Poslovni broj: 14 UsI-532/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: V. P. iz O., …, OIB;

…, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. O., odvjetnik u S.,

…, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, Split, kojeg zastupa opunomoćenik D. J., dipl. pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi udaljenja iz službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 3. lipnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 13. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split KLASA: UP/ll-114-04/22-03/6, URBROJ: 511-01-158-22-4 od dana 22. veljače 2022. i da se poništi prvostupanjsko upravno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske Broj: 511-12-01-10-14/2022 od dana 4. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S. KLASA: UP/ll-114-04/22-03/6, URBROJ: 511-01-158-22-4 od dana ..., tužitelj je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave s.-d. Broj: 511-12-01-10-

14/2022 od dana ..., u bitnom, naveo da protivno utvrđenju tuženika,

ističe kako sama činjenica da bi temeljem provedenog kriminalističkog istraživanja Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta bilo utvrđeno da postoji osnovana sumnja da bi tužitelj radnjom činjenično opisanom u obrazloženju osporenog rješenja počinio težu povredu službene dužnosti, i to zlouporabu položaja u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, opisane i propisane u čl. 96. toč. 3. i 7. Zakona o policiji bez da se obrazloži činjenični opis djela za koje se tereti tužitelja da u odnosu na postavljenu pravnu kvalifikaciju ne može predstavljati dostatan osnov za utvrđenje da bi ostanak u službi policijskog službenika štetio interesima službe. Štoviše, pri tome se tuženik niti ne očituje na činjenicu da se u rješenju o čijem je pobijanju odlučivao tuženik navodi da će udaljenje iz službe trajati dok se protiv tužitelja vodi disciplinski postupak, dok se u pobijanom rješenju ne navodi da je disciplinski postupak uopće pokrenut, a iz čega proizlazi proturječje između navoda rješenja koja su u provedenom postupku donijeli prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pa da se pobijano rješenje već i iz samog ovog razloga ukazuje nezakonitim. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja da se drugostupanjsko tijelo niti ne očituje na cijeli niz žalbenih prigovora tužitelja kojima je osporena zakonitost prvostupanjskog rješenja, a pri čemu se osobito ukazuje da bi iz pobijanog rješenja proizlazilo da prvostupanjsko tijelo ima diskrecijske ovlasti da u odnosu na identične pravne situacije odluči da li činjenica postojanja osnovane sumnje u počinjenje disciplinske povrede predstavlja štetu za interese službe ako se policijski službenik za vrijeme trajanja eventualnog postupka nalazi u službi. Iz navedenog neprijeporno proizlazi da je na opisani način odlukom tuženika povrijeđeno i tužiteljevo pravo na pravično suđenje kroz pravo na pristup sudu i jednakost građana u postupcima pred sudovima kao temeljno ljudsko Ustavno i Konvencijsko pravo zaštićeno odredbama čl. 11. 6. Europske Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno navedenom, da je razvidno da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja došlo do povrede poštovanje odredaba postupka, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i izveden pogrešan zaključak glede utvrđenog činjeničnog stanja pa da se predlaže sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana ... opunomoćenik tužitelja naveo je da ustraje u svemu izloženom i predloženom u tužbi. U odnosu na navade iz odgovora na tužbu da se protivi istima u cijelosti te da ističe kako je iz navoda odgovora razvidno da je pobijana odluka donijeta prije nego što je uopće pokrenut disciplinski postupak do okončanja kojeg bi ista trebala trajati. S obzirom na privremeni karakter donijete odluke, koja se donosi kao žurna odluka, da se sudu skreće pozornost da je od dana donošenja iste odluke u prvom stupnju proteklo četiri mjeseca pa da je razvidno da je tuženik imao dostatno vremena provesti postupak protiv tužitelja pa da se iz tog razloga ima poništit pobijana odluka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj u tužbi u bitnome ponavlja prigovore koje je isticao u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, a koje da je tuženik detaljno, jasno i argumentirano odbio pa da se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela. Suprotno navodima tužitelja, da je donositelj osporenog rješenja detaljno naveo činjenični opis djela kojeg je podveo pod odgovarajuću pravnu kvalifikaciju teže povrede službene dužnosti. Načelnik Policijske uprave s.-d. da je tužitelja, temeljem čl. 112. st. 3. Zakona o policiji, udaljio iz službe prije pokretanja disciplinskog postupka, koji postupak da je potom pokrenuo podnošenjem zahtjeva broj: …

