Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-2972/2021-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. /OIB:…/ iz K., koju zastupa J. Č.-Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & P., d.o.o. iz Z., protiv tuženika trgovačkog društva, K. A. d.o.o. /OIB:…/ iz K., kojeg zastupa H. R. i M. O. i N. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. & O. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-7 od 23. srpnja 2021. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022. i žalbi tuženika protiv rješenja o ispravku presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022., nadnevka 13. lipnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-7 od 23. srpnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022.

- u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.477,31 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 102,20 kn od 1. kolovoza 2013.; 173,74 kn od 1. rujna 2013.; 126,72 kn od 1. listopada 2013; 132,86 kn od 1. studenog 2013.; 158,40 kn od 1. prosinca 2013.; 102,20 kn od 1. siječnja 2014.; 79,24 kn od 1. ožujka 2014.; 173,74 kn od 1. travnja 2014.; 95,04 kn od 1. svibnja 2014.; 143,08 kn od 1. lipnja 2014.: 211,20 kn od 1. srpnja 2014.; 235,06 kn od 1. kolovoza 2014.; 102,20 kn od 1. rujna 2014.; 274,56 kn od 1. listopada 2014; 204,40 kn od 1. studenog 2014; 95,04 kn od 1. prosinca 2014.; 204,40 kn od 1. siječnja 2015.; 15,85 kn od 1. ožujka 2015.; 91,98 kn od 1. travnja 2015.; 211,20 kn od 1. listopada 2015.; 214,62 kn od 1. studenog 2015.; 137,28 kn od 1. prosinca 2015.; 20,44 kn od 1. veljače 2016.; 218,60 kn od 1. ožujka 2016.; 235,06 kn od 1. travnja 2016.; 253,44 kn od 1. svibnja 2016.; 194,18 kn od 1. lipnja 2016.; 52,80 kn od 1. srpnja 2016.; 112,42 kn od 1. rujna 2016.; 143,08 kn od 1. listopada 2016.; 122,64 kn od 1. studenog 2016.; 211,20 kn od 1. prosinca 2016.; 173,74 kn od 1. siječnja 2017.; 71,54 kn od 1. veljače 2017.; 203,76 kn od 1. ožujka 2017.; 204,40 kn od 1. travnja 2017; 211,20 kn od 1. svibnja 2017.; 153,30 kn od 1. lipnja 2017.; 200,64 kn od 1. srpnja 2017.; 163,52 kn od 1. kolovoza 2017.; 122,64 kn od 1. rujna 2017.; 212,20 kn od 1. listopada 2017.; 224,84 kn od 1. studenog 2017.; 147,84 kn od 1. prosinca 2017.; 51,10 kn od 1. siječnja 2018.; 183,96 kn od 1. veljače 2018.; 181,12 kn od 1. ožujka 2018. i 122,64 kn od 1. travnja 2018., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.776,75 kn sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020- 7 od 23. srpnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022., u dijelu stavka I. izreke za iznos od 2.530,39 kn sa zateznim kamatama, zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose za razdoblje tekućeg mjeseca i dijelu stavka II. izreke za iznos od 1.227,79 kn sa zateznim kamatama, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

- za isplatu iznosa od 2.530,39 kn sa zatezni kamatama tekućim na iznos od: 35,60 kn od 1. srpnja 2013.; 74,30 kn od 1. kolovoza 2013.; 25,44 kn od 1. rujna 2013.; 25,64 kn od 1. listopada 2013.; 79,35 kn od 1. studenog 2013; 48,75 kn od 1. prosinca 2013.; 15,09 kn od 1. siječnja 2014.; 15,68 kn od 1. veljače 2014.; 67,68 kn od 1. ožujka 2014.; 34,64 kn od 1. travnja 2014.; 34,44 kn od 1. svibnja 2014.; 90,70 kn od 1. lipnja 2014.; 81,94 kn od 1. srpnja 2014.;64,60 kn od 1. kolovoza 2014.; 42,44 kn od 1. rujna 2014.; 39,44 kn od 1. listopada 2014; 40,82 kn od 1. studenog 2014; 83,78 kn od 1. prosinca 2014.; 47,55 kn od 1. siječnja 2015.; 32,06 kn od 1. ožujka 2015.; 32,64 kn od 1. travnja 2015.; 87,97 kn od 1. listopada 2015.; 50,04 kn od 1. studenog 2015.; 12,93 od 1. siječnja 2016.; 68,21 kn od 1. veljače 2016.; 68,73 kn od 1. ožujka 2016.; 50,88 kn od 1. travnja 2016.; 56,78 kn od 1. svibnja 2016.; 16,11 kn od 1. lipnja 2016.; 53,63 kn od 1. kolovoza 2016.; 34,44 kn od 1. rujna 2016.; 29,52 kn od 1. listopada 2016.; 64,45 kn od 1. studenog 2016.; 60,56 kn od 1. prosinca 2016.; 64,32 kn od 1. siječnja 2017.; 30,54 kn od 1. veljače 2017.; 30,41 kn od 1. ožujka 2017.; 90,70 kn od 1. travanja 2017; 36,90 kn od 1. svibnja 2017.; 73,13 kn od 1. lipnja 2017.; 78,00 kn od 1. srpnja 2017.; 50,26 kn od 1. kolovoza 2017.; 89,70 kn od 1. rujna 2017.; 92,16 kn od 1. listopada 2017.; 23,87 kn od 1. studenog 2017.; 32,32 kn od 1. prosinca 2017.; 75,40 kn od 1. siječnja 2018.; 45,31 kn od 1. veljače 2018.; 50,26 kn od 1. ožujka 2018., sve do isplate;

- za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od: 102,20 kn od 1. do 31. srpnja 2013.; 173,74 kn od 1. do 31. kolovoza 2013.; 126,72 kn od 1. do 30. rujna 2013; 132,86 kn od 1. do 31. listopada 2013.; 158,40 kn od 1. do 30. studenog 2013.; 102,20 kn od 1. do 31. prosinca 2013., 79,24 kn od 1. do 28. veljače 2014.; 173,74 kn od 1. do 31. ožujka 2014.; 95,04 kn od 1. do 30. travnja 2014.; 143,08 kn od 1. do 31. svibnja 2014.; 211,20 kn od 1. do 30. lipnja 2014.; 235,06 kn od 1. do 31. srpnja 2014.; 102,20 kn od 1. do 31. kolovoza 2014.; 274,56 kn od 1. do 31. rujna 2014; 204,40 kn od 1. do 31. listopada 2014; 95,04 kn od 1. do 30. studenog 2014.; 204,40 kn od 1. do 31. prosinca 2014.; 15,85 kn od 1. do 28. veljače 2015.; 91,98 kn od 1. do 31. ožujka 2015.; 211,20 kn od 1. do 30. rujna 2015.; 214,62 kn od 1. do 31. listopada 2015.; 137,28 kn od 1. do 30. studenog 2015.; 20,44 kn od 1. do 31. siječnja 2016.; 218,60 kn od 1. do 29. veljače 2016.; 235,06 kn od 1. do 31. ožujka 2016.; 253,44 kn od 1. do 30. travnja 2016.; 194,18 kn od 1. do 31. svibnja 2016.; 52,80 kn od 1. do 30. lipnja 2016.; 112,42 kn od 1. do 31. kolovoza 2016.; 143,08 kn od 1. do 30. rujna 2016.; 122,64 kn od 1. do 31. listopada 2016.; 211,20 kn od 1. do 30. studenog 2016.; 173,74 kn od 1. do 31. prosinca 2016.; 71,54 kn od 1. do 31. siječnja 2017.; 203,76 kn od 1. do 28. veljače 2017.; 204,40 kn od 1. do 31. ožujka 2017; 211,20 kn od 1. do 30. travnja 2017.; 153,30 kn od 1. do 31. svibnja 2017.; 200,64 kn od 1. do 30. lipnja 2017.; 163,52 kn od 1. do 31. srpnja 2017.; 122,64 kn od 1. do 31. kolovoza 2017.; 212,20 kn od 1. do 30. rujna 2017.; 224,84 kn od 1. do 31. listopada 2017.; 147,84 kn od 1. do 30. studenog 2017.; 51,10 kn od 1. do 31. prosinca 2017.; 183,96 kn od 1. do 31. siječnja 2018.; 181,12 kn od 1. do 28. veljače 2018; 122,64 kn od 1. do 31. ožujka 2018.,

- i naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.227,79 kn sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2021. do isplate.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 292,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 2.860,16 kn sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-242/2020-7 od 23. srpnja 2021., ispravljenom rješenjem poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici:

- po osnovi naknade troškove prijevoza na posao i s posla od srpnja 2013. do zaključno s ožujkom 2018. iznos 10.007,70 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 137,80 kn od 1. srpnja 2013.; 284,04 kn od 1. kolovoza 2013.; 152,16 kn od 1. rujna 2013.; 158,50 kn od 1. listopada 2013.; 237,75 kn od 1. studenog 2013.; 150,95 kn od 1. prosinca 2013.; 15,09 kn od 1. siječnja 2014.; 95,10 kn od 1. veljače 2014.; 241,52 kn od 1. ožujka 2014.; 129,68 kn od 1. travnja 2014.; 177,52 kn od 1. svibnja 2014.; 301,90 kn od 1. lipnja 2014.; 317,00 kn od 1. srpnja 2014.; 166,84 kn od 1. kolovoza 2014.; 317,00 kn od 1. rujna 2014.; 243,84 kn od 1. listopada 2014.; 135,86 kn od 1. studenog 2014.; 288,18 kn od 1. prosinca 2014.; 47,52 kn od 1. siječnja 2015.; 15,85 kn od 1. veljače 2015.; 124,04 kn od 1. ožujka 2015.; 243,84 kn od 1. rujna 2015.; 302,59 kn od 1. listopada 2015.; 187,31 kn od 1. studenog 2015.; 33,37 kn od 1. siječnja 2016.; 286,80 kn od 1. veljače 2016.; 303,79 kn od 1. ožujka 2016.; 304,32 kn od 1. travnja 2016.; 250,96 kn od 1. svibnja 2016.; 68,91 kn od 1. lipnja 2016.; 166,05 kn od 1. kolovoza 2016.; 177,52 kn od 1. rujna 2016.; 152,16 kn od 1. listopada 2016.; 275,65 kn od 1. studenog 2016.; 234,30 kn od 1. prosinca 2016.; 135,86 kn od 1. siječnja 2017.; 234,30 kn od 1. veljače 2017.; 243,81 kn od 1. ožujka 2017.; 301,90 kn od 1. travanj 2017.; 190,20 kn od 1. svibnja 2017.; 273,77 kn od 1. lipnja 2017.; 241,52 kn od 1. srpnja 2017.; 172,90 kn od 1. kolovoza 2017.; 301,90 kn od 1. rujna 2017.; 317,00 kn od 1. listopada 2017.; 171,71 kn od 1. studenog 2017.; 83,42 kn od 1. prosinca 2017.; 259,36 kn od 1. siječnja 2018.; 226,43 kn od 1. veljače 2018.; 172,90 kn od 1. ožujka 2018., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke)

- i naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.004,54 kn sa zateznim kamatama tekućom od 23. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu, za tri postotna poena (stavak II. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 751,36 kn sa zateznim kamatama (stavak III. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. i II. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.971,88 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022. ispravljena je presuda poslovni broj Pr-242/2020-7 od 23. srpnja 2021. u izreci i obrazloženju tako da umjesto iznosa od 9.962,76 kn treba pisati 10.007,70 kn, a umjesto iznosa od 796,30 kn, iznos od 751,36 kn.

5. Protiv rješenja o ispravku presude poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022. žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a. Tuženik predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak. Zahtijeva trošak te žalbe u iznosu od 1.181,25 kn.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba protiv presude je djelomično osnovana.

8. Žalba protiv rješenja je neosnovana.

9. Odluka na žalbu tuženika protiv pobijanog dijela prvostupanjske presude

10. Predmet spora jest zahtjev za naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u razdoblju od srpnja 2013. do zaključno sa ožujkom 2018. u iznosu od 10.007,70 kn sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

11. Ispitivanje pobijanog dijela prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženika utvrđenja je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (obrazloženje manjkavo, nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi djelomično nisu jasni, a djelomično proturječe stanju spisa i istima se ne objašnjava odluka iz izreke), koja s obzirom na stanje spisa nije takve naravi da se zbog nje prvostupanjska presuda ne može ispitati, odnosno donijeti konačna odluka, budući da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (članak 373. a ZPP-a).

12. Neosnovano tuženik tvrdi da je pobijanim dijelom prvostupanjske presude odlučeno o "pogrešnom" tužbenom zahtjevu, odnosno da se trebalo odlučiti o zahtjevu koji je postavljen od 12. rujna 2018. na iznos od 17.752,00 kn. To stoga, što iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica nakon što je tuženik dostavio evidenciju radnog vremena radnika za predmetnom razdoblje, među kojima je i tužiteljica (list 100., 108. - 164. spisa), podneskom od 22. listopada 2018. i kvantitativno postavila konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.759,06 kn (list 165. - 167. spisa) o kojem tužbenom zahtjevu se raspravljalo u nastavku postupka i o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom, i što se tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju) u odnosu na zahtjev iz podneska od 12. rujna 2018. na iznos od 17.752,00 kn, a niti u odnosu na zahtjev iz tužbe (19.020,00 kn), već je nastavio raspravljati o smanjenom tužbenom zahtjevu i na taj način prešutno pristao na djelomično povlačenje tužbe (članak 193. stavak 2/2. ZPP-a).

13. Neosnovano tuženik tvrdi i da je po sudu prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. stavkom 2. ZPP-a jer da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir dokaze koje je on predložio ("Tumačenje evidencije o kretanju radnika", Sporazum o prestanku radnog odnosa).

14. Naime, odredbom članka 299. stavkom 2. ZPP-a je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 2. istog članka je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka sud neće uzeti u obzir.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u pozivu za davanje odgovora na tužbu upozoren na posljedice ne iznošenja činjenica i dokaza do zaključenja prethodnog postupka (list 63. spisa), da je "Tumačenje evidencije o kretanju radnika" po direktoru tuženika (list 175. spisa) predano na ročištu održanom 27. studenog 2018. (list 171. spisa), a Sporazum o prestanku ugovora o radu od 20. travnja 2018. (list 2015. - 216. spisa), uz podnesak od 25. svibnja 2021. (list 212. - 213. spisa), da je prethodni postupak zaključen 2. listopada 2018. (list 100. spisa) i da tuženik nije niti pokušao objasniti da te dokaze nije mogao predati do zaključenja prethodnog postupka.

16. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je po sudu prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. stavkom 2. i 3. ZPP-a.

17. Nadalje, točno jest da tuženik zapisnik s ročišta održanog u parnici P-164/2018 od 13. studenog 2018. na kojem je kao tužitelj u toj parnici saslušan I. Š. (list 176. spisa), između ostalog i na okolnosti preraspodjele radnog vremena koje se provodilo kroz radne subote, a koje se u evidencijama o kretanju radnika označavalo "8." nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj parnici (2. listopada 2018. /list 100. spisa/).

18. Međutim, to što je po sudu prvog stupnja vezano za taj dokazni prijedlog pogrešno primijenjena odredba članka 299. stavka 2. ZPP-a nije od utjecaja na donošenje konačne odluke iz razloga što je za činjenicu preraspodjele radnog vremena koje se provodilo kroz radne subote, mjerodavna evidencija o radnom vremenu radnika koju je tuženik dostavio u spis, a u kojoj su se ti dani označavali "8." i što je tužiteljica postavljajući konačni tužbeni zahtjev podneskom od 2. travnja 2021. po prigovoru tuženik, tu činjenicu učinila nespornom.

19. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi niti u dijelu kojim tuženik osporava prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 264. ZPP-a, niti s tim u vezi pozivanje na povredu prava na procesnu ravnopravnost zajamčenu člankom 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997,, 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a) samom činjenicom što nije izveden dokaz saslušanjem direktora tuženika (Željka Mažurana) predložen u podnesku od 27. lipnja 2018. na okolnosti da je naknada za prijevoz radnicima isplaćivana u gotovini zbog čega da nije vidljiva na platnim listama radnika, odnosno na obračunu plaća.

20. Naime, točno jest da odredba članka 6. stavka 1. EKZLJP-a, istovjetno kao i odredba članka 5. ZPP-a nameće sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku. Međutim, isto tako točno jest da je za sud zadržana pravo procjene njihove mjerodavnosti za konkretnu odluku (članak 8., članak 202. stavak 2., članak 267. stavak 2. ZPP-a).

21. Po ocjeni ovog suda iskaz direktora tuženika (Ž. M.) s obzirom na okolnosti na koje je predloženo njegovo saslušanje, ne može biti mjerodavan za donošenje odluke u predmetnoj parnici iz razloga što tuženik u prilog svojim tvrdnjama o isplatama troškova prijevoza svojim radnicima kroz predmetno razdoblje nije dostavio niti jedan odgovarajući dokaz (primjerice izvod iz financijskog poslovanja iz kojeg bi bili vidljivi izdaci po toj osnovi) i što iz predloženog dokaza po tuženika (iskaza radnika I. Š. na zapisnik sa ročišta održanog u parnici P-164/2018 od 13. studenog 2018.) proizlazi suprotno od onoga što tuženik tvrdi, a što se je po tuženiku trebalo utvrditi iskazom direktora tuženika, da je tuženik znao reći radnicima da će im platiti troškove kad dobije kredit, ali da se to nije dogodilo, i da je posljednja isplata troškova prijevoza radnicima tuženika bila 2008. na način da se radnicima u koverti predavao novčani iznos od po 70,00 kn koji nije bio prikazan u plaći (list 176. spisa).

22. Djelomično opravdano tuženik osporava prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno i pogrešne primijenjenog materijalnog pravo iz razloga kako slijedi.

23. Naime, Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika iz travnja 2004. (u daljnjem tekstu: Pravilnik/2004), koji je sastavni dio Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice (radnika) i tuženika (poslodavca) 31. ožujka 2005. (članak 1. stavak 3. /list 14. spisa/) je propisano da radnik ima pravo na naknadu prijevoza na posao i s posla, koji se može dati kupnjom i predajom mjesečne karte za sredstvo javnog prijevoza ili isplatom iznosa koji odgovara procijenjenom trošku prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada (članak 34. stavak 1. Pravilnika/2004) i naknadom u visini najjeftinijeg prijevoza ako na relaciji kojom zaposlenik putuje postoji više vrsta javnog prijevoza (članak 34. stavak 2. Pravilnika/2004).

24. Pravilima o dužnosti poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom sadržanim u Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 9372014., 127/2017., 98/2019.), u kontinuitetu kao i Zakonu o radu koji je prethodio tom Zakonu je propisano da se i na druga pitanja u vezi s ugovorom o radu (osim sklapanja, valjanosti i prestanka) primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora, opći propisi obveznog prava, a općim propisima obveznog prava da je na temelju obveze, koja između ostalog nastaje na osnovi pravnog posla (članak 20. stavak 1.) vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti (članak 65. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a).

25. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa vezano za odlučne činjenice proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika (do 30. travnja 2018.), a prije toga njegovog pravnog prednika K. p. i p. m. r., d. d., od 14. lipnja 1999. do 27. ožujka 2018. i da je kroz predmetno razdoblje (srpanj 2013. - ožujka 2018.) obavljala poslove galvanizacije, rad na prešama, pomoćne poslove i poslove kositrenja;

- da je na posao putovala od svog mjesta stanovanja na adresi K., … do pogona tuženika u K. na adresi …, pješice ili biciklom, i autobusom;

- da tuženik (poslodavac) u predmetnom razdoblju tužiteljici (radnici) nije kupovao (predavao) mjesečne karte za javni prijevoz niti isplaćivao iznose koji bi odgovarali procijenjenom trošku prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada;

- da je prema cjeniku A. K. d.d. cijena mjesečne autobusne karte u oba pravca - K. zona 0 za razdoblje od travnja 2013. do travnja 2018. iznosila 317,00 kn;

- da je tuženik vodio evidenciju tužiteljičine prisutnosti na poslu iz kojih su razvidni kako dani njezine prisutnosti na poslu, tako i dani odsutnosti zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, blagdana, preraspodjele radnog vremena "8." (list 107. – 143. spisa)

- i da se visina predmetnog potraživanja po tužiteljici temelji na cijeni dnevne karte za odlazak i povratak s posla, dobivene dijeljenjem 317,00 kn (cijene mjesečne karte) sa 23 (brojem radnih dana) i množenjem dobivenog iznosa (13,78 kn) s broj dana u mjesecu kad je tužiteljica bila na poslu.

26. S obzirom na navedeno ne mogu se prihvatiti tvrdnje tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od srpnja 2013. do zaključno sa ožujkom 2018. i da isti nisu procjenjivi. Osim toga, tuženik sam sebe potire kad u odgovoru na tužbu tvrdi da je svim radnicima pa tako i tužiteljici isplaćivao naknadu za prijevoz sukladno članku 34. Pravilnika/2004, a u nastavku postupka isto to pravo osporava tužiteljici bez navođenja pravnorelevantnih razloga.

27. Nadalje, iz tuženikove evidencije o radnom vremenu radnika, među kojima je bila i tužiteljica kroz predmetno razdoblje, vođenoj po mjesecima, proizlazi da je tužiteljica bila na poslu u srpnju 2013. - 10 dana, kolovozu 2013. - 17 dana, rujnu 2013. - 12 dana, listopadu 2013. - 13 dana, studenom 2013. - 15 dana, prosincu 2013. - 10 dana, veljači 2014. - 7 dana, ožujku 2014. - 17 dana, travnju 2014. - 9 dana, svibnju 2014. - 14 dana, lipnju 2014. - 20 dana, srpnju 2014. - 23 dana, kolovozu 2014. - 10 dana, rujnu 2014. - 26 dana, listopadu 2014. - 20 dana, studenom 2014. - 9 dana, prosincu 2014. - 20 dana, veljači 2015. - 2 dana, ožujku 2015. - 9 dana, rujnu 2015. - 20 dana, listopadu 2015. - 21 dan, studenom 2015. - 13 dana, siječnju 2016. - 2 dana, veljači 2016. - 20 dana, ožujku 2016. - 23 dana, travnju 2016. - 24 dana, svibnju 2016. - 19 dana, lipnju 2016. - 5 dana, kolovozu 2016. - 11 dana, rujnu 2016.

- 14 dana, listopadu 2016. - 12 dana, studenom 2016. - 20 dana, prosincu 2017. - 17 dana, siječnju 2017. - 7 dana, veljači 2017. - 18 dana, ožujku 2017. - 20 dana, travnju 2017. - 20 dana, svibnju 2017. - 15 dana, lipnju 2017. - 19 dana, srpnju 2017. - 16 dana, kolovozu 2017. - 12 dana, rujnu 2017. - 20 dana, listopadu 2017. - 22 dana, studenom 2017. - 14 dana, prosincu 2017. - 5 dana, siječnju 2018. - 18 dana, veljači 2018. - 16 dana i ožujku 2018. - 12 dana (list 107. - 143. spisa).

28. Dijeljenjem cijene mjesečne karte (317,00 kn) sa brojem radnih dana u mjesecu (23), kako je navedeno dobije se cijena pojedinačne dnevne karte u oba smjera u iznosu od 13,78 kn. Dijeljenjem cijene mjesečne karte (317,00 kn) sa brojem dana u mjesecu (za siječanj, ožujak, svibanj, srpanj, kolovoz, listopad - 31 dan, za travanj, lipanj, rujan, studeni - 30., za veljaču 2019. - 29 dana, za veljaču 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. - 28 dana), dobije se cijena dnevne karte u oba smjera, koja za 31 dan iznosi 10,22 kn po danu, za 30 dana 10,56 kn po danu, za 29 dana 10,93 kn po danu, za 28 dana 11,32 kn po danu. Iz javno objavljenog cjenika voznih karti u linijskom prijevozi na internetskim stranicama A. K. d.d. proizlazi da je cijena jednokratne vozne karte za udaljenost 0 - 5 km - 12,00 kn. Pored takvih okolnosti konkretnog slučaja i činjenice da niti jedna od stranaka nije predlagala izvođenje drugih dokaza osim uvida u evidenciju radnog vremena i potvrdu o visini mjesečne karte, kao jedina objektivna mogućnost za procjenu visine troškova prijevoza ostaje dobivena cijena dnevnih karata od 10,22 kn, 10,56 kn, 10,93 kn i 11,32 kn po danu (zavisno od gore navedenog broja dana u mjesecu) s obzirom da tako dobivena cijene dnevne karte ne prelazi najmanji pretpostavljeni iznos od 12,00 kn koji je tužiteljica trebala izdvajati za voznu kartu na udaljenost 0 - 5 km, s koje je dolazila i odlazila na posao.

29. Kada se cijene dnevne karte (10,22 kn, 10,56 kn, 10,93 kn i 11,32 kn), pomnože sa navedenim brojem dana u mjesecu kad je tužiteljica bila prisutna na poslu, dobije se za razdoblje od srpnja 2013. zaključno sa ožujkom 2018. ukupna iznos od 7.477,31, odnosno po mjesecima za srpanj 2013. - 102,20 kn, kolovoz 2013. - 173,74 kn, rujan 2013. - 126,72 kn, listopad 2013., studeni 2013. - 158,40 kn, prosinac 2013. - 102,20 kn, veljača 2014. - 79,24 kn; ožujak 2014. -173,74 kn, travanj 2014. - 95,04 kn svibanj 2014, - 143,08 kn, lipanj 2014. - 211,20 kn, srpanj 2014. - 235,06 kn, kolovoz 2014. