REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl.broj K-186/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šarić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika V. D., zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („ Narodne novine“110/97, 27/98, 50/00, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11 – dalje u tekstu KZ/97 ) i članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), nakon javno održane i zaključene rasprave 3. ožujka 2022., 18. svibnja 2022., 8. lipnja 2022. u nazočnosti optuženika V. D., branitelja Dragana Mijoča, odvj. u Splitu, zamjenika ODO-a u Splitu Silvane Kardum, a objavljene …

p r e s u d i o  j e

Optuženik V. D., OIB:…, zvan “V.” i “B.”, sin M. i

D., rođene B., … u V., BiH, s prebivalištem u S., …, državljanin RH, bravar, zaposlen u vlastitom T. “Sve po 8” s prosječnim

primanjima od oko 5000,00 kuna, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, pismen, završena SSS, srednjih imovnih prilika, vlasnik stana površine 35 m2 u Splitu i kombi vozila marke “Citroen Jumper” proizveden 2000, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

što je u razdoblju od ... do …., nakon što je I. B. kao formalni vlasnik osobnog automobila marke „M. S. 320 CDI“ reg.oznake HD-JA- 3326 (D), broja šasije …, a temeljem traženja stvarnog vlasnika vozila

R. V., sačinio kupoprodajni ugovor u kojem je naveo da je naznačeno vozilo prodao supruzi optuženika, S. D. za iznos od 9.700,00 eura, a potom ugovor ovjerio kod javnog bilježnika R. S. iz V., R NJ, na zasad

nepoznat način pribavio neoriginalan kupoprodajni ugovor za naznačeno osobno vozilo s podacima prodavatelja I. B. i kupca S. D., s tim da je u ugovoru neistinito naznačena kupoprodajna cijena od 3.800,00 eura umjesto stvarne cijene od 9.700,00 eura i otisnut lažni javnobilježnički pečat Michaela Tschercha iz Berlina, nakon čega je s ciljem da S. D. ishodi manji razrez propisanih carinskih davanja, a znajući da je ovaj kupoprodajni ugovor lažan, dana 21.svibnja 2009. kupoprodajni ugovor predao otpremničkoj tvrtci BINGO-TRADE d.o.o. koja je na osnovu ugovora izradila jedinstvenu carinsku deklaraciju koju je isti dan zajedno sa spornim ugovorom predala Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, gdje je provedeno carinjenje naznačenog osobnog vozila tako da su carinski službenici ne sumnjajući u vjerodostojnost predanog kupoprodajnog ugovora prihvatili carinsku deklaraciju za osobno vozilo te istu ovjerili odgovarajućim štambiljem i brojem ovjere, te umjesto pripadajućeg razreza od 40.894,28 kuna, razrezali iznos od 15.808,00 kuna, što čini razliku od 25.085,32 kune, a potom temeljem krivotvorenog kupoprodajnog ugovora izvršio registraciju predmetnog vozila u Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj na ime Sabine Divković, time oštetivši Republiku Hrvatsku za iznos od 25.085,32 kune( dvadeset i pet tisuća i osamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe).

II. Dakle, lažnu ispravu uporabio kao pravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave, te s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje carine dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa carinske obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja carinske obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna, čime je počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave – opisano u čl. 311. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/97 te kazneno djelo protiv gospodarstva – utaju poreza ili carine – opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11.

III. Stoga se optuženik V. D. na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97 prethodno utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te se potom optuženik Velibor Divković na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97 i čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi s člankom 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Potom se optuženom V. D. na temelju članka 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

na način da optuženom V. D. izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđena neće biti izvršena ako u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl čl. 56 st. 1 KZ/11 optuženom V. D. se određuje posebna obveza iz čl. 62 st. 1 toč. 1 KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te je dužan u roku od 3 (tri) godine oštećenoj RH naknaditi štetu u iznosu od 25.085,32 kune (dvadeset i pet tisuća i osamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe). Ukoliko optuženi u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz čl. 62 st. 1 toč. 1 KZ/11, sud može temeljem čl. 58 st. 5 KZ/11 opozvati uvjetnu osudu.

VI. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08.) optuženik V. D. i S. D. su solidarno

na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj R H dužni isplatiti iznos od 25.085,32 kune ( dvadeset i pet tisuća i osamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe) sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1 i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je optuženi V. D. naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.190,00 kuna (dvije tisuće i sto devedeset kuna) od čega se iznos od 1.190,00 kuna (tisuću i sto devedeset kuna) odnosi na trošak tumača, a iznos od 1.000,00 kuna (tisuću kuna) na paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu posl. br. K-DO-993/13 od 20. lipnja 2014. protiv optuženika V. D.,

zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 i čl. 256. st. 1. KZ/11.

2. Rasprava od 3. ožujka 2022. započela je iznova na temelju čl. 407. st. 3. ZKP/08 budući je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.

3. Očitujući se na raspravi (list 255 spisa) optuženik je naveo da se ne smatra krivim za počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku na raspravi 3. ožujka 2022. je u svojstvu svjedoka ispitan R.

V..

5. Potom je zastupnik optužbe izmjenio činjenični opis optužnice na raspravi (list 257 spisa) nakon čega se optuženik očitovao o izmijenjenoj optužnici navodeći da nije kriv.

6. U dokazne svrhe pregledan i pročitani su: iskaz svjedoka B. Ć. koji je dao na raspravi pred ovim sudom 4.6.2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka B. Ć. u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana …. (list 71-73 spisa), iskaz svjedoka M. B. koji je dao na raspravi pred ovim sudom …, zapisnik o ispitivanju svjedoka M. B. u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana … (list 61-64 spisa), iskaz svjedoka I. B. koji je dao na raspravi pred

ovim sudom ..., zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B. u

Općinskom državnom odvjetništvu u S. dana ... (list 58-60 spisa), dopis

Interpola W. upućen Interpolu Z. u svezi s provjerom uvozne dokumentacije osobno vozilo marke ,,Mercedes“ od ... (list 5 spisa), preslika knjižice vozila ,,M.“ br. … (list 6 - 7 spisa), kupoprodajni ugovor zaključen između I. B. kao prodavatelja i kupca S. D.: vezano za kupoprodaju osobnog vozila marke ,,M.“, s kupoprodajnom cijenom u iznosu od 9.700,00 eura (list 8 - 9 spisa), kupoprodajni ugovor za rabljeno vozilo zaključen između prodavatelja I. B. i kupca S. D. sa kupoprodajnom cijenom u iznosu od 3.800,00 eura (list 1011 spisa), izjava R. V. o preuzimanju na korištenje osobnog vozila marke »M.“ od dana 2. rujna 2008. godine (list 12 spisa), registracijski list za osobno vozilo marke ,,Mercedes“ vlasništvo S. D. od 15. srpnja 2009. (list 18 - 19 spisa), dopis Interpola Wiesbaden upućen Interpolu Z. od dana … (list 35-38 spisa), dopis C. uprave, P. carinskog ured: S., klasa: …ur. broj: … od ... (list 39 spisa), dopis C.

uprave, P. carinskog ureda S., klasa: …, ur.broj: … od … s prilozima (list 77-79spisa), jedinstvena carinska deklaracija

pošiljatelja I. B., primatelja S. D. za osobno vozilo marke Mod 20. svibnja 2009. (list 80 spisa), punomoć S. D. izdana u otpremničkoj tvrtki

B. – T. d.o.o. dana … (list 81-82 spisa), jedinstvena carinska deklaracija izvoznika Ivana Bebeka, primatelja S. D. za osobni automobil marke M. od …. (list 84 spisa) preslika dokumentacije koju je okrivljeni

V. D. predao Općinskom državnom odčjeflištvu dana … i to zapisnik o redovnom tehničkom pregledu vozila …), knjižica vozila ,,Mercedes“ reg. oznake … br. … list na kojem je u gornjem lijevom uglu dio okruglog

pečata javnog bilježnika u B., a ispod toga naznačen broj ovjere isprave … za … godinu javnog bilježnika R. S. u V. na koncu kojeg je naznačen

Viernheim, …, te potpis notara bez pečata, jedinstvena carinska

deklaracija u kojoj je nečitljiv pošiljatelj, primatelja S. D. koji se odnosi na osobno vozilo ,,M.“, nečitljivog ukupnog iznosa od dana 21. svibnja 2009., račun — uplatnica E. D. d.d. S. br. … na iznos od 245,18 kuna (list 115 -121 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika R. V. u Općinskom državnom odvjetništvu u S. dana …. sa snimkom ispitivanja (list 91-96 spisa).

7. Stranke nisu imale primjedbi na provedene dokaze, a kako nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pregledan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika iz kojeg proizlazi kako isti nije osuđivan.

8. Iznoseći obranu na raspravi (list 260-261 spisa) optuženik negira krivnju navodeći kako ostaje u cijelosti kod svog prvog iskaza. U to vrijeme da se družio sa B. Ć.

i isti da je sve obavio vezano uz predmetno vozilo, koje vozilo da je bilo u lošem stanju. Ć. da mu je rekao da će biti dobra cijena. On da se ne bavi time, da nije carinio, niti da je obavio bilo što vezano uz predmetno vozilo, špeditera da ne zna jer da ga je prvi put vidio na raspavi pred ovim sudom kada je ispitan. Navodi kako ne zna što su oni radili u njegovo ime da su mu dali sve papire kada je carinik sve obavio i da je sve papire spremio u ladicu, a kada su ga nakon nekoliko godina zvali iz ODO-a u Splitu da im donese dokumentaciju o vozilu, odnosno da li ima dokumentaciju o vozilu, da je upravo tu spremljenu dokumentaciju donio i predao u spis. Nije budala da čuva račune i donosi ih. Nije carinio niti je obavio bilo što vezano uz predmetno vozilo.

8.1. Na upit zastupnice optužbe optuženi navodi da je prilikom predaje te dokumentacije predao i kupoprodajni ugovor na iznos od 3.800 Eur-.a. Poznaje R. V., vidio ga je 2-3 puta u servisu u L. i tu je dogovorio vezano uz predmetno vozilo. Dogovorio je sa V. vezano uz prodaju vozila a cijena za koju se dogovorio je bila 3.500 Eur-a. Na papirima je kao vlasnik vozila bio naveden I. B., a stvarni vlasnik je bio Robert Vegar jer se Robert Vegar koristio tim vozilom. I. B. je poslao predmetni ugovor na carinu, a telefonskim putem kada je razgovarao sa Bebekom, rekao mu je da ako nedostaje nešto od dokumenata da će B. Ć. iste preuzeti. Predmetni ugovor je potpisala njegova supruga S. D. i to kada je nazvao B. Ć. da dođe potpisati u carinarnicu u S.. Tom prilikom nije bio sa suprugom, u to vrijeme je bio u prodavaonici. Taj ugovor mu supruga tada nije donijela. Tada je samo otišla potpisati ugovor. Kada je sve bilo gotovo vezano uz predmetno vozilo. dobio je sve dokumente uključujući taj ugovor.

8.2. Na raspravi 18. svibnja 2022. pregledan je zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika V. D. sastavljen u ODO Split dana ... (list 105-109 spisa) te je reproducirana DVD snimka ispitivanja (list 110 spisa).Iznoseći obranu pred ODO-om optuženik je naveo da je nakon kupnje osobnog vozila marke „M.“ reg.oznake … od R. V. za iznos od 9.700 eura, poslao presliku osobne iskaznice

supruge S. D. u Nj kako bi formalni vlasnik I. B. sačinio kupoprodajni ugovor. Nakon toga je I. B. sačinio kupoprodajni ugovor u kojem je naveo da prodavatelj I. B. prodaje kupcu S. D. predmetno osobno vozilo

za iznos od 9.700 eura, da je taj kupoprodajni ugovor dostavljen njemu, ali da nije siguran na koji način. Potom da je on osobno kupoprodajni ugovor predao C., kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 9.700 eura da nema nikakvih saznanja vezano uz kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 3.800 eura. Kada je istome predočeno da se na kupoprodajnom ugovoru koji glasi na iznos od 3.800 eura nalazi pečat C. S. s danom predaje ..., da je to jedini ugovor koji je zaprimila C. S.,

da se na ugovoru koji glasi na iznos od 9.700 eura ne nalazi pečat C. S., optuženi tvrdi da je predao na C. S. kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 9.700 eura a svoju tvrdnju da će dokazati dostavom dokumentacije, kupoprodajnog ugovora. Istog dana kada je ispitan pred ODO-om optuženi je na protokol ODO Split predao dokumentaciju u kojoj se nalazi zapisnik o redovnom tehničkom pregledu predmetnog vozila, jedinstvena carinska deklaracija primatelja Sabine Divković koja se odnosi na predmetno osobno vozilo, ali su nečitljivi pošiljatelj, valuta, ukupni iznos fakture, a sve od dana ..., račun — uplatnica E. D. d.d. S. br. …

te jedan list na kojem se u lijevom uglu nalazi dio okruglog pečata javnog bilježnika, a potom broj ovjere isprave 225 za 2009. javnog bilježnika R. S. u V., a potom tekst u kojem se navodi:”ovim ovjeravam pred mnom učinjen potpis imena i prezimena gospodina Ivana Bebeka, rođenog 20. veljače 1971., adresa stanovanja 69198 Schriesheim, Bollengrubwwg 21, koji se legitimirao svojom hrvatskom putovnicom na kojoj je fotografija .. Na upit javnog bilježnika o ranijem sastavu u smislu ⸹

3.st.1., rečenica 1., broj 7, Zakona o uvjeri isprava imenovani je odgovorio niječno. Viernheim 30. travnja 2009., s potpisom bilježnika bez pečata.

8.3. Nakon toga, optuženik na raspravi pojašnjava da je sa V. dogovorio cijenu od 3.500 Eur-a, a na ugovoru je bio iznos od 9.700 ali ne zna je li Eura ili N. maraka.

8.4. Na upit zastupnice optužbe je li od zaključenja ugovora tj. njegovog sastavljanja od strane I. B. u N. pa do ispitivanja u ODO Split vidio koji iznos je bio naznačen u ugovoru kao cijena vozila optuženi je odgovorio da nije.

8.5. Na upit branitelja optuženika, optuženik navodi da kada je predmetni ugovor sačinjen u N. isti sa dokumentima dolazi na C., Ć. ga zove da njegova supruga dođe u C. potpisati predmetni ugovor. Predmetni ugovor vidi po prvi put kada vozilo odvozi na tehnički pregled.Optuženik navodi da kada je pred ODO Split rekao da ne poznaje R. V., a na raspravi kada je rekao da ga poznaje jer ga je vidio 2-3 puta, da je pri tome mislio da ga poznaje iz viđenja.

8.6. Nakon što je optuženiku reproduciran dio iskaza koji je dao pred ODO Split a u kojem je naveo da je R. V. dao iznos od 9.700 Eur-a, a obzirom je danas na raspravi optuženik naveo da se dogovorio sa V. za iznos od 3.500 Eur-a, optuženik navodi da ne zna što je rekao tada pred ODO Split. Nadalje, u odnosu na svoj iskaz pred ODO Split kada je naveo da je sve poslove oko vozila obavio on osobno obzirom na obranu na raspravi, optuženik navodi da carinjenje vozila nije obavio, da je kopirao osobnu i poslao I. B. na adresu za N.. U odnosu na dio iskaza pred ODO Split kada je naveo da je bio sa suprugom na C. obzirom na dio obrana koju je dao na raspravi da je supruga bila sama na potpisu ugovora na carini optuženik navodi da je vozio suprugu gdje je trebalo, a tada kada je potpisivala ugovor na carini da nije bio s njom jer je morao ostati u prodavaonici.

8.7. Nakon što je optuženiku predočen njegov dio obrane koju je dao pred ODO Split kada je naveo da je osobno dostavio u carinu ugovor i papire vezano uz predmetno vozilo na što je optuženik na raspravi naveo da su papiri stigli u koverti na carinu. Optuženik navodi da je kod potpisa ugovora u C. bio B. Ć. i njegova supruga S. D..

8.8. U odnosu na navod da ne zna da li je supruga potpisala ugovor kako je naveo iznoseći obranu pred ODO Split optuženik je na raspravi naveo da se vjerojatno zbunio a i tada da je naveo da misli da je supruga potpisala. Optuženik navodi, u odnosu na iznos na ugovoru od 9.700 da je tako i naveo.

8.9. Na upit branitelja, optuženi navodi da je B. Ć. imao firmu za uvoz automobila. Bavio se uvozom automobila iz I. i N.. Ne zna tko je u konkretnom slučaju određivao tko će biti špediter, jer da nije radio carinu. Predmetno vozilo je bilo u lošem stanju sa prijeđenih 480.000 km, udareno s lijeve ili desne bočne strane, sicevi su bili u derutnom stanju, vozilo je bilo derutno. Misli da je bilo karambolirano. Koliko zna za ovo vozilo u RH nije sačinjen ugovor.

9. Nakon iznošenja obrane branitelj optuženika je predložio da se ispita u svojstvu svjedoka S. D. a na okolnosti mjesta potpisivanja predmetnog ugovora s njene strane. Prijedlog obrane ovaj sud je odbio kao suvišan i odugovlačeći.

10. Tijekom postupka ispitani su svjedoci B. Ć., M. B. i I. B., čiji iskazi su pročitani obzirom su ispitani na raspravi u prisutnosti stranka i pred istim sucem.

10.1. Svjedok B. Ć. ispitan na raspravi navodi da se ne može svih detalja sjetiti zbog proteka vremena. Da je vlasnik predmetnog vozila bio I. B. i da je to vozilo kupio kao novo, da je R. V. vozio isto vozilo, da je S. D. supruga

V. D., odnosno da je Velibor Divković kupio predmetno vozilo ali ne zna tko mu ga je prodao, ne zna da li je to vozilo prodao R. V.. Prije događaja R.

V. da je radio kod I. B. i to u razdoblju od 2000. do 2005. u N., i nakon toga da je u razdoblju 2009. godine radio za B. i u L.. Policija da ga je ispitivala u vezi predmetnog vozila, a njihov je fokus bio na Euro1, a radi se o obrascu koje su morale imati u to vrijeme države koje nisu bile članice EU, a sve kako bi se bio oslobođen jednog dijela davanja državi, a u to vrijeme je imao firmu, točnije, bio je direktor firme koja se bavila uvozom vozila. V. D. da je uputio na špediciju sa optuženim nije razgovarao o tome kako je carinjeno vozilo, te da nema nikakvih saznanja kako je prošlo carinjenje predmetnog vozila. Ne može se sjetiti u kakvom je stanju bilo vozilo, nema saznanja je li vozilo imalo nekakav karambol. Ujedno navodi kako ostaje pri svome ranijem iskazu koji je dao pred ODO Split 19. sibnja 2014. jer da se sjeća da je pristupio u ODO u Splitu i dao iskaz.

10.2. Svjedok Ć. je pročitan njegov iskaz koji je dao 19. sibnja 2014. (list 71 -73 spisa), kada je naveo kako je optuženom kada ga je pitao rekao gdje vozilo treba odvesti kako bi prošao postupak carinjenja uputio da vozilo treba odvesti u C. ispostavu u S. L. naknadno da je saznao da ga je pogrešno uputio jer da je trebao uputiti u D.. Nije mu poznato da bi optuženi ishodio carinsku prijavu prilikom ulaska vozila iz H. u RH, da od njega ni V. ni optuženi nisu tražili da im

pribavi kupoprodajni ugovor ili račun na kojem bi bila naznačena umanjena vrijednost vozila. Optuženom da je ponudio špeditera s kojim je surađivao, ali je optuženi angažirao drugog špeditera ne zna koga, nije mu poznato je li optuženi ili njegova supruga podnijela prijavu u smislu carinjenja vozila, niti tko je potom preuzeo vozilo. O carinjenju mu nije ništa poznato samo mu je optuženi rekao da je dobro prošao na carinjenju jer je platio carinu u iznosu negdje oko 2000 eura, a carina da je trebala iznositi prema njegovoj procjeni oko 4000 eura. Optuženi da je od njega tražio prije postupka carinjenja da mu pribavi Euro 1 temeljem kojeg bi isti po povoljnoj tarifi od 12% proveo carinjenje, što mu nije mogao pribaviti jer Euro 1 može pribaviti samo prodavatelj vozila, a što je optuženom i rekao. Svjedok je na raspravi nakon što je pročitan njegov raniji iskaz naveo da je fokus svega bio na obrascu Euro1, da ostaje pri onome što je iskazivao, u odnosu na same vrijednosti da se sada ne može sjetiti, ali da je iskazivao onako kako je naveo na pročitanom zapisniku. Svjedok navodi da je izjavio na raspravi da ne zna je li bio ispitivan kao osumnjičenik ili svjedok u ODO-u Split jer da je mislio u to vrijeme da je osumnjičenik, jer da mu je policija tako rekla, tada da je bio pozivan od policije 40tak puta.

10.3. Na poseban upit branitelja optuženika da li je točno da bi izjavio kao na zapisniku sastavljenom …, kada navodi: "Ništa mi dalje nije poznato o

carinjenju ovog vozila, osim da mi je V. D. rekao da je na carinjenju dobro prošao jer je platio carinu u iznosu negdje oko 2.000 Eur-a, a prema mojoj procjeni a što sam i njemu prethodno rekao, carina je trebala iznositi negdje oko 4.000 erUR-a", svjedok odgovara da je moguće da je isto naveo, da se inače procjena vozila vrši prema katalogu i stanju vozila, a konkretno u odnosu na predmetno vozilo, da se njegova procjena vjerojatno temeljila na onome što mu je rekao Željko, špediter kod kojeg na kraju Divković nije niti otišao, da vjerojatno Ž. Č. je procjenu temeljio na katalogu, a ne na stanju samog vozila.

11. Svjedok M. B. ispitan na raspravi … navodi da je i dalje suvlasnik tvrtke B. T. a što se tiče ovog konkretnog slučaja, obzirom na protek vremena, kao i karakteristike posla, budući da poduzimaju radnje vezane za dokumentaciju koja prati carinjenje u velikom broju, barem da je tako bilo u to vrijeme, da ne moće ništa konkretno reći, osim na koji način su radili u to vrijeme, odnosno na koji način se obavlja ta djelatnost, točnije na koji način se obavljala prije ulaska u EU. Svu dokumentaciju donese stranka, znači kupovinu vozila obavi tamo gdje je kupio, u ovom slučaju u N., te sve te dokumente mora imati i na granici prilikom ulaska u RH, potom na temelju tih dokumenata se izrađuje carinska deklaracija.

11.1. Na poseban upit optuženika svjedok navodi da istoga ne poznaje niti iz viđenja i da se ne može sjetiti da bi isti bio kod njega, da u pravilu mora biti prisutna i stranka na koju se odnosi ugovor, iznimno može netko od članova obitelji s time da mora imati punomoć.

11.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe, svjedok navodi da se ne može sjetiti za konkretni slučaj a vezano uz uplatu dadžbina da li ih uplaćuje direktno stranka ili otpremnička tvrtka. Svjedok pojašnjava kako je sve izgledalo u to vrijeme, jer se carinjenje obavljalo u sjevernoj luci gdje nije postojala banka, često je vozilo moralo i ostati pod nadzorom, da bi znao uplatiti putem Internet bankarstva navedene dadžbine u ime stranke, da prilikom ulaska na granici se izrađuje carinska prijava, radi se o graničnoj prijavi i tom prilikom se isto predaju svi dokumenti, u toj carinskoj prijavi piše gdje će se cariniti, svi podaci o stranci, sve se to informatički pratilo, ta prijava ima i svoj broj, postoje i rokovi predaje unutar te prijave a potom sa svom tom dokumentacijom stranka izabere špeditera, otpremnika, a prilikom carinjenja, carinik pregledava tu dokumentaciju u samu robu, u ovom slučaju automobil, vrijednost određuje na temelju te dokumentacije i kataloga, te da se u većini slučajeva ne prihvaća vrijednost koja je navedena u dokumentaciji odnosno u ugovoru, računu.

11.3. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok navodi da prilikom carinjenja se vrijednost vozila određuje na temelju dokumentacije, vizualnim pregledom robe u konkretnom slučaju vozila te po katalogu u kojem je naznačena vrsta, model, čak i oprema koja se koristi u konkretnom slučaju vozilo.

11.4. Na poseban upit zastupnika optužbe svjedok navodi da su špediter i otpremnik dva različita pojma, jer špedicija predstavlja transport, dok je otpremnik onaj koji izrađuje carinsku dokumentaciju, u konkretnom slučaju budući da se radilo o vozilu, moguće je da stranka angažira bilo kojeg otpremnika na granici koji sačinjava dokumentaciju odnosno graničnu prijavu, te sa svom tom dokumentacijom stranka dolazi na određenu carinu koja je navedena u graničnoj prijavi gdje ponovno izabire otpremnika koji će sačiniti dokumentaciju za carinjenje robe. Nadalje, svjedok B. navodi da je u konkretnom slučaju bio otpremnik na carini, da u graničnoj prijavi piše redni broj, moguće da postoji i pečat, da tom prilikom kontrolira brojeve ali ne i sadržaj, granična prijava sigurno ima pečat, radi se o provoznom postupku, od jedne carinarnice do druge točnije od granice do odredišne carinarnice.

11.5. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok navodi da u konkretnom slučaju kada fizička osoba kupuje vozilo od druge fizičke osobe u N., isti sačinjavaju ugovor, a da se tako radilo i kad se kupovalo vozilo i u primjerice F., da bi taj ugovor trebao biti ovjeren kod notara, da se taj ugovor na granici pokazuje cariniku i da prilikom carinjenja robe carinik provjerava da li se radi o tom vozilu, da li postoji pečat od javnog bilježnika, odnosno da li je zakonski ovjeren, provjerava i knjižicu vozila, točnije utvrđuje identitet robe, nakon čega carinik sravni svu dokumentaciju, potvrdi ispravnost, ovjeri graničnu prijavu, te ta dokumentacija ide dalje do odredišne carinarnice. Nadalje, navodi da se ne može sjetiti da li bi trebala neka posebna punomoć, odnosno da je i neka druga osoba koja nije navedena u dokumentaciji mogla dovesti vozilo u konkretnom slučaju u odredišnu carinarnicu, a sve stoga što se u carinarnici provjerava da li se radi o toj robi, vrijednost robe, da obzirom na protek vremena i zakonsku obvezu čuvanja dokumentacije doista ne može navesti na koji bi se način moglo doći, ali da se u deklaraciji vidi pod šiframa i registarskoj oznaci da li je vozilo dovezeno cestom ili je voženo kao roba na kamionu. Na kraju je naveo da se zbog proteka vremena ne može sjetiti svih detalja te da treba uzeti u obzir da se mijenjao način rada.

11.6. Svjedok B. u svome ranijem iskazu je naveo da je posao špediterske tvrtke za razliku od one prve koja poduzima radnje prilikom prelaska granice u tome da od stranke preuzme carinsku prijavu i dokument o homologaciji koju je stranka dužna u međuvremenu pribaviti u Stanici za tehnički pregled vozila, potom da na temelju dostavljenih dokumenata izrađuju carinsku deklaraciju i istu podnose nadležnoj carinarnici. U carinsku deklaraciju unose podaci iz ugovora o kupoprodaji pa između ostalog i cijenu vozila da nisu dužni provjeriti da li iskazana vrijednost vozila uistinu odgovara pravoj cijeni voizla koje treba cariniti.Posao carinske ispostave je u postupku carinjenja da provede kontrolu svih podataka i dokumenata koji su priloženi i ako je sve uredno oni prihvaćaju carinsku deklaraciju na nčain da na istu stavljaju odgovarajući štambilj i broj ovjere, posao carinske ispostava je da provjeri je li vrijednost koja je naznačena u kupoprodajnom ugovoru stvarna i realna vrijednost vozila koja se carini i pri tome se koriste odgovarajućim tablicama.

12. Svjedok I. B. ispitan na raspravi … navodi kako ostaje u

cijelosti pri onome kako je iskazivao … u ODO Split, sa Veliborom Divkovićem nije imao nikakvog kontakta, osobnu kartu od D. supruge je dobio od R. V., te je o svemu komunicirao sa R. V.. Novce je platio Vegar,

a što se kasnije dogodilo, ne zna. Pregledan i pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B., sastavljen u ODO Split dana … kada je naveo da je

predmetno vozilo kupio kao novo a od 2008.da ga koristi R. V., …, zaključio je kupoprodajni ugovor predmetnog vozila u kojem je kao kupac bila

naznačena S. D., supruga optuženika koji da je bio u dobrim i prijateljskim odnosima sa R. V. tako da je preko V…, upoznao optuženog. Kod zaključenja ugovora je bio samo on nazočan, na molbu Vegara koji mu je rekao da će optuženi u RH sam cariniti vozilo te da stoga treba staviti što nižu kupoprodajnu cijenu, a cijena da je bila 9.700 eura poslužio se tablicom vrijednosti vozila kojom raspolažu autoklubovi u Njemačkoj, ovaj ugovor je odnio kod javnog bilježnika, ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika R. S. u V.. Ugovor, knjižicu vozila je osobno donio

Vegaru. Vegar je zaključenja ugovora tražio da iznos bude manji na što da nije pristao. Nakon zaključenja ugovora V. nije od njega tražio zaključenje nekog novog kupoprodajnog ugovora s umanjenom cijenom vozila. Za ugovor zaključen između njega i Sabine Divković 30.rujna 2009.a koji glasi na iznos od 9.700 eura svjedok je potvrdio da je to originalni ugovor koji je sastavio i na njemu se nalazi njegov potpis, dok je za ugovor koji glasi na iznos od 3.800 eura naveo da nije sastavio isti niti je potpis na istome njegov. 12.1. Nakon što je svjedok upitan u odnosu na navode da je upoznao V. D.

preko R. V., a kako je u dopuni iskaza naveo da nije imao nikakvog kontakta sa V. D., svjedok navod da je isto naveo vezano uz prodaju predmetnog vozila što je obavljao preko Roberta Vegara, da je optužnog poznavao od ranije, da ga nije vidio od 2009., da zna da je bio trgovac te ga je u L. vidio .

12.2. Odgovarajući na upit branitelja svjedok B. navodi da vezano uz zaključene kupoprodajnog ugovora nije imao nikakvog kontakta sa V. D.. Nadalje,

svjedok B. navodi da mu je poznato da je R. V. za djela koja bi činio od 2007. g. pa nadalje, osuđivan znatno kasnije, da koliko mu je poznato da je bio u Zatvoru nekoliko puta, misli 4-5 puta, da se kod R. V. radilo o kaznenim djelima carinske prevare i prevara osiguranja, a dok je bio vlasnik, a R. V. korisnik predmetnog vozila i to negdje krajem … početkom … je R. V. počinio prevaru osiguranja u L., barem je bio u pokušaju, ne zna da li je dobio novce za to, a vozilo je bilo oštećeno i to zadnji lijevi bok, zadnji branik, štop-svjetlo, ta oštećenja su postojala i u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora, predmetno vozilo je u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora bilo u voznom stanju, radilo se o skupom vozilu koje je on platio 128.000 maraka, a cijena od 9.700 Eur-a je određena prema katalogu auto-moto saveza Njemačke, taj auto-moto savez je objektivan, tom prilikom je nekakvu srednju vrijednost naveo, a kada ga pitaju je li uzeo oštećenja u obzir, navodi da nije jer vozilo nije niti oštetio. Kada je naveo da su bili dobri prijatelji optuženi i Vegar isto da mu je rekao Vegar.

12.3. Na upit zastupnika optužbe svjedok B. navodi da od njega V. nije tražio da stavi iznos od 9.700 eura da je ovaj iznos naznačio u kupoprodajnom ugovoru prema katalogu kako je već prethodno naveo, V. je tražio da stavi nižu cijenu i to 4.5. tisuća Eur-a na što da nije pristao jer je od V. dobio za auto 14.000 Eur-a, da bi bilo smiješno da je stavio tako malu cijenu, a i da se bojao da bi ako stavi tako malu cijenu imao posljedice. Isto tako, da mu je poznato i to zato što je V. to pričao da će sačiniti novi ugovor mimo njega, spominjao je nekakva imena špedicija, a koja rade sa krivotvorenim računima, ali se tih imena ne može sjetiti.

13. Na raspravi … ispitan je svjedok R. V. koji je naveo kako je u to vrijeme bio zaposlen u firmi I. B., isti da mu nije davao plaću te da mu je rekao da će mu platiti kada proda vozilo. Kako je to vozilo koristio da se potrudio da ga proda, optuženi da je izrazio želju da ga kupi. Vodili su pregovore o prodaji, tada da je imao dogovoreni posao u K., hranili su se u restoranu B. Ć., a optuženi da

je dolazio u taj restoran radi pregovora oko kupnje vozila. Ne zna točno o kojoj cijeni se radilo. Papiri od vozila da su bili kod njega te je nastojao da se prodaja vozila ne realizira bez njega. Vozilo je prodano a on da je uzeo svoj dio novca a kod B. Ć. je napravljena registracija. Papire je donio B. Ć., uključujući i ključ od vozila, kompletnu dokumentaciju i tada je optuženi isplatio vozilo.

13.1. Na upit zastupnice optužbe svjedok navodi da su kod kupoprodaje vozila u restoranu B. Ć. bili nazočni I. B., B. Ć., optuženi i on. Tada je predao kompletnu dokumentaciju a to je velika i mala knjiga a radi se o vlasničkoj knjizi i prometnoj dozvoli koje su bile odjavljene jer ih ja odjavio u Njemačkoj, odjavljena registarske tablice i dva ključa. Tom prilikom je zaključen kupoprodajni ugovor između I. B. i S. D. – optuženikove supruge, a taj je ugovor napisan rukom i nije ovjeravan. Misli da je Ivan Bebek sačinio i potpisao taj ugovor i dao ga optuženom da ga odnese njegovoj supruzi na potpis. Krajnju cijenu ne zna za to vozilo, ali zna da je dobio 7.000 njemačkih maraka, a vozilo je prodano pretpostavlja po ne puno više od ovog iznosa koji je naveo. Poslove oko carinjenja, registracije i oko svega je obavio B. Ć. a to da mu je B. Ć. rekao.

13.2. Na upit branitelja, svjedok navodi kako ima saznanja da bi se B. Ć. bavio uvozom i izvozom automobila i vidio je puno puta vozila parkirana kod Ć. a i Ć. mu je ponudio prodaju odnosno kupovinu vozila. Većina tih vozila je bilo iz Italije a ne iz N.. Predmetno vozilo Mercedes je bilo oštećeno i to kompletno desni bok i zadnja desna strana kao što je i unutrašnjost automobila bio u vrlo lošem stanju. Na daljnji upit svjedok navodi da je netom nakon prodaje ispitan u PP Varaždin i tada su mi od strane djelatnika policije predočen kupoprodajni ugovor a to je taj ugovor koji je ručno napisan a napisao ga je I. B., to je ovaj ugovor koji nije ovjeren, a potpisan je bio sa obje strane. Potpisao je taj ugovor I. B. i S. D.. Svjedok V. navodi da je prošlo više od deset godina da je u to vrijeme radio kod I. B. i dobivao plaću u konvertabilnim markama te da je taj dug za neisplaćene plaće bio 7.000 KM. Da je tada plaćanje izvršeno dijelom u kunama a dijelom u konvertabilnim markama, barem tako misli. Svjedok V. navodi da kada je ispitivan u V. nije ispitivan u svojstvu osumnjičenika jer da su mu u policiji rekli da su dobili nalog iz S. i da će to što on iznosi dostaviti S..

13.3. Svjedok R. V. je tijekom postupka ispitan u svojstvu osumnjičenika (list 91- 96 spisa) tada je tvrdio da predmetno vozilo nije prodao optuženom već da je optuženi vozilo kupio od I. B.. Tada nije iskazivao o tome gdje je optuženik preuzeo vozilo, niti na koji način je dokumentacija od vozila poslana u N., niti na koji način i tko je iz N. dostavio originalne kupoprodajne ugovore.

14. Pregledom dopisa Interpola W. upućen Interpolu Z. (list 5 spisa) proizlazi da je isti u svezi provjere uvozne dokumentacije za osobno vozilo marke „M.“.

15. Pregledom preslika knjižice vozila (list 6-7 spisa) proizlazi da se radi o vozilu marke „M.“.

16. Pregledom kupoprodajnog ugovora (list 8-9 spisa) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja I. B. i kupca S. D. za kupoprodaju vozila marke

„M.“ s kupoprodajnom cijenom u iznosu od 9.700,00 eura.

17. Pregledom kupoprodajnog ugovora (list 10-11 spisa) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja I. B. i kupca S. D. za kupoprodaju rabljenog vozila s kupoprodajnom cijenom u iznosu od 3.800,00 eura.

18. Pregledom izjave od … (list 12 spisa) proizlazi da je R. V. izjavio kako je preuzeo na korištenje osobno vozilo marke „M.“.

19. Pregledom registracijskog lista od 15. srpnja 2009. za vozilo „Mercedes“ proizlazi da je vozilo vlasništvo S. D..

20. Pregledom dopisa Interpola W. (list 25-38 spisa) proizlazi da je isti upućen Interpolu Z..

21. Pregledom dopisa C. uprave, P. carinskog ureda S. od …

(list 39 spisa) proizlazi da deklaraciju zajedno sa prilozima carinskom uredu podnosi špediter (ovlašteni otpremnik) u ovom slučaju BINGO-TRADE d.o.o. a isti je carinski dug osigurao svojom bankovnom garancijom te ukoliko je u kupoprodajnom ugovoru trebala biti cijena 9.700 eura uskrata carinskih davanja bila bi 25.085,62 kune te kako Područni carinski ured S. nije imao saznanja da je u jedinstvenoj carinskoj deklaraciji od …, priložen krivotvoreni kupoprodajni ugovor pa sukladno tome nije provodio nikakve provjere ni postupanja.

22. Pregledom dopisa C. uprave, P. carinskog ureda S. od …

s priloženom tablicom u privitku (list 77- 79 spisa) proizlazi da je u konkretnom slučaju plaćeni iznos carinskih davanja bio 15.806,66 kuna, a ukoliko je u kupoprodajnom ugovoru cijena trebala biti 9.700 eura carinska davanja bi trebala biti 40.894,28 kuna. Uplatu je izvršilo međunarodno otpremništvo B.-T. d.o.o., iz carinske prijave (list 80 spisa) broj … kojom je predmetni automobil ušao u RH vidljivo je da

je isti vozila S. D., Split, Sv. Nikole Tavelića 47., te da je S. D. dala punomoć odnosno ovlastila međunarodno otpreništvo B.-T. d.o.o. da je zastupan u carinjenju vozila. (list 81-82 spisa).

23. Pregledom jedinstvene carinske deklaracije (list 84 spisa) br. S-13441 za uvoz vozila „M. S. 320“ broja šasije … proizlazi da je naznačen iznos od 3.800 eura.

24. Pregledom preslika dokumentacije koju je optuženik predao ODO u Splitu … i to zapisnik o redovnom tehničkom pregledu predmetnog vozila, jedinstvena

carinska deklaracija primatelja S. D. proizlazi da se odnosi na predmetno osobno vozilo, da su nečitljivi pošiljatelj, valuta, ukupni iznos fakture, a sve od dana …, račun — uplatnica E. D. d.d. Split br. … te jedan list na

kojem se u lijevom uglu nalazi dio okruglog pečata javnog bilježnika, a potom broj ovjere isprave … za …, javnog bilježnika R. S. u V., a potom tekst u

kojem se navodi:”ovim ovjeravam pred mnom učinjen potpis imena i prezimena gospodina I. B., rođenog …, adresa stanovanja … S.,

B. …, koji se legitimirao svojom hrvatskom putovnicom na kojoj je fotografija (broj: …. Na upit javnog bilježnika o ranijem sastavu u smislu ⸹ 3.st.1., rečenica 1., broj …, Zakona o uvjeri isprava imenovani je odgovorio niječno. V. ..., s potpisom bilježnika bez pečata.

25. Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud je cijeneći cjelokupni raspravni materijal i utvrđeno činjenično stanje, zaključio kako su osnovani činjenični navodi optužnice koji su kao takovi prihvaćeni osnovanima i utemeljenima.

