11 Psp-25/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja A. V. (OIB: ), P., kojega zastupa punomoćnik B. B. N., odvjetniku u Š., protiv tuženika: 1. A. V. (OIB:…), P., i 2. M. V. (OIB:…), P., oboje zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u V., radi smetanja posjeda, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 28. travnja 2022.g. u nazočnosti tužitelja i njegova punomoćnika, na ročištu objave odluke, dana 01. lipnja 2022.g.

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženih A. V. i M. V., koji glasi:

" Utvrđuje se da su tuženici A. V. i M. V. zasmetali tužitelja A. V. u zadnjem mirnom i stvarnom posjedu čest. zgr. 1038 Z.U. 3340 K.O. P., time što je tužena A. V. razbila kanalizacijsku cijev u posjedu tužitelja koja cijev je na navedenoj skici označena točkama A-B (u dužini od 9,23 m) pa se zabranjuje tuženicima svako takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom izricanja novčane kazne."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene A. V., u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena A. V. zasmetala tužitelja A. V. u zadnjem mirnom i stvarnom posjedu čest. zgr. 1038 Z.U. 3340 K.O. P., time što je posjekla 4 vinove loze čiji položaj je na skici mjesta očevida (dopuna) vještaka mjernika K. V. od 17.02.2021. godine (str. 123. fizičkog spisa, koja sadrži prijemni štambilj suda s danom 19. siječnja 2022.g.) označene zelenim krugovima (u legendi slovom D), pa se zabranjuje tuženoj svako takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom izricanja novčane kazne."

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika M. V., u dijelu koji glasi:

" Utvrđuje se da je M. V. zasmetao tužitelja A. V. u zadnjem mirnom i stvarnom posjedu čest. zgr. 1038 Z.U. 3340 K.O. P. time što je A. V. posjekla 4 vinove loze čiji položaj je na skici mjesta očevida (dopuna) vještaka mjernika K. V. od 17.02.2021. godine (str. 123. fizičkog spisa, koja sadrži prijemni štambilj suda s danom 19. siječnja 2022.g.) označene zelenim krugovima (u legendi slovom D), pa se zabranjuje tuženiku M. V. svako takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom izricanja novčane kazne."

II Nalaže se tužitelju, A. V., da u roku od 8 dana na ime naknade parničnih troškova isplati tuženiku ad.2. M. V., iznos od 2.500,00 kn.

III Nalaže se tuženoj ad.1. A. V., da u roku od 8 dana na ime naknade parničnih troškova isplati tužitelju iznos od 950,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom prethodnog postupka navodi da je on zadnji mirni posjednik dijela nekretnine čest. zgr. 1038 Z.U. 3340 K.O. P., a što da u naravi predstavlja kuću sa pripadajućim dvorištem.

1.2. Tuženici da su suposjednici preostalog dijela čest. zgr. 1038 Z.U. 3340 K.O. P., što da također u naravi predstavlja kuću sa dvorištem.

1.3. Naime, kuće stranaka u građevinskom smislu da predstavljaju dvojni objekt povezan zajedničkim zidom, a dvorišta pred kućom da su podijeljena betonskim zidom visine 60 do 120 cm, gledajući iz pravca ulice prema pročeljima kuća. Taj "međašni zid" tužitelj da je izgradio na svojem dijelu nekretnine, a na time zidu da su položene tužiteljeve kanalizacijske cijevi koje da spajaju tužiteljevu odvodnju sa javnom kanalizacijskom mrežom.

2. Ujutro, dana 14. lipnja 2020.g. tužitelj da je opazio da su posječena četiri debla vinove loze koja da su rasla iz zemljišta pored betonskog "međašnog zida" u dvorištu tužitelja. Loze, koje da su rasle na dijelu dvorišta u njegovom posjedu, da su bile stare preko 35 godina, visoke preko 2,5 metara.

2.1. U tom trenutku on da nije znao tko je posjekao loze, pa da je isti jutro taj čin prijavio policiji, koja da ga došla na lice mjesta, obavila prvo razgovor sa njime, a potom i sa tuženicima, te da ga je nakon svega toga policija obavijestila da su loze ispilali tuženici.

2.2. Istoga dana, oko 17 ili 18 sati, u dvorištu da je zatekao M. V. (tuženika ad.2.) u njegovom dvorištu i upitao ga zašto su to napravili, na što on da mu je odgovorio da će razbiti i baciti i kanalizacijske cijevi koje da idu sa tužiteljeve nekretnine preko tužiteljeva zida, a koji zid da ima funkciju "međašnog zida".

3. Dana 02. 07. 2020.g. tužitelj da je došavši u svoje dvorište, vidio razbijene (razvaljene) kanalizacijske cijevi, koje tuženik ad.2. da je naknadno popravio, ali da ih nije uspio vratiti u prvobitno stanje, radi čega da je tužitelj morao sam vršiti daljnje popravke kako bi ih sanirao na adekvatan način.

4. Slijedom navedenog, a kako da uspostava prijašnjeg stanja glede ispilanih loza nije moguća, te kako da je tuženik ad.2. uspostavio prijašnje stanje što se tiče kanalizacijskih cijevi, predložio je da sud po provedenom postupku donese odluku kojom će: utvrditi da su ga tuženici zasmetali u zadnjem mirnom posjedu dvorišta i zida sagrađenih na dijelu čest. br. 1038 zgr Z.U. 3340 K.O. P., na način da su posjekli četiri vinove loze i razbili kanalizacijske cijevi; zabraniti tuženicima svako takvo i slično smetanje u buduće; kao i obvezati tužene na naknadu mu parničnih troškova.

5. Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, pri čemu ne osporavaju da su tužena ad.1. (A. V.) i tužitelj upisani suvlasnici kako čest. br. 1038 zgr, tako i čest. br. 327/1, sve K.O. P., kao ni činjenicu da su te nekretnine jasno razgraničene. Međutim, one da su razgraničene sukladno skici premjeravanja od 14. 12. 2009.g. koja je i upisana u katastarski operat, a ne prema skici mjerenja od 08. 05. 2009.g. koju tužitelj prilaže tužbi.

6. Međutim, sadržajno ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

6.1. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije obrazlažu time što da su tužitelj i prednik tužene, sada pokojni A. V., sporazumno utvrdili među između čest. br. 1038 zgr i čest, br. 327/1 K.O. P., pri čemu da je tužitelj i potpisao skicu premjeravanja od 14.

12. 2009., tužitelj da je u više navrata pokušavao samovlasno ući u posjed tuženih, što da mu je ona, tužena ad.1. onemogućavala štiteći svoj posjed i vlasništvo.

6.2. Obzirom na takvo ponašanje tužitelja, tuženik ad.2. M. V. da je kontaktirao sve uknjižene suvlasnike tih nekretnina, što da je rezultiralo sklapanjem sporazuma od 27. 06. 2020.g., kojim da se jasno definira granica između tih dviju nekretnina sukladno skici premjeravanja od 14. 12. 2009.g.

6.3. Osim toga, sporne loze da su bile zasađene na dijelu dvorišta u mirnom posjedu tužene A. V., a što da je potvrdio sam tužitelj potpisom skice premjeravanja od 14.

12. 2009.g.

7. Prigovor promašene pasivne legitimacije obrazlažu time što osporavaju činjenicu da bi oni razbijali ikakve kanalizacijske cijevi, a posebno ne kanalizacijske cijevi tužitelja.

7.1. Naime, spor između stranaka da proizlazi upravo iz činjenice što da tužitelj pokušava položiti kanalizacijske cijevi na nekretninu u vlasništvu i posjedu tuženika, a što da mu tuženici onemogućavaju.

8. Slijedom navedenog, predlažu da su odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na naknadu im parničnih troškova.

9. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi: pregledom skice premjeravanja sačinjene za potrebe prijavnog lista br. 2/131/99, u katastarske planove ucrtane 08.

05. 1999.g. (str. 5. spisa, dalje: skica 99.); ispisa internetskog z.k. izvatka za verificirani Z.U. 3340 K.O. P. (str. 6. spisa, dalje: Izvadak); Skice premjeravanja br. 29 u katastarske planove ucrtane 01. listopada 2009.g. (u indikacijske planove ucrtane 14. 12. 2009.g.) izrađene od U. z. i. d.o.o. Š., a za potrebe prijavnog lista br: 932-07/09-02/490), provedenog u popisu promjena br: 125/2009 (str. 19. spisa, dalje: Skica premjeravanja 09.); pregledom isprave naslovljene kao "Dogovor", datirane sa 27. lipnja 2020.g. (str. 20. spisa, dalje: Dogovor); pregledom Presude ovoga suda u prekršajnom postupku Pp J-354/2020-6 od 10. srpnja 2020.g. (str. 28. i 29. spisa, kao i na str. 38. i 39. spisa, dalje: Presuda); pregledom izvješća P. V. (Broj: 511-13-08- 897/20) od 27. 07. 2020.g. (str. 30. i 31., kao i 43. i 44. spisa, dalje: Izvješće PP); pregledom fotografija koje je u spis dostavio tužitelj uz podnesak datiran sa 20. 10. 2020.g., a koje fotografije zavedene na str. 33.-37. i 41. i 42. spisa); pregledom fotografije koju su u spis dostavili tuženici uz podnesak datiran sa 12. 11. 2020.g., a koja zavedene na str. 46. spisa); pregledom Izjave kao davatelj koje je naznačen P. B., a potpis na kojoj je ovjeren po javnom bilježniku u V., M. G., pod poslovnim brojem OV-6685/2020 od 09. listopada 2020.g. (str. 49. spisa, dalje: Izjava); očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka geodetske struke, a zapisnik kojega (str. 52. -63. spisa) sadrži i usmeni nalaz i mišljenje K. V., geod., koji isti dao i izradio skicu mjesta očevida u ime i za račun vještaka G. d.o.o. Š.; pregledom Skice mjesta očevida Psp-25/2020 datirane sa 17. veljače 2021.g., koju u ime i za račun vještaka G. d.o.o. Š. izradio K. V., geod. (str. 65. i 106. spisa- dalje: Skica očevida), prilozi kojoj su fotografije koje na očevidu sačinio vještak, a zavedene na str. 66.-80. spisa); pregledom Skice mjesta očevida (dopuna) vještaka mjernika K. V. od 17.02.2021. godine (str. 123. fizičkog spisa, koja sadrži prijemni štambilj suda s danom 19. siječnja 2022.g.); pregledom Skice mjesta očevida (dopuna 2) vještaka mjernika K. V. od 17.02.2021. godine (str. 125. fizičkog spisa, koju vještak predao na ročištu glavne rasprave održane dana 02. ožujka 2022.g.; saslušanjem vještaka; te saslušanjem svjedoka: A. V. sin A. (sin tužitelja), J. M. pok. A., M. K. kći K. i R. T. sin A.; te saslušanjem stranaka.

9.1. Temeljem čl. 299. st.3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019; dalje ZPP) sud nije uzeo u obzir isprave i fotografije koje je tužitelj dostavio uz podnesak datiran sa 11. 10. 2021.g., a zavedene na str. 110. do 117. spisa, a to iz razloga što su iste predložene u dokazne svrhe nakon zaključenja prethodnog postupka, bez navođenja razloga zbog kojih ti dokazi nisu pravodobno predloženi, pri čemu je sud imao u vidu činjenicu da se isti odnose na od samog odgovora na tužbu spornog pitanja razgraničenja predmetnih nekretnina, odnosno zadnjeg mirnog posjeda, a sve te isprave datiraju iz vremena prije zaključenja prethodnog postupka.

