da je postojao neki običaj na fakultetu da se nalozi vrše putem e- maila i slično, ona je osobno uvijek popunjavala ove obrasce kako je ranije navela. Nije joj poznat program S.. Financijski dokumenti koje je ona pregledavala vezano za projekte „E.“ bili su financijske kartice, na kojima su bili navedeni točni iznosi u kunama i eurima, sve po datumima kad su vršene transakcije, tu su bili svi prihodi i rashodi specificirani po stavkama, uključujući putne naloge. Ona iz računovodstva nije dobivala kartice izgleda poput ove što priliježe spisu na stranici 90. Financijske kartice koje je ona dobivala iz računovodstva nisu bile potpisane od strane optuženice, a zadnju karticu u 12. mjesecu 2018., koja je obuhvaćala sveukupne podatke od početka projekta, poslao joj je putem e-maila kolega S., koji je tada bio u računovodstvu, optuženica tada nije bila prisutna na radnom mjestu. Nakon što je napravljena završna kartica o financijskom stanju projekta „E.“, nakon čega im je na ime projekta odobreno još 20% iznosa, koji je onda opet raspoređen po različitim stavkama. Ona nije upoznata s dokumentom fakulteta pod nazivom "Područja, zadaci i aktivnosti računovodstva" Filozofskog fakulteta.

9. Svjedokinja L. F. u iskazu je navela da je u kritično vrijeme bila dekanica F. fakulteta u O.. Negdje krajem 2018. odnosno početkom 2019., došao joj je djelatnik V. P. i rekao da treba izvršiti zaključak financijskog projekta „E.“, kojem je voditeljica bila prof. T. A.-J., te ju je izvijestio o tome da je primijetio dvije čudne transakcije koje nisu imale veze s projektom, a to su bile uplate na račune u britanskoj banci. Jedna uplata izvršena je 18. lipnja 2018., a druga 21. lipnja 2018., te je njihov zbroj, koliko se sjeća, iznosio 30.000,00 EUR-a. Njoj ovo nije bilo poznato, budući da nalozi za plaćanje prođu više instanci i odobrenja prije nego što dođu kod nje, te je ona djelatnicima rekla da izvide što se tu dogodilo. Kad su je izvijestili o tome da je ovaj nalog izvršila optuženica, ona je nju zvala telefonom budući da se u tom trenutku nije nalazila na radnom mjestu. Optuženica je došla na fakultet i usput joj je donijela i neke putne naloge iz kojih je bilo vidljivo da je ona u vrijeme prve transakcije bila u Z. i rekla joj je da ne zna o kakvim je uplatama riječ. Nju kao osobu na čelu fakulteta nije pogodilo to što je optuženica pogriješila, nego što nju nije obavijestila o tome i rekla joj što se dogodilo, nego su oni to saznali ovako naknadno usput. Zna da postoji program S., ali ona kao čelna osoba na fakultetu, koja nije zadužena direktno za financije i računovodstvo, ne zna na koji način ovaj program radi. Ona je temeljito pregledala svu dokumentaciju vezanu za projekt „E.“, a ove dvije sporne uplate vidjela je kad se logirala na račun F. fakulteta u Z. banci. Ne sjeća se na koji način je izgledala financijska dokumentacija projekta „E.“. Upoznata je s dokumentom Filozofskog fakulteta koji se naziva "Područja, zadaci i aktivnosti računovodstva". Kad se radi o provedbi naloga za plaćanje vezanih uz projekte, onaj tko odobrava naloge isključivo je voditelj projekta, sva su sredstva u okviru projekta pomno isplanirana, prema tome isplate se vrše po nalogu voditelja projekta, koju isplatu izvrši nadležna i ovlaštena osoba u računovodstvu, a prije isplate, nalog u konačnici dolazi na potpis dekanu. Dokument, odnosno završno financijsko izvješće određenog projekta, nije dokument koji je ispisan iz programa S., nego on drugačije izgleda kao obrazac, a svaki projekt ima obrazac različitog izgleda. Ne sjeća se na koji način je njoj bilo prezentirano završno izvješće u kojem su bile vidljive ove dvije sporne uplate, odnosno je li to bilo isprintano iz programa S. ili je bilo na obrascu. Optuženica je dobila otkaz ugovora o radu iz razloga što je zatajila informacije. U svojoj obrani pozivala se na neke čudne e-mailove s krivim domenama, a koje joj je navodno ona poslala, a iz kojih je bilo očigledno da nisu vjerodostojni, budući da oni nisu niti poslovali na taj način. O ovom knjiženju na projekt „E.“ ona je saznala od djelatnika računovodstva koji su joj dostavili financijsku dokumentaciju, a ne sjeća se na koji je način to njoj bilo prezentirano, odnosno kako su točno ti dokumenti bili izgledali. Da je došlo do ove dvije sporne uplate, sama se uvjerila kad se ulogirala u račun Filozofskog fakulteta koji se vodi kod Z. banke. Ovi mailovi za koje optuženica je navela da joj je ona poslala, potpuno su odstupali od nekakve normalne i redovne komunikacije između njih djelatnika fakulteta, po njima je na prvi pogled jasno da se tu ne radi o njezinoj e-mail adresi, da je to i ta različita domena, e-mail je poslan oko 07,00 ujutro, što također odstupa od nekog redovnog načina i vremena komunikacije između zaposlenika, a isto tako sam sadržaj e-maila je nepismeno napisan, gramatički netočno, a ona je prof. hrvatskog jezika, te se iz toga dalo zaključiti da nije ona pošiljatelj tog e-maila. U njezinom mandatu, nadležan za knjiženje je bio kolega S. K., a njemu je bila nadređena optuženica. Poznato joj je da se u rektoratu dogodio sličan slučaj s ovim pogrešnim e-mailovima, ali gospođa koja je ovo izvršila tamo je odmah prijavila svoju pogrešku.

