Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-340/2022-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika bolnice B., OIB: …, Bjelovar, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu 2.ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-306/2021-24 od 26. travnja 2022., dana 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 12 Pr-1092/2020-13 od 21. siječnja 2022., osim u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 6.714,28 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos, kako je pobliže navedeno u izreci te presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve do isplate.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.453,13 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žalbi se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi navodi da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da činjenica što Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije potpisao sindikat H., nije od utjecaja na osnovanost tužbe. Ukazuje na činjenicu da je dana 29. listopada 2013. Vlada R. H. sklopila Ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaće u javnom sektoru, zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te se svi propisi kao i svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji službi za obračun plaće ne mogu mijenjati, te ih tuženik ni na koji način ne može izračunati ili provesti, već tuženik kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, dok se podaci o određenom zaposleniku – tužitelja uneseni u sustav prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zbog toga tuženik smatra kako nije točno da tuženik kao obveznik isplate plaće bio odgovoran za obračun i isplatu, jer tuženik ne obračunava plaću niti može utjecati na obračun koji vrši COP.

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila radnik tuženika,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

- da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužiteljici i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako to proizlazi iz navoda stranaka i obračuna dostavljenog po tuženiku.

- da su Vlada RH i Sindikati1i to Sindikat 2, sindikat3 H., sindikat4, Sindikat5 H., sindikat6 H., sindikat7, sindikat8, te sindikat9 zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po sindikatu H. iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

- da je neodlučno što Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisnik Izmjena i dopuna, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja,

- da su navedene Izmjene i dopune unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom sindikatu H., što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune, pa su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali,

- da su navedene Izmjene i dopune zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016., međutim prema odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, pa je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

- da je ocjena suda što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a,

- da je prema službenim pokazateljima zavoda RH (na koje se članak III. poziva), tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto,

- da činjenica da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko COP, nije odlučna jer propust Vlade R. H. da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, a kojom odredbom je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Stoga, sud zaključuje da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Dodatka Sporazumu. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

14. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik u razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2017. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće. Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljici koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od zatraženih 6.714,28 kn.

15. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužitelja dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR što između stranaka nije sporno.

16. Na utvrđeno činjeno stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

17. Prema stajalištu ovog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26 listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. te svih njegovih Izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i TKU/10.

18. U prilog navedenom govori i činjenica da su Vlada RH i Sindikati 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, a kojim je pojašnjena primjena čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1., prema kojem su uvjeti za provedbu osnovice na temelju odredbe čl. III. istih izmjena ispunjeni krajem 2015., početkom primjene od siječnja 2016.

19. Nije osnovana tvrdnja tuženika da se kolektivni ugovor ne primjenjuje na tuženika jer sindikat H. nisu ga potpisali, budući da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora. Osim toga, niti jedan od potpisnika a ni sindikat H. koji je sudjelovao u sklapanju Temeljnog kolektivnog ugovora i parafirao Izmjene i dopune Sporazuma u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Temeljenog kolektivnog ugovora, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

20. Ni okolnost da tuženika nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati način obračuna i isplate plaće, koju za tuženika kao javnu ustanovu, sukladno Odluci Vlade RH o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i dr., vrši COP, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Ovo stoga što se pozivom na podzakonski akt ne može umanjiti plaća na koju radnik ima pravo po zakonu.

21. Prema tome, kako su za razdoblje od veljače 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članak III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće od veljače 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. iznosi 6.714,28 kn bruto s mjesečnim iznosima navedenim u stavku prvom izreke, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama.

22. Ovdje valja dodati da je Vlada R. H. na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

23. No, kako je odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena i dopuna Sporazuma trajala do 26. siječnja 2017., a ista predstavlja za tužitelja povoljnije pravo, to mu pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

24. Budući da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio u skladu s naprijed navedenim propisima, valjalo je odbiti žalbu tuženika.

25. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl 29. ZOO-a kad je tuženika obvezao na isplatu zatezne kamate. Naime, prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR- a plaća isplaćuje najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, ako drukčije nije uređeno kolektivnim ugovorom, pa tužitelju na svaki pojedini iznos razlike plaće pripada zatezna kamata za razdoblje od 16. mjesecu do isplate.

26. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi osim u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. lipnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara