Pn-192/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K., OIB: …, S., M. …, kojeg

zastupa M. P., odvjetnik u S., protiv tuženika P. M., OIB: …, Z., V. c. …, koju zastupa OD P. i

drugi, V., K. …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 02. svibnja 2022.g. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja te zamj. pun. tuženika, a na ročištu od 13. lipnja 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 20.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. veljače 2012.g., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, i to za razdoblje od 24. veljače 2012.g. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 45.000,00 kuna (četrdeset i pet tisuća kuna), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime imovinske štete s snova troškova prijevoza radi liječenja iznos od 1.000,00 kuna ( tisuću kuna ), sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. lipnja 2019., kao dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 6.300,00 kuna (šest tisuća i tristo kuna ) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče kako slijedi:

- na iznos od 1.600,00 kn od dana 1. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 250,00 kn od dana 8. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.300,00 kn od dana 12. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dana 27. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn od dana 8. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od dana 24. listopada 2012. pa do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 31. 8. 2010 do 1. 9. 2010. na iznos od 1.600,00 kn, 7. 10. 2011. do 8. 10. 2011. na iznos od 250,00 kn, 11. 10. 2011. do 12. 10. 2011. na iznos od 1.300,00 kn, 26. 10. 2011. do 27. 10. 2011. na iznos od 350,00 kn, 7. 12. 2011. do 8. 12. 2011. na iznos od 2.000,00 kn, 23. 10. 2012. do 24. 10. 2012. na iznos od 800,00 kn tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatraženo da se naloži tuženiku P. M. da u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći isplati tužitelju S. K. iznos od 17.920,00 kuna ( sedamnaest tisuća devet stotina dvadeset kuna ), zajedno s zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

V Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime parničnog troška iznos od 4.489,22 kune zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana 10. lipnja 2022.g., kao danas presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 29. ožujka 2013. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj se navodi da je tužitelj pristupio u KBC S. dana 24. kolovoza 2010.

na Hitni kirurški prijam zbog jake glavobolje. Tužitelj da je u tom trenutku smatrao kako je glavobolja posljedica udarca nogometnom loptom u glavu. Kako glavobolja nije prolazila tužitelj se dana 27. kolovoza 2010. ponovno obratio KBC S., O. n. Po savjetu liječnika preporučena mu je

pretraga rendgena zatiljne kosti i vratne kralježnice, koja pretraga je izvršena u P. K., gdje nisu utvrđeni razlozi glavoboljama. Nakon što su navedene pretrage ukazale na uredno stanje koštanih struktura glave, po savjetu liječnika tužitelj S. K. se podvrgava magnetskoj rezonanci mozga. Tako da je dana

31. kolovoza 2010. nakon višednevnih glavobolja, od strane zaposlenika P. M., P. u S., M. R. kao rendrenologa izvršena pretraga

MR mozga, te je dijagnozu postavila dr. med. E. B.. U postavljenoj dijagnozi da je jasno navedeno kako ne postoje znakovi hidrocefalusa, te je izveden zaključak: ne vidi se signifikantnih patomorfoloških promjena mozgovine. Naveo je da je navedenu pretragu P. M. tužitelj platio 1600,00 kuna. Nakon ovako postavljene dijagnoze tužitelj da je nastavio tražiti druge uzroke svakodnevnih jakih glavobolja, te da je obavio brojne pretrage, za koje je imao velike novčane izdatke, a koje nisu dale nikakvog rezultata. Nakon proteka vremena od 512 dana, uz neprestane svakodnevne bolove, te stalan strah zbog neizvjesnosti i nesigurnosti u svoje zdravstveno stanje tužitelj da je došao do prof. dr. sc. J. P., kojemu je prezentirao MR snimku napravljenu u P. M.. Prof. P. uvidom u

MR snimku P. M. od 31. kolovoza 2010. odmah uviđa postojanje ciste koja stvara pritisak u mozgu, te na ovaj način izaziva glavobolje kod tužitelja, koju cistu dr. med. E. B. iz P. M. u S. očito nije primijetila. Prof.

P. upućuje tužitelja na ponavljanje MR mozga, te 7. prosinca 2011. tužitelj ponovno radi MR mozga kod P. K. iz kojeg se snimka postavlja

konačna dijagnoza kako navedene tegobe stalnih glavobolja uzrokuje arahnoidalna cista. Tužitelj se nakon ispravno postavljene dijagnoze žurno upućuje na operacijski zahvat, te 25. siječnja 2012. u KBC Z., K. z.

n. se vrši odstranjivanje ciste. U tužbi je navedeno da je tužitelj u postupku pripreme za ovaj postupak zatražio i drugo mišljenje i dobio nalaz P. K. - Pretraga - Drugo mišljenje - za MRI glave izvršen u P.

M. dana 31. kolovoza 2010. Iz nalaza P. K. - Pretraga - Drugo

mišljenje - na MRI glave izvršen u P. M. dana 31. kolovoza 2010. jasno je istaknuto: "U području interpedunkularnih cisterni vidi se ovalna struktura homogenog sadržaja signal likvorskih prostora, maksimalnog promjera u sagitalnoj ravnini 2,3 x 1,6 cm. Utisku se kranijalno u optički traktus." Ovim nalazom da se potvrđuje kako je iz MR snimke obavljene u P. M. vidljivo postojanje arahnoidalne ciste, ali kako istu dr. med. E. B. iz P. M. u S.

očito nije primijetila, te je zbog toga dala pogrešnu dijagnozu kojom je tužitelju nanesena šteta. Tužitelj da je ishodio i zatražio nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka prof. dr. sc. Š. A. od 9. siječnja 2013., koji je temeljen sve priložene medicinske dokumentacije utvrdio: „glavobolje nastaju zbog sakupljanja tekućine u spomenutoj šupljini i pritiska na okolno tkivo mozga i okončine živaca. Dakle, postoji direktna uzročno - posljedična veza između krivo očitanih snimki MRI mozga od 31. kolovoza 2010. godine i pretrpljenih bolova kao i straha za svoje zdravlje." Ova činjenicama da potvrđuje davanje pogrešne dijagnoze od P. M., odnosno od dr. med. E. B. koja je obavila pretragu, te osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj da je pokušao mirnim putem ostvariti svoja prava pa da je dana 24. veljače 2012. postavio odštetni zahtjev prema tuženiku, te da je dostavljena daljnja dokumentacija tuženiku. Tuženik da je dopisom od 13. travnja 2012. odbio izvršiti naknadu štete s obrazloženjem kako se tegobe kod tužitelja ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s arahnoidalnom cistom. Nakon što je dobiven nalaz P. K. - Pretraga - Drugo mišljenje - na MRI glave izvršen u P.

M. dana 31. kolovoza 2010., te nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka profesora doktora sc. Š. A. od 9. siječnja 2013., ista dokumentacija je uz naknadni - opomenu pred tužbu - dostavljena tuženiku, ali se isti oglušio. Kako bi utvrdio odgovornost tuženika, tužitelj da je od Zavoda zatražio dostavu podataka o tome da li su dr. med. E. B. i M. R. zaposleni u P. M., te je

ishođena potvrda Zavoda iz koje je vidljivo kako su isti u datom trenutku bili zaposlenici tuženika. Kroz cijelo navedeno razdoblje, zbog više iznesenih razloga, S. K. da nije znao uzrok glavobolje, da je živio u stalnom strahu za svoje zdravlje i svoj život. Zbog nekvalitetno izvedene pretrage MRI mozga, te pogrešno postavljene dijagnoze tužitelj da je tijekom 512 dana živio sa stalnim glavoboljama koje su mu onemogućavale normalan život i svakodnevne aktivnosti. Tužitelj kao sveučilišni profesor sve zadatke koji su se pred njega postavljali je obavljao s povećanim naporom uz stalne glavobolje, te kao amaterski sportaš nije mogao vršiti sve životne aktivnosti koje su prethodno bila njegova svakodnevnica. Svakodnevna glavobolja da ga je izluđivala pa je postao asocijalan i zanemario svoj društveni život. Sve ovo je kod njega izazvalo smanjenje životne aktivnosti. U tužbi je navedeno da je od naslovljene institucije postavljena ispravna dijagnoza u kolovozu 2010. godine, da tužitelj ne bi proveo razdoblje od 512 dana u strahu, neizvjesnosti i patnji, već bi predmetnu cistu kirurški odstranio odmah po saznanju, kao što je to napravio nakon što je postavljena ispravna dijagnoza. Srećom da je pretraga MR mozga ponovljena, te je ustanovljena ispravna dijagnoza, jer bi daljnji protok vremena bez saznanja o uzroku tegoba za tužitelja mogao imati kobne posljedice.

Slijedom navedenog tužitelj potražuje na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, fizičke bolove u razdoblju od 31. kolovoza 2010. do 25. siječnja 2012. godine, u trajanju od 512 dana, iznos od 40.000,00 kn, na ime smanjenja životne aktivnosti u razdoblju od 31. kolovoza 2010. do 25. siječnja 2012. godine iznos od 5.000,00 kn, na ime povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, strah u razdoblju od 31. kolovoza 2010. do 25. siječnja 2012. godine iznos od 15.000,00 kn, povredu duševnog integriteta iznos od 5.000,00 kn, odnosno ukupnu neimovinsku štetu u iznosu od 65.000,00 kuna. Za imovinsku štetu tuđe njege i pomoći od jednog sata u trajanju od 512 dana po 35,00 kn po satu da potražuje iznos od 17.920,00 kn, na ime troškova prijevoza radi liječenja iznos od 1.000,00 kn, na ime troškova liječenja MR M. iznos od 1.600,00 kuna, namještanje atlasa iznos od 1.300,00 kn, neurologa P. K. iznos od 250,00 kn, M. K. iznos od 2.000,00 kn, C. z. n. iznos od 350,00 kn, nalaz M. K. iznos od 800,00 kn, pa da bi sveukupna imovinska šteta iznosila 25.220,00 kn. Slijedom navedenog da bi sveukupna šteta iznosila 90.220,00 kn. Tužitelj potražuje i zateznu kamatu koja na navedene iznose imovinske štete teče od nastanka štete, a na iznose neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. veljače 2012. godine pa do isplate.