10. Svjedokinja I. M. D. u iskazu je navela da je ona u kritično vrijeme radila na Filozofskom fakultetu u računovodstvu kao viši stručni suradnik na osnovnim sredstvima. Kad je došla na svoje radno mjesto, optuženica joj je rekla "Brzo, brzo, dekanica je poslala mail, treba izvršiti uplatu", za koju joj je dala podatke, odnosno isprintala joj je e-mail dekanice. Ona je popunila virman, te je tu njezin posao bio gotov pošto ona nema ovlaštenje za potpisivanje naloga. Optuženica joj je spomenula da je dekanica na putu. Koliko se ona sjeća, taj virman je isključivo ona popunila i kasnije nitko nije ništa dodavao, inače je pravilo takvo da ona ispuni virman i proslijedi ga dalje na kontrolu i odobrenje. Po njezinim saznanjima, nije bilo nekih slučajeva u kojima bi se nalozi za isplate vršili po usmenim traženjima dekana, prodekana ili drugih osoba. O tome je uvijek trebao biti neki pisani trag, kao primjerice ovdje ispis s tog e-maila. Inače je bilo takvo postupanje u radu da je ona ispunjavala virmane pa tako i ovaj, isključivo po podacima koje bi joj dali njoj nadređeni, ovdje konkretno optuženica, a to se odnosi i na podatke o opisu plaćanja.

11. Sud je iskaze svjedoka V. P., T. A.-J., L. F., te I. M. D. ocijenio vjerodostojnim, budući da su imenovani svjedoci iskazivali o okolnostima koje su im neposredno poznate u obavljanju njihovog zanimanja, odnosno radnih mjesta, izuzev u dijelu u kojem su svjedokinje T. A.-J. i L. F. iskazivale o načinu komunikacije između djelatnika računovodstva i ostalih djelatnika fakulteta, a gleda davanja naloga za transakcije na teret računa Filozofskog fakulteta O.. Naime, suprotno navodima imenovanih svjedokinja, iz iskaza svjedoka V. P. i svjedokinje I. M. D. (koja je djelatnica računovodstva u okviru svog radnog mjesta redovno izvršavala naloge za transakcije) kao i ispisa e-mail komunikacije između optuženice i T. A.-J. proizlazi da su nalozi za transakcije na teret računa fakulteta optuženoj S. M. i ranije bili upućivani putem e-maila, a kako je to optuženica tvrdila u svojoj obrani.