od dana ... Drugostupanjsko javnopravno tijelo da je odgovorilo na

sve žalbene navode tužitelja, a isti da nije u tužbi niti precizirao na koje žalbene prigovore mu nije odgovoreno. U sudskoj praksi da je zauzeto jedinstveno (ustaljeno) stajalište da je postojanje osnovane sumnje u počinjenje teže povrede službene dužnosti dostatan razlog za udaljenje iz službe policijskog službenika ako bi njegov ostanak u službi, dok traje disciplinski postupak, mogao štetiti interesima službe. Dakle, da se ne traži dokazivanje da bi ostanak u službi štetio, već da bi mogao štetiti interesima službe. Ovlast je nadležnog rukovoditelja da procijeni u svakom konkretnom slučaju da li bi ostanak u službi osnovano sumnjivog počinitelja mogao štetiti interesima službe, što da je načelnik PU s.-d. učinio i da je zato donio rješenje o udaljenju iz službe, navodeći činjenične i pravne razloge za to. Slijedom navedenog da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana ... naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu, da se protivi tužiteljevim navodima, da

predlaže odbiti tužbu kao neutemeljenu te da ističe da činjenica kako je disciplinski postupak u tijeku nije pravni temelj za poništavanje osporenog rješenja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S. KLASA: UP/ll-114-04/22-03/6, URBROJ: 511-01-158-22-4 od dana ... odbijena je žalba V.

P., ovdje tužitelja, protiv rješenja o udaljenju iz službe broj: … od dana ..., donesenog od strane načelnika Policijske uprave

s.-d., kao neosnovana, a kojim rješenjem je policijski službenik V. P., ovdje tužitelj, privremeno udaljen iz službe s danom ...,

određeno je da je dužan vratiti službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo za vrijeme privremenog udaljenja iz službe, a ako ih ne vrati da će mu se oduzeti, da mu za vrijeme udaljenja iz službe pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden u radu te da udaljenje iz službe traje do okončanja postupka zbog teže povrede službene dužnosti.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je dana ... održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Odredbom čl. 112. st. 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: Zakon) propisano je da će ministar ili nadležni rukovoditelj rješenjem udaljiti iz službe policijskog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije ili protiv kojeg je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji. Stavkom 2. istog članka propisano je da se policijski službenik može udaljiti iz službe i ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe. Stavkom 3. istog članka propisano je da ministar ili nadležni rukovoditelj, može udaljiti iz službe policijskog službenika i prije nego što je protiv njega pokrenut disciplinski postupak, pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka, u kojem slučaju se u roku od 8 dana od dana udaljenja mora pokrenuti disciplinski postupak. Stavkom 4. istog članka propisano je da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti.

11. Naime, uvidom u spis tuženog tijela nesporno je utvrđeno da je na temelju kriminalističkog istraživanja Uprave kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta S., utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je policijski službnik V. P., ovdje tužitelj, počinio teže povrede službene dužnosti i to zlouporabu položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi te nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, a koje su opisane u čl. 96. toč. 3. i 7. Zakona o policiji.

12. Kraj gore iznesenog nespornog utvrđenja ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno primijenio ovlast udaljenja iz službe, a tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja, jer postoji osnovana sumnja da je tužitelj kršenjem zakona počinio težu povredu službene dužnosti pa bi ostanak službenika u službi zbog toga mogao štetiti interesima službe. Činjenica osnovane sumnje u počinjenje teže povrede službene dužnosti koja je takvog karaktera da bi daljnji ostanak u službi policijskog službenika mogao štetiti interesima službe, dostatan je razlog za donošenje rješenja o udaljenju iz službe, čime se ne prejudicira odgovornost policijskog službenika u disciplinskom postupku (takav stav zauzet je i u sudskoj praksi). Stoga, ovaj Sud drži da je tuženik na valjan način obrazložio razloge uslijed kojih je tužitelj udaljen iz službe, da je odgovorio na sve tužiteljeve žalbene navode dajući argumentirano i na zakonu osnovano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

13. Uvidom u spis tuženog tijela utvrđeno je i da je protiv suspendiranog službenika V. P., ovdje tužitelja, pokrenut disciplinski postupak zahtjevom od dana ... (što je izričito i navedeno u osporenom rješenju tuženika),

a kako je gore citiranom odredbom čl. 112. st. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o policiji, predviđena mogućnost da se policijskog službenika udalji iz službe i prije pokretanja disciplinskog postupka, ukoliko se isti pokrene u roku od … dana (što je ovdje nesporno i učinjeno) i ukoliko se, prema ocjeni načelnika radi o težoj povredi službene dužnosti koja je takvog karaktera da bi daljnji ostanak u službi konkretnog policijskog službenika mogao štetiti interesima službe za vrijeme trajanja disciplinskog postupka protiv tužitelja, o čemu bi upravo ovdje i bila riječ i što je sve jasno i obrazloženo u osporenom rješenju tuženika.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužitelja izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora (da je disciplinski postupak trebalo okončati jer već traje četiri mjeseca pa da je to razlog da se tužba usvoji, da su tužitelja povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Europskom konvencijom o temeljnim ljudskim pravima i slobodama) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

15. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

16. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenik tužitelja popisao na ročištu kod ovog Suda dana ..., valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 13. lipnja 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Ž. O., odvjetniku u S., … uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Odjelu prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, Split uz zapisnik o objavi,

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.