Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-63/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja B. plus d.o.o., OIB: ..., D., S. I. K. 1a, protiv tuženika O. Č., OIB: ..., Č., M. G. 1, kojeg zastupa H. G., OIB: ..., odvjetnik u O., I. G. 36b, radi stjecanja bez osnove (vps 132.480,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 13. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. Č., OIB: ..., Č., M. G. 1, isplatiti tužitelju B. plus d.o.o., OIB: ..., D., S. I. K. 1a, iznos od 132.480,00 kuna (stotridesetdvijetisućečetiristoosamdesetkuna) sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.674,80 kn (tisućušestosedamdesetčetirikune i osamdesetlipa) sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako je tuženik 7. siječnja 2020. donio Rješenje kojim je pod toč. 2 tužitelju utvrdio obvezu plaćanja naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta na području O. Č. za 2020. i to za 552 motorna i priključna vozila ukupne mase prekoračenja od 15 do 19 tona preko dozvoljene mase od 7,5 tona u ukupnom iznosu od 132.480,00 kn, koje rješenje je doneseno na temelju Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 1. Odluke o visini naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta od 7. studenog 2019., a predmetnu Odluku donio je općinski načelnik na temelju čl. 23. st. 5. Odluke o nerazvrstanim cestama O. Č. od 9. kolovoza 2019. Dalje navodi kako je 9. siječnja 2020. tuženiku isplatio navedenu naknadu, a 29. studenog 2021. Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj: Usoz-83/20-7 ukinuo je čl. 13., čl. 14., čl. 23. st. 4., 5., 6., 7., i 8., čl. 24. i čl. 25. Odluke o nerazvrstanim cestama O. Č. od 9. kolovoza 2019., a u kojoj presudi je navedeno i kako je podnositelj zahtjeva, odnosno Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, 9. lipnja 2020. donio Odluku o obustavi od primjene osporavane Odluke u dijelu koji se osporava i u upravnom sporu. Tužitelj navodi kako je Odluka o visini naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta nezakonita te se poziva na čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, odnosno navodi kako je naknada iz Rješenja o utvrđenju naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta utvrđena na temelju Odluke o visini naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta, koja je donesena na temelju ukinutog čl. 23. st. 5. Odluke o nerazvrstanim cestama, tj. na temelju osnove koja je kasnije otpala te od tuženika potražuje iznos od 132.480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, odnosno kako rješenje o naknadi kao pravna osnova po kojem je naknada naplaćena nije otpala, odnosno kako rješenje o naknadi nije pravomoćno poništeno, ukinuto ili na drugi način stavljeno izvan snage. Nadalje, tuženik se u rješenju o naknadi nije niti pozvao na Odluku o nerazvrstanim cestama, nego je naznačen čl. 23. iste odluke, a koja u potpunosti nije ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno tuženik navodi kako obveza tužitelja i dalje egzistira, obzirom je čl. 23. st. 1. do 3. Odluke o nerazvrstanim cestama i dalje na snazi i neovisno o tome što je ukinut čl. 23. st. 5. Odluke o nerazvrstanim cestama, Odluka o visini naknade nije bila predmet osporavanja. Tuženik dalje navodi kako je općinsko vijeće tuženika prije donošenja predmetne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donijelo Odluku o prekomjernoj uporabi nerazvrstanih cesta od 24. srpnja 2020., a prema kojoj Odluci je visina naknade neizmijenjena u odnosu na Odluku o visini naknade od 7. studenog 2019. Također, tuženik je naveo i kako je tužitelj bio dužan na temelju čl. 87. Zakona o upravnim sporovima u roku od 3 mjeseca podnijeti zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke javnopravnom tijelu, a što isti nije učinio.

3. U dokaznom dijelu postupka Sud je izvršio uvid u Rješenje O. Č., Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove i poljoprivredno zemljište, KLASA: UP/I-340-01/19-01/0002, UR.BROJ: 2100/05-04-20-3 od 7. siječnja 2020. (str. 5-6 spisa), Odluku o visini naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta O. Č., Općinskog načelnika, KLASA: 340-01/19-01/0006, UR.BROJ: 2100/05-02-19-1 od 7. studenog 2019. (str. 7-10 spisa), izvod sa računa tužitelja (str. 11 spisa), Odluku o nerazvrstanim cestama O. Č. ("Službeni glasnik O. Č." broj: 6/2019) (str. 12-23 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-83/20-7 od 29. studenog 2021. (str. 24-29 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: P-129/2020-5 od 3. srpnja 2020. (str. 30-35 spisa) i "Službeni glasnik O. Č." broj: 8/2020 od 27. srpnja 2020. (str. 43- 52 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice kako je tuženik donio Rješenje od 7. siječnja 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta na području O. Č. za 2020. u iznosu od 132.480,00 kn (str. 5-6 spisa), kako je navedeno rješenje doneseno, između ostalog, i na temelju čl. 1. Odluke o visini naknade za prekomjernu uporabu nerazvrstanih cesta O. Č., Općinskog načelnika, KLASA: 340-01/19-01/0006, UR.BROJ: 2100/05- 02-19-1 od 7. studenog 2019. (str. 7-10 spisa) te kako je predmetna Odluka donesena na temelju čl. 23. Odluke o nerazvrstanim cestama O. Č.. ("Službeni glasnik O. Č." broj: 6/2019) (str. 12-23 spisa).

6. Nesporno je i kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usoz-83/20-7 od 29. studenog 2021. (str. 24-29 spisa), kojom je ukinuo čl. 13., čl. 14., čl. 23. st. 4., 5., 6., 7. i 8., čl. 24. i čl. 25. Odluke o nerazvrstanim cestama O. Č. ("Službeni glasnik O. Č.", 6/19, 5/20 i 7/20).

7. Među parničnim strankama također nije sporno kako je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 132.480,00 kn, a što je također razvidno i iz izvoda sa računa tužitelja (str. 11 spisa) te kako je tuženik donio Odluku o prekomjernoj uporabi nerazvrstanih cesta od 24. srpnja 2020., a prema kojoj je visina naknade neizmijenjena u odnosu na Odluku o visini naknade od 7. studenog 2019. (str. 43-52 spisa).

8. Također je nesporno kako tužitelj nije podnio zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke javnopravnom tijelu.

9. Sporna je činjenica ima li tužitelj pravo na povrat stečenog bez osnove, obzirom tuženik tijekom postupka navodi kako rješenje o naknadi, kao pravna osnova po kojem je naplaćena naknada, nije otpala, odnosno i dalje egzistira.

10. Čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3. istog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a na temelju osnove koja je kasnije otpala i to na način da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo, između ostalog, čl. 23. st. 4., 5., 6., 7. i 8. Odluke o nerazvrstanim cestama O. Č., iz razloga što su isti bili nezakoniti.

12. Iako je tuženik tijekom postupka istaknuo kako presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nisu ukinuti st. 1. do 3. čl. 23. Odluke o nerazvrstanim cestama, sud je utvrdio kako je pravna osnova otpala, obzirom je, a kao što je već i navedeno, Visoki upravni sud ukinuo čl. 23. st. 5. i 6. predmetne Odluke.

13. Naime, iz presude Visokog upravnog suda proizlazi kako Odluku o nerazvrstanim cestama donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a ne izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, kao što je to ovdje slučaj, te kako rješenje na temelju kojeg je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika nije doneseno u skladu sa zakonom, odnosno kako isto ne donosi Jedinstveni upravni odjel O. Č., nego rješenje o prekomjernoj uporabi javne ceste izdaje javna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar.

14. Tuženik je tijekom postupka tvrdio kako je tužitelj na temelju čl. 87. Zakona o upravnim sporovima bio dužan u roku od 3 mjeseca podnijeti zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke javnopravnom tijelu te kako tužitelj tu radnju nije poduzeo.

15. Čl. 87. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17) propisano je kako podnositelj zahtjeva iz čl. 83. st. 1. predmetnog Zakona ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom javnopravnom tijelu za izmjenu pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes odgovarajućom primjenom odredaba o obnovi upravnog postupka u roku od tri mjeseca od dana objave presude u "Narodnim novinama", dok je čl. 83. st. 1. istog Zakona propisano kako postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa te kako se zahtjev podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke.

16. U konkretnom slučaju, odnosno uvidom u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usoz-83/20-7 od 29. studenog 2021. utvrđeno je kako je podnositelj zahtjeva Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja (sada: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine), odnosno utvrđeno je kako tužitelj nije podnositelj zahtjeva pa su tuženikovi navodi neosnovani.

17. Čl. 1115. ZOO-a propisano je kako kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva pa je sud tuženika obvezao na podmirenje utuženog potraživanja zajedno sa zateznim kamatama i to od dana podnošenja tužbe.

18. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), a visina istih odmjerena je prema odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19 i 92/21).

19. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.674,80 kn, odnosno priznao mu je trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 837,50 kn (Tar. br. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 837,50 kn (Tar. br. 2. t. 1.).

20. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. lipnja 2022.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.