12. Iz nalaza i mišljenja vještakinje financijsko knjigovodstvene struke proizlazi da je iz analitičke kartice vidljivo da su sredstva knjižena na kontu 32990 - Ostali nespomenuti troškovi, međutim u Završnom izvješću za projekt „E.“ su prikazane navedene uplate kao trošak ovog projekta. (21. lipnja 2018. godine 16.000,00 EUR-a ili 118.800,00 kuna, 18. lipnja 2016. godine 14.000,00 EUR-a ili 104.020,00 kuna). Iz knjiženja izvoda broj 143 je vidljivo da je knjiženje evidentirano na kontu 329990 (ostali nespomenuti rashodi), ali je u opisu knjiženja navedeno da se radi o transferu „E.“. Iz knjiženja izvoda broj 139 je vidljivo da je knjiženje evidentira na kontu 329990 (ostali nespomenuti rashodi), ali je u opisu knjiženja navedeno da se radi o transferu „E.“. Knjiženja se vrše temeljem vjerodostojne dokumentacije, a što je u ovom slučaju Izvod žiro računa Banke iz kojeg je vidljivo (stranice 81 – 82 spisa) da je prilikom plaćanja ovih iznosa u opis navedeno „Transfer sredstava“, te da prilikom plaćanja nije navedeno da se eventualno radi o plaćanju za Projekt „E.“. U tom smislu je na Analitičkoj kartici konta 329990 (ostali nespomenuti rashodi), netočno u opisu knjiženja navedeno (a što je programski povučeno iz knjiženja izvoda), da se uplata odnosi na Projekt „E.“. Prilikom knjiženja Izvoda je dodan opis plaćanja koji nije naveden prilikom samog plaćanja.

12.1. Na ročištu održanom 7. travnja 2022. vještakinja je navela da na stranici 106 spisa, odnosno na stranici 11 dokumenta koji se zove „Područja, zadaci i aktivnosti računovodstva“, se u 3. koloni nalaz dopisa i zadataka koji treba biti izvršen. Poglavito pod točkom 2 i 3, gdje se pod točkom 3 izričito navodi da prikaz knjiženja po pozicijama isprintan iz knjigovodstvenog/računovodstvenog programa, kojeg koristi računovodstvo ne smatra se prikladnim obrascem za financijsko izvješće, a pod točkom 2, financijsko izvješće za potrebe projekta i časopisa izrađuje isključivo voditeljica računovodstva. U koloni 4 se nalazi opis onoga što se stvarno dogodilo, a nastavno na navedeno, odnosno citiranu točku 2 i 3, je navedeno: "Konačna verzija nije urudžbirana i potpisana od strane voditeljice računovodstva, financijsko izvješće nije u zadanom obliku ili je isprintan samo obrazac knjiženja po pozicijama iz knjigovodstveno- računovodstvenog programa. Financijsko izvješće je izradila neka druga osoba osim voditeljice računovodstva". Dakle, iz navedenog se može zaključiti da konačna verzija nije potpisana od strane šefa računovodstva i to u zadanom obliku, a kako to nalažu područja, zadaci i aktivnosti računovodstva. Temeljem navedenog bi se takvo izvješće moglo smatrati radnom verzijom. Knjigovodstvena kartica je sintetika promjena koje su se u konkretnom slučaju dogodile na žiro računu ovdje oštećnika i proknjiženi su prometi, odnosno plaćanja predmetnih iznosa, koji se na takav način evidentiraju u knjig. Dakle, izvodi iz žiro računa su vjerodostojni knjigovodstveni dokumenti, a knjigovodstvena kartica nedvojbeno i nesmisleno iskazuje promjene nastale na žiro računu. Takva je kartica knjigovodstveni i to vjerodostojan knjigovodstveni dokument. Konačna verzija izvješća o trošenju i to opravdanom trošenju za projekt EU fondova nije potpisana od strane šefa računovodstva, nije urudžbirana u pisanom obliku, pa taj dokument kao takav je radna verzija, obzirom da isti nije opravdavao stvarno trošenje iznosa koji su ovdje navedeni. Nije neuobičajeno u knjigovodstvu vršiti proknjižavanje s jednog konta na drugi, ukoliko se prilikom knjiženja ne može sa sigurnošću utvrditi na što se poslovna promjena odnosi, pa se u knjigovodstvu takve uplate i isplate s žiro računa stavljaju na tzv. prijelazna konta i na neraspoređena konta. Nakon saznanja o tome na što se točno posebne promjene odnose se isto proknjiži temeljnicom. Evidentiranje poslovnih promjena za koje ne postoji opravdanost troška na ovakvom projektu EU je iznimno lako uočiti, a za kontrolu evidencije na neraspoređenim troškovima bi to mogla učiniti revizija ili porezna uprava. Nije u mogućnosti očitovati se na pitanje tko je konkretno vršio knjiženja. U knjigovodstvu su pristupne šifre na pojedinom računalu za konkretan datum tko je u poslovnim knjigama evidentirao ove poslovne promjene. Mišljenja je da je na kraju poslovne godine nužno sva takva prijelazna konta ili neraspoređena konta u potpunosti svesti na nulu i s tako uređenom bilancom sastavi temeljna financijska izvješća koja sastavlja šef računovodstva, a potpisuje odgovorna osoba unutar pravne osobe. Plaćanje se prema odredbama Zakona o računovodstvu vrši temeljem vjerodostojne dokumentacije, što je račun, predračun, ugovor, narudžbenica ili slično. U ovoj konkretnoj situaciji je plaćanje nastalo primitkom e-maila o plaćanju ovakvih iznosa. Ukoliko je plaćanje i izvršeno uputom iz e-maila, a nakon što za navedene uplate nije bilo vjerodostojne dokumentacije, pregledom bilance šef računovodstva trebao je zatražiti vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi se pravdala ovakva plaćanja.