Sukladno svemu navedenom tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 65.000,00 kn uvećan za iznos zatezne kamate koja na navedeni iznos teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 24. veljače 2012. pa do isplate, nadalje da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana na ime imovinske štete isplati tužitelju iznos od 18.920,00 kn, i to radi tuđe njege i pomoći iznos od 17.920,00 kn, troškove prijevoza radi liječenja 1.000,00 kn, sve uvećano za iznos zatezne kamate koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, da se naloži tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade imovinske štete i to troškova liječenja isplatiti tužitelju S. K. iznos od 6.300,00 kuna uvećano za zatezne kamate koje teku na iznos od 1.600,00 kuna od dana 31. kolovoza 2010., na iznos od 250,00 kn od dana 7. listopada 2011., na iznos od 1.300,00 kn od dana 11. listopada 2011., na iznos od 350,00 kn od dana 26. listopada 2011., na iznos od 2.000,00 kn od dana 7. prosinca 2011., na iznos od 800,00 kn od dana 23. listopada 2012. godine, pa sve do isplate, da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovog postupka uvećane za zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnijetom ovom sudu dana 21. listopada 2013. tuženik je naveo da tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tuženik osporava u cijelosti, kako u osnovu, tako i u visini. Tuženik da ne spori da je tužitelj u ustanovi tuženika izvršio magnetsku rezonancu MR mozga dana 31. kolovoza 2010. Tužitelj da je došao na pregled kod tuženika iz razloga što je nekoliko dana prije toga zadobio udarac nogometnom loptom u predio zatiljka glave. Obavijestivši zaposlenicu tuženika E. B., dr. med., specijalistu radiologije o traumi glave koju je zadobio kao razlog za poduzimanje magnetske rezonance, ista da je prilikom postavljanja dijagnoze pažnju obratila na eventualno postojanje puknuća žila, krvarenja ili nagnječenje mozga, te je utvrdila da je nalaz uredan. Stoga dr. med. B. prilikom očitanja nalaza kod tužitelja ne opisuje postojanje arahnoidalne ciste, koja bi ionako predstavljala slučajan nalaz jer se radi o urođenoj malformaciji. Međutim, suprotno navodima tužbe, navedena arahnoidalna cista nije bila uzrok tužiteljevih navoda navodnih glavoboljama, intenziteta i karakteristika opisanih u tužbi i u medicinskoj dokumentaciji u prilogu tužbe. Naime, da arahnoidalna cista obično ne daje nikakve specifične simptome, dok se simptomi mogu javiti ovisno o lokalizaciji ciste u mozgu. Kod tužitelja je navedena cista bila smještena u područje interpedunkularne cisterne. Dakle, po lokalizaciji cista da nije bila u dodiru s trigeminalnim živcima, slijedom čega ne postoji vjerojatnost da je ista uzrokovala bilo kontinuiranu bilo povremenu trigeminalnu neuralgičnu bol. Također da iz medicinske dokumentacije u spisu (nalazi pregleda u P. K. od 7. listopada i 19. listopada 2011. godine) proizlazi da je eventualno glavobolju kod tužitelja mogla prouzročiti iritacija okcipitalnog živca. Iz spisa da proizlazi da je dr. S. iz P. K. tužitelju kao terapiju za endem tj. natečenost živca prepisao M. tablete, te preporučio fizikalno liječenje, trakcije i manualnu terapiju za cervikalnu vratnu kralježnicu. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se tužitelj tijekom cijelog školovanja aktivno bavio borilačkim sportom, judom, pa da se ne može isključiti da je eventualne glavobolje trpio i zbog manjih trauma glave zadobivenih u sklopu aktivnog bavljenja sportom. Posljedice manjih trauma glave uglavnom nisu vidljive na MR snimkama, a mogu biti uzrokom glavobolja. Slijedom prethodno navedenog da tuženik izričito osporava postojanje uzročno-posljedične veze između liječničke usluge pružene tužitelju od strane tuženika i štetnih posljedica koje je tužitelj navodno trpio u razdoblju od 31. kolovoza 2010. do 25. siječnja 2012. Tuženik također da osporava da bi nakon operativnog zahvata kod tužitelja nestali simptomi glavobolje, da teret dokaza leži na tužitelju. Da je tužitelj u tužbi naveo da je u razdoblju od kraja kolovoza 2010. sve do 25. siječnja 2012. živio sa stalnim glavoboljama koje su mu onemogućavale normalan život, zbog čega da je živio u stalnom strahu za svoj život i zdravlje, te da je svakodnevne poslovne i privatne zadatke obavljao s povećanim naporom. Iz navedenog razloga da tužitelj od tuženika na ime povrede prava osobnosti potražuje ukupan iznos od 65.000,00 kn. Međutim, tvrdnja tužitelja o postojanju konstantnih fizičkih bolova nije potkrijepljena sadržajem medicinske dokumentacije koju tužitelj prilaže tužbi, dapače, ista suprotna utvrđenjima pojedinih medicinskih dokumenata u spisu. Tako primjerice nalaz s pregleda u P. K. od 7. listopada 2011. utvrđuje da je tužitelj "imao glavobolje par mjeseci koje su regredirale. Ponovno od srpnja glavobolje lijevo tjemeno na nagli pokret…" Jednako tako da nalaz, dr. med. I. B. iz P.

ordinacije za bolesti uha, grla i nosa od 17. listopada 2011. konstatira da je tužitelj: "Prošle godine i sada od ovog ljeta osjećao oštru kratkotrajnu bol u glavi kod naglog okreta glavom, uglavnom lijevo frontno parijetalno". Iz navedenog da se dade zaključiti da bi tužitelj eventualne fizičke bolove u glavi trpio par mjeseci u 2010. godini i ponovno u ljetu 2011. godine, a da u međurazdoblju nije osjećao nikakve tegobe. Budući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj nije osjećao fizičku bol u navedenom razdoblju, isti da nije mogao osjećati niti straha za svoj život i zdravlje, kao što mu ni životne aktivnosti nisu mogle biti smanjene. Tuženik osim što da osporava trajanje fizičkih bolova, strah i smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja istovremeno osporava da bi isti , ukoliko su i postojali, bili u ikakvoj svezi s liječenjem kod tužitelja. Također da tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u trajanju od jednog sata dnevno kroz razdoblje od 512 dana. Tuženik da osporava da bi tužitelj trebao ikakvu pomoć ili njegu drugih u navedenom razdoblju. Da je za primijetiti i to da tužitelj ne navodi na koji način i u kojim radnjama su mu bile potrebne pomoć i njega, kao i tko mu je navedenu pomoć i njegu pružao, niti pak dostavlja potvrde o korištenju bolovanja u navedenom vremenskom periodu. Tuženik da također osporava da bi ikoja druga imovinska šteta koju je tužitelj pretrpio bila u uzročnoj vezi s liječničkom uslugom primljenom od tuženika. Slijedom svega navedenoga , da tuženik u cijelosti osporava navode tužbe, te predlaže sudu da po provođenju dokaznog postupka odbije postavljeni tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u specijalistički nalaz od 24. 08. 2010. godine KBC-a S. (list 9 spisa), specijalistički nalaz od 27. 08. 2010. godine KBC-a S. (list 10 spisa), nalaz P. K. od 27. 08. 2010. godine (list 11 spisa),

nalaz broj 7220 P. M. od 31. 08. 2010. godine i MR snimka (list 12 spisa), nalaz P. K. od 07. 10. 2011. godine (list 13 spisa), nalaz

P. K. od 10. 10. 2011. godine (list 14 spisa), nalaz dr. med. I. B. od 17. 10. 2011. godine (list 16 spisa), nalaz P. K. od 19. 10. 2011.

godine (list 17 spisa), nalaz P. K. od 07. 12. 11. godine (list 18spisa), nalaz KBC-a S. od 22. 12. 2011. godine (list 19 spisa), otpusnica od 26.

01. 2012. godine (list 20 spisa), otpusno pismo od 02. 02. 2012. godine (list 21 spisa), Pretraga - drugo mišljenje - za MRI glave P. K. od 22. listopada 2012. godine (list 22 spisa), nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Š. A. od dana 10. siječnja 2013. godine (list 23-24 spisa), odštetni zahtjev od dana 24. veljače 2012. godine (list 25-28 spisa), dopis tuženika od 6. ožujka 2012. godine (list 30 spisa), dopis tužitelja tuženiku s dostavom dokumentacije od 14. ožujka 2012. godine (list 31 spisa), dopis tuženika od 13. travnja 2012. godine (list 33 spisa), odštetni zahtjev – opomena pred tužbu od dana 21. siječnja 2013. godine (list 34-36 spisa), potvrda Zavoda od 4. ožujka 2013. godine (list 39-43 spisa), presuda Ž. suda u S., Gžnš-…, (list 45-48 spisa), dopis Doma za starije i nemoćne osobe L., S. (list 44 spisa), račun … P. K. (list 49 spisa),

račun C. z. n. … (list 50 spisa),račun P. K. od 7. 10.

2011. godine (list 51 spisa), račun … P. K. (list 52 spisa),

račun … br: … (list 53 spisa), E-izvadak T. suda u Z. za

P. M. (list 54-57 spisa), odobrenje M. f. od 29. travnja 2015. (list 82 spisa), Rješenje T. suda u Z. broj … od

14. studenog 2016. (list 85-87 spisa), rješenje F. od 4. 3. 2014. (list 93 spisa), rješenje F. od 29. 4. 2014. (list 94-97 spisa), rješenje T. suda u Z.

broj … od 14. studenog 2016. (list 98-114 spisa), zaključak T.

suda u Z. od 8. prosinca 2016. (list 115 spisa), oglas o pozivanju vjerovnika radi sklapanja predstečajne nagodbe od …. , prijava tražbine vjerovnika od … , zapisnik o utvrđivanju tražbine financijske agencije nagodbenog vijeća

od …. , podnesak Zavoda od … (list 138 spisa), nalaz dr. J. P. od 29. 12. 2011. (list 145 spisa), ), L. akcije listopad, ožujak P. M. ( list 165-166 spisa ), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke (list 142-144 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za neurokirurgiju prim. doc. dr. sc. Ž. B. od 29. svibnja 2018. (list 152-155 spisa), dopunskim vještačenjem po istom vještaku od 10. srpnja 2018. (list 190-191 spisa), provedeno je vještačenje po s.s. vještaku za psihijatriju dr. S. B. od 11. lipnja 2018. (list 157-160 spisa, te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji od 27. prosinca 2018. (list 194-196 spisa), te dopunskim vještačenjem po istom vještaku na ročištu od 14. svibnja 2019. (list 205-206 spisa).

