Poslovni broj: 12 Povrv-699/2021-11

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja D., d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. I. S., dioničko društvo, S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u S., radi isplate iznosa od 453.812,20 kn i 160,00 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 29. travnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. B., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika V. M. iz Z. te punomoćnice tuženika, 13. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv- 1868/2021 od 16. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju sljedeće iznose:

- iznos od 65.710,70 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja odgovara referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena;

- iznos od 40,00 EUR-a, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 6.653,43 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja odgovara referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena;

- iznos od 40,00 EUR-a, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 10.262,09 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja odgovara referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena;

- iznos od 40,00 EUR-a, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 371.185,98 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja odgovara referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena;

- iznos od 40,00 EUR-a, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.562,68 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv-1868/2021 od 16. kolovoza 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 23.650,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik A. Z. iz S. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1868/2021 od 16. kolovoza 2021., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznose od ukupno 453.812,20 kn i 160,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, ističući da to rješenje pobija u cijelosti. Tuženik je u prigovoru naveo da osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja, jer da prijedlogu za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi bilo razvidno na temelju koje osnove tužitelj ima tražbinu od tuženika, kao i da nema dokaza da su stranke bile u poslovnom odnosu, da je tužitelj pružio kakvu uslugu odnosno isporučio robu tuženiku, odnosno da nema dokaza da tužitelj prema tuženiku ima bilo kakvo dospjelo potraživanje. Isprave koje je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu da ne dokazuju osnovanost ni visinu tužiteljeve tražbine, budući da se radi od jednostranim ispravama tužitelja.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-699/2021-2 od 25. listopada 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na pripremnom ročištu od 29. ožujka 2022. tužitelj je ustrajao u podnesenom tužbenom zahtjevu, ističući da je tuženiku isporučio robu navedenu u utuženim računima, a koju tuženik do danas nije platio. Podneskom od 13. travnja 2022., a kojim je podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere u skladu s člankom 501.a Zakona o parničnom postupku, tužitelj je dodatno osporio navode iz prigovora tuženika kao paušalne, u potpunosti netočne i neutemeljene, ističući pritom da se stranke nalaze u dugogodišnjem poslovnom odnosu temeljem kojeg tužitelj da isporučuje tuženiku opremu i pruža usluge po osnovi narudžbenica zaprimljenih od ovlaštenih osoba tuženika. U konkretnom slučaju tužitelj da je pružio usluge i isporučio robu tuženiku navedenu u utuženim računima, a tuženik u niti jednom trenutku da nije osporio osnov i visinu tih računa te je dio potraživanja po jednom od računa, prethodno ovom postupku, podmirio.

5. Tuženik je u nastavku ovog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, ostao kod navoda iz podnesenog prigovora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu pa je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 453.812,20 kn, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene za izvršene usluge i isporučenu robu tuženiku po četiri utužena računa, kao i iznosa od ukupno 160,00 eura odnosno 40,00 eura po svakom od tih računa na ime posebne naknade za zakašnjenje s plaćanjem tih računa.

9. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je prema članku 438. stavak 1. ZOO-a kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (računu).

10. Prema članku 590. ZOO-a, ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – izvod otvorenih stavaka od 21. srpnja2021. (stranica 9 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 453.812,20 kn, a koje potraživanje se temelji na četiri računa koja su izdana u razdoblju od 23. veljače 2021. do 5. svibnja 2021.