12.2. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke na koje niti stranke nisu imale primjedbi, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

13. Iz prijave V. P. proizlazi da je ista upućena dekanici F. fakulteta O. prof. dr. sc. L. F. te je u istoj navedeno: „Budući da smo prema nadležnom ugovornom tijelu dužni podnijeti završno izvješće za projekt „E.“, kojem je glavni koordinator F. fakultet O., od računovodstvenog referenta S. K., zatražio sam računovodstvenu evidenciju, odnosno sva knjiženja kojima je računovodstvo teretilo proračun projekta kako bi uskladili evidenciju i podnijeli valjano završno izvješće projekta. Tom prigodom sam uočio dvije uplate koje su izvršene 18. i 21. lipnja 2018. godine, knjižene na teret projekta, a koje su izvršene na račune nepoznatih osoba u V. B.. Budući da u projekt nije uključen niti jedan partner iz V. B., a isto tako osobe na čiji je račun izvršena uplata nisu ni na koji način povezane s projektom, njegovim budžetom i projektnim aktivnostima, posumnjao sam u nepravilnost, te Vas o gore navedenom izvještavam.“

14. Iz očitovanja prof. dr. sc. T. A.-J., u miru, od 20. ožujka 2019., u vezi prijave V. P. proizlazi da je imenovana dekanici F. fakulteta O. prof. dr. sc. L. F. napisala sljedeće: „Danas me je kolega V. P., stručni referent u U. za znanost, projekte i međunarodnu suradnju, obavijestio o neugodnoj situaciji za F. vezano uz uočene nepravilnosti u računovodstvenom poslovanju. S gospodinom P. imala sam konkretnu i nadasve profesionalnu suradnju tijekom rada na projektu, a zajedno smo prolazili i sve isplate prema našim partnerima i članovima osječkog tima. Prilikom podnošenja završnog izvješća za projekt „E.“ Agenciji za mobilnost i europske projekte, kao odgovorna voditeljica zatražila sam pomoć gospodina P., od računovodstvenog referenta, gospodina S. K., računovodstvenu evidenciju, odnosno karticu projekta „E.“ sa svim knjiženjima kojima je računovodstvo teretilo proračun projekta. Na temelju Excel tablice koju je priredio g. K., uskladili smo evidenciju i podnijeli valjano završno izvješće projekta, za koje smo od evaluatora i A. dobili visoke ocjene. Usporedbom moje evidencije i kartice projekta uočila sam dva kriva knjiženja koja je g. K. odmah ispravio, te jednu isplatu njihovom partneru u B. koja nije knjižena. Dakle, „E.“ projekt pažljivo je i odgovorno raspolagao dodijeljenim sredstvima. Nikakvih isplata prema V. B. nije ni moglo biti s naše strane jer nismo imali partnera iz te zemlje. Vrlo mi je žao što je došlo do te situacije i nadam se da će se riješiti, te da ugled fakulteta neće biti poljuljan.“

