Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-189/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. P. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12 i 56/15.
– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 28. travnja 2022., broj Kov-8/2022, u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog T. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem optužno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici odbilo je kao neosnovan prijedlog okrivljenog T. P. da se spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje izvješće o poligrafskom ispitivanju s mišljenjem PU zagrebačke – Sektor kriminalističke policije broj 10186/21 od 5. svibnja 2021. obavljeno s ispitanim T. P. (list 35. i 36. spisa) i nalaz i mišljenje psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja S. S. od 28. prosinca 2021. (list 188. do 218. spisa)
2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljeni T. P. po branitelju Z. S., odvjetniku u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati njegov prijedlog i iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje naprijed navedeno izvješće o poligrafskom ispitivanju kao i psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje žrtve.
3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) prije sjednice vijeća spis je bio dostavljen državnom odvjetniku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno stavu žalitelja ispravno je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji izvješće o poligrafskom ispitivanju okrivljenika budući da to izvješće ne predstavlja dokaz i ono ne može biti izvor saznanja o činjenicama koje su predmet dokazivanja, a s tim u vezi treba navesti da sadržaj tog izvješća ima spoznajnu vrijednost u okviru poduzetih kriminalističkih radnji na temelju kojih policijski službenici prikupljaju podatke o mogućem počinitelju kaznenog djela.
5. Uostalom, i sam okrivljenik u žalbi navodi da izvješće o poligrafskom ispitivanju nije dokaz u kaznenom postupku pa u tom slučaju to izvješće ne može tretirati kao nezakoniti dokaz da bi se u skladu s člankom 10. ZKP/08. primijenila pravila o izdvajanju takvih dokaza iz spisa, pa stoga sama činjenica da se to izvješće nalazi u spisu, na što žalitelj upire u žalbi, nije relevantna.
6. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji nalaz i mišljenje kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja žrtve S. S..
7. U članku 311. stavku 1. ZKP/08., propisano je da se za vještaka ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, a ni osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, a ako je uzeta, njezin nalaz i mišljenje ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.
8. Kako žalitelj u svom prijedlogu, a tako ni u žalbi nije niti naveo da bi zbog nekog od prethodno navedenih zakonskih razloga psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje žrtve S. S. koje su poduzeli prim.dr.sc. S. C., stalna sudska vještakinja za psihijatriju, i V. L.-Repić, stalna sudska vještakinja za psihologiju, bio nezakoniti dokaz, njegov prijedloga za izdvajanje tog nalaza i mišljenja nije osnovan.
9. Što se tiče samog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenje žrtve S. S., ono je određeno budući da joj je, na temelju medicinske dokumentacije, utvrđen poremećaj ličnosti te je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, a kako bi se utvrdilo da li je psihopatologija u strukturi njezine ličnosti eventualno utjecala na to da izmišlja događaje (konfabulacija), dakle, da nije sposobna objektivno iskazivati.
10. U kontekstu naprijed iznesenog za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva tvrdnja okrivljenika da iz psihologijsko-psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da su vještakinje zaključile da je svjedočki iskaz žrtve S. S. vjerodostojan, jer tu ocjenu dokaza može dati samo sud nakon provedenog postupka, a kako to nesporno proizlazi iz njihova zaključka, vještakinje su utvrdile samo to da je žrtva sposobna dati vjerodostojan iskaz, što je bitna razlika jer time njezin iskaz nisu dovele u vezu s inkriminiranim događajem. Prema tome, ne stoji žalbena tvrdnja okrivljenika da mu je predmetnim vještačenjem narušeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i pravo na jednakost oružja.
11. Zbog svega prethodno iznesenog, budući da žalitelj svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a nije utvrđeno ni postojanje povreda zakona iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 2. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 13. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović,v.r.
