Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž Ob-668/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice A. H. iz K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik R. H., odvjetnica u N., protiv tuženika D. H. iz K., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u O., radi razvoda braka dodjele djece na stanovanje i skrb, te plaćanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P Ob-16/22-11 od 13. svibnja 2022., dana 13. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P Ob-16/22-11 od 13. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je, u parničnom prvostupanjskom predmetu, određena privremena mjera kojom je tuženiku određena obveza uzdržavanja za mlljt. djecu K.¹, K.² i T. svakoga u visini 800,00 kn mjesečno od 11. svibnja 2022. do pravomoćnosti presude u parničnom postupku koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P Ob-16/22-11.
2. Protiv tog rješenja također se žali tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
– dalje: ZPP) te predlaže ukidanje ili preinačenje pobijanog rješenja. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud nije počinio povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a,
5. Tuženik pobija privremenu mjeru tvrdeći da osim plaće ne ostvaruje nikakvu dodatnu zaradu jer ima ugovorenu zabranu tržišne utakmice budući radi u građevinskom sektoru te mu nije dozvoljeno raditi dodatne poslove. Nadalje, tuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo temeljem kojih činjenica je utvrdio visinu uzdržavanja za svako dijete te tvrdi da ima kredit te da nakon što udovolji obvezi uzdržavanja i plati kredit da mu od plaće ništa ne preostaje za život.
6. Tijekom postupka je utvrđeno da tuženik ima plaću u visini 5.300,00 kn mjesečno, da nema druge obveze uzdržavanja, da živi u obiteljskoj kući koju su tužiteljica i mlljt. djeca napustili zbog nasilničkog i agresivnog ponašanja tuženika zbog kojeg mu je izrečena mjera zabrane približavanja i tužiteljici i mlljt. djeci.
6. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud određuje privremenu mjeru.
7. Odredbom čl. 538. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15 - dalje: ObZ) propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Odredbom stavka 2. istoga članka propisan je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.
8. Obzirom je učinjeno vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja tuženika kao oca mlljt. Karla, Karle i Tea te da je mjera osiguranja uzdržavanja predložena u korist djeteta to je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odredio privremenu mjeru radi uzdržavanja (čl. 529. st. 1. t. 2. ObZ-a).
9. Odredbom čl. 539. st. 1. ObZ-a propisano je da je u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.
10. Prvostupanjski sud je odredio obvezu uzdržavanja za svako mlljt. dijete po 800,00 kn. Djeca su u dobi od pet, devet i deset godina. Zakonski minimum za uzdržavanje propisan je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta. Prema navedenoj Odluci koja je stupila na snagu 11. ožujka 2022. propisani minimalni iznos za dijete do 6 godina iznosi 1.211,93 kn, a za dijete od 7 do 12 godina 1.425,80 kn. Budući je prvostupanjski sud odredio tuženiku obvezu uzdržavanja ispod zakonskog minimuma, očito vodeći računa o odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a, to su žalbeni navodi tuženika vezani za visinu uzdržavanja neosnovani i ne mogu se prihvatiti.
11. Na kraju valja reći da djeca imaju prednost pred drugim obvezama, tako i pred obvezom otplate kredita, te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti. Tužitelj je osoba srednje životne dobi (rođen 1975.), tijekom postupka niti tvrdio niti nije dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom bilo u struci ili izvan nje ne može ostvariti dodatne prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje mlljt. djece. Žalbenim navod tuženika da ima ugovorenu zabranu tržišne utakmice predstavlja iznošenje nove činjenice što nije dopušteno u žalbenoj fazi postupka (čl. 352. st. 1. ZPP-a) slijedom čega taj žalbeni navod ne može biti predmetom razmatranja pred ovim drugostupanjskim sudom.
12. Slijedom sveg navedenog je odlučeno kao u izreci rješenja (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
U Zagrebu 13. lipnja 2022.
Sudac:
Gabriela Topić Kordej, v.r.