15. Iz potvrda o plaćanju Z. banke od 18. i 21. lipnja 2018. proizlazi da je 18. lipnja 2018. s računa oštećenog F. fakulteta O. izvršena uplata na račun osobe B. D. iz V. B. u iznosu od 14.000,00 EUR-a, a da je 21. lipnja 2018. s računa oštećenog F. fakulteta O. izvršena uplata na račun osobe A. P. iz V. B. u iznosu od 16.000,00 EUR-a.

16. Iz ispisa poruka e-pošte za 18. i 21. lipnja 2018. između korisnika i proizlazi da je 18. lipnja 2018. korisnik e-mail adrese, predstavljajući se kao prof. dr. sc. L. F., zatražio transfer od 14.000,00 EUR-a do E., na što je optuženica sa svoje e-mail adrese odgovorila zatraživši naziv banke, sjedište, S. i I., te je korisnik spomenute e- mail adrese poslao potrebne podatke. Nadalje, optuženica je odgovorila „Draga dekanice, nalog je izdan, trenutni status naloga je „čeka na provjeru“, čim nalog bude proveden šaljemo potvrdu o prijenosu.“ Na to je optuženici odgovoreno: „Čekat ću potvrdu o prijenosu nakon dovršetka.“, uz potpis prof.dr.sc. L. F.. Optuženica je odgovorila da je provedeno, te da je potvrda u prilogu maila, na što joj je odgovoreno: „Hvala vam.“ Nadalje, proizlazi da je 21. lipnja 2018. korisnik e-mail adrese, predstavljajući se kao prof. dr. sc. L. F., zatražio transfer od 16.000,00 EUR-a u E., na što je optuženica odgovorila: „Dobro jutro, možemo! Ukoliko se šalje na isto ime imamo podatke.“ Nakon toga optuženici je odgovoreno: „Evo novih bankovnih podataka. Ljubazno izvršite prijenos sada i pošaljite mi potvrdu prijenosa kada završite.“, a ona je odgovorila: „Dogovoreno, pozdrav.“ Korisnik e-mail adrese napisao je: „Čeka se potvrda prijenosa.“, na što je optuženica odgovorila: „da.. pošaljem čim bude provedeno.“ Nadalje, optuženica je djelatnici Z. banke M. U. napisala e-mail: „Poštovana M., imamo zadan jedan devizni prijenos – dekanica čeka da joj pošaljem potvrdu, a u statusu opet piše „čeka na provjeru“. Nalog je zadan u 8:09 h.“, na što joj je M. U. odgovorila: „Jel mi možete poslati print screen ili potvrdu naloga sa specifikacijama?“, te joj je optuženica traženo i poslala. Nakon toga korisnik e-mail adrese upitao je „Zašto je tako dugo?“, a optuženica je odgovorila da im je slala donji mail, print screen naloga, intervenirala i telefonski, te da će gđa. M. U. požuriti da se to provede. M. U. je napisala optuženici da je nalog pušten, te da ju je pokušala nazvati. Optuženica je javila korisniku e-mail adrese da je provedeno, na što je isti odgovorio „Hvala vam“, uz potpis prof. dr. sc. L. F..

17. Iz kartice knjiženja po pozicijama A. do A., kartice proračuna F. fakulteta O. za računovodstveni konto broj 32990, izvoda P 143 i P 139, temeljnice broj 398, te bilance F. fakulteta O. na dan 31. prosinca 2018. s godišnjim izvještajem o prihodima, rashodima, primicima i izdacima fakulteta za 2018. proizlaze činjenice utvrđene provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