9.2. Pozivom na odredbu čl. 299. st.3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir ni sadržaj podneska koji je tužitelj neposredno predao u sud s danom 20. travnja 2022.g., kao niti priložene mu isprave, a ti iz istih razloga navedenih pod točkom 9.1.

9.3. Ujedno, napominje se da je tužitelj u ovo predmetnoj tužbi postavio objektivno kumulirane zahtjeve i to kako radi smetanja posjeda, tako i za naknadu štete, a po kojem zahtjevu za naknadu štete, temeljem čl. 441. u svezi s čl. 313. st.3. i 278. st.1. ZPP-a, raspravljanje razdvojeno, pa je shodno tome, a kako je u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a u posjedovnoj parnici raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, odbio sve dokazne prijedloge koji se odnose na postupak po tužbi naknade štete.

9.5. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

10. Tužbeni zahtjev protiv tužene ad.1. je djelomično osnovan, dok je protiv tuženika ad.2. u cijelosti neosnovan.

11. Nesporno je među strankama da su tužitelj i tužena ad.1., te A. V. (sin A., sin tužitelja koji ima isto ime kao i otac), L. i M. V. upisani suvlasnici predmetnih nekretnina u različitom suvlasničkim udjelima, a kako to suviše razvidno iz Izvatka, Dogovora i iskaza svjedoka A. V. sina A..

11.1. Također, nesporno je da čest. br. 1038 zgr i čest. br. 327/1 u naravi predstavljaju dvojni objekt sa dvorištem.

12. Sporno je je li tužitelj zadnji mirni posjednik dijela čest.br. 1038 K.O. P., i to onoga dijela koji u naravi predstavlja zemljanu površinu ograđenu betonskim zidom, a na Skici (dopuna) datiranoj sa 17. veljače 2021.g., a predanoj sudu s danom 19. siječnja 2022.g. (str. 123. fizičkog spisa) označena kao "zemljana površina"; kao i onoga dijela iste nekretnine na kojem je položena kanalizacijska cijev, a koja je u navedenoj Skici (dopuna) Skici (dopuna 2) označena slovima A-B u dužini od 9.23 m (dijelom na "zemljanoj površini", a dijelom na betonskom zidu "zemljane površine" prema dvorišnom dijelu kuće u posjedu tuženih ad.1. i 2., što najočitije iz fotografije zavedene na str. 73. spisa, koju za potrebe ovoga postupka sačini vještak prilikom izvođenja dokaza očevidom).

13. Također, sporno je jesu li i tko od tuženika pasivno legitimirani.

14. Uvodno, u odnosu na tužiteljev prigovor da u Skici mjesta očevida i Skici (dopuna) vještak nije pravilno označio katastarsku među čest. zgr. 1038 i čest. zem. 327/1 K.O. P., jer istu je označio sukladno Skici premjeravanja 125/09 koju da nije potpisao tužitelj, a ona da je napravljena za potrebe ucrtavanja zgrade na susjednoj nekretnini u vlasništvu treće osobe, valja reći da je iz iskaza vještaka razvidno da je Skicu mjesta očevida i Skicu (dopuna) izradio sukladno službenom postojećem stanju u katastru. Na ovome mjestu valja napomenuti da se ovaj postupak ne vodi radi uređenja međe niti zaštite vlasništva, već radi smetanja posjeda, pa je u istom valjalo utvrditi zadnji mirni posjed predmeta spora i čin smetanja, a za identifikaciju predmeta spora su relevantni službeni podaci u katastru. Navodi tužitelja da nije sudjelovao u tom upravnom postupku pred katastrom u kojem je izrađena skica premjeravanja za potrebe prijavnog lista br: 932-07/09-02/490), provedenog u popisu promjena br: 125/2009, nisu od utjecaja na ovu pravnu stvar jer je sud u smislu odredbe čl. 12. st.1. ZPP-a vezan za odluku nadležnog upravnog tijela.

15. Što se tiče onog dijela zahtjeva koji se odnosi na loze (popilane četiri loze, na Skici mjesta očevida – dopuna, označene zelenim krugovima u legendi iste naznačeni slovom D), iz izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelj zadnji mirni posjednik dijela čest. br. 1038, i to onog dijela koji u naravi predstavlja zemljanu površinu ograđenu betonskim zidom, a na kojem su bile zasađene loze od koji su četiri ispilane, koja radnja predstavlja čin smetanja, a koju radnju je poduzela tužena ad.1. A. V., dok se tuženik ad.2. M. V. od tog njezinoga čina nije ogradio. Radi čega je neosnovan njihov prigovor promašene pasivne legitimacije.

15.1. Naime, pregledom fotografija zavedenih na str. 33. i 34. fizičkog spisa, te Izvješća PP, kao i iskaza samih stranaka je utvrđeno da su loze popilane 14. lipnja 2020.g. Ovdje je za istaknuti da u Izvješću PP stoji da su zaprimili prijavu od tužitelja da su ispilane tri loze. Međutim, sama tužene ad.1. je u svom iskazu navela da je čisteći dvorište od raslinja ispilala jednu lozu, a kasnije da je vidjela da su u raslinju za koje da je mislila da je trava bile još tri loze, pa je očito da su ukupno ispilane četiri loze, a kako to utvrđeno i očevidom, rezultat kojeg je prikazan i na Skici mjesta očevida (dopuna) – četiri zelena kruga - slovo D u legendi).

15.2. Ovdje je bitno istaknuti i to da je iz iskaza samih stranaka očito da između njih postoji spor o razgraničenju u dvorišnom dijelu njihovih objekata (čest.br. 1038 i 327/1) pri čemu tužitelj drži da je dvorišni prostor ispred njegovog objekta ide do betonskog zida na kojem je položena kanalizacijska cijev, dok tuženici drže da je međa u dvorišnom dijelu linija koja prati unutarnji zid dvojnog objekta. Na takav stav tuženih ukazuje iskaz tuženika ad.2. koji drži da je betonski zid na kojem je položena kanalizacijska cijev pripada objektu u (su)vlasništvu njegove majke, koja je pak iskazala da je u lipnju 2020.g. išla čistiti od raslinja svoj dio dvorišta jer da je njoj logično da je polovica te međe granica između njezine kuće i kuće tužitelja pa da je išla očistiti lozu koja je njezina, pri čemu je iskazala da ona ne zna tko je i kada zasadio tu lozu, ali je ustrajala da je čistila svoj dio dvorišta.

15.3. Iz iskaza svjedoka A. V. (tužiteljeva sina, koju okolnost prilikom ocijene njegova iskaza sud nije izgubio iz vida) proizlazi da su te loze prije dugi niz godina zasadili on i njegova majka, a tužitelj je u svom iskazu naveo da ih je kupio još prije 35 godina kada su posađene. Da je zemljani prostor u kojem su te loze bile zasađene u posjedu držao tužitelj razvidno je i iz iskaza svjedoka J. M. koji je iskazao da mu je još davnih godina tužitelj sa tih loza dao par komada da ih posadi oko svoje kuće jer da je fino grožđe (uz napomenu da iskaz ovoga svjedoka stranke nisu osporavale, a isti je iskazao da je u normalnim međuljudskim odnosima sa svim strankama). Također, da je je tužitelj zadnji mirni posjednik zemljane površine u kojoj su bile zasađene loze razvidno je i iz iskaza svjedoka M. K., čiji iskaz stranke također nisu osporavale, a koja je navela da je kao podstanar živjela u kući tužitelja i da je brala grožđe sa istih.

15.4. Dakle, iz gornjeg jasno proizlazi da je tužitelj zadnji mirni posjednik zemljane površine položene na dijelu čest. br. 1038 K.O. P., a da je tužena ad.1. A. V. u lipnju 2020.g. zasmetala ga u posjedu na način što je posjekla ukupno četiri loze sa toga dijela, pa kako je iz Izvješća PP razvidno da je čin poduzet 14. lipnja 2020.g., a iz iskaza tužitelja proizlazi da je par dana nakon uredovanja policije saznao da je tužena ad.1. A. V. izjavila im da je ona ih posjekla, te kako je tužba podnesena 14. srpnja 2020.g.; dakle pravodobno u smislu odredbe čl. 21. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i NN 94/17 – Ispravak zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst) - dalje: ZV); to je temeljem čl. 22. st.1. ZV-a prihvaćen zahtjev tužitelja protiv tužene A. V. na utvrđenje da je tim činom (pilanjem loza) zasmetala ga u zadnjem mirnom posjedu dijela čest. br. 1038 K.O. P. u Skici mjesta očevida (dopuna) opisanog kao "zemljana površina" (širine cca 1,1m, a dužine 9,23 m) , te joj zabranu svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće.

15.5. Suviše, obzirom na objektivnu nemogućnost uspostave prijašnjeg stanja, radi zaštite tužiteljeva posjeda zabranjeno je tuženoj A. V. svako takvo i slično smetanje. To stoga što je tužba radi smetanja posjeda kondemnatorna tužba, pa upravo zbog kondemnatorne prirode tužbe za smetanje posjeda moguće je usvojiti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je počinjen čin smetanja bez objektivne mogućnosti uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, kada je dio tužbenog zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite izricanje daljnje zabrane svakog takvog i sličnog smetanja posjeda kao sastavnog dijela kondemnatornog zahtjeva tužbe za smetanje posjeda (pravni stav zauzet u rješenju VSRH br. Rev 672/09).

16. Ovaj dio tužbenog zahtjeva je odbijen u odnosu na tuženika ad.2. M. V., a to iz razloga što se on, a kako to suglasno iskazuju i tužitelj i M. V., ogradio od toga čina tužene ad.1. Naime, M. V. i tužitelj A. V. su identično iskazali da je M. V. odmah po saznanju što je učinila njegova majka A., rekao da on ne odobrava pilanje loza. Upravo time, M. V. se ogradio od čina svoje majke, pa kako očito M. V. nije poduzeo utuženu radnju, niti dao nalog za istu, te se od nje ogradio, to nije ni pasivno legitimiran. Naime, u parnicama zbog smetanja posjeda pasivno je legitimiran ne samo onaj koji je neposredno izvršio radnju označenu kao čin smetanja nego i onaj tko je dao nalog za izvršenje radnje koja predstavlja čin smetanja posjeda kao i onaj u čijem je interesu izvršeno smetanje, a od toga se nije ogradio. Budući je iz iskaza samog tužitelja i tuženika M. V. utvrđeno da M. V. nije počinio utuženu radnju, niti dao nalog da se izvrši, te se odmah ogradio od toga čina koji je poduzela njegova majka A., to je ovaj dio zahtjeva tužitelja upravljen protiv M. V., temeljem čl. 22. st.1. u svezi s čl. 20. st.1. ZV-a, odbijen.

17. U donosu na tužbeni zahtjev tužitelja upravljen protiv oboje tuženih radi zaštite posjeda čest.br. 1038 K.O. P., kojim je kao čin smetanja utuženo rušenje kanalizacijske cijevi, isti je neosnovan iz razloga što iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prijašnje stanje, istina od strane tuženika ad.2., uspostavljeno prije pokretanja ove parnice, i to temeljem Dogovora koji su stranke sklopile 27. lipnja 2020.g.

