Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: 66 P-699/2021-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja D.B., OIB …., iz B., ., zastupan po pun. S. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika N.H.B. d.d. Z., . OIB: ., (ranije S. d.d. Z.), zastupan po pun. R. Ž., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. i P.iz Z.a, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. svibnja 2022., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 13. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 213865 zaključenog dana 22.01.2008. između tužitelja D.B.a kao korisnika kredita i V. d.d. Z., pravnog prednika tuženika S. d.d. Z., koji je 23.01.2008. ovjeren kod javnog bilježnika D.D. pod brojem OV-1017/2008, a koja u:
- čl. 1. glasi: „...CHF...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.“;
- čl. 2. st. 1. glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“;
- čl. 2. st. 4. glasi: „Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“;
- čl. 4. glasi: „Valutna klauzula: Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“;
- čl. 8. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“;
- čl. 11. st. 2. glasi: „Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“;
- čl. 11. st. 5. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora...Ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora... ugovorene strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.“.
II. N a l a ž e s e tuženiku N.H.B. d.d. Zagreb, OIB: …., da tužitelju D.B., OIB ….
isplati
iznos
od
ukupno
27.666,59
kn
(dvadesetsedamtisućašestošezdesetšestkunaipedesetdevetlipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na:
- iznos od 247,50 kn od 01.04.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 99,47 kn od 01.05.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 62,95 kn od 01.06.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 51,96 kn od 01.07.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 102,22 kn od 01.08.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 61,99 kn od 01.09.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 81,50 kn od 01.10.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 38,57 kn od 01.11.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 113,60 kn od 01.12.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 75,89 kn od 01.01.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 96,07 kn od 01.02.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 1.711,94 kn od 01.04.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 121,93 kn od 01.05.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 147,98 kn od 01.06.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 257,35 kn od 01.07.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 188,76 kn od 01.08.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 284,85 kn od 01.09.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 258,71 kn od 01.10.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 340,86 kn od 01.11.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 283,47 kn od 01.12.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 352,95 kn od 01.01.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 389,03 kn od 01.02.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 344,08 kn od 01.03.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 382,91 kn od 01.04.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 326,96 kn od 01.05.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 439,04 kn od 01.06.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 473,58 kn od 01.07.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 532,96 kn od 01.08.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 562,90 kn od 01.09.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 447,03 kn od 01.10.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 439,23 kn od 01.11.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 482,09 kn od 01.12.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 452,45 kn od 01.01.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 521,72 kn od 01.02.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 536,09 kn od 01.03.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 476,07 kn od 01.04.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 487,58 kn od 01.05.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 538,98 kn od 01.06.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 483,71 kn od 01.07.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 484,51 kn od 01.08.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 508,41 kn od 01.09.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 451,86 kn od 01.10.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 521,50 kn od 01.11.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 489,14 kn od 01.12.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 479,20 kn od 01.01.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 441,06 kn od 01.02.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 534,87 kn od 01.03.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 475,30 kn od 01.04.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 464,59 kn od 01.05.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 432,67 kn od 01.06.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 469,60 kn od 01.07.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 427,34 kn od 01.08.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 446,10 kn od 01.09.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 501,52 kn od 01.10.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 494,28 kn od 01.11.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 469,86 kn od 01.12.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 476,86 kn od 01.01.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 516,23 kn od 01.02.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 495,57 kn od 01.03.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 533,76 kn od 01.04.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 481,36 kn od 01.05.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 470,23 kn od 01.06.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 474,23 kn od 01.07.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 527,00 kn od 01.08.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 2.302,61 kn od 01.09.2014. pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtijeva u ukupnom iznosu od 5.046,89 kn sa zateznom kamatom koja teče na:
- iznos od 27,98 kn od 01.11.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 28,35 kn od 01.12.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 28,15 kn od 01.01.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 28,89 kn od 01.02.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 29,07 kn od 01.03.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 29,54 kn od 01.04.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 30,30 kn od 01.05.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 30,34 kn od 01.06.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 31,31 kn od 01.07.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 31,59 kn od 01.08.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 32,71 kn od 01.09.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 31,75 kn od 01.10.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 32,09 kn od 01.11.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 31,99 kn od 01.12.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 34,61 kn od 01.01.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 33,46 kn od 01.02.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 33,23 kn od 01.03.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 34,26 kn od 01.04.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 33,21 kn od 01.05.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 34,89 kn od 01.06.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 35,60 kn od 01.07.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 37,29 kn od 01.08.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 38,36 kn od 01.09.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 35,84 kn od 01.10.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 35,14 kn od 01.11.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 35,59 kn od 01.12.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 35,55 kn od 01.01.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,56 kn od 01.02.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,75 kn od 01.03.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,44 kn od 01.04.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,45 kn od 01.05.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,79 kn od 01.06.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,74 kn od 01.07.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,49 kn od 01.08.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,39 kn od 01.09.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 35,79 kn od 01.10.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,51 kn od 01.11.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,65 kn od 01.12.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 36,45 kn od 01.01.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 35,75 kn od 01.02.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,46 kn od 01.03.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,47 kn od 01.04.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,08 kn od 01.05.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 35,33 kn od 01.06.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 35,31 kn od 01.07.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 35,59 kn od 01.08.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 35,89 kn od 01.09.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,33 kn od 01.10.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,10 kn od 01.11.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,26 kn od 01.12.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 36,46 kn od 01.01.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,45 kn od 01.02.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,83 kn od 01.03.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,75 kn od 01.04.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,47 kn od 01.05.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,40 kn od 01.06.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,42 kn od 01.07.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 36,70 kn od 01.08.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 37,01 kn od 01.09.2014. pa sve do isplate;
- iznos od 1.352,56 kn od 01.03.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 11,69 kn od 01.04.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 124,41 kn od 01.11.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 6,38 kn od 01.12.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 63,11 kn od 01.01.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 102,47 kn od 01.02.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 1.342,11 kn od 01.04.2009. pa sve do isplate.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.765,84 kn (osamtisućasedamstošezdesetpetkunaiosamdesetčetirilipe) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 13. lipnja 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od
1.566,16 kn o d b i j a ;
r i j e š i o j e
O d b i j a s e prigovor tuženika mjesne nenadležnosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika V. d.d. dana 22.01.2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 213865 koji je potvrđen kod javnog bilježnika D. D. 23.01.2008. pod brojem OV-1017/2008, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.779,32 CHF na rok otplate kredita od 84 mjeseca.
1.1. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK znatno povećavali. Također, pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, sukladno čl. 2. navedenog Ugovora, bio je dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala sukladno odluci tuženika na njegovu štetu. S tim u svezi, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan dospijeća. Ističe kako je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.
1.2. Navodi da je tuženik, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) te uzevši u obzir i čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a obvezan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a sve to s obzirom kako su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.- 31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004.-31.12.2008.
1.3. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te odluka Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 03.9.2019.
1.4. Čl. 502.c ZPP-a propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15).
1.5. Kako kao laik ne raspolaže dovoljnim stručnim i ekonomskim znanjem da bi postavio točan specificirani zahtjev s navođenjem svakog pojedinog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, nakon predloženog provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika točno će specificirati tužbeni zahtjev.
1.6. Sukladno navedenome te uzevši u obzir čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) kojim je propisano kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, kao i uzevši u obzir ostale gore navedene zakonske odredbe, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22.07.2021. prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Osijeku – Stalne službe u Valpovu zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Člankom 11.4. Ugovora o kreditu br. 213865, sklopljenog 22.1.2008., ovjerenog od javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-1017/2008 ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora. čl. 70. ZPP-a dozvoljava strankama prorogaciju mjesne nadležnosti, osim ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost. Naime, ugovor o prorogaciji, odnosno sporazum o mjesnoj nadležnosti (arg. ex. čl. 70. ZPP-a) ujedno je i ugovor o isključivanju zakonom određene nadležnosti. Stoga, s obzirom da u konkretnom slučaju nije propisana isključiva mjesna nadležnost, valjan je sporazum o mjesnoj nadležnosti te je jedino i isključivo, u ovoj pravnoj stvari, mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu kao stvarno nadležan prvostupanjski sud. Poziva se na odluku Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-409/09-2 od 29.04.2009. i Vrhovnog suda RH br. Grl 238/12-2 od 02.04.2012.
2.1. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.
3. U podnesku od 13.10.2021. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika navodeći da su svi navodi tuženika promašeni s pravne strane s obzirom da se ovaj postupak temelji na pravomoćnoj sudskoj odluci temeljem – restitucija proizašla iz tuženikovog stjecanja bez osnove radi ništetnosti dijela ugovora. Ističe kako se temeljem čl. 320. st. 1. ZOO-a nejasne odredbe ugovora, a odredba u čl. 11. Ugovora o kreditu je očito nejasna, tumače u korist suprotne strane koja nije pripremala sadržaj ugovora, stoga je evidentno kako se unaprijed otisnuti sadržaj ugovora s nizom nejasnoća iste odredbe treba tumačiti u korist tužitelja koji je kao fizička osoba definitivno slabija i neuka strana naspram tuženika. Nadalje, a sukladno čl. 59. ZPP-a iz kojeg proizlazi kako je i općemjesno nadležan sud poslovne jedinice u kojoj je ugovor zaključen (ugovor zaključen u poslovnici u Osijeku), evidentno da je spor proizašao iz poslovanja navedene poslovne jedinice tuženika, a također iz zadnje stranice ugovora je evidentno kako je isti Ugovor potvrđen tj. pojašnjen tužitelju putem javnog bilježnika čije je sjedište također u Osijeku. Poziva se na rješenje VSRH od 18.06.2007. br. Grl-225/2007.
3.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 03.02.2022. specificirao je tužbeni zahtjev pod. toč. 2. tužbe opisano kao u st.II. izreke presude.
4. Sud je u dokaznom postupku saslušao vještakinju te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
5. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su tužitelj i pravni prednik tuženika V. d.d. dana 22.01.2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 213865 koji je potvrđen kod javnog bilježnika D. D. 23.01.2008. pod brojem OV-1017/2008;
- da je tuženik tužitelju odobrio kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.779,32 CHF prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora);
- da je odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora propisano da je redovna kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a st. 4 propisano je da redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora;
- da je odredbom čl. 4. Ugovora propisano da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti;
- da je odredbom čl. 8. Ugovora propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća;
- da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora (čl. 11. st. 2. Ugovora);
- da su čl. 11. st. 5. Ugovora ugovorne strane suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora te ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora ugovorene strane obvezuju postupati po nastalim promjenama;
- da je kredit u cijelosti otplaćen.
6. Među strankama je prijeporno i to:
- da li je osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti;
- da li su ništetne navedene odredbe predmetnog ugovora o kamatnim stopama i valutnoj klauzuli;
- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnim stopama;
- da li je osnovan istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja.
7. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda te je takav prigovor, u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a neosnovan. Naime, citiranom zakonskom odredbom jasno je određeno da je za suđenje u sporovima protiv prave osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako je u konkretnom slučaju uvidom u ugovor o kreditu koji su tužitelj i pravni prednik S. d.d., a sada N.H.B. d.d. sklopili dana 22. siječnja 2008., evidentno je da su stranke Ugovor sklopile u Osijeku gdje je ovjeren po javnom bilježniku D. D.ć iz O..
7.1. Pod zaštitom istaknutog prigovor tuženika usmjeren na nenadležnost ovoga suda ne bi bio osnovan niti s obzirom da je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., a koja Direktiva je implementirana u Hrvatski pravni sustav, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, dalje ZZP))
7.2. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je i samim zakonom i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (čl. 50. st. 1. ZZP).
8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da tečajna razlika iznosi 27.666,59 kn, razlika kamata iznosi 2.044,16 kn, a kod prijevremene otplate kredita više je plaćena razlika 2.339,62 kn. Izračunati iznos razlike koja je više plaćena iznosi 29.710,75 kn i predstavlja razliku između više i manje plaćenih iznosa.
9. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok tuženik prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen, ali nema računski prigovor na nalaz i mišljenje.
10. Na ročištu održanom 11. svibnja 2022. tuženik je naveo da je došlo do statusnih promjena na strani tuženika rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt- 22/18434 od 14.4.2022. i ta promjena glasi "N.H.B. d.d." dok su ostali podaci nepromijenjeni.
10.1. Na istom ročištu sud je raspravnim rješenjem dopustio subjektivnu preinaku na strani tuženika tako da naziv tuženika glasi N.H.B. d.d. sa sjedištem u Zagrebu, a čemu se tužitelj i nije protivio.
11. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a na koji stranke nisu imale primjedbi.
12. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
13. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporna je odredba čl. 1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i odredba čl. 2. st. 1. i 4. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,50 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom.
14. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupovinu vozila pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 5,50 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.
15. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.
16. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP- a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.
17. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.
18. U čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje u tekstu ZOO), samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.
18.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.
19. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
20. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
21. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
22. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
23. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
24. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
25. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
26. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.
27. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
28. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
29. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
30. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužitelja, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.
31. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.
32. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
33. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i na važeću sudsku praksu vezanu za predmetne kredite, sud nije provodio dokaz saslušanjem tužitelja jer to nije bilo nužno s obzirom na odluku VSRH br. Rev-3142/18 od 19.03.2019. a prema kojoj je jasno navedeno da nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača u kojima se isti pozivaju na presudu donesenu u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.
34. Sud je prihvatio prigovor zastare potraživanja u odnosu na kamatno potraživanje jer sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022., odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno je utvrđena ništetnom u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te od tog dana počinje teći petogodišnji restitucijski zastarni rok, a koji je već protekao jer je tužba podnesena 15. lipnja 2021.
34.1. Stoga je sud tužitelja odbio s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi kamatnih stopa u iznosu od 2.044,16 kn.
35. Osim toga, sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi tečajne razlike u iznosu od 3.002,73 kn. Naime, vještakinja je u zaključku navela da ukupna tečajna razlika iznosi 27.666,59 kn (razlika između više i manje plaćenih iznosa), dok tužitelj potražuje samo pozitivnu tečajnu razliku u iznosu od 30.669,32 kn.
35.1. Naime, negativnu razliku valutnog tečaja treba uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita jer se tuženik tijekom postupka protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti te sukladno čl. 323.st.1. ZOO-a koji propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora (presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž-1077/20 od 2. veljače 2021.).
36. Stoga je sud odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 5.046,89 kn koji se sastoji od iznosa od 2.044,16 kn na ime kamatnih stopa te iznosa od 3.002,73 kn na ime tečajne razlike, opisano kao pod st. II. izreke presude.
37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.
38. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
39. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.
40. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 10.332,00 kn, a priznati su mu troškovi u iznosu od 9.707,00 kn koji se sastoje i to: iznosa od 1.000,00 kn na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), dva iznosa od po 1.000,00 kn na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od13.10.2021. i 03.02.2022. sve po Tbr.8/1. Tarife, dva iznosa od po 1.000,00 kn na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 29.10.2021. i 19.05.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 1.250,00 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 5.000,00 kn, iznosa od 2.500,00 kn na ime troškova vještačenja, iznosa od 330,00 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 627,00 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
40.1. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškove postupka u iznosu od 625,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife jer punomoćnik nije pristupio na ročište za objavu presude.
41. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn jer su isti nastali neovisno o omjeru uspjeha stranaka u postupku.
42. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 5.000,00 kn, a koji se sastoje i to: iznosa od 1.000,00 kn na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 1.000,00 kn na ime sastava obrazloženog podnesaka po punomoćniku od 09.05.2022., po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 1.000,00 kn na ime pristupa punomoćnika tuženika na ročišta održana 29.10.2021. i 11.05.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 1.000,00 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 4.000,00 kn.
43. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio sa 84,57 %, odn. sa 92,29 % (184,57/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 9.151,34 kn.
44. Tuženik je u parnici uspio s 7,71 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 385,50 kn.
45. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 8.765,84 kn (9.151,34 – 385,50 kn), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 1.566,16 kn odbio.
46. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu, 13. lipnja 2022.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