18. Iz dopisa Z. banke d.d. Z. F. fakultetu O. od 7. veljače 2019. proizlazi da su u banci utvrdili da su oba sporna naloga zadana putem Internet bankarstva Banke (e- zaba poslovno bankarstvo, dalje u tekstu e-zabaPS), te su autorizirana u skladu s ovlaštenjima po računu. Konkretno, oba naloga je unijela gospođa I. M.-D., a nalozi su zatim potpisani od gospođe S. M. kao prvog potpisnika i gospođe B. R. kao drugog potpisnika naloga. Dakle, oba naloga su izvršena u korist IBAN-a navedenog na nalozima, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja Banke po transakcijskim računima poslovnih subjekta (dalje uteksut Opći uvjeti poslovanja), te sukladno Satnici poslovanja po transakcijskim računima poslovnih subjekata, čiju primjenu ste prihvatili sklapanjem s Bankom Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog računa i obavljanju platnih usluga (dalje u tekstu Ugovor), te čine sastavni dio Ugovora. Htjeli bi napomenuti kako su Općim uvjetima poslovanja s Bankom ugovorili i to u čl. 4.I.11. da će Banka izvršiti platnu transakciju u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom, dakle IBAN-om koji je platitelj naveo neovisno o ostalim informacijama u odnosu na primatelja plaćanja, što u je u skladu i sa Zakonom o platnom prometu. Dodatno, banka nema niti tehničku mogućnost provjere podudarnosti IBAN-a i naziva primatelja plaćanja, boniteta primatelja i slično, kada se plaćanja obavlja u korist računa poslovnog subjekta u inozemstvu, a što je ovdje slučaj, niti je Banka obvezna izvršavati takve provjere. Nakon zadavanja spornih naloga, prije njihovog izvršenja, isti su imali status naloga u provjeri, lpka informacija je bila dostupna na kanalu zadavanja istoga, dakle na e-zabPS. Kad nalog ima status „u provjeri“ to znači da banka u takvim slučajevima nastoji s korisnikom računa provjeriti je li on, tj. ovlaštena osoba, zaista zadala taj nalog te treba li se isti izvršiti, koje postupanje je u skladu s Općim uvjetima poslovanja banke za korištenje direktnih kanala od strane poslovnih subjekata, čiju primjenu je fakultet ugovorio s bankom. U postupku provjere drugog naloga sa strane fakulteta (od gospođe S. M., putem e-maila) dodatno su zamoljeno nalog žurno provesti. Dakle, neupitno je da sa strane F. fakulteta O. nije postojala dilema oko toga treba li se nalog izvršiti prema elementima istog, što su utvrdili prilikom provjera. Djelatnica banke nije izvršila provjeru boniteta naloga, niti je banka to ovlaštena niti obvezna provjeravati, a za to nema niti mogućnosti.

19. Iz dokumenta "Područja, zadaci i aktivnosti računovodstva" proizlaze pravila postupanja za računovodstvo F. fakulteta O., s napomenom da se dokument primjenjuje od 22. siječnja 2018.

20. Iz ispisa e-mail dopisivanja između optužene S. M. i bivše zaposlenice T. A.-J. (stranice 230 - 307 spisa) proizlazi da je tijekom lipnja 2018. bilo slučajeva da je optuženica putem e-maila dobila nalog za prijenos sredstava. Tako je primjerice 9. lipnja 2018. T. A. sa svog e-maila optuženici poslala e-mail u kojem je zatražila da se kroz sljedeći tjedan izvrši prijenos sredstava za održavanje Transnacionalnog sastanka u G. i to u iznosu od 4.025,00 EUR-a, na što je optuženica odgovorila da u prilogu šalje potvrdu o prijenosu sredstava (stranica 233 spisa).

21. Iz dostave očitovanja o utvrđenim nepravilnostima u radu od 21. siječnja 2019. proizlazi da je optuženica poslodavcu F. fakultetu O. 28. siječnja 2019. uručila svoje pisano očitovanje o utvrđenim nepravilnostima, odnosno iznijela je svoju obranu pred poslodavcem u pisanom obliku.