17.1. Istina, tužitelj tužbu, podnesenu 14. srpnja 2020.g. tužitelj činjenično temelji na tome što da je dana 02. srpnja 2020.g. došao u svoje dvorište i zatekao razbijenu cijev koju da je tuženik ad.2. popravio, odnosno onu koju je razbila njegova majka zamijenio postavljenjem nove, ali kako da je nije vratio u prvobitno stanje, on sam da je morao vršiti popravke da bi je sanirao na adekvatan način. Da je kanalizacijska cijev vraćena u prvobitno stanje prije pokretanja ove parnice jasno proizlazi iz činjenice što tužitelj već u tužbi postavlja zahtjev na utvrđenje da je razbijanjem cijevi zasmetan u svome posjedu, ali nije tražio, niti traži uspostavu prijašnjeg stanja već samo zabranu takvog i sličnog smetanja.

17.2. U prilog utvrđenju činjenice da je prijašnje stanje uspostavljeno prije pokretanja ove parnice idu i u postupku izvedeni dokazi, i to kako slijedi:

17.3. Očevidom na mjestu spora je utvrđeno da se radi o kanalizacijskoj cijevi koja je u Skici mjesta očevida (dopuna) označena plavom bojom (u legendi iste označena slovima A-B dužine cca 9,3 m) i koja je kao takva i zatečena u funkcionalnom smislu prilikom izvođenja dokaza očevidom, a vidljiva i na fotografijama koje je vještak sačinio na očevidu, a koje zavedene na str. 73. – 78. spisa; 69. i 72. spisa.

17.4. Nadalje, pregledom I. P. B. (koju u spis priložio upravo sam tužitelj, te predložio saslušanje istog kao svjedoka, ali koja osoba je tijekom postupka preminula) utvrđeno je da je osobno bio nazočan kada je tužena A. V. razbijala cijev, i to dana 25. lipnja 2020.g.

17.5. Iz iskaza tužitelja i tuženika M. V., utvrđeno je da su nakon toga događaja sklopili Dogovor (datiran sa 27. lipnja 2020.g.), te da je M. V. sukladno Dogovoru postavio novu cijev (identično naznačava i sam tužitelj na fotografiji zavedenoj na str. 36. spisa koju je dostavio u spis uz podnesak zaprimljen e-komunikacijom s danom 20. 10. 2020.g.), s tim što iz iskaza i tužitelja i tuženika proizlazi da je tužitelj nakon što je tuženik ad.2. postavio nove cijevi vršio neke radove na njima, a to bi prema kazivanju tužitelja bilo da ih je samo učvrstio, dok prema kazivanju tuženika ad.2. tužitelj da je pokušao cijev "nagurati" na betonski zid u posjedu tuženih. Jedina razlika u iskazima tužitelja i tuženika ad.2. je u tome što tužitelj tvrdi da je cijev koju je postavio tuženik ad.2., tužitelj u studenom 2020.g. (dakle nakon pokretanja ove parnice) htio zatvoriti u beton radi čega da je pozvao i majstora i zatražio da pita suglasnost tuženike, ali kako da se tuženici nisu složili sa time on osobno da ih je pokušao "učvrstiti"; a tuženik ad.2. tvrdi je cijev sukladno Dogovoru postavio 4-5 dana nakon Dogovora (dakle, 01. ili 02. srpnja 2020.g., budući Dogovor datiran sa 27. lipnja 2020.g.), a tri do četiri dana nakon toga (dakle, 04. ili 05. srpnja 2020.g.) da je cijev koju postavio tuženik ad.2., tužitelj pokušao "nagurati" na "njihov zid", i da ga je upozorio da su se dogovorili da ništa neće raditi bez zajedničke suglasnosti.

18. Ono što je bitno, jeste da iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je prijašnje stanje uspostavljeno prije pokretanja ove parnice (pokrenute tužbom od 14. srpnja 2020.g.), i to bez posredovanja suda, kakvo stanje je sud zatekao i u trenutku izvođenja dokaza očevidom (razvidno i iz fotografija koje su sastavni dio skice mjesta očevida, koje je za potrebe postupka izradio vještak, a zavedenih na str. 69., 70., 72.-78. fizičkog spisa).