26. Budući da je optuženi negirao krivnju valjalo je prvo utvrditi nesporne činjenice. Nisu sporne činjenice da je I. B. kao formalni vlasnik osobnog automobila marke „M. S. 320 CDI“ reg.oznake … broja šasije …, a

temeljem traženja stvanog vlasnika vozila R. V., sačinio kupoprodajni ugovor u kojem je naveo da je naznačeno vozilo prodao supruzi optuženika, Sabini Divković, a potom ugovor ovjerio kod javnog bilježnika Romana Seute iz Viernheima, Republika Njemačka. Nadalje, nije sporna niti činjenica da je ishodovan razrez propisanih carinskih davanja predajom kupoprodajnog ugovora za naznačeno osobno vozilo s podacima prodavatelja V. i kupca S. D., s tim da je u ugovoru naznačena

kupoprodajna cijena od 3.800,00 eura i otisnut javnobilježnički pečat M. T.

iz B.. Nadalje, nije sporna niti činjenica da je otpremnička tvrtka B.-TRADE d.o.o. na osnovu tog ugovora izradila jedinstvenu carinsku deklaraciju koju je isti dan zajedno sa spornim ugovorom predala C. upravi, P. carinskom uredu S., gdje je provedeno carinjenje naznačenog osobnog vozila i da su carinski službenici ne sumnjajući u vjerodostojnost predanog kupoprodajnog ugovora prihvatili carinsku deklaraciju za osobno vozilo te istu ovjerili odgovarajućim štambiljem i brojem ovjere, te razrezali iznos od 15.808,00 kuna. Isto tako nije sporno da je temeljem spornog kupoprodajnog ugovora izvršena registracija predmetnog vozila u PU splitsko-dalmatisnkoj na ime S. D.

27. Sporna bi bila činjenica da je optuženi nabavio na za sada neutvrđeni način i predao otpremničkoj tvrtci B.-TRADE d.o.o. krivotvoreni kupoprodajni ugovor za predmetno vozilo u kojem je naznačena kupoprodajna cijena niža od cijene za koje se vozilo kupilo, odnosno da je u ugovoru neistinito naznačena kupoprodajna cijena od 3.800,00 eura umjesto stvarne cijene od 9.700,00 eura, te da je otisnut lažni javnobilježnički pečat M. T. iz B.. Nadalje, sporna je činjenica da je sporni ugovor koji je nabavio na za sada neutvrđeni način uporabio kao pravu te predao otpremničkoj tvrtci B.-TRADE d.o.o. s ciljem da C. uprava S. razreže manju carinsku obvezu,

odnosno da Sabina Divković, njegova supruga, ishodi manji razrez propisanih carinskih davanja.

28. Usporedbom teksta sa kuporodajnim ugovorom zaključenim između Ivana Bebeka i S. D. koji glasi na iznos od 3.800,00 eura može se uočiti da druga stranica naznačenog spornog ugovora u cijelosti odgovara stranici koju je okrivljenik predao na protokol Općinskog državnog odvjetnišva u S. …,osim što se na istom nalazi samo potpis javnog bilježnika bez pečata javnog bilježnika M. T. u

B.. Naime, usporedbom druge stranice originalnog kupoprodajnog ugovora koji glasi na iznos od 9.700,00 eura s stranicom teksta koju je optuženik predao na protokol ODO-a u S. razvidno je da je na drugoj stranici originalnog ugovora prekriženo prezime I. B. i rukom dodano prezime Bebek, pored navedenog na drugoj stranici originalnog kupoprodajnog ugovora otisnut je pečat javnog bilježnika u V. R. S., te

je naznačen i obračun javnobilježničkih pristojbi. Prema tome razvidno je kako optuženik raspolaže krivotvorenim kupoprodajnim ugovorom koji glasi na iznos od 3.800,00 eura obzirom je i sam dostavio ODO-u u S. upravo drugu stranu krivotvrenog ugovora, a ne drugu stranicu originalnog kupoprodajnog ugovora. Time je sam optuženik osporio svoju obranu.

29. Nadalje, nakon ovako provedenog dokaznog postupka nije dvojbeno da je Ivan Bebek prodao osobni automobil marke „M.“ reg.oznake … R. V. i da

sa istim nije zaključio kupoprodajni ugovor, tako da je ostao formalni vlasnik naznačenog vozila. Potom je R. V. predao predmetno vozilo optuženom, odnosno njegovoj supruzi S. D.. Sve radnje oko kupoprodaji vozila i carinjenja obavio je optuženi. Iako je svjedok V. ranije ispitan negirao da bi prodao predmetno vozilo optuženom već da je optuženi kupio vozilo od I. B., na raspravi je svjedok Vegar izmijenio u tom dijelu svoj iskaz, a samu činjenicu da bi ovo vozilo optuženi kupio od Roberta Vegara su potvrdili i ispitani svjedoci I. B., B. Ć.. Nije sporno niti da je s formalnim vlasnikom I. B.. dogovoreno da isti sačini kupoprodajni ugovor u kojem će sebe osobno naznačiti kao prodavatelja, kao kupca S. D.. Iznos kupopoprodajne cijene od 9.700,00 eura za koji iznos je optuženi kupio vozilo od V. je potvrdio upravo optuženi kada je prethodno ispitan. Iz iskaza ispitanih svjedoka V., B. i Ć. kao i obrane optuženika nije utvrđeno gdje je optuženik preuzeo vozilo, je li u B. i H. ili u H., na koji način je dokumentacija od vozila poslana u

Njemačku u kojoj se u to vrijeme nalazio formalni vlasnik I. B., te na koji način i tko je iz N. dostavio originalni kupoprodajni ugovor. Te činjenice nisu niti od značaja za počinjenje predmetnih kaznenih djela. Na koncu sud uzima utvrđenim nakon ovako provedenog dokaznog postupka, da je optuženi predao kupoprodajni ugovor za predmetno osobno vozilo na carinjenje otpremničkoj tvrtci jer i sam optuženik prethodno ispitan potvrđuje da bi sve radnje oko vozila, carinjenje i ostalo, obavio upravo on. Međutim, iako optuženi prethodno ispitan navodi da bi predao kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 9.700,00 eura iz dostavljene carinske deklaracije očito je da je njegova obrana neistinita, jer se štambilj C. S. – Dugopolje od 21. svibnja 2009. nalazi na krivotvorenom kupoprodajnom ugovoru koji glasi na iznos od 3.800,00 eura, upravo iznos od 3.800,00 eura je naznačen i u jedinstvenoj carinskoj deklaraciji. Iz dostavljenih podnesaka te dokumentacije C. S. jasno proizlazi da je plaćen iznos carinskih davanja temeljem kupoprodajnog ugovora koji glasi na iznos od 3.800,00 eura, a ne na iznos od 9.700,00 eura te su time na taj način uskraćena carinska davanja u iznosu od 25.085,62 kune.

29.1. Ujedno iz dopisa Interpola Wiesbaden razdvino je da je kupoprodajni u ugovor za predmetno vozilo s registarskom oznakom HD-JA-3326 koji glasi na iznos od 3.800,900 eura krivotvoren, jer je originalni kupoprodajni ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika R. S. iz V. 30.4.2009. te se navodi da originalna bilježnička dokumentacija je priložena a ista odstupa od dostavljenih hrvatskih dokumenata po obliku i sadržaju, da je bilježnik M. T. registriran u B., ali isti prema podacima kancelarije bilježnika Seute nije u poslovnom odnosu.

29.2. Uvidom u originalni kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 9.700,00 eura i krivotvoreni kupoprodajni ugovor koji glasi na 3.800,00 eura, druge stranice razvidno je da je originalni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika R. S. iz V. i da je broj ovjere 225 za 2009., dok na drugoj stranici krivotvorenog kupoprodajnog ugovora koji glasi na iznos od 3.800,00 eura naveden je kao broj ovjere također 225 za 2009. javnog bilježnika R. S. iz V. iako je u gornjem lijevom uglu na drugoj stranici otisnut pečat javnog bilježnika iz B. jednako kao i iza potpisa javnog bilježnika gdje je stavljen pečat javnog bilježnika M. T. u B..

30. Dakle, sud uzima utvrđenim činjenično stanje upravo kako je i naznačeno u izreci ove presude, optuženi je otpremničkoj tvrtci predao krivotvoreni kupoprodajni ugovor za oosbno vozilo marke “Mercedes” s naznačenom kupoprodajnom cijenom u iznosu od 3.800,00 eura, cijena je niža od stvarne cijene za koju je vozilo kupio a radilo se o iznosu od 9.700,00 eura, sve s ciljem da C. uprava S. razreže manju carinsku obvezu. Kako je ranije navedeno utvrđeno je da je I. B. prodao predmetno vozilo R.