12. Tužitelj je uz podneseni prijedlog za ovrhu dostavio i četiri računa na kojima temelji svoju tražbinu prema tuženiku i to račun broj 609/BSHR/0001 od 23. veljače 2021., račun broj 755/BSHR/0001 od 5. ožujka 2021., račun broj 1517/BSHR/0001 od 23. travnja 2021. i račun broj 1695/BSHR/0001 od 5. svibnja 2021. (stranice 10-17 spisa). Iz tih računa je razvidno da se isti odnose na isporučenu robu, s troškovima prijevoza, i pružene usluge, a svaki od tih računa glasi na tuženika kao kupca odnosno kao obveznika plaćanja računa te je u svakom od računa naveden datum dospijeća na plaćanje. Tako je iz računa broj 609/BSHR/0001 od 23. veljače 2021., s datumom dospijeća na plaćanje 25. ožujka 2021., razvidno da se taj račun odnosi na isporučenu robu i to četiri komada frekvencijskog pretvarača, s troškovima prijevoza, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 65.710,70 kn. Iz računa broj 755/BSHR/0001 od 5. ožujka 2021., s datumom dospijeća na plaćanje 4. travnja 2021., razvidno je da se taj račun odnosi na isporučenu robu i to jedan frekvencijski pretvarač, s troškovima prijevoza, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 6.653,43 kn. Nadalje, iz računa broj 1517/BSHR/0001 od 23. travnja 2021., s datumom dospijeća na plaćanje 23. svibnja 2021., razvidno je da se taj račun odnosi na pružene usluge podrške za neutralizaciju EMC problema na ABB isporučenom pogonu propulzije, uključujući lokalnog inženjera i R&D podršku tvrtke D. iz F. te isporučenu robu i to: 25 komada DrivePro EMC analiza, 16 komada DrivePro Start- Up 1 Dan, veliko kućište, 16 komada DrivePro Start-Up specijalne aplikacije veliko kućište i 16 komada DrivePro Start-Up, dodatna kilometraža, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 371.185,98 kn. Iz računa broj 1695/BSHR/0001 od 5. svibnja 2021., s datumom dospijeća 5. svibnja 2021., razvidno je da se isti odnosi na isporučenu robu i to WAGO monitor 762-1057 programiran, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 20.559,38 kn, uz naznaku da je po tom računu plaćen iznos od 10.297,29 kn te da preostaje za uplatu iznos od 10.262,09 kn. Iz podataka o brojevima računa, datumima njihovog izdavanja i dospijeća, kao i iznosa za plaćanje po svakom pojedinom računu, razvidno je da su to upravo oni računi koji su navedeni u izvodu otvorenih stavaka tužitelja od 21. srpnja 2021.

13. Tužitelj je uz podnesak od 13. travnja 2022. dostavio u spis i dodatnu dokumentaciju, odnosno isprave kojima isti dokazuje postojanje poslovnog odnosa s tuženikom i utužene tražbine, a koje isprave sud nije mogao uzeti u obzir, budući da se radi o ispravama koje su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve to u smislu odredbi članka 299. ZPP-a. Međutim, neovisno o tome, sud je zaključio da utužena tražbina tužitelja prema tuženiku postoji.

14. Naime, budući da je tuženik u cijelosti osporio postojanje tražbine tužitelja iz utuženih računa, sud je na prijedlog tužitelja zatražio od Porezne uprave dostavu podataka o tome je li tuženik utužene račune i to: račun broj 609/BSHR/0001 od 23. veljače 2021., zatim račun broj 1517/BSHR/0001 od 23. travnja 2021. i račun broj 1695/BSHR/0001 od 5. svibnja 2021. knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a sve obzirom da iznosi na koji su ti računi izdani prelaze vrijednost od 10.000,00 kn. U odnosu na preostali račun broj 755/BSHR/0001 od 5. ožujka 2021., a koji račun je izdan na iznos manji od 10.000,00 kn, sud je tuženika raspravnim rješenjem od 29. ožujka 2022. pozvao da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li taj račun tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, a sve to sukladno odredbama članka 221.b ZPP-a.

15. Odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. istog članka ZPP-a, sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. tog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kn. Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kn, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

16. Dopisom zaprimljenim kod ovog suda 5. travnja 2022. (stranica 41 spisa), Ministarstvo financija, Porezna uprava, Ispostava za velike porezne obveznike S., obavijestila je ovaj sud da je tuženik naprijed navedena tri računa tužitelja broj 609/BSHR/0001, broj 1517/BSHR/0001 i broj 1695/BSHR/0001 evidentirao u knjigama ulaznih računa te da je po istima koristio pravo na odbitak pretporeza i to po računu broj 609/BSHR/0001 od 23. veljače 2021. pretporez u iznosu od 13.142,14 kn, po računu broj 1517/BSHR/0001 od 23. travnja 2021. pretporez u iznosu od 74.237,20 kn i po računu broj 1695/BSHR/0001 od 5. svibnja 2021. pretporez u iznosu od 4.111,88 kn, a iz čega je razvidno da je tuženik po naprijed navedenim računima tužitelja u cijelosti iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Stoga se, u smislu naprijed navedenih odredbi članka 221.b ZPP-a, ima smatrati da tražbina tužitelja prema tuženiku po tim računima postoji.

17. Nadalje, tuženik nije postupio po pozivu ovog suda i u ostavljenom roku od 15 dana, a ni nakon proteka tog roka, dostavio sudu bilo kakav izvadak iz svojih poslovnih knjiga odnosno ispravu na temelju koje bi se moglo utvrditi je li isti koristio pravo na odbitak pretporeza i po računu tužitelja broj 755/BSHR/0001 od 5. ožujka 2021., a zbog čega se sukladno članku 221.b stavak 4. ZPP-a ima smatrati da je tuženik i taj račun tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te po njemu koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno ima se smatrati da tražbina tužitelja i po tom računu postoji.

18. Činjenica da je tuženik utužene račune iz ovog postupka knjižio u svojim poslovnim knjigama, odnosno da je po istima koristio pravo na odbitak pretporeza potvrđuje da je on predmetne račune tužitelja primio, da na iste nije imao primjedbi ili reklamacija te da je iste kao takve prihvatio kao valjane odnosno vjerodostojne. Upravo stoga, teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju po utuženim računima bio na tuženiku.

19. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, nije ponudio ni predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz prigovora o nepostojanju dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu, a upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja te činjenice uzimajući u obzir odredbe članka 221.b ZPP-a. Tuženik se također nije posebno očitovao na dostavljene podatke Porezne uprave o korištenju pretporeza, dakle iste nije na bilo koji način osporio. Stoga, po ocjeni ovog suda, takvi navodi iz prigovora tuženika, u kojim je isti ustrajao i u daljnjem tijeku ovog postupka, ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani.

20. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1 i članak 221.a ZPP-a), sud je zaključio da je tužitelj izvršio usluge i isporučio tuženiku robu navedenu u utuženim računima te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje cijene po tim računima. Budući da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je tužitelju u cijelosti platio potraživanje po utuženim računima, koje račune je knjižio u svojim poslovnim knjigama i po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a niti je dokazao da bi njegova obveza na plaćanje istih prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, temeljem navedenih odredbi članaka 376. i 590. ZOO-a u svezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 453.812,20 kn.

21. Tužitelj je u odnosu na svaki od neplaćenih računa zatražio i isplatu iznosa od 40,00 EUR-a, a u kojem dijelu je zahtjev tužitelja također ocijenjen osnovanim.

22. S tim u svezi, potrebno je navesti da je odredbom članka 13. stavak 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15, dalje ZFPPN) propisano da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40 eura. Prema stavku 2. tog članka, vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz stavka 1. tog članka bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja. Prema stavku 3. tog članka, odredbe stavka 1. i 2. tog članka ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja mu pripadaju zbog dužnikovog zakašnjenja.

23. Dakle, naprijed navedenim odredbama članka 13. ZFPPN-a propisano je pravo vjerovnika na isplatu posebne naknade za troškove koje mu je prouzročio dužnik svojim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o novčanim obvezama iz poslovnih transakcija između poduzetnika, kao i obzirom da tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze po predmetnim računima, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu naknade od 40 eura po svakom od utuženih računa trebalo usvojiti.

24. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze to je stoga isti dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog utuženog računa, uključujući i 40,00 eura naknade po pojedinom računu, pa do isplate. Naime, odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Isto tako i prema članku 12.a ZFPPN-a, dužnik novčane obveze koji zakasni s ispunjenjem duguje vjerovniku, pored glavnice i zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem, po stopi određenoj stavkom 2. tog članka, odnosno po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a koje odredbe se primjenjuju na poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluge.

25. Radi navedenog, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupno iznos od 453.812,20 kn i 160,00 eura, plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 11.562,68 kn, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 4.250,14 kn (u koji je uključen trošak obavijesti od 25,00 kn) s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 1.062,54 kn, sukladno člancima 3., 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.250,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

27. U odnosu na preostali iznos troškova ovršnog postupka od 62,50 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o osnovanom zahtjevu za naknadu troška. Naime, taj popisani trošak se odnosi na fiksni trošak javnog bilježnika u iznosu od 50,00 kn s obračunatim PDV-om u iznosu od 12,50 kn, a u odnosu na koji trošak tužitelj nije dokazao da mu je uistinu i nastao i to upravo u toj visini, a niti je iz samog opisa troška razvidno da bi tužitelj na isti imao pravo u skladu s odredbama Pravilnika, jer tim odredbama nije propisan takav fiksni trošak javnog bilježnika u ovakvim predmetima. Kako dakle tužitelj nije dokazao nastanak naprijed navedenih troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kn, to je stoga u tom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće OT te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

30. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 13. travnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn te za zastupanje na ročištima od 29. ožujka 2022. i 29. travnja 2022. u iznosu od po 5.000,00 kn za svako od tih ročišta, sve sukladno Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 3.750,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 4.900,00 kn, sve sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

31. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za pristojbu presude u iznosu od 100,00 kn, jer sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi ta sudska pristojba iznosi 4.900,00 kn, a ne 5.000,00 kn koliko je to tužitelj zatražio.

32. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 23.650,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 100,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 13. lipnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.