Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž Ob-549/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene V. K. OIB: …, prebivališta S., zastupane po punomoćniku M. P. odvjetniku u odvjetničkom društvu M.&p. j.t.d.iz S., protiv tuženika-protutužitelja J. K. OIB: … prebivališta S., zastupanog po punomoćnici M. J. M. odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 241/2018-33 od 19. ožujka 2021., dana 13. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-241/2018-33 od 19. ožujka 2021. u dijelu pod točkom I i V izreke, u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke kao i u dijelu pod točkom VI izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 7.479,80 sa pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 241/2018-33 od 19. ožujka 2021. u dijelu pod točkom VI izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 7.479,80 kn do iznosa od 12.479,80 kn (za iznos od 5.000,0 kn) te sudi :

“Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos. “

III Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 67.276,37 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27.travnja 2018. g. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da u roku od 15 dana isplatiti tuženiku- protutužitelju iznos od 2.504,37 kn s kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a koja kamata teče:

- na iznos od 597,38 kn teče od 01. siječnja 2018. godine, dok se za više traženi iznos od 452,61 kn za siječanj 2018. protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

- na iznos od 839,40 kn teče počev od 01. veljače 2018. godine, dok se za više traženi iznos od 210,60 kn za veljaču 2018. protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- na iznos od 523,55 kn teče počev od 01. ožujka 2018. godine, dok se za više traženi iznos od 526,45 kn za ožujak 2018. protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

- na iznos od 544,03 kn teče počev od 01. travnja 2018. godine, dok se za više traženi iznos od 505,97 kn za travanj 2018. protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

te se odbija kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.050,00 kn sa svibanj 2018. s kamatom od 01. svibnja 2018. godine do isplate, kao i zahtjev za isplatom 1.050,00 kn za lipanj 2018. s kamatom od 01. lipnja 2018. g do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku protutužitelju iznos od 2.275,00 kn s kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% a koja na iznos od :

-2.100,00 kn teče od 01. veljače 2018.g. pa do isplate,

- 175,00 kn teče od 13. travnja 2018. pa do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku protutužitelju iznos od 159,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja kamata teče od 08.listopada 2020.g pa do isplate, dok se zahtjev za kamatama na taj iznos od 03.listopada 2020. do 08.listopada 2020. odbija kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim od tužiteljice-protutužene traži da mu u roku od 15 dana isplati iznos od 155,00 kn sa kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope nas tanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja kamata teče od 06.kolovoza 2018.g pa do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici-protutuženoj parnični trošak u iznosu od 12.479,80 kn zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) u dijelu pod točkom I, V i VI izreke kao i u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ,nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 27. prosinca 1980. u S. te da je u braku rođeno četvoro djece, sada punoljetne, te da je brak stranaka razveden rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob -368/18 od 8. svibnja 2018.

7. Također nije sporno da stranke i nadalje žive u stanu u … u S., a koji stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka i u pogledu kojeg je prvostupanjski sud u ovom postupku donio djelomičnu presudu na temelju priznanja s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

8. Nije sporno da je tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice sklopio Ugovor o osiguranju života tako da je 26.siječnja 1998. prihvatio Ponudu za osiguranje života a 12. ožujka 1998. je zaključio ugovor o osiguranju života na način da je ugovoren početak osiguranja 1. siječnja 1998. a istek osiguranja 1. siječnja 2018.

9. Nije sporno da je tuženiku osiguravajuće društvo isplatilo po isteku osiguranja osiguranu svotu u iznosu od 134.552,75 kn i to dana 4. siječnja 2018. te nije sporno da tuženik po primitku predmetnog iznosa nije tužiteljici-protutuženoj (dalje: tužiteljici) ništa isplatio s naslova predmetnog iznosa.

10. Međutim među strankama je sporno da li predmetni iznos a kojeg je tuženik primio s naslova police životnog osiguranja predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

11. Također sporno jest kada je došlo do faktičnog prekida bračne zajednice stranaka a budući da imovina koja je stečena nakon faktičnog prekida bračne zajednice ne predstavlja više njihovu zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu .

12. Tuženik ističe da okolnost da je tužiteljica i nakon faktičnog prekida bračne zajednice nastavila plaćati polovicu premije životnog osiguranja ne ovlašćuje tužiteljicu da traži polovicu osigurnine za slučaj doživljenja osiguranika iz police osiguranja života, već bi ista mogla imati samo obvezno pravni zahtjev prema tuženiku na vraćanje dijela kojeg je ona plaćala umjesto drugog .

13. Tuženik u bitnome ističe da je činjenica faktičnog prekida bračne zajednice odlučna činjenica a o kojoj sud izvodi pogrešan pravni zaključak da su stranke bile u ekonomskoj i bračnoj zajednici sve do 2015. što je u suprotnosti sa provedenim dokaznim postupkom te iskazom same tužiteljice kao i svjedoka (djece stranaka) koji iskazuju da je bračna zajednica trajala do 2008.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik 2008. godine odselio na selo te je dolazio u predmetni stan jednom mjesečno a u stan se vratio 2015 .godine međutim ni tada nije postojala bračna zajednica jer su imali odvojeno domaćinstvo,

-da je prije mirovine radila kao trgovac u trafici dok je tuženik radio kao konobar na brodu na način da je tri mjeseca radio a nakon toga bi bio nezaposlen i prijavljen na HZZ-u,

-da je imala punomoć na njegovom računima te je isključivo ona vodila brigu o kućanstvu i djeci te navodi da su zbog zdravstvenih problema tuženika (začepljenje vena) kao i brige za četvoro djece i prirode njegovog posla zajednički odlučili da tuženik zaključi policu životnog osiguranja te da svaki plaća polovicu iznosa premije a ukupno je premija iznosila 600,00 kn mjesečno, te su se premije isplaćivale iz njihovih zarada,

-da je dok je tuženik boravio na selu isti njoj poslao 1.000,00 eur-a za podmirenje troškova te je izdvojila dio koji bi iznosio polovicu premije za cijelu godinu,

-da joj tuženik nakon što je primio po isteku ugovora osiguranu svotu ništa nije dao a za troškove režija su se dogovorili da ona doprinosi određenu svotu od 156,00 kn a da se ostalo podijeli na njih petoro odnosno njih dvoje i njihovo troje djece dok su djeca s njima živjela a što je tuženik i podmirivao,

-da je imala punomoć na njegovim računima,

-da iz iskaza tuženika u bitnom proizlazi da je početkom 2013. došlo do prekida bračne zajednice od stola i postelje te od tada nemaju zajedničke financije,

-da nikada nije iselio iz stana već je povremeno boravio na selu po tjedan dana, a zatim bi se vraćao kući gdje bi stanovao idućih 15 dana i tako naizmjenično,

-da je tužiteljica imala punomoć po njegovim računima do 2013. te je tužiteljica plaćala režijske troškove kao i premije osiguranja a on bi joj davao na ruke cijeli iznos premije od 600,00 kn a taj novac je stečen od njegovog rada i radio je kao konobar na brodu po 3 do 6 mjeseci a nakon povratka kući bi se vodio kao nezaposlena osoba prijavljena na HZZ-u te mu je plaća iznosila 1.200,00 USD,

-da je u zajedničkom kućanstvu od 2013. do 2018. bilo šest članova te je tada vodio brigu o djeci, o kućanstvu, kuhao, održavao domaćinstvo, a režije su dijelili na pet dijelova da bi na kraju sa njim ostala živjeti samo kćerka M.1 te su u razdoblju do siječnja 2018. podmirivali režije na jednake dijelove i to svaki 1.050,00 a kasnije iza siječnja 2018. je tužiteljica zadržala iznos za sebe koji je on dao za režije,

-da je u travnju podmirio trošak popravka perilice od 350,00 kn,

-da iz iskaza djece stranaka M.2 , M. i S. K. u bitnome proizlazi da je bračna zajednica njihovih roditelja trajala do 2008. kada su se razdvojili time da je majka imala punomoć na bankovnom računu oca i to sve do 2015. a da kada je otac otišao živjeti na selo da je sklopljen dogovor da se režije dijele na četiri dijela (oca, majku, kćer S. i njenog muža), da su stranke plaćale policu osiguranja iz zajedničkih sredstava a kada su se razdvojili da su plaćali po pola time da je majka brinula za cjelokupne financije,

-da je polica osiguranja pred kraj postala sporna jer je otac počeo govoriti da je to njegova polica i njegov novac,

-da iz podataka od U. o. proizlazi da je tijekom 2018. došlo do isplate osigurane svote tuženiku na način da mu je 4. siječnja 2018. izvršena isplata temeljem ugovorenog osiguranja po polici osiguranja života br. … u ukupnom iznosu od 134.552,75 kn na dostavljeni tekući račun otvoren u H. d.d. u vlasništvu J. K., ovdje tuženika.

15. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja izvodi pravilan pravni zaključak, da s obzirom da su stranke kao bračni drugovi zajednički odlučili 1998. (za vrijeme trajanja bračne zajednice) da tuženik koji je imao riskantan posao, i probleme sa zdravljem kao i činjenice da imaju četvoro zajedničke djece zaključi policu životnog osiguranja a koje iznose su stranke plaćale od novca koji je stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, da stoga predmetni iznos kojeg je tuženik po isteku police životnog osiguranja dobio predstavlja zajedničku imovinu stranaka, odnosno bračnu stečevinu stranaka.

16. Pravilno sud utvrđuje da u ovom konkretnom slučaju nije odlučno da li je tuženik sam plaćao mjesečnu premiju osiguranja od 600,00 kn ili je plaćanje vršeno na način da su jedan i drugi bračni drug davali po 300,00 kn mjesečno, a što je sud u ovom postupku utvrdio prihvaćajući iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka kao istinite, logične i uvjerljive, već je odlučno da li ovdje govorimo o imovini koja je stečena zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

17. Stoga kako su stranke kao bračni drugovi plaćali premiju iz svojih plaća, neovisno da li je jedan od bračnih drugova uplaćivao cjelokupni iznos isključivo iz svoje plaće radi se o imovini koja je stečena zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

18. Ovdje valja naglasiti da neovisno što imamo različite pravne režime koji se primjenjuju kod utvrđivanja zajedničke imovine odnosno bračne stečevine nema razlike u pogledu zakonske definicije što se smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova u odnosu na imovinu koja predstavlja posebnu imovinu jednog od bračnih drugova.

19. Obadva pravna režima na identičan način definiraju što se ima smatrati posebna odnosno vlastita imovina bračnog druga jer to je ona imovina koju je jedan bračni drug imao u trenutku sklapanja braka te također imovina koju je jedan bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one imovine koje je stečena zajedničkim radom bračnih drugova a to su kao nasljeđivanje ,darovanje i sl. dok je zajednička imovina odnosno bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

20. Nije upitno da osigurana svota koja je u konačnici isplaćena tuženiku kao ugovaratelju osiguranja jest bračna imovina jer je ista stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i to zajedničkim radom pa stoga ista nikako ne može predstavljati posebnu imovinu tuženika jer ista nije ostvarena po nekoj drugoj zakonom određenoj osnovi a što jasno proizlazi i iz iskaza samog tuženika koji kaže da predmetni iznos potječe od njegovog rada time da tuženik ima pogrešno shvaćanje da bi onda taj iznos pripadao isključivo njemu a ne i tužiteljici s naslova bračne imovine.

21. Ovdje valja naglasiti da iz dokaznog postupka ne bi proizlazilo da su bračni drugovi eventualno ugovorili drugačije kako to predviđa odredba čl. 249. Obiteljskog zakona iz 2003. ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 – dalje: OBZ/2003) odnosno čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19).

22. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je u primjeni onaj obiteljski zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja bračne imovine.

23. U ovom konkretnom slučaju polica životnog osiguranja je sklopljena 4.siječnja 1998. za vrijeme dok se primjenjivao Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 - dalje ZOBPO) a premije osiguranja koje su plaćane sredstvima bračnih drugova u pretežitom dijelu zahvaćaju vremensko razdoblje kada je u primjeni OBZ/2003 koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999. g pa kasnije OBZ /2015 koji je u primjeni od 1. studenog 2015. stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je osigurnina odnosno tražbina iz ugovora o osiguranju bračna stečevina stranaka te je stoga tuženik primitkom cijelog iznosa osigurnine stekao bez osnove polovicu tog iznosa pa je u obvezi vratiti tužiteljici njezin dio bračne stečevine odnosno njenu polovicu kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

24. Tužiteljica u ovom konkretnom slučaju ne traži deklaratornim zahtjevom utvrđenje da tražbina iz ugovora o osiguranja predstavlja bračnu stečevinu već traži obveznopravnim zahtjevom isplatu u visini polovice osigurnine pa je stoga ovdje u primjeni odredba čl.210. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,73/91,3/94,7/96,112/99i 88/01-dalje ZOO) koji se treba primijeniti u smislu odredbe čl.1163.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08i 78/15-dalje ZOO/05).

25. Prema odredbi čl.210.ZOO-a kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe ,a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu ,stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu ,pa je stoga ovdje u ovom konkretnom slučaju tuženik koji je primio osigurninu a koja predstavlja bračnu stečevinu dužan upravo tužiteljici vratiti polovicu predmetnog iznosa .

26. Žalbeni navodi samog tuženika u pogledu kada je došlo do faktičnog prekida bračne zajednice su kontradiktorni jer tuženik u žalbi se poziva na iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka (djece stranaka) koji po navodima tuženika su iskazali da je faktični prekid bračne zajednice nastupio 2008. godine premda tuženik u svom iskazu pred sudom ističe da je do prekida bračne zajednice stranaka došlo početkom ili sredinom 2013. jer od tada više ne postoji niti emotivna niti ekonomska zajednica stranaka a do tada sam tuženik navodi da je tužiteljica imala punomoć po njegovim računima te da je tužiteljica bila ta koja je uvijek plaćala premiju osiguranja.

27. Iz iskaza svjedoka kao i samih stranaka proizlazi da se tuženik za stalno vratio u stan 2015. godine te su od tada pa nadalje stranke živjele u zajedničkom domaćinstvu sve do razvoda braka.

28. Nadalje iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je tuženik u jednom periodu odnosno od 2008. pa do 2015. živio na selu i povremeno dolazio u stan u S. i stranke su imale dogovore oko podmirivanja režijskih troškova i premija osiguranja, a nakon 2015. se tuženik za stalno preselio u stan u S. gdje je nastavio živjeti s tužiteljicom kao i drugim članovima obitelji pa je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da su stranke i nadalje pa sve do razvoda braka bile u ekonomskoj zajednici time da su njihovi bračni odnosi bili poremećeni, a što je rezultiralo i razvodom braka.

29. Naime ovdje valja naglasiti da bi govorili o faktičnom prekidu bračne zajednice potrebno je dokazati da je uistinu došlo do prekida bračne zajednice u svim onim segmentima koje propisuje Obiteljski zakon dakle da je došlo do prekida emotivne, ekonomske zajednice kao i svake druge čvrste veze između bračnih drugova.

30. Dakle ovdje valja reći da bračni odnosi mogu biti trajno i teško poremećeni, ali ako i nadalje postoji pa makar i ekonomska zajednica bračnih drugova tada ne možemo govoriti o faktičnom prekidu bračne zajednice kako to pogrešno zaključuje tuženik jer to tuženik u ovom postupku nije dokazao.

31. Iako tuženik u žalbi navodi da se žali na odbijajući dio točke II izreke kao i točke V izreke pobijane presude tuženik u žalbenim navodima ne ističe iz kojih razloga smatra da odluka suda u tom dijelu nije zakonita odnosno pravilna pa su stoga žalbeni navodi u tom dijelu paušalni.

32. Prvostupanjski sud je na temelju dokumentacije koju je tuženik kao materijalni dokaz pružio sudu o plaćanju troškova režija, kao i troška nabavke i zamjene nove mješalice za kadu odbio dio protutužbenog zahtjeva tuženika za one iznose za koje tuženik nije pružio dokaz da ih je platio pa je stoga sud pravilno primijenio odredbu čl.221.a.ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja.

33. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, žalbeni navodi tuženika su djelomično osnovani.

34. Osnovano ukazuje tuženik da je sud pogrešno priznao tužiteljici zastupanje na ročištu 10. srpnja 2018. po Tbr. 9. t. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje Tarifa) - 500 bodova.

35. Naime tuženik je već u svom odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu stana pa je stoga sud u smislu odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a odmah bez raspravljanja za taj dio mogao donijeti djelomičnu presudu na temelju priznanja.

36. Stoga je sud za zastupane na raspravi 10. srpnja 2018. trebao odrediti trošak po Tbr. 9. t. 1. - 100 bodova, a s obzirom na vrijednost spora u vrijeme poduzimanja predmetne radnje zastupanja tužiteljice na toj raspravi.

37. Međutim nije osnovan žalbeni prigovor za trošak sastava podneska koji je priznat tužiteljici po Tbr. 8. t. 1. ZPP-a - 100 bodova jer se radi o obrazloženom podnesku kojim je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev.

38. U pogledu ostalih žalbenih navoda tuženika a koji se odnose na troškove postupka u pogledu protutužbenog zahtjeva valja reći da u smislu odredbe čl.374.ZPP-a drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu.

39. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

40. Kako je tuženik uspio u ovom žalbenom postupku samo sa neznatnim dijelom u pogledu troška parničnog postupka isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 13. lipnja 2022.

Sudac:

Ines Kovačević, v.r.