V., iako je formalni vlasnik ostao I. B.. Potom da je R. V. predao vozilo optuženiku, odnosno njegovoj supruzi S. D.. S formalnim vlasnikom I. B. dogovoreno je da isti sačini kupoprodajni ugovor u kojem će sebe naznačiti kao prodavatelja, kao kupca S. D. te iznos kupoprodajne cijene od 9.700 eura a za koji iznos je optuženi kada je ispitan pred državnim odvjetništvom potvrdio da je kupio vozilo od R. V.. Činjenicu da je optuženi kupio vozilo od Roberta Vegara potvrđuju i ispitani svjedoci I. B., B. Ć.. Da je optuženi predao sporni kupoprodajni ugovor za predmetno osobno vozilo na carinjenje otpremničkoj tvrtci proizlazi iz obrane optuženika koju je iznio pred državnim odvjetništvom. Obranu optuženika da bi predao kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 9.700 eura ovaj sud ne prihvaća kao osnovanu obzirom da iz dostavljene carinske dokumentacije proizlazi da je njegova obrana nelogična, neuvjerljiva i neistinita jer se štambilj C. S. – D. od … nalazi na krivotvorenom kupoprodajnom ugovoru koji glasi

na iznos od 3.800 eura, upravo iznos od 3.800 eura naznačen je i u jedinstvenoj carinskoj deklaraciji. Iz dostavljenih podnesaka te dokumentacije C. S. utvrđeno je da je plaćen iznos carinskih davanja na temelju kupoprodajnog ugovora koji glasi na iznos od 3.800 eura a ne na iznos od 9.700 eura te su na taj način uskraćena carinska davanja u iznosu od 25.085,62 kune. Da je sporni kupoprodajni ugovor koji glasi na iznos od 3.800 eura krivotvoren potvrđeno je i dopisom Interpola Wiesbaden u kojem je navedeno da sporni ugovor odstupa od originalnog ugovora ovjerenog od strane javnog bilježnika R. S. iz V. … po obliku, sadržaju te da je bilježnik

M. T. registriran u B. ali da isti prema podacima kancelarije bilježnika

R. S. nije u poslovnom odnosu

30.1. Obranu optuženika koju je iznio na raspravi ovaj sud je cijenio kao usmjerenu ka izbjegavanju odgovornosti. Naime, na raspravi se brani da je Ć. obavio sve radnje vezano za carinjenje. Cijenu da je sa V. dogovorio ali u iznosu od 3.500 eura a na ugovoru da je bio iznos od 9.700 ali da nema saznanja je li se radilo o valuti eura ili njemačkih maraca, da je njegova supruga radi potpisa pristupila u Područni ured carine S. kada ga je pozvao Ć. on da tada nije bio jer da je bio u prodavaonici te da je po gotovom carinjenju zaprimio sve dokumente kao i sporni ugovor. Ugovor da je prvi put vidio kada je vozio vozilo na tehnički pregled. Obrana optuženika tijekom postupka niti jednim dokazom nije potvrđena.

30.2. Izvršenom provjerom putem Interpola utvrđeno je da je kupoprodajni ugovor u kojem je naznačena cijena od 3.800 eura krivotvorina. Svjedok B. je naveo da je u ugovoru naveden iznos od 9.700 eura, sam optuženik je ranije ispitan pred državni odvjetništvom naveo da je V. platio 9.700 eura. Obrana optuženika koju je iznio na raspravi, da je dogovorio cijenu od 3.500 eura, da je na ugovoru bio iznos od 9.700 ali ne zna u kojoj valuti nije uvjerljiva niti logična te je ovaj sud smatra usmjerenom ka ekskuplaciji od krivnje za počinjenja djela. Naime, sam optuženik na raspravi prvo navodi da je bio iznos od 9.700 ali da ne zna u kojoj valuti, potom da nije vidio koji iznos je bio naznačen kao cijena u ugovoru od trenutka sastavljanja od strane I. B. u N. pa do ispitivanja u

ODO Split, da bi potom naveo da ugovor vidi prvi put kada vozilo odvozi na tehnički pregled. Isto tako dio obrane optuženika kada na raspravi navodi da ne zna što je rekao pred ODO Split nije niti uvjerljiva, niti logična jer je baš tada potvrdio da je Vegaru dao 9.700 eura za vozilo, te da je sve poslove oko vozila obavio on osobno, kao i da je sa suprugom bio na C., tako da se u tom dijelu njegove obrane iznijete na raspravi kada navodi da je supruga bila sama a on u prodavaonici, te da carinjenje da nije obavio, uzima kao neosnovana, protivna iskazima ispitanih svjedoka Ć., B. i B., kao i protivna materijalnoj dokumentaciji.

30.3. Svjedoci Ć., B. i B. su svjedočili o saznanjima i to svjedok Ć. koji navodi da je carinjenje vozila obavio optuženi, svjedok B. je iskazivao vezano uz postupanje otpremnički tvrtke a B. u odnosu na njegova saznanja vezano uz prodaju vozila i kupoprodajni ugovor za vozilu u kojem je naznačen iznos od 9.700 eura. Na koncu, jedini interes da se pribavi, potom uporabi krivotvoreni kupoprodajni ugovor u kojem je naznačena manja kupoprodajna cijena osobnog vozila od stvarno plaćenog je imao kupac vozila S. D. odnosno u konkretnom slučaju upravo optuženik koji je kako je i sam potvrdio tijekom postupka sve važnije radnje poduzimao vezano uz kupoprodaju vozila. Iako optuženik sada na raspravi negira da bi radnje oko carinjenja vozila obavio on navodeći da je te radnje obavio Ć. u tom dijelu kako je naprijed navedeno njegova obrana nije osnovana već usmjerena ka oslobođenju od odgovornosti tako da je optuženi prema podacima u spisu, materijalnoj dokumentaciji poduzimao radnje i oko carinjenja što je uostalom prilikom prvog ispitivanja i potvrdio u svojoj obrani.

30.4. Iskaz svjedoka R. V. koju je dao na raspravi se u bitnome razliku od onoga što je iskazivao u državnom odvjetnišvu. Naime, pred državnim odvjetništvom je tvrdio da predmetno vozilo nije prodao optuženom već da je optuženi vozilo kupio od Ivana Bebeka. Tada nije iskazivao o tome gdje je optuženik preuzeo vozilo, niti na koji način je dokumentacija od vozila poslana u Njemačkoj, niti na koji način i tko je iz Njemačke dostavio originalne kupoprodajne ugovore, dok je na raspravi iskazivao da ne zna cijenu za vozilo da je dobio 7000 njemačkih maraka. Vezano uz njegova saznanja u odnosu na poslove oko carinjenja, registracije za istaknuti je da svjedok nema neposrednih saznanja da bi te poslove obavio B. Ć., posebice kada se uzme u obzir iskaz svjedoka Ć. koji je izrijekom potvrdio da bi sve poslove oko predmetnog vozila, a odnosi se na carinjenje, registraciju obavio upravo optuženik. Stoga, iskaze svjedoka R. V. koji je dao na raspravi, sud ne smatra vjerodostojnim, već proizlazi da je u svom iskazu koji je dao na raspravi pogodovao optuženiku.

30.5.Iz dostavljene dokumentacije, podnesaka C. S. razvidno je da je plaćeni iznos carinskih davanja temeljem kupoprodajnog ugovora koji glasi na iznos od 3.800 eura a ne na iznos od 9.700 eura te su na taj način uskraćena carinska davanja u iznosu od 25.085,62 kune.

31. Prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka S. D. ovaj sud nije prihvatio iz razloga što su sve relevatne činjenice u bitnoj mjeri utvrđene, ovim dokaznim prijedlogom se ne bi u bitnome riješavale činjenice koje su od značaja za ovaj kazneni postupak posebice uzimajući u obzir vrijeme počinjenja djela …, odnos optuženika sa predloženim svjedokom, te je stoga isti prijedlog odbijen kao suvišan i odugovlačeći. Iskazi svjedoka Ć., B. i B. su pročitani obzirom su isti ispitani pred istim predsjednikom vijeća i u prisutnosti stranaka.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

32. Nakon svih prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju optuženika. Za postojanje kaznenog djela

32.1. Što se tiče subjektivnog odnosa prema počinjenom kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, optuženik je otpremničkog tvrtci predao krivotvoreni kupoprodajni ugovor za osobno vozilo marke M. s naznačenom kupoprodajnom cijenom znatno nižom od cijene za koju je vozilo stvarno kupio sve s ciljem da C. uprava S. razreže manju carinsku obvezu, to treba kazati da je optuženik u odnosu na kaznena djela postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i želio je počinjenje, čime se u njegovom postupanju ostavarilo obilježje kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97 i članka 256. stavak 1. KZ/11.