4. Presudom ovog suda posl. broj Pn-… od 19. lipnja 2019.g. suđeno je:

I Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 20.000,00 kuna ( dvanaest tisuća kuna ) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle, 24. veljače 2012. pa do isplate, do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 45.000,00 kuna (četrdeset i pet tisuća kuna), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime imovinske štete s snova troškova prijevoza radi liječenja iznos od 1.000,00 kuna ( tisuću kuna ), sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 19. lipnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 6.300,00

kuna (šest tisuća i tristo kuna ) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče kako slijedi:

- na iznos od 1.600,00 kn od dana 1. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 250,00 kn od dana 8. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.300,00 kn od dana 12. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dana 27. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn od dana 8. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od dana 24. listopada 2012. pa do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 31. 8. 2010 do 1. 9. 2010. na iznos od 1.600,00 kn, 7. 10. 2011. do 8. 10. 2011. na iznos od 250,00 kn , 11. 10. 2011. do 12. 10. 2011. na iznos od 1.300,00 kn, 26. 10. 2011. do 27. 10. 2011. na iznos od 350,00 kn, 7. 12. 2011. do 8. 12. 2011. na iznos od 2.000,00 kn, 23. 10. 2012. do 24. 10. 2012. na iznos od 800,00 kn tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se predlaže da se naloži tuženiku P. M. da u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći isplati tužitelju S. K. iznos od 17.920,00 kuna ( sedamnaest tisuća devet stotina dvadeset kuna ), zajedno s zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

V Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S.

K. na ime parničnog troška iznos od 8.132,13 kuna ( osam tisuća sto trideset dvije kune i trinaest lipa ) zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 19. lipnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženo na ime potraživanja troškova postupka tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

5. Odlučujući po žalbi tuženika, Ž. sud u V. svojim je rješenjem pod posl. brojem …od 31. ožujka 2020.g. ukinuo je gore citiranu

presudu ovog suda, te predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja rečenog rješenja proizazi da je točna žalbena tvrdnja tuženika da je nalaz i mišljenje dr. S. B., na kojem je glede trpljenja duševnih boli po tužitelju sud između ostalog i zasnovao svoju presudu jer nalaz utvrđuje izrađen prema pravilima struke i valjano argumentiranim, suprotan utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima u postupku jer je i po ocjeni ovog suda isti potpuno nerazumljiv. Naime štetni događaj zbog kojeg tužitelj i podnosi ovu tužbu jeste prema njegovim tvrdnjama pogrešno očitani nalaz MR mozga od 31. kolovoza 2010., dok vještakinja navodi da je tužitelj zadobio ozljedu dana 24. kolovoza 2010. udarcem nogometne lopte u zatiljni dio glave pa da je u tom trenutku zbog ove ozljede pretrpio primarni strah od 20 sekundi, na koji se odmah nadovezao sekundarni strah jakog intenziteta od 3-4 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te strah slabog intenziteta s iste osnove u trajanju od 8-10 tjedana. Ovakav nalaz suprotan je svim ostalim provedenim dokazima i u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji, pa je i sama presuda zasnovana na njenu opterećena bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se ista uopće ne može ispitati obzirom da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između sadržaja isprava i samih tih isprava. Naime, tužitelj je udarac nogometnom loptom u zatiljni dio glave zadobio 18. kolovoza 2010., svom liječniku opće medicine zbog glavobolje se obratio tek 24. kolovoza 2010., a kod tuženika je proveo pretragu MR mozga 31. kolovoza 2010., tako da strah u trenutku povrede (loptom u glavu), zbog istog trpljenje kratkotrajnog primarnog straha, sekundarnog straha jakog intenziteta 3-4 dana te srednjeg intenziteta narednih 10 dana nije u nikakvoj vezi sa činjeničnim navodima tužbe, niti osnovom tužbenog zahtjeva. Tuženik je tijekom postupka upravo zbog navedenih razloga osnovano predlagao obnovu vještačenja po drugom vještaku sukladno čl. 261. ZPP-a, no sud je isto odbio i svoju presudu zasnovao na potpuno neupotrebljivom nalazu. Tuženik ukazuje i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je tijekom postupka vještak neurolog vještačenje proveo na temelju priloženih nalaza s time da on nije vršio očitanja MRI snimke glave sačinjenu kod tuženika 31. kolovoza 2010. kao ni onu sačinjenu u p. K. 7. prosinca 2011. te je u nalazu samo naveo što je glede MRI snimke sačinjene kod tuženika konstatirano od strane P.K. dana 22. listopada 2012. od koje je tužitelj i zatražio drugo mišljenje, čemu je tuženik prigovarao i predlagao vještačenje po specijalisti radiologu radi utvrđenja da li je u razdoblju od snimke sačinjene kod tuženika 2010. i snimke sačinjene u prosincu 2011. došlo do kakve promjene uz napomenu da se radi o snimkama koje se ne odnose na identično područje glave. Točno je da je tužitelj svoju tužbu zasnovao na mišljenju P.K., dakle na dokazu sačinjenim

izvan ovog postupka kojem je tuženik prigovarao osporavajući uzročno posljedičnu vezu između nalaza MRI glave kod tuženika i neimovinske kao i imovinske štete koju tužitelj potražuje, pa je zahtjev tuženika za provođenje vještačenja po vještaku specijalisti radiologu tijekom sudskog postupka koji bi utvrdio da li je u razdoblju od kolovoza 2010. do prosinca 2011. došlo do kakve promjene te dali bi bila opravdana operacija već 2010. to tim više što iz priložene dokumentacije proizlazi da je nakon udarca loptom u zatiljak 18. kolovoza 2010. tužitelj imao glavobolje par mjeseci koje su se ponovno pojavile tek u srpnju 2011. (dokumentacija o pregledu kod P.K. od 7. listopada 2011. i kod specijaliste otorinolaringologa dr. med. I. B. od 17. listopada 2011.) te stoga što je kod tuženika sačinjena MR mozga, a 7. prosinca 2011. kod P.K.MR selarne regije. Zbog navedenog

osnovana je i žalbena tvrdnja da je za sada ostalo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje a time je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su, pored dokaza koji su provedeni u postupku koji je prethodio ukidnom rješenju Ž. suda u V., izvedeni dokazi medicinskim vještačenjem po

vještaku radiologu prof. dr sc K. P., izveden je dokaz pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane dr K. P., pregledom dopunskog očitovanja dr

K. P. zaprimljenog kod ovog suda dana 04.02.2022.g., izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr Ž. B.,

neurokirurgu, dr Č. L., psihijatru, te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora jeste zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu zbog potrebe tuđe pomoći i njege i troškova liječenja a sve iz razloga što je tužitelju dana 31. kolovoza 2010.g po provedenoj pretrazi MRI mozga kod tuženika postavljena pogrešna dijagnoza zbog čega je sve do pravilno postavljene dijagnoze i ponovljene MR pretrage mozga 7. prosinca 2011. u P.K. kada je utvrđeno da tegobe tužitelja u vidu glavobolja uzrokuje arahnoidna cista koja je operacijski odstranjena 25. siječnja 2012. u KBC Z.,

K. z. n., trpio 512 dana stalnih glavobolja koje su mu onemogućavale normalan život i svakodnevne aktivnosti kao i strah za život i zdravlje.

9. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj S. K. u P. M. izvršio pregled magnetsku rezonancu (MR mozga) dana 31. kolovoza 2010.

- da je zaposlenica tuženika E. B. utvrdila da je nalaz uredan,

- da tom prilikom E. B. nije opisala postojanje arahnoidalne ciste,

- da je tužitelj od P. K. zatražio drugo mišljenje, te da je od strane

P. K. tužitelju dostavljeno mišljenje u kojem je navedeno da se u području inerpedunkularnih cisterni vidi ovalna struktura homogenog sadržaja signal likvorskih prostora, maksimalnog promejra u sagitalnoj ravnini 2,3x1,6 cm. Utiskuje se kranijalno u optički status,

- da je tužitelj zatražio nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka prof. dr. sc. Š. A. koji je u svom mišljenju naveo da glavobolje nastaju zbog sakupljanja tekućine u spomenutoj šupljini i pritiska na okolno tkivo mozga i okončine živaca, dakle postoji direktna uzročno – posljedična veza između krivo očitanih snimaka MRI mozga od 31.08.2010.g. i pretrpljenih bolova kao i straha za svoje zdravlje.

- da je nakon toga tužitelj izvršio operativni zahvat kod dr P. u Z., kojim zahvatom je odstranjena cista

10. Među strankama je sporno:

- da li je prilikom očitanja nalaza od 31. kolovoza 2010.g. počinjena liječnička pogreška od strane zaposlenika tuženika, na način da zaposlenik tuženika prilikom očitanja nalaza, nije na nalazu primijetio cistu,

- da li je cista koju je operirao tužitelj kod dr P. u Z. uzrokovala bolove kod tužitelja,

- obim imovinske i neimovinske štete,

11. Odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a stavkom 2. istog članka da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

12. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok stavkom 2. istog članka propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Odredbama članaka 1085. stavak l. i 4., te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete, kao i obim te naknade. U istima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, dosuditi oštećenom naknadu u novcu ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosi koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (potpuna naknada).

14. U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna.

15. Odredom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

16. Odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

17. Glede odgovornosti bolnice ili druge medicinske ustanove načelno je izložiti kako bi liječnička pogreška, koju možemo nazvati medicinskim propustom bio nepovoljan ishod bolesti, ozljeda ili stanje pacijenta zbog neprimjerenog medicinskog postupanja, neprimjerene ili neispravne opreme, pogrešno primijenjenih medicinskih sredstava ili lijekova ili neprimjerene organizacije medicinskog rada. Dakle, pojam liječničke pogreške bi se mogao odrediti kao postupanje suprotno pravilima struke i metodama odnosno standardima rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim saznanjima, a kojim se ugrožava život i zdravlje ljudi i/ili nepoštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke.

18. Odgovornost liječnika se uvijek prosuđuje prema pravilima i metodama, odnosno standardima rada ili znanstvenim saznanjima koji su vrijedili u vrijeme djelovanja liječnika, pri čemu treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, što znači da treba ocijeniti rizičnost i složenost medicinskog zahvata, vrijeme koje je liječnik imao za provedbu i pripremu zahvata, vrijeme i mogućnost određivanja dijagnoze i davanje odnosno primjenu terapije, uvjete rada te stručna i znanstvena saznanja koja su mu bila mogla i morala biti poznata.