22. Iz e-mail C. od 15. prosinca 2017. sa zapisnikom slanja proizlazi da je 15. prosinca 2017. optuženica zaprimila e-mail H. akademske i istraživačke mreže C. u kojem je navedeno da isti skreću pozornost na opasnost povodom nove zabilježene zlonamjerne "ransomware" prijetnje putem elektroničke pošte. Pošiljatelj poruke se lažno predstavlja u ime F.-e gdje uvjerljivo napisanim tekstom pokušava namamiti potencijalnu žrtvu na preuzimanje "ransomware" zlonamjerne datoteke pokretanjem umetnute poveznice u tekstu poruke. Kao što je i otprije poznato, radi se o malveru koji šifrira podatke na računalu pri čemu napadač ucjenjuje žrtvu na plaćanje otkupnine kako bi se dešifrirali šifrirani podaci.

23. Iz izvadaka iz prekršajne i kaznene evidencije proizlazi da optuženica nije niti kazneno niti prekršajno osuđivana (stranice 223 – 225 spisa).

24. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da je optužena S. M. počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

25. Naime, suprotno navodima optužbe, tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da je optužena S. M. u kritično vrijeme, prilikom evidentiranja u knjigovodstvenoj dokumentaciji F. fakulteta O., neosnovanih transakcija na račun B. D. i A. P. u ukupnom iznosu od 30.000,00 EUR-a, bila svjesna da navedene uplate nisu troškovi projekta E. pa čak niti da je upravo optuženica osobno evidentirala sporne uplate u knjigovodstvenoj dokumentaciji.

26. U odnosu na potonje, iz iskaza svjedokinje L. F., koja je u kritično vrijeme bila dekanica F. fakulteta O., jasno proizlazi da je djelatnik S. K. bio nadležan za knjiženje, a da je njemu bila nadređena optuženica, što proizlazi i iz prijave V. P. o utvrđenim nepravilnostima (stranica 7 spisa), u kojoj je isti naveo da je od računovodstvenog referenta S. K. zatražio računovodstvenu evidenciju, kao i iz same obrane optuženice koja je navela da je knjiženje vršio djelatnik S. K..

27. Nadalje, što se tiče svijesti optuženice o tome da sporne uplate u stvarnosti nisu bile dio projekta E. – u trenutku kad je izvršeno knjiženje u knjigovodstvenoj dokumentaciji fakulteta – iz provedenog dokaznog postupka ne može se sa sigurnošću zaključiti je li takva svijest kod optuženice postojala. Naime, iako je točno da su e-mailovi na temelju kojih je optuženica naložila sporne uplate poslani s nepoznate domene (vidljivo je da to nije e-mail adresa dekanice fakulteta), zaključak o tome da je optuženica bila svjesna da nalaže uplatu koja nije dijelom projekta E. samo je pretpostavka optužbe, utemeljena isključivo na činjenici da prilikom transfera sredstava, u opisu plaćanja nije navedeno da se ista odnose na projekt E. nego je kao opis plaćanja navedeno "Transfer sredstava".

27.1. U odnosu na navedeno, ističe se da iz iskaza svjedokinje I. M. D., koji potvrđuje i dopis Z. banke od 7. veljače 2019. u kojem je navedeno da je oba naloga za uplatu unijela imenovana svjedokinja, proizlazi da je optuženica imenovanoj svjedokinji rekla: "Brzo, brzo, dekanica je poslala mail, treba izvršiti uplatu", za koju joj je dala podatke, odnosno isprintala joj je e-mail dekanice, nakon čega je ona popunila virman. Navedeno je potvrdila i optuženica navodeći u obrani da je I. M. D. dala e- mail u kojem je pisalo da treba izvršiti uplatu i rekla joj je "Molim Vas prebacite ove iznose, sigurno je opet E.". Prema tome, nedvojbeno je da nije optuženica ispunjavala predmetni nalog za plaćanje, nego je to učinila I. M. D. po njezinom nalogu, time da joj optuženica nije rekla što da konkretno napiše u opisu plaćanja, nego joj je dala ispisane e-mailove na temelju kojih je plaćanje izvršeno, a u kojima nigdje nije navedeno da se radi o plaćanju u okviru projekta E. (stranice 10- 70 spisa). Zbog navedenog, logično je da imenovana djelatnica računovodstva u opisu plaćanja nije navela da se radi upravo o plaćanju u okviru projekta E. nego je samo uopćeno navela "Transfer sredstava".