32.2. Dakle, nakon izvedenih dokaza, posebice materijalne dokumentacije, proizlazi da je optuženi V. D. na zasad nepoznat način pribavio neoriginalan kupoprodajni ugovor za naznačeno osobno vozilo, što jest javna isprava koja se sastavlja u propisanom obliku, ovjerava je za to nadležan organ u obavljanju svoje službene dužnosti i u sklopu svoje nadležnosti koja mu je povjerena zakonom i zasnovano na zakona, te je otpremničkoj tvrtci predao krivotvoreni kupoprodajni ugovor za osobno vozilo marke M. s naznačenom kupoprodajnom cijenom znatno nižom od cijene za koju je vozilo stvarno kupio i otisnutim lažnim javnobilježničkim pečatom M. T. iz B.,

tako da je svijest o uporabi lažne isprave kao prave postojala kod optuženog, čime je u cijelosti ostvario kazneno djelo opisano i sankcionirano u članku 311. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/97. Kazneno djelo krivotvorenja isprave, počinjeno glede javne isprave, je iscrpljeno time što je optuženi na određenom mjestu, određeno vrijeme i na određeni način nabavio krivotvorenu ispravu s ciljem da je uporabi kao pravu što je i učinio uporabio krivotvorenu ispravu i time je njegov umišljaj za tu kriminalnu aktivnost dovršena.

32.3. Nadalje, obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, optuženik je otpremničkog tvrtci predao krivotvoreni kupoprodajni ugovor za osobno vozilo marke Mercedes s naznačenom kupoprodajnom cijenom znatno nižom od cijene za koju je vozilo stvarno kupio sve s ciljem da C. uprava S. razreže manju carinsku obvezu, to treba kazati da je optuženik svjestan svog proptupravnog ponašanja, optuženik je poduzimajući sve bitne radnje vezano uz kupoprodaju i carinjenje predmetnog osobnog vozila svjestan da će davanjem netočnih podataka o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje carinske obveze druga osoba, supruga optuženika S. D. ,djelomično izbjeći plaćanje carine, sve s ciljem da C. uprava S. razreže manju carinsku obvezu, čime se u njegovom postupanju ostavarilo obilježje kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11.

32.4. Ujedno je sud u konkretnom slučaju pratio i pravni kontinuitet kaznenih djela. Obzirom na vrijeme počinjenja kaznenih djela a kako je u međuvremenu stupio na snagu KZ/11 (1. Siječnja 2013.) valjalo je ocijeniti koji je zakon blaži za optuženika. (članak 3. stavak 2. KZ/11.) U odnosu na naprijed navedena kaznena djela koja se optuženom stavljaju na teret a u vidu kaznenog djela krivotvorenja isprave opisanog u članku 311. Kaznenog zakona (KZ/97) u usporedbi sa novim Kaznenim zakonom (KZ/11) zapriječena je ista kazna zatvora. Nadalje, optuženi se tereti za utaju poreza ili carine opisanog u članku 256. Kaznenog zakona (KZ/11) u usporedbi sa Kaznenim zakonom (KZ/97) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela se KZ/11 ukazuje blažim iz razloga što je iznos obveze čije se plaćanja izbjegava povećan sa preko 10.000,00 kuna kako je je bilo u KZ/97 na iznos preko 20.000,00 kuna.

32.5. Vezano za ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

33. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.), svjestan je protupravnosti.

33.1. Motiv da pribavi krivotvoreni kupoprodajni ugovor u kojem je naznačena manja kupoprodajna cijena osobnog vozila od stvarno plaćenog imao je isključivo kupac vozila S. D., supruga optuženika, odnosno sam optuženik obzirom je isti poduzimao sve bitne radnje za kupoprodaju i carinjenje predmetnog osobnog vozila.

33.2. Optuženi nije kazneno osuđivana osoba. Sud je cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela.

33.3. Sve navedeno su okolnosti, koje je sud razmatrao pri odmjeravanju kazne. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Stoga je optuženiku na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97 prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je potom optuženik Velibor Divković na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97 i čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi s člankom 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno zaključivši da je upravo kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

34. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11 optuženom je izrečena uvjetna osuda s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. 34.1. Sud je kod donošenja ove odluke imao u vidu sve naprijed navedene okolnosti, posebice korektno držanje optuženika, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, te njegovu kaznenu neosuđivanost, mišljenje ovog suda je da će se na ovaj način izricanjem uvjetne osude ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija.

34.2. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Uvjetna kazna zatvora predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu. U odnosu na odredbu pod točkom V.

35. Na temelju čl čl. 56 st. 1 KZ/11 optuženom V. D. se određuje posebna obveza iz čl. 62 st. 1 toč. 1 KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te je dužan u roku od 3 (tri) godine oštećenoj R. H. naknaditi štetu u iznosu od 25.085,32 kune (dvadeset i pet tisuća i osamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe). Ukoliko optuženi u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz čl. 62 st. 1 toč. 1 KZ/11, sud može temeljem čl. 58 st. 5 KZ/11 opozvati uvjetnu osudu. Kod visine štete nastale počinjenim kaznenim djelom sud se rukovodio dostavljenim podnescima, te dokumentacije C. S. prema kojem je razvidno da je plaćen iznos carinskih davanja temeljem kupoprodajnog ugovora koji glasi na iznos od 3.800,00 eura, a ne na iznos od 9.700,00 eura čime su uskraćena carinska davanja u iznosu od 25.085,32 kune (dvadeset i pet tisuća i osamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe).

35.1. Dakle, sud je uz uvjetnu osudu optuženom odredio obvezu određenu u skladu s prirodom i težinom konkretnog kaznenog djela, a s ciljem da se ne izvršenje zatvorske kazne stavi ne samo u ovisnost hoće li uvjetno osuđena osoba počiniti novo kazneno djelo već i u ovisnosti o reparaciji štete koju je takva osoba nekome prouzročila kaznenim djelom čime se djeluje na svjest uvjetno osuđene osobe u skladu s ciljevima specijalne prevencije kaznenih djela – djelovanju čija je svrha pod prijetnjom gubitka osobne slobode, osvjestiti kod osuđene osobe činjenicu da počinjeno kazneno djelo ima posljedice koje su realne i koje je dužan sanirati onaj tko ih je prouzročio, kao i da posljedice neće nestati samim time što će se uvjetno osuđena osoba kroz izvjesno vrijeme uzdržavati od činjenja kaznenih djela.

U odnosu na odredbu pod točkom VI.

36. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 optuženik V. D. i S. D. su solidarno na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj R. H.

dužni isplatiti iznos od 25.085,32 kune ( dvadeset i pet tisuća i osamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe) sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naime, prema provedenom dokaznom postupku, prema podnescima, te dokumentaciji C. S. optuženi i S. D. su kaznenim djelom ostvarili imovinsku korist to im je stoga naloženo da solidarno predmetni iznos isplate R. H. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

U odnosu na odredbu pod točkom VII.

37. Obzirom je optuženik proglašen krivim, to mu je ovaj suda na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1 i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 naložio nadoknadu troškova kaznenog postupka tako da je optuženik V. D. dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.190,00 kuna (dvije tisuće i sto devedeset kuna) od čega se iznos od 1.190,00 kuna (tisuću i sto devedeset kuna) odnosi na trošak tumača, a iznos od 1.000,00 kuna (tisuću kuna) na paušalnu svotu.

37.1. Kod donošenja odluke o visini sud je vodio računa o duljini trajanja ovog postupka, složenosti, kao i činjenici da je optuženik radno sposobna osoba, smatrajući da troškove može naknaditi bez opasnosti po svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji.

U Splitu, 13. lipnja 2022.

SUDAC

Katarina Peršen, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.