19. Zdravstvena ustanova odgovara za štetne posljedice u medicini inače dopuštenog i općeprihvaćenog načina liječenja kad u njezinu postupanju odnosno postupanju njezinih radnika postoji krivnja – odgovornost po načelu krivnje čl. 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj je navedeno da tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To bi značilo da bi tuženik odgovarao za štetu tužitelju koju tužbom zahtijeva jedino pod uvjetom da u njegovom postupanju, odnosno postupanju njegovog radnika postoji krivnja za štetne posljedice za koje se utužuje obeštećenje.

20. Pregledom podneska Zavoda od 4. ožujka

2013. razvidno je da iz banke podataka aktivnih osiguranika u matičnoj evidenciji Zavoda proizlazi da je E. B., OIB: … zaposlenica

P. M. od …. do …. , radni odnos na neodređeno

vrijeme, da je M. R. , OIB: … zaposlenik P. M. od …, a koji odnos mu je još uvijek trajao u vrijeme izdavanja ovog podneska …. godine.

21. Uvidom u račun … P. K. (list 49 spisa) razvidno je da je

isti izdan na iznos od 2.000,00 kn 7. 12. 2011. g. na ime MRI glave , te MRI primjena kontrastnog sredstva.

22. Pregledom računa C.Z.N. … od 26. 10. 2011. (list 50 spisa), razvidno je da je isti izdan za darkfield analizu na iznos od 350,00 kn.

23. Pregledom računa P. K. od 7. 10. 2011. godine (list 51 spisa), razvidno je da je isti izdan za pregled u iznosu od 250,00 kn.

24. Uvidom u račun … P. K. (list 52 spisa), razvidno je da je isti izdan za konzultaciju pretrage s izdavanjem nalaza MR u iznosu od 800,00 kn.

25. Uvidom u račun … br: … (list 53 spisa), razvidno je da je isti izdan za atlasprofilaks na iznos od 1.300,00 kn.

26. Pregledom letka akcije listopad za razdoblje od 1. -31. 10. 2015, ožujak P. M. razvidno je da je redovna cijena MR mozga P. M.

1.600,00 kuna.

27. Na zapisniku od 14. veljače 2018. godine saslušani tužitelj kao parnična stranka u svom iskazu kazao je da od 1. 1. 2002. radi kao sveučilišni profesor na fakultetu u S., najprije da je radio kao novak, a zatim da je

napredovao i radi kao redoviti profesor. Što se tiče predmetnog štetnog događaja rekao je da je dana …. u večernjim satima igrao uobičajenu rekreativnu nogometnu utakmicu i istina je da je u jednom trenutku u stražnji dio glave zadobio udarac nogometnom loptom. Normalno je odigrao tu utakmicu i uvečer nije osjećao nikakve bolove. Međutim, ujutro kada se probudio, osjećao je snažnu glavobolju, nije se mogao ustati, nije osjećao vrtoglavicu, niti je povraćao. Otišao je na H. k. p. i tamo su ga pregledali i otpustili ga, jer nije bilo vanjskih ozljeda. Međutim, njemu da je i dalje konstantno bila prisutna glavobolja, pa se javio svojoj liječnici opće prakse koja ga je uputila na RTG snimanje gornjeg vratnog dijela kralježnice i lubanje. Naravno da je napravio taj pregled, misli da je to bilo 27. kolovoza 2010. i ti nalazi su bili uredni. Nakon toga da mu je i dalje bila prisutna glavobolja, pa se ponovo savjetovao sa liječnicom koja mu je savjetovala da učini MR glave. Ne sjeća se da li mu je tada dala uputnicu za tu pretragu. Međutim, kako mu je bilo poznato, a misli da je ta činjenica opće poznata, da se na taj pregled čeka preko godinu dana, odlučio je pregled napraviti kod tuženika, jer je imao informaciju da imaju nove instrumente, te da daju precizne rezultate, pa je tu pretragu kod tuženika obavio 3. siječnja 2010. Nalaz je bio uredan, nije se spominjala nikakva cista niti povreda. Njegova doktorica opće prakse da je tada bila dr. S. K.-B. na

adresi Š.

…, S., ali je nedavno otišla u mirovinu, te je mijenja drugi liječnik čije ime ne može kazati jer ga ne zna. Kada je došao kod tuženika, da je popisao razloge radi čega je došao u P., opisao simptome, te spomenuo udarac u glavu koji je dobio par dana prije. Pričao je sa jednom liječnicom, ali nije siguran da zna ime te liječnice. U svakom slučaju, nakon što je obavljena pretraga – snimanje, dobio je snimku i nalaz koji je praktički bio uredan, međutim, nakon toga nije imao priliku razgovarati sa specijalistom. Da mu se čini da se u potpisu nalaza dr. B.. Da se vratio kući i pokušao nastaviti sa životom. Međutim, cijelo vrijeme da je trpio netipične glavobolje. Imao je oštru bol, kao da ga netko nožem siječe po mozgu. Tu oštru bol da je osjećao prilikom svakog pomicanja glave u lijevo, u desno, naprijed, natrag, prilikom kihanja, kašljanja i sl. Kako mu je nalaz MR-a bio uredan, po preporuci kolega sa fakulteta i prijatelja, da je odlazio na razne masaže kod kiropraktičara, između ostalog i na namještanje atlasa. Dakle, pokušao je alternativnim metodama sebi olakšati, ali nažalost ni to mu nije pomoglo. U to vrijeme da je obavljao poslove izvanrednog profesora fakulteta u S. i njegov posao se sastojao od teoretskog i praktičnog dijela. Teoretski dio je uspio odrađivati, ali praktični dio nastave nije bio u stanju. Zahvaljujući razumijevanju kolega sa fakulteta i radu asistenata, oni su odrađivali praktični dio nastave. Naime, on je profesor borilačkih vještina-juda i studentima je praktično trebalo pokazivati borilačke zahvate, što on nije bio u stanju zbog opisanih tegoba. Umjesto njega navedeno da su obavljali asistenti R. S. i S. M.. U vremenu od 31. kolovoza 2010., pa

do operativnog zahvata, da nije bio na bolovanju. Inače da je imao svakodnevne bolove. Ponekad su oni bili jači, ponekad slabiji, ovisno i o tome koje je tablete protiv bolova koristio. Tablete protiv bolova mu nije prepisala liječnica već ih je sam uzimao i to: kafetin i neofen forte. Kod uzimanja tih tableta bol bi mu popuštala, ali ne bi prestajala, bio bi manji intenzitet boli. Na dane bi znao uzeti jednu, a ponekad i do tri tablete. Osim navedenog, patio mu je i privatni život. Kada bi se vratio s posla nije bio sposoban obavljati uobičajene dnevne aktivnosti, nije mogao normalno komunicirati sa suprugom i djecom kao ni s prijateljima. Praktički bi ležao i odmarao se. Također, obzirom da je cijeli život sportaš, nije se mogao baviti sportskim aktivnostima niti trenirati. Da misli da prije ove MR pretrage nije obavljao nikakve pretrage glave, jer za to nije imao potrebe. Ponekad bi kao i svaki drugi čovjek imao glavobolje par puta godišnje koje bi trajale par sati ili dan, ali ništa neuobičajeno. Kako su mu se i dalje nastavljale glavobolje i opadala mu kvaliteta života, imao je čak i psihičkih problema, postao je nervozan, anksiozan i bio je prisutan i strah jer nije mogao naći pravi razlog svog zdravstvenog problema, svoje konstantne glavobolje. Kod psihijatra nije odlazio ali je posjećivao kolegu psihologa B. M.. Često je znao koristiti apaurine koje je pila supruga zbog problema s kralježnicom. Zvanično, on nije od svog liječnika dobivao te tablete. Kako su se problemi nastavljali, pokušavao je obaviti i druge pretrage, bilo po savjetu svoje liječnice ili na vlastitu inicijativu, pa je tako odlazio i kod neurologa i kod ORL specijaliste. Kod svih liječnika je nosio dotadašnje nalaze koje je napravio, ali naravno, ne snimku. Čitajući nalaze, pa tako i nalaz tuženika za MR glave, specijalisti bi eliminirali moguće dijagnoze i tražili problem gdje ga objektivno nije ni bilo. Tako mu je primjerice specijalist neurolog napisao da ima upalu živca, koja praktički nije ni postojala, pa je dva tjedna uzimao kortikosteroide. Međutim, ni to mu nije pomoglo. U razgovoru sa kolegom F. F., on mu

je kazao kako je dobar prijatelj sa profesorom P. koji je jedan od vodećih neurokirurga u našoj zemlji i on mu je dogovorio sastanak s njime. Da mu je donio sve nalaze koje je do tada imao, te snimku MR glave i kada je pregledao snimku, vidio je nekakvu sjenu na snimci, te komentirao kako je snimka neprofesionalno i loše napravljena, te mu je savjetovao učiniti novi MR glave. On ga je poslušao i sutradan napravio MR glave u P. K.. Odmah je dobio snimku i nalaz. Na toj snimci je primijećena i prikazana u dijagnozi arahnoidalna cista iznad hipofize veličine 2,5 – 3,00 cm. On je tu snimku i nalaz proslijedio profesoru P. i on ga je temeljem toga naručio na pregled i savjetovao operativni zahvat. Pri tome mu je objasnio da se radi o benignoj tvorbi koja može izazivati probleme koje je on imao i da bi po njegovom mišljenju bilo najbolje to ukloniti, što je i učinio. Bio je u bolnici u KB R. 4 ili 5 dana. Na bolovanju je bio 2 ili 3 tjedna i otišao raditi. Nitko u njegovoj obitelji nije imao ovakvih zdravstvenih problema. Što se tiče tuđe pomoći i njege, kazao je da je neke kućanske poslove koje je on mogao obavljati prije, to odrađivala onda njegova supruga , iako je radio na poslu, već je opisao kako praktični dio nastave su odrađivale druge osobe, a teoretski dio je odrađivao, mada možda sa manjom kvalitetom nego inače. Kada je obavio MR kod P. K., da im je spomenuo da je ranije kod tuženika obavio snimku. Tek nakon operativnog zahvata u P. K. i odnio snimku iz P. M. iz 2010. koju snimku su oni

prokomentirali, tj. dali svoje mišljenje, a to im je odnio zbog ovoga postupka. Da želi naglasiti da su nakon operativnog zahvata svi fizički simptomi nestali, dok psihički nažalost nisu, a traju i do danas. Više ne može otići kod liječnika, a da ne dobije napadaj anksioznosti. Čak na zadnji sistematski pregled nije ni otišao, jer su mu na prethodnom sistematskom izmjerili visoki tlak, mada mu je tlak inače uredan. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kazao je da on prije ovog događaja nije nikada bio na bolovanju jer je inače takav karakterom, čak i nakon operativnog zahvata se vrlo brzo vratio na posao. Na fakultetu nemaju fiksno radno vrijeme, već fakultetske radne obaveze odrađuju prema uobičajenom rasporedu predavanja. Praktički, on se mogao prilagoditi i posao odraditi neovisno o zdravstvenim problemima. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika kazao je da je od snimke u P. M.

do snimke u P. K. prošlo negdje oko godinu dana. Nalazi su u spisu. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika na kojoj snimci je profesor P. uočio cistu, tužitelj je naveo kako je na prvoj snimci iz P. M. profesor uočio sjenu koja mu je bila sumnjiva, pa je iz tog razloga i zatražio da se napravi novi MR. U razdoblju od kolovoza 2010. do operativnog zahvata nije se bavio sportskim aktivnostima, a nakon operativnog zahvata da, te obavlja normalne i sve životne i posebne obveze. Njemu doktor P. nije kazao da postoji mogućnost da bi cista narasla od 2010.-2011.

28. Stalni sudski vještak za neurokirurgiju prim. doc. dr. sc. Ž. B. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 29. svibnja 2018. godine naveo je da je sačinio vještvo u pravnoj stvari tužitelja, isto vještvo da je sačinjeno temeljem kliničkog pregleda tužitelja i u spisu priležeće medicinske dokumentacije. Iz priležeće dokumentacije da je razvidno da je dana 24. kolovoza 2010. tužitelj obračen u HKP KBC S., te je postavljena dijagnoza stanje iza udarca u zatiljni dio glave prije 6 dana, u navedenom nalazu da se navodi da je zadobio udarac loptom u glavu, te da nakon pada nije gubio svijest, nije povraćao, te se žali na glavobolju. Naveo je da je tužitelj dana 27. kolovoza 2010. pregledan po neurokirurgu te u nalazu da je navedeno:"Načiniti RTG zatiljne kosti i vratne kralježnice", potom da je dana 27. kolovoza 2010. učinjena RTG snimka zatiljne kosti i vratne kralježnice u kojem nalazu stoji: "Ne vidi se osteo traume". Nakon čega je tužitelju 31. kolovoza 2010. učinjena magnetska rezonanca MR mozga, u nalazu stoji:"Uredan odnos sive i bijele tvari, ne nalazi se promjena u području selarne i paraselarne regije. Ne nalazi se znakova postojanje tumora kao niti svježih ishemijskih ili hemoragijskih lezija, ne vidi se signifikalntnih patomorfoloških promjena mozgovine". Potom da je dana 7. listopada 2011. kontroliran po neurologu, te u nalazu stoji: "18. kolovoza 2010. zadobio udarac loptom u zatiljak na nogometu, imao glavobolje par mjeseci koje su regredirale, ponovno od srpnja glavobolje lijevo tjemeno na nagli pokret", te je preporučio snimiti RTG-a atlantoaksijalnog zgloba. Potom da je dana 10. listopada 2011. učinjena RTG atlantoaksijalnog zgloba , u nalazu stoji: "Zglobna tijela su kongruentna uz primjerenu širinu i pukotine". Dana 17. listopada 2011. pregledan je po ORL, u nlazu stoji: " prošle godine i sada od ovog ljeta oštro kratkotrajna bol u glavi kod naglog okretanja glavom, uglavnom lijevo frontno parijetalno". Postavljena dijagnoza glavobolja neuralgija zatiljnog živca, te je ordiniran tegretol i amyzol. Potom je tužitelj 19. studenoga 2011. kontroliran po neurologu. U nalazu stoji: "Nije mu bolje bio je na Atlasprofilaks metodi. I dalje učestale glavobolje tjemeno na pokret u trajanju od par sekundi". Tužitelju je dana 7. prosinca 2011. godine učinjena MR selarne regije, u nalazu stoji: "U području Interpedunkularnih cisterni se vidi ovalno oblikovana strukturama homogenog sadržaja signala likvorskih prostora, maksimalnog je promjera 2,1 × 1,9 cm u koronarnoj ravnini. Utiskuje se kranioventralno u optički traktus kojega dijelom i razvlači. Na dodatnim presjecima kroz neurokraniju prikaže se uredna struktura mozga infa i supratentorijalno ", "radi se o jukstaselarnoj arahnoidalnoj cisti." Potom da je tužitelju 22. prosinca 2011. učinjena MR hipofize u kojem nalazu stoji: "retroselarno u interpedunkularnoj regiji vidi se fokalno proširenje likvorskog prostora po izgledu jukstaselarne arahnoidalne cistične formacije koja mjeri u uzdužnom dijametru u 2,2 cm, a u poprečnom dijametru 2 cm." Nakon čega je dana 29. prosinca 2011. kontroliran po neurokirurgu, dana 23. siječnja 2012. hospitaliziran u K. z. n. KBC-a Z. pod dijagnozom cista pamučaste ovojnice mozga u području iza i iznad turskog sedla. Potom da je dana 25. siječnja 2012. godine učinjena operacija u općoj anesteziji, da bi dana 2. veljače 2012. otpušten iz bolnice na kućnu skrb, a 4. 2012. kontroliran po neurokirurgu, nakon čega je 22. listopada 2012. dato drugo radiološko mišljenje temeljem MR snimaka glave od 31. kolovoza 2010. u kojem stoji: U području interpedunduktalrnih cisterni vidi se ovalna struktura homogenog sadržaja signala likvorskih prostora, maksimalnog je promjera 2,3 × 1,6 cm. Utiskuje se kranijalno u optički traktus. Dana 9. svibnja 2018. godine da je obavio klinički pregled tužitelja i tom prigodom ustanovio sljedeće: da na uvid donosi MR snimke 3 CD-a od kojih 2 prijeoperacijska i 1 postoperacijski snimak iz 2006., subjektivno se dobro osjeća, uredan je lučni ožiljak nakon operacije desno sljepoočno u vlasištu, vidljiv tek pomnim motrenjem iz blizine, primjetna je hipotrofija sljepoočnog mišića desno nakon operacije, zaostala je nemogućnost podizanja desne obrve kao posljedica operacijskog zahvata, kod zagriza donja čeljust se blago prema lijevo pomiče radi nesrazmjera snage lijevog i desnog sljepoočnog mišića. Temeljem kliničkog pregleda i cjelokupne, u spisu priležeće, a poglavito naprijed citirane dokumentacije da se može reći da je arahnoidna cista nakupina mozgovine tekućine između slojeva pamučaste ovojnice mozga. Makar se generalno smatra da je prirođena, i ne tako rijetka, neki autori dijele ih na one primarne prirođene i one sekundarne stečene. Te sekundarne mogu biti posljedicom preboljene upale mozgovnih ovojnica meningitisa, ozljede ili krvarenja, makar ni tada nije posve isključena , od ranije postojeća, dakle prirođena, arahnoidalna cista. Dakle najčešći simptom arahnoidalne ciste je glavobolja, te prema učestalosti simptoma i znakova slijede epilepsijski napadaji. Samo mali broj arahnoidalnih cista potrebno je operirati jer su uzrokom upornih i učestalih glavobolja ili su uzrokom epileptičkih napadaja ili pak dovode do smetnji u cirkulaciji CSL. Vještak je zaključio da je vrlo vjerojatno da je tužitelj imao primarnu prirođenu arahnoidalnu cistu koja mu, prije predmetne nezgode nije pričinjavala bitnih poteškoća. Nakon pretrpljene ozljede javile su se glavobolje koje su bile razlogom obrade, pa tako i MR mozga od 31. kolovoza 2010. oko 2 tjedna po ozljeđivanju, a koja je naknadnim uvidom radiologa pokazala postojanje arahnoidalne cista ciste, što u inicijalnom nalazu radiologa nije opisano. Ne znajući za postojanje arahnoidalne ciste, te smatrajući da je MR nalaz mozga uredan, nastavio se obrađivati, tražeći uzrok glavoboljama i liječiti po neurologu pod radnim dijagnozama poput neuralgija zatiljnog živca. Kako se nije našao razlog glavoboljama u prosincu 2011., dakle preko jednu godinu dana od inicijalne MR, učinjena je ponovljena MR i ustanovljena arahnoidalna cista, te je stoga, potom i operiran u siječnju 2012. godine, nakon čega glavobolja više nije bilo, te da je zaključiti da je uklanjanjem uzroka arahnoidalne ciste nestalo i posljedice glavobolja. Cista je dakle bila uzrokom glavobolja, pa je razumno vjerovati, da bi rana dijagnoza isključila potrebu drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka, te da bi operacijsko liječenje uslijedilo ranije, da bi time glavobolje koje tužitelj trpio, ranije prestale. Sve naprijed rečeno može se s velikom vjerojatnosti smatrati pouzdanim, no međutim, traženo od suda dolazi u područje subjektivnog doživljaja (glavobolja) objektivno postojećeg uzroka (cista). Stoga da će temeljem dokumentacije, literature, te osobnog iskustva, a za potrebe suda iskazati (objektivno nemjerljivo). Glavobolje koje je trpio tužitelj u vremenu od inicijalne MR do operacije (kako se iz nalaza može iščitati) nisu bile neprekidne i nisu bivale istog intenziteta, pa bi integralno procijenio (u različitim vremenskim periodima i prema intenzitetu) ukupno trajanje bolova koje je trpio: jakog intenziteta 3 dana, srednje jakosti 10 dana, lakog intenziteta 2 mjeseca.

29. Stalna sudska vještakinja psihijatar dr. S. B. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2018. navela je da je da je o kliničkom tijeku i nalazima koji prilaže spisu izjasnio se vještak neurokirurg, pored ostale medicinske dokumentacije, da je pregledala osobni karton tužitelja s nadnevcima od 30. kolovoza 1984. do 12. rujna 2016. , te da ne nalazi da je prije štetnog događaja imao problema s naslova njene specijalnosti. Da je obavila psihijatrijski pregled i intervju s tužiteljem , te da temeljem svega navedenog može dati svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj S. K. da je ozlijeđen na način da je dana 24. kolovoza 2010. zadobio ozljedu o kojoj se izjasnio vještak neurokirurg. U trenutku ozljeđivanja tužitelj da je doživio primarni strah u trajanju od 20 sekundi. Na ovaj strah se odmah nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana. Potom je uslijedio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te strah slabog intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 8 do 10 tjedana. Navela je da trajnih posljedica straha nema. Navedeni stresovi vezani uz intenzivne glavobolje su uznemiravali tužitelja, čime da je došlo do oštećenja kvalitete života sa teškoćama uz osjećaj patnje, straha, zabrinutosti, te posljedično brojnim dijagnostičkim obradama, terapijama i specijalističkim pregledima, a koji nisu davali nikakvog rezultata dok tuženik nije došao na pregled kod prof. P. neurokirurga koji je postavio dijagnozu. Nakon operativnog zahvata ta glavobolja i sve patnje koje su bile prouzročene nalazom prvog MR snimke glave su nestale. Kazao je da govori o skupu simptoma koji ne ispunjavaju kriterije za dijagnozu psihičkog poremećaja. Oni u pravilu izazivaju subjektivni osjećaj nelagode, straha, bojazni, patnje i utječu jače na kvalitetu života. Tužitelj da se nije javljao psihijatru navodeći iz razloga nelagode, kao i moguću stigmu vezano uz posao i obveze koje obavlja kao profesor na K. fakultetu. Koristio je lijekove protiv bolova i lijek Normabel (kao lijek za smirivanje napetosti i opuštanje mišića), a taj lijek je propisan njegovoj supruzi jer je imala problema s kralježnicom. U skladu sa navedenim činjenicama da je mišljenja da su ranije opisani psihički simptomi izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta osobnosti u lakom stupnju, a privremenog karaktera. U opisanoj u kliničkoj slici povredu duševnog integriteta izražavaju simptomi napetosti, anksioznosti, tjeskobe, nesanice.

30. Stalni sudski vještak za neurokirurgiju prim. doc. dr. sc. Ž. B. u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 10. srpnja 2018. odgovarajući na primjedbe na izraženi nalaz i mišljenje od 29. svibnja 2018. naveo je da u odnosu na navode iz podneska tužitelja i prigovore od 6. srpnja 2018. može navesti kako je u pisanom vještvu ocijenio pripominjući da bol nije bila kontinuirana ni po intenzitetu ni trajanju , da ne postoji način posve točnog utvrđivanja bolova niti prema intenzitetu niti trajanju, jer: "bol je, prema definiciji Međunarodnog udruženja za istraživanje boli, neugodno osjetilo i emocionalno iskustvo udruženo s akutnim ili mogućim oštećenjima", te je vrlo osoban doživljaj neusporediv s drugim sličnim primjerima. Stoga da uz iskazano u pisanom vještvu nema što novog nadodati. U odnosu da se nije očitovao o smanjenu životnih aktivnosti tužitelja u utuženom razdoblju da drži da glavobolje koje je tuženik trpio različitog trajanja i intenziteta, neposredno po ozljeđivanju i kao moguća posljedica same ozljede nisu dovele do smanjenja životnih aktivnosti. Na navod iz prigovora da tužitelj u tužbi zahtjeva naknadu za tuđu njegu i pomoć od 512 dana po jedan sat dnevno. Naveo je da je tužitelj trebao tuđu njegu i pomoć, ali samo u vremenu kratko nakon operacije, i to radi same operacije, a ne radi ciste kao takve. Stoga da smatra da mu ne pripada pravo naknade s osnova tuđe njege i pomoći, jer da je operacija učinjena i prije, tj. koncem 2010. godine i tada bi trebao tuđu njegu i pomoć samo nakon operacije. Zaključno da ostaje u cijelosti kod prethodne ocjene.

31. Stalna sudska vještakinja psihijatar dr. S. B. u dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2018. odgovarajući na primjedbe na izraženi nalaz i mišljenje od 11. lipnja 2018. navela je, da su prigovori tuženika u cijelosti neprihvatljivi i u svom podnesku tužitelj si uzima za pravo ulaziti u stručna područja bez da za njih ima potrebne formalne i iskustvene kompetencije. Naime temelj za psihijatrijsko vještačenje u predmetima neimovinske štete ovog tipa nije isključivo medicinska dokumentacija iz koje bi eventualni vještak crpio saznanja o vrsti tegoba oštećenika, trajanju istih, kao i propisivanje lijekova ili drugih načina liječenja. Kako je vještakinja već i navela je iz njoj dostupne medicinske dokumentacije ne nalazi da je tužitelj imao problema s naslova njene specijalizacije. Što se tiče organskih oštećenja tužitelja, o njima se detaljno izjasnio u pisanom nalazu mišljenju vještak spec. neurokirurg, te da ne vidi potrebe da se ponavlja u dijagnosticiranju i opisivanju organskih dijagnoza kada te dijagnoze spadaju isključivo u domenu navedenog specijaliste. Kako je bespredmetno se ponavljati i prepisivati već navedene dijagnoze , kad je vještak psihijatar pomno i detaljno pročitala iz medicinske dokumentacije o tijeku i načinu dijagnosticiranja i liječenja višemjesečnih glavobolja, a koje su imale organski uzrok, koji nije dijagnosticiran tijekom prve dijagnostičke obrade. Nalaz psihologa od 15. ožujka 2004. vještakinja nije elaborirala jer isti nije potpisan od strane psihologa a niti potvrđen od institucija bez broja protokola u kojem navedena psihologinja radi kao neuropsiholog, K. z. n.KBC-a S.. Navela je da stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke je visoko educirana za procjene o psihičkom statusu tužitelja. Svoj nalaz i mišljenje je iznijela stručno i meritornom sukladno pravilima svoje struke. Naime, tijekom obrade i razgovora sa tužiteljem, jer psihijatrijskom nalazu anamneza ostaje kao bitan dijagnostički kriteriji, jer kako je navedeno ne postoje medicinski podaci o ranijem liječenju tužitelja iz domene struke vještaka psihijatra. U zdravstvenom kartonu su opisane navedene intenzivne glavobolje koje je tužitelj trpio. U domeni rada vještaka psihijatra spada i procjena svojstava osobnosti osobe jer je poznato individualno emocionalno reagiranje na bilo kakva eksternalna ili intrapsihička događanja. Čak i trauma blažeg intenziteta će u nekih osoba izazvati vrlo ozbiljne psihičke smetnje jer svaki čovjek u sebi nosi svojstven prag tolerancije a to ovisi o zrelosti njegove ličnosti, o sposobnostima korištenja obrambenih mehanizama, o dispozicijama za određeni oblik reagiranja, te o njegovim temeljnim moralnim načelima i izgrađenom sustavu vrijednosti. Intenzitet i priroda psihičkih smetnji koje će pojedinac razviti na određeni stres ovisi o intenzitetu stresa ali i o značenju određene vrste stresa za određenu osobu. Analizi podataka da je pristupila s dužnim oprezom, vodeći računa o upozorenjima forenzičnih medicinara i psihijatara. Vještakinja da je svoj nalaz mišljenje dala imajući u vidu sve relevantne i njoj raspoložive podatke, prvenstveno neposredni psihijatrijski pregled i intervju s kojim se i rukovodila u donošenju svog nalaza mišljenja o nedostatku drugih relevantnih podataka (medicinske dokumentacije). Svoj nalaz i mišljenje je iznijela stručno i meritorno sukladno pravilima svoje struke, svom medicinskom znanju odnosno teorijskom i praktičnom poznavanju psihičkih smetnji pojedinca, te dugogodišnjem životnom i radnom iskustvu. Stoga da u cijelosti ostaje pri svom pisanom nalazu mišljenju koje je ovom sudu dostavila 11. lipnja 2018. godine, a koje da je obavljeno prvenstveno sukladno pravilima sudskomedicinskog vještačenja iz specijalističkog psihijatrijske struke.

32. U dodatnom dopunskom nalazu i mišljenju s ročišta od 14. svibnja 2019. sudska vještakinja za psihijatriju dr. S. B. navela je, a u odnosu na podnesak tuženika od 24. 4.2019. g. da je temeljila svoj nalaz na neposrednom kliničkom pregledu tužitelja, potom na dostupnoj med. dokumentaciji, a svoje mišljenje i zaključak je dala iscrpno i temeljito, sukladno pravilima sudsko-medicinskog vještačenja i psihijatrijske struke. Da je nesporno da je tužitelj zadobio udarac u glavu, dan po ozljeđivanju započela je intenzivna glavobolja koja nije prestajala na uzimanje analgetika - lijekova protiv bolova, te se dva dana po ozljeđivanju javio obiteljskoj liječnici koja ga je uputila na daljnju dijagnostičku obradu. Suočavajući se s glavoboljama koje je tužitelj trpio, jasno je i nesporno da isto može prouzročiti strah (vještakinja kao liječnik zna da je intenzivna i sijevajuća glavobolja jedan od trijasa simptoma za mogući tumor mozga). Jasno da to tužitelj ne zna, ali je nesporno da takva vrsta i intenzitet glavobolje može izazvati strah. Ne znači da se zbog manifestacija straha tužitelj trebao javiti svom liječniku pa da ga isti uputi psihijatru jer to ostaje trajno upisano u zdravstvenom kartonu. Naime, sam tužitelj navodi da je isto izbjegavao zbog eventualne stigme na radnom mjestu, te je lijekove protiv bolova kao i anksiolitike (a to su lijekovi iz domene vještakinjine specijalnosti), to su lijekovi za smirivanje napetosti, straha i nesanice, uzimao iz kućne apoteke, odnosno od svoje supruge. Iako u med. dokumentaciji ne postoji pravnički rečeno nikakav dokaz koji bi ukazivao na tegobe tužitelja u smislu straha, napetosti, vještakinja je temeljem, opet je ponovila, dugogodišnjeg iskustva kliničkog rada na akutnom psihijatrijskom odjelu, te kao stalnog sudskog vještaka psihijatra susretala u svojoj praksi sa pacijentima koji su izbjegavali posjete psihijatrima upravo zbog navedenih razloga. Duševno zdravlje neke osobe da se ne sastoji samo u štetnom radnjom izazvanim duševnim oboljenjima, već isto predstavlja povredom izazvanu neugodu, frustraciju, nemoć jer i navedene smetnje predstavljaju poremećaj dosadašnjeg duševnog mira određene osobe, odnosno zadiranje u određenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Na pitanje pun. tužitelja vještakinji da je u vještvu navela da je tužitelj strah trpio u trajanju od cca 72 dana, dok od pogrešne dijagnoze pa do operacije je prošlo 512 dana, stoga da je pitanje, što je sa strahom u preostalih 439 dana, vještakinja je odgovorila da je već u svom vještvu navela kako je trpio strah sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u periodu u kojem je navela, jer da je strah trpljen u vremenskom periodu kako navodi punomoćnik tužitelja, onda bi tužitelj bio "paraliziran" strahom i ne bi bio sposoban za obnašanje svojih profesionalnih i obiteljskih obveza. Na pitanje punomoćnika tužitelja vještakinji, s obzirom da je strah subjektivan, je li dopušta da bi strah bio veći od navedena 72 dana, a s obzirom na navedeno razdoblje do operacije, vještakinja je odgovorila da je mišljenja da je subjektivni osjećaj straha bio prolongiran u vremenskom periodu o kojem govori pun. tužitelja, da bi isti vjerojatno zatražio dodatnu pomoć stručnih liječnika.