27.2. Na to da je upitno je li optuženica u trenutku izdavanja naloga za sporne uplate bila svjesna da se radi o neovlaštenim uplatama, upućuje činjenica da je svojoj djelatnici rekla da treba izvršiti uplatu koju traži dekanica i pri tom joj predala ispisane e-mailove (nema logike da bi tako postupila osoba koja je svjesna da neovlašteno nalaže transakciju), a i sadržaj samih e-mailova optuženice, u kojima se optuženica obraćala pošiljatelju kao da se obraća dekanici, i koji upućuju na zaključak da je moguće da je optuženica doista bila u uvjerenju da je predmetne e-mailove primila od dekanice.

27.3. Iako je točno da je domena pošiljatelja bila takva da bi prosječna osoba vjerojatno primijetila da se ne radi o "pravoj" e-mail adresi, to ne isključuje mogućnost da optuženica to nije shvatila, odnosno da nije bila svjesna da joj e-mail nije poslala dekanica nego neka treća nepoznata osoba, posebno imajući u vidu da su se uplate i ranije znale nalagati putem e-maila (što proizlazi iz iskaza svjedoka V. P., te ispisa e- mail dopisivanja između optužene S. M. i bivše zaposlenice fakulteta T. A.-J.). Općepoznato je da postoje slučajevi uspješno izvršenih internetskih prijevara – a to podrazumijeva da postoje situacije u kojoj osobe "povjeruju" zlonamjernim e-mail porukama, ma koliko se činilo da je "na očigled" jasno da se radi o prijevari.

27.4. Nadalje, glede svijesti optuženice da se radi o neosnovanim transakcijama u vrijeme knjiženja istih u kategoriji troškova fakultetskog projekta E. logična je i uvjerljiva tvrdnja obrane da bi netko tko je želio prikriti neosnovanu uplatu proknjižio tu uplatu pod stavkom "neraspoređeni troškovi", a ne bi to učinio pod stavkom troškova projekta E. unije. Naime, vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke na raspravi je navela da je "evidentiranje poslovnih promjena za koje ne postoji opravdanost troška na projektu E. unije iznimno lako uočiti, a za kontrolu evidencije na neraspoređenim troškovima bi to mogla učiniti revizija ili porezna uprava." Dakle, i ova okolnost dovodi u pitanje je li optuženica imala svijest o tome da je sporna transakcija neosnovana, u vrijeme kad je izvršeno knjiženje te transakcije.

28. Sukladno članku 3. stavku 2. ZKP/8. dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika, a takva dvojba postoji i onda kad dokazi dopuštaju mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji, kao što je ovdje slučaj.

28.1. Naime, rezultati provedenog postupka u konkretnom slučaju dopuštaju mogućnost da se događaj zbio onako kako to tvrdi optužba (da je optuženica bila svjesna da je naložila neosnovanu transakciju te da je navedena transakcija s ciljem prikrivanja iste proknjižena kao trošak fakultetskog projekta E. međutim dopuštaju i mogućnost da se događaj zbio onako kako to tvrdi obrana (da je optuženica cijelo vrijeme bila u uvjerenju da se doista radi o trošku projekta E. što je prema rezultatima dokaznog postupka vjerojatnije).

29. Kad se pored navedenog uzme u obzir da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da knjiženje spornih uplata nije vršila optuženica osobno, nego je to činio djelatnik računovodstva S. K., tim više proizlazi da u postupku nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi da je optuženica počinila kazneno djelo za koje ga se tereti, te ju je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. valjalo osloboditi optužbe.

30. O imovinskopravnom zahtjevu oštećenika sud nije odlučivao, budući da je opunomoćenik oštećenika na raspravi održanoj 2. studenog 2021. izjavio da neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom postupku, budući da je protiv optužene Sanje Marenić već pokrenuo posebnu parnicu.

31. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 13. lipnja 2022.

Sutkinja

Dunja Petrović, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na poslovni broj K-DO-125/2019

2. optužena S. M.

3. branitelj optuženika Mladen Jurić, odvjetniku u Osijeku

Nakon pravomoćnosti:

4. opunomoćenik oštećenika Velimir Slovaček, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostović, Rakušić & Slovaček d.o.o. Osijek

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Stolla