18.1. Naime, u ovom konkretnom slučaju se ne radi o tome da bi tuženik uspostavio prijašnje stanje postupajući po privremenoj mjeri, jer bi u tom slučaju ovako postavljen tužbeni zahtjev (na utvrđenje i zabranu daljnjeg uznemiravanja, bez traženja uspostave prijašnjeg stanja), bio osnovan. Kako je u postupku utvrđeno da je prijašnje posjedovno stanje bilo uspostavljeno prije pokretanja parnice, to u takvim okolnostima tužitelj nije ovlašten od suda tražiti ovu vrstu zaštite. Način na koji je prijašnje stanje uspostavljeno ne predstavlja klasičnu samopomoć iz čl. 27. st.1. ZV- a, ali bit je u tome što je dobrovoljno uspostavljeno prijašnje stanje prije pokretanja parnice i da ono traje.

18.2. Suviše, ukoliko je tužitelj u studenom 2020.g. "nagurao cijev" na prostor za koji tuženici drže da je u njihovom posjedu, isti su mogli zatražiti posjedovnu zaštitu, što očito nisu, pa sve i da je tužitelj tim činom zašao u njihov posjed, taj se tužiteljev posjed umirio u smislu odredbe čl. 21. st.3. ZV-a, ali to i nije predmet ove parnice.

18. 3. Radi navedenog, odbijen je ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

19. Što se tiče odluke o parničnom trošku, uvodno valja reći da su tuženici u ovoj parnici obični suparničari (čl. 200. ZPP-a).

20. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu protiv tuženika ad.2., to je isti temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a obvezan na naknadu parničnih troškova tom tuženiku u cijelosti.

20.1. Temeljem čl. 151. i 155. u svezi s čl. 164. st.1.- 4. ZPP-a, tuženiku ad.2. je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, a kako se radi o postupku za koji je propisana jednokratna nagrada za zastupanje u iznosu do 2.000,00 kn (Tar.br. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, dalje: Tarifa), uvećano za 25% PDV-a (Tar.br. 42. Tarife), sveukupno 2.500,00 kn.

21. Odluka o parničnom trošku po zahtjevu tužitelja protiv tužene ad.1. A. V., obzirom na djelomični uspjeh u parnici, se temelji na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a.

22. Temeljem čl. 155. i 151. u svezi s čl. 164. st.1.-4. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kn (Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi Narodne novine br. 53/2019, 92/2021- dalje: Uredba), te sudske pristojbe odluke u iznosu od 400,00 kn (Tar.br.2. Uredbe), kao i trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika u iznosu od 2.000,00 kn (Tar.br.7.2. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (Tar.br. 42. Tarife), ukupno 2.500,00 kn; sveukupno 3.300,00 kn.

22.1. Obzirom da je protiv tužene ad.1. u postupku uspio sa 50% to mu je od gore navedenog troška priznato 50%, odnosno 1.650,00 kn, dok mu je u cijelosti priznat trošak održavanja ročišta izvan zgrade suda i vještačenja u ukupnom iznosu od 1.800,00 kn budući je isti bio nužan za vođenje parnice. Dakle, opravdani trošak tužitelja u postupku protiv tužene ad.1. sveukupno iznosi 3.450,00 kn.

23. Temeljem čl. 151. i 155. u svezi s čl. 164. st.1.- 4. ZPP-a, tuženoj ad.1. je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, a kako se radi o postupku za koji je propisana jednokratna nagrada za zastupanje, to joj je priznat trošak u iznosu do 2.000,00 kn (Tar.br. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, dalje: Tarifa), uvećano za 25% PDV-a (Tar.br. 42. Tarife), sveukupno 2.500,00 kn.

24. Konačno primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a, tužena ad.1. je obvezana na naknadu troška tužitelju u iznosu od 950,00 kn.

U Šibeniku, 13. lipnja 2022.g.

S U D A C

Marta Plančić, v.r.