33. Pregledom pisanog vještva vještaka prof. dr sc. K. P., spec. radiologije, „U Z., 20.03.2021.g.“ sud je utvrdio da je mišljenje vještaka da nije došlo do značajnijih promjena stanja tužitelja u razdoblju od 31.08.2010.g. do 07.12.2011.g. Minimalne razlike u mjerenju arahnoidalne ciste prvenstveno da su posljedica različitih tehničkih uvjeta, koje je gotovo nemoguće jednako postići na različitim MR uređajima kakvi su korišteni. Također, u dostavljenim radiološkim nalazima razlike u mjerama da su posljedica iznošenja mjera u različitim prostornim ravninama između dva pregleda. Na pitanje da li bi bila opravdana operacija već 2010.g. odgovora da budući ida nije došlo do bitne promjene u izgledu i položaju i dimenzijama arahnoidalne ciste, a njeno postojanje bila je indikacija za operacijski zahvat 2011.g., da je onda i 2010.g. postojala indikacija za operativni zahvat. 34. U svom očitovanju na prigovore tuženika, vještak radiolog prof. dr. sc. K. P. istakla je da je pisanim vještačenjem odgovoreno na pitanja postavljanje u rješenju suda i to isključivo s radiološke strane, što svakako spada u domenu vještaka radiologa. Kako tumačenje kliničke slike i tijeka liječenja, kakvo je navedeno u medicinskoj dokumentaciji tužitelja S. K. ne spada u domenu vještaka radiologa, to da se u isto vještačenjem nije upuštala. Slijedom svega naprijed navedenog da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koje dala 20.03.2021.g. 35. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 02. svibnja 2022.g., stalni sudski vještak dr Ž. B., neurokirurg istakao je da je ponovnim uvidom u spis te iskazana vještva 29.05.2018. i 10.12.2018. može navesti da nema što dodati, te da sve iskazano i sada u cijelosti držim potpunim. Na upit punom. tužitelja da li je razumno vjerovati da li bi rana dijagnoza isključivala potrebu drugih dijagnostički procedura i terapijskih postupka vještak odgovora da je to već rekao a sada ponavlja da bi pravodobna dijagnoza intrakranice ciste isključila potrebu za obradom koja je uključivala pored ostalog i vratnu kralježnicu kao i terapijske postupke vezane uz to a koji, kako je razvidno iz dokumentacije nisu dali povoljnog učinka jer očito i nisu bili uzrokom glavobolja u ovom slučaju. Na daljnji upit s obzirom da je utužbeno razdoblje od dijagnoze koja je rađena od strane tuženika do dana operativnog zahvata izvršenog nad tužiteljem prošlo 512 dana, kako vještak tumači da je vještvom trajanje bolova iznosilo samo 3 dana jakog intenziteta i 10 dana srednjeg intenziteta i dva mjeseca lakog intenziteta, vještak je odgovorio da je iskazano temeljio na navodima iz otpusnog pisma klinike za neurokirurgiju u kome se navodi "Glavobolje su povezane s položajem tijela, pojačavaju se kod sagibanja.", te zapisima iz zdrav. kartona tužitelja u kojem se bilježe javljanja liječniku i to 24. i 26. kolovoza 2010.g., dakle, par dana po ozljeđivanju, nakon čega slijedi javljanje liječniku tijekom studenoga 2010.g. ali zbog poteškoća s mokrenjem. Za 2011.g. se bilježi prvo javljanje radi glavobolje 07.10. te godine, pa operacija je uslijedila u siječnju slijedeće godine. To javljanje 07.10. zabilježeno je radi "Sijevajućih glavobolja nakon naglih pokreta." Stoga je ocijenio kao u pisanom vještvu.

36. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 02. svibnja 2022.g., stalni sudski vještak dr Č. L. istakao je da se uvidom u sudski spis priloženu med. dokumentaciju i temeljem vještačenja neurokirurga može dati slijedeći nalaz i mišljenje: Tužitelj se 24.08.2010.g. javio na HKP KBC S. zbog ozljede koju je zadobio 6 dana prije -zadobio udarac u potiljačni dio glave a na način kako je to pisano u spisu. Uslijedilo je liječenje dijagnostička obrada po neurokirurgu i radiologu. 25.01.2012.g. napravljen je operativni zahvat u KBC Z., a hospitaliziran je 23.01. do 02.02.2012.g. U spisu ne nalazi psihijatrijskih nalaza. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je doživio "primarni strah u trajanju 2 do 3 min., nastavio se strah sekundarni jakog intenziteta koji je mogao potrajati iduća 4 dana, a prva 3 dana je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta i jedan dan mjestom ozljeđivanja (glava), strah srednjeg intenziteta je mogao trpjeti 10 do 14 dana a blagog intenziteta 8 do 10 tjedana. Sve vrijeme od ozljeđivanja pa do operativnog zahvata tužitelj je morao ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju jer je kroz ovo razdoblje bio izložen trpljenju povremenih glavobolja a sve to ga je u dovoljnoj mjeri okupiralo te utjecalo na njegovo ukupno funkcioniranje. Za to proteklo razdoblje od 512 dana tužitelj je imao privr. povredu duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjuje da je od 5 do 10%.

Na upit punom. tužitelja da li je sa psih. stajališta opravdano vjerovati da su strahovi koje je tužitelj imao kroz navedeni period postojali sve intenzivniji s obzirom da je imao velike bolove a da nije znao razlog istih upravo ubog pogrešne dijagnoze tuženika, vještak odgovara da su strahovi iskazani u njegovom vještvu, a da su oni u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa trpljenjem boli o čemu se izjasnio vještak neurokirurg. Na daljnji upit da li su se strahovi s vremenom povećavali vještak je odgovorio da strahovi nisu trajali u kontinuitetu kroz promatrano razdoblje već su bili odgovor na doživljene boli kako je to iskazao vještak neurokirurg.

37. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

38. Ocjenjujući vjerodostojnost svih dokaza provedenih u postupku, ovaj sud smatra nalaze i mišljenje sudskih vještaka prof. dr sc. K. P., spec. radiologije, dr. prim. doc. dr. sc. Ž. B., te dr Č. L. vjerodostojnim obzirom da su

vještaci nalaz i mišljenje dali nakon što su pregledali relevantnu medicinsku dokumentaciju, klinički pregledali tužitelja, te su pisana vještva izrađena prema pravilima struke i valjano argumentirana, prigovori stranaka argumentirano otklonjeni. Na nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr Ž. B. i dr Č. L.

tužitelj i tuženi nisu imali primjedbi, pa je sud zaključio raspravljanje i donio odluku na temelju istih.

39. U postupku je kao nespornim utvrđeno da je tužitelj kod P. M. dana

31. kolovoza 2010. g. podvrgnuo se magnetskoj rezonanci mozga (MR). Uvidom u nalaz navedene magnetske rezonance razvidno je da je pretraga obavljena u P. M., da je pretragu obavio ing. med. rad. M. R., dok je u potpisu liječnica specijalista radiolog dr. med E. B.. Iz podataka Zavoda razvidno je da su E. B. i M. R. u vrijeme navedene pretrage bili zaposlenici tuženika.

40. Pregledom vještva vještaka neurokirurga Ž. B., te uvidom u nalaz

P. M. od 31. kolovoza 2010. sud je utvrdio da u istom stoji da je učinjena pretraga MR mozga , da je snimanjem pokazan uredan odnos sive i bijele tvari, te urednu organizaciju girusa i sulkusa . Ventrikularni sustav je centralno smješten, simetričan, bez znakova hidrocefalusa. Četvrta i treća moždana komora medioponirane. U području moždanog debla i malog mozga ne nalazi se patoloških promjena. Ne nalazi se promjena u području selarne i paraselarne regije. Pontocelebralni kutovi bez patoloških promjena uz urednu širinu unutarnjih slušnih kanala. Ne nalazi se znakova postojanja tumora, kao niti svježih ishemijskih ili hemoragijskih lezija. Kao nus nalaz navodi se sinistrokonveksna devijacija nosnog septuma, te u zaključku stoji da se ne vidi signifikatnih patomorfoloških promjena mozgovine. Iz čega je razvidno da se u navedenom nalazu ne spominje arahnoidalna cistična formacija, odnosno postojanje iste.

41. Vještak Ž. B. u nalazu i mišljenju navodi da navedena arahnoidalna cista nije opisana u inicijalnom nalazu radiologa od 31. 8. 2010. godine, dok je naknadnim uvidom radiologa u isti nalaz utvrđeno postojanje ove ciste, da je tužitelj ne znajući za postojanje ciste, a smatrajući MR nalaz urednim trpio glavobolje, te se nastavio obrađivati tražeći uzrok istih. Iz istog proizlazi da je upravo cista bila uzrokom glavobolja, pa da bi rana dijagnoza isključila potrebu drugih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka, te da bi operacijsko liječenje uslijedilo ranije, pa da bi time i glavobolje koje je trpio ranije prestale. Iz svega navedenog proizlazi da bi tuženi bili odgovorni za nastup štete tužitelju, jer navedeni zaposlenici tuženika nisu čitajući nalaz MR-a od 31. 8. 2010. utvrdili dijagnozu postojanja arahnoidalne ciste, a koja je uzrokovala glavobolje, a čitanjem istog nalaza po drugom radiologu uspostavljena je ova dijagnoza , pa je stoga došlo do liječničke pogreške zaposlenika tuženika. S obzirom na navedeno postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju koju je trpio glavoboljama, strahom do uspostavljanja dijagnoze i operativnog zahvata kojim se uklonila arahnoidalna cistična formacija, te su prestale glavobolje.

42. Sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zaposlenica tuženika dr. E. B. dala dijagnozu kako na mozgu nema nikakvih promjena, jer da je pažnju obratila na puknuće žila, krvarenje ili nagnječenje mozga, jer je tužitelj kao razlog magnetske rezonance naveo traumu glave, a što mu je prouzročilo glavobolje, već ovakav navod iz odgovora na tužbu ukazuje na postojanje odgovornosti tuženika, odnosno zaposlenice tuženika, jer iz istog proizlazi da nalaz nije obavljen sukladno pravilima liječničke struke.

43. Iz svega navedenog ovaj sud smatra da postoji uzročno-posljedična veza između pogrešno očitanog nalaza MR mozga tužitelja od 31. kolovoza 2010., i glavobolja, te straha koje je tužitelj trpio u razdoblju dok nije utvrdio uzrok ovim glavoboljama arahnoidalnu cistu, te istu uklonio operativnim zahvatom, a s obzirom da se iz navedenog mišljenja vještaka postojanje ove dijagnoze moglo uspostaviti već nalazom od 31. kolovoza 2010. napravljenim kod tuženika. To iz razloga jer da je zaposlenik tuženika pravilno očitao nalaz MR mozga tužitelja, tada bi tužitelj pristupio operativnom zahvatu uklanjanja ciste te tada ne bi slijedećih 512 dana trpio bolove i strah. Sukladno tako utvrđenom činjeničnom stanju, te uvodno citiranim odredbama, zaključak je ovog suda da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju svu štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed krivo očitanog nalaza od strane zaposlenika tuženika.

44. U odnosu na visinu, odnosno obim štete koju je tužitelj pretrpio uslijed pogrešno očitanog nalaza, u postupku su saslušani liječnici vještaci medicinske struke. Vještaci su taksativno i kronološki naveli važne detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene neimovinske i imovinske štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća.

45. Vještaci prim. doc. dr. sc. Ž. B. i dr. Č. L. su iscrpno, razložno, te objektivno prihvatljivo iznijeli svoje mišljenje te odgovorili na sva pitanja i primjedbe otklanjajući ih argumentirano na prihvatljiv način, radi čega njihov nalaz i mišljenje kao vještaka sa dugogodišnjim praktičnim iskustvom u cijelosti ovaj prihvaća, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi.

46. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom ocjenjujući vjerodostojnost svih dokaza provedenih u postupku, držeći nalaz i mišljenje sudskih vještaka vjerodostojnim, s obzirom da su vještaci svoje nalaze i mišljenja dali nakon što su pregledali relevantnu medicinsku dokumentaciju, klinički pregledali tužitelja, te su vještva dana prema pravilima struke i valjano argumentirana, a prigovori tuženika su neosnovani, a imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje i to tjelesno i duševno zdravlje, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, nadalje vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, poslovima koje je uslijed glavobolja otežano obavljao u utuženom razdoblju, imajući u vidu brojne specijalističke preglede i posjete liječnicima poradi glavobolja, te nelagodu u povodu stalnih posjeta liječnicima i pregleda, imajući u vidu uporne i učestale glavobolje, te da iste nisu bile neprekidne i nisu bile istog intenziteta, uzimajući u obzir strah, stresove vezane uz intenzivne glavobolje, koji su uznemiravali tužitelja, oštećivali mu kvalitetu života, uz osjećaj patnje, straha, zabrinutosti, uzimajući u obzir povredu duševnog integriteta osobnosti u lakom stupnju, po stavu ovog suda pravična novčana naknada u tim okolnostima bi iznosila 20.000,00 kuna. Za više traženo na ime naknade neimovinske štete tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

47. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju su priznate kamate od podnošenja odštetnog zahtijeva, dakle od 24. veljače 2012. pa do isplate, a kako je tužbom i zatraženo.

48. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

49. Tužitelju je na ime naknade za troškove prijevoza radi liječenja dosuđen paušalni iznos od 1.000,00 kuna. Naime, primjenom članka 223. ZPP-a, sud će ako utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju je iz medicinske dokumentacije razvidno da tužitelj živi u S., pregled kod … od 11. 10. 2011. obavio je u Z., a radi liječenja glavobolje alternativnom metodom, te ovaj sud iz toga zaključuje da je tužitelj imao troškove prijevoza radi liječenja od S. do Z. i povratno, iako nema dokaza o istima.

Stoga mu je ovaj sud odredio zatraženi paušalni iznos troškova prijevoza radi liječenja. Tužitelju je priznata zatezna kamata od presuđenja do isplate budući je šteta od dana presuđenja dobila svoj novčani izraz i od tada je tuženik u zakašnjenju, a kako je zateznu kamatu tužitelj i tražio.

50. Tužitelju je na ime naknade za troškove liječenja dosuđen iznos od 6.300,00 kuna.

Tužitelj je u uz tužbu priložio račune za obavljene liječničke preglede, a sve poradi utvrđivanja uzroka glavoboljama ili liječenja istih, zatraženi iznos u tužbenom zahtjevu, je u skladu s izdanim računima za navedene liječničke preglede, pa je stoga isti i obistinjen tužitelju. U odnosu na trošak MR P. M. u iznosu od 1600,00 kuna isti je obistinjen, a primjenom članka 223. ZPP-a, te s obzirom da je nesporno da je isti pregled obavljen, a visina cijene pregleda za druge vremenske periode je razvidna iz letka o akciji P. M. koja prileži spisu, iz čega je razvidno da je isti iznos realno postavljen. Iako je pojedine od navedenih liječničkih pregleda moguće obaviti po uputnici Zavoda, isti su obistinjeni, a uzimajući u obzir učestale glavobolje tužitelja, neugodnosti koje su mu iste stvarale, te općepoznatu činjenicu o listama čekanja na specijalističke preglede u RH. Tijek kamata na imovinsku štetu za troškove liječenja je tužitelju priznat od dana nakon ispostave svakog pojedinog računa, a u odnosu na MR kod P. M. dan nakon

obavljenog pregleda, a što bi bio dan nakon ispostave računa. Za više traženo na ime kamate za imovinsku štetu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. 51. Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži naknada na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege u iznosu od 17.920,00 kuna, kao neosnovan. Naime, prim. doc. dr. sc. Ž. B., a čijem vještvu je ovaj sud poklonio vjeru, u dopunskom nalazu i mišljenju naveo je da je tužitelj trebao tuđu njegu i pomoć, ali samo u vremenu kratko nakon operacije, i to radi same operacije, a ne radi ciste kao takve. Stoga da smatra da mu ne pripada pravo naknade s osnova tuđe njege i pomoći.

52. Stoga sud smatra da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 20.000,00 kuna, na ime imovinske štete troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 7.300,00 kuna.

53. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I;II, III i IV izreke presude.

54. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14, 37/22) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenici da su stranke djelomično uspjele u ovom sporu. Tužitelj je u postupku uspio sa osnovom 100%, a s visinom 30%. Slijedom navedenog cijenjen je ukupan uspjeh tužitelja u sporu od 65%.

55. Tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, zatim za sastav odštetnog zahtjeva, očitovanja na odgovor na tužbu od 19.11.13.g., za sastav podneska od 06.07.18.g. i 15.02.22.g. – očitovanje na vještvo po 1.000,00 kn, za sastav prijedloga za nastavak postupka, dopisa u mirnom postupku od 14.03.12.g. i 21.01.13.g. po 500,00 kn, za pristupe na roč. od 13.09.17.g., 14.02.18.g., 25,01.21.g., 14.02.22.g. i 02.05.22.g. po 1.000,00 kn, za pristupe na roč. od 18.04.18.g., 04.04.22.g. i 27.04.22.g. po 250,00 kn, te za pristup na ročište od 11.09.18.g. 500,00 kn, što sveukupno iznosi 8.750,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 8.750,00 kn na ime 25% PDV-a na taj iznos, te 1.252,00 kn na ime sud. pristojbe na tužbu, te 1.252,00 kn na ime sud. pristojbe na presudu, što ukupno iznosi 18.441,50 kn.

Kada se trošak tužitelja (18.441,50 kn) pomnoži sa uspjehom u parnici (65%), to tužitelju razmjerno uspjehu u parnici pripada trošak u iznosu od 11.986,97 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 3.600,00 kn na ime troškova vještačenja, što ukupno iznosi 15.586,97 kn.

56. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kuna te za sastave obrazloženih podnesaka od 12.03.2014., 18.09.2018., 23.04.2018. po 1.000,00 kuna, za pristupe na ročište od 13.09.2017., 14.02.2018., 11.11.2018., 14.05.2019., 25.01.2021., 14.02.2021. i 02.05.2022. po 1.000,00 kuna, za pristup na ročište od 18.04.2018. 500,00 kuna, za sastav podnesaka od 01.08.2018., 24.04.2019. i 11.01.2022. po 500,00 kuna, za sastav podneska od 12.03.2014., 29.01.2021., te za pristup na ročište od 04.04.2022. po 250,00 kuna, te za sastav žalbe protiv presude 1.250,00 kuna, što sveukupno zbrojeno iznosi 14.000,00 kuna. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 3.500,00 kuna na ime 25% PDV-a, 625,00 kuna na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, te 1.240,00 kuna na ime sudske pristojbe na žalbu, što sveukupno zbrojeno iznosi 19.365,00 kuna.

57. Kada se trošak tuženika pomnoži sa 35% koliko iznosi uspjeh tuženika u parnici, to tuženiku razmjerno uspjehu u parnici pripada iznos od 6.777,75 kuna. Ovom iznosu dodan je iznos od 4.320,00 kuna na ime troškova vještačenja što ukupno iznosi 11.097,75 kuna.

58. Sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadom putnih troškova i troškova cestarine kao neosnovan. To iz razloga jer je tuženik mogao osigurati od strane odvjetnika s liste odvjetnika na području G. S., pa je, po ocjeni ovog suda, rečeni trošak bio nepotreban za vođenje parnice.

59. Potrebno je napomenuti da je odredbom čl. Tbr. 8. 1. Tarife propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Nadalje, st. 3. propisano je da se za sastavljanje ostalih podnesaka obistinjuje 25% nagrade iz toč. Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova. S obzirom na navedeno, tuženiku su priznati troškovi za 4 obrazložena podneska u potpunom iznosu, dok je za sastav ostalih obrazloženih podnesaka tuženiku priznato po 500,00 kn.

60. Kada se trošak tuženika prebije s troškom tužitelja, to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.489,22 kune.

61. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. V izreke presude.

U Splitu, 13. lipnja 2022.

SUDAC

Miro Maslać, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

DNA:

- pun. tužitelja

-pun. tuženika