Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 74 Gž-642/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Amandi Snoj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz V., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i Lj. B. u V., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & Partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-913/2019-23 od 21. siječnja 2022., dana 13. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-913/2019-23 od 21. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 20.344,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a pod točkom II. izreke je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.199,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalog parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv te presude, u točkama I. i II. izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u pobijanom dijelu sukladno žalbi, uz naknadu opredijeljeno navedenog troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je to uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, tako da se može provjeriti činjenična i pravna osnova.

5. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu tužitelja, nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. travnja 2019. u V. kada je teretno vozilo osigurano kod tuženika, reg. br. ZG …, kojim je upravljao D. P., naletjelo na vozilo tužitelja B. P. reg. ozn. ZG …, kojim je isti upravljao.

7. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno postojanje štetnog događaja, nastanak štete i visinu štete u iznosu od 20.344,57 kn, nastalu na vozilu tužitelja, a prema tužbenom zahtjevu tužitelja specificiranom na raspravi održanoj 20. listopada 2021. (list 71 spisa) te da tuženik priznaje doprinos vozača svog osiguranika nastaloj šteti u omjeru od 30 %, smatrajući da je tužitelj kršenjem odredbe čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 57/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15 i 108/17 – dalje u tekstu: ZOSPC) doprinio prometnoj nezgodi u omjeru od 70 %. Nadalje, na temelju provedenog prometnog vještačenja i dopune tog vještačenja te rekonstrukcije prometne nezgode, prvostupanjski sud je prihvativši iskaz tužitelja, s obzirom na to da je taj iskaz potvrđen nalazom vještaka kao tehnički moguća varijanta događanja, utvrdio da se tužitelj prije uključivanja na prioritetni kolnik zaustavio, a u trenutku započete radnje skretanja udesno na prioritetni kolnik, teretno vozilo osiguranika tuženika je bilo zaustavljeno na kolniku, te je potom protivno čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a krenulo unatrag pritom udarivši u vozilo tužitelja, prouzročivši štetu na tom vozilu.

8. Kako iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je vozač teretnog vozila pogledom u desni vanjski retrovizor mogao uočiti vozilo tužitelja te kočenjem izbjeći nalet na vozilo tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da je nepropisna vožnja vozača osiguranika tuženika isključivi uzrok prometne nezgode, jer se isti nije prije poduzimanja vožnje unatrag uvjerio da tu radnju može učiniti na siguran način, bez opasnosti za druge sudionike u prometu, dok tužitelj svojom vožnjom nije prekršio odredbu čl. 57. st. 4. ZOSPC-a.

9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 1068., odredbu čl. 1069. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje u tekstu: ZOO), odlučuje kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

10. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te je za istu prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Naime, kako iz pisanog nalaza vještaka i usmene dopune tog nalaza (listovi 74 i 75 spisa) proizlazi da je prema oštećenjima na vozilima, teretno vozilo osigurano kod tuženika, udarilo u prednji lijevi dio vozila tužitelja, koje je ušlo na prioritetni kolnik ulice … za oko 0,6 m, te da je dinamika prometne nezgode, opisana po tužitelju, moguća i da druge varijante niti nema, dok iz iskaza vozača osiguranika tuženika D. P. proizlazi da je prije vožnje unatrag teretno vozilo bilo zaustavljeno i da vozilo tužitelja prije nezgode nije vidio, jer ga iz svog vozila nije mogao vidjeti, to je pravilno prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu tužitelja, te je utvrdio da je u času skretanja vozila tužitelja na cestu s prednošću prolaza, predmetno teretno vozilo na toj cesti bilo zaustavljeno, da bi potom vožnjom unatrag naletjelo na vozilo tužitelja koje se u tom času već zaustavilo na kolniku.

12. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, neosnovano žalitelj smatra da je tužitelj prekršio odredbu čl. 57. st. 4. ZOSPC-a, citiranog u prvostupanjskoj presudi.

13. Budući da iz iskaza tužitelja i svjedoka D. P. suglasno proizlazi da je neposredno prije prometne nezgode teretno vozilo bilo zaustavljeno na kolniku ulice … na oko 3 metra nakon raskrižja sa sporednom cestom iz koje je vozilom dolazio tužitelj, te prema prethodno navedenom – vozilo tužitelja ušlo u raskrižje sa cestom s prednošću prolaza u trenutku kada je teretno vozilo, osigurano kod tuženika, još bilo zaustavljeno, dakle, nije bilo u kretanju prioritetnim kolnikom, to tužitelj svojom vožnjom nije prekršio odredbu čl. 57. st. 4. ZOSPC-a jer je tom odredbom propisana prednost prolaska u odnosu na vozila koja su u kretanju prioritetnim kolnikom i nailaze na raskrižje sa sporednom cestom, pa kako u trenutku ulaska vozila tužitelja na prioritetnim kolnik, prioritetnim kolnikom se vozilo, osigurano kod tuženika, nije kretalo, već je stajalo, neosnovani su svi žalbeni navodi u tom pravcu.

14. Nadalje, odredbom čl. 43. st. 1. ZOSPC-a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (kao što je između ostalog, vožnja unatrag) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, dok je odredbom čl. 43. st. 2. ZOSPC-a određeno da prije započinjanja radnje iz stavka 1. tog članka, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

15. Budući da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je vozač teretnog vozila pogledom u desni vanjski retrovizor mogao na vrijeme uočiti vozilo tužitelja, te je kočenjem i zaustavljanjem vozila mogao izbjeći nalet, to je upravo nepropisna vožnja osiguranika tuženika i kršenje navedenih citiranih zakonskih odredaba, isključivi uzrok ove prometne nezgode.

16. Neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da je tužitelj s obzirom na to da su se na prioritetnim kolniku izvodili radovi, "mogao uočiti mogućnost da se u takvim okolnostima za potrebe radova vozilo kreće unatrag", te vozilo tuženika propustiti jer se kretalo glavnom cestom, i to iz razloga što je tužitelj ušao u raskrižje dok je teretno vozilo bilo zaustavljeno, a iz fotoelaborata i zapisnika o očevidu ne proizlazi da bi na prioritetnom kolniku postojali znakovi da se izvode radovi, niti to proizlazi iz iskaza vozača teretnog vozila, dok je odredbom čl. 10. st. 1. ZOSPC-a između ostalog propisano da se dio ceste na kojem se izvode radovi mora vidljivo obilježiti i na njemu se moraju osigurati drugi sudionici u prometu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, pa tužitelj prilikom ulaska na prioritetni kolnik, s obzirom na sve navedene okolnosti, nije mogao očekivati unatražno kretanje teretnog vozila, a kako to smatra žalitelj.

17. Kako u konkretnom slučaju nema suodgovornosti tužitelja, a čl. 1072. st. 1. ZOO- a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je visina štete nesporna, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Budući da žalitelj odluku o troškovima određeno ne pobija, odnosno ne navodi konkretno razloge zbog kojih smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a ovaj sud na povrede materijalnog prava u odnosu na trošak postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), odluka o troškovima postupka ostaje neizmijenjena, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, a kako tužitelj sa žalbom nije uspio, također je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. lipnja 2022.

S u d a c:

Amanda Snoj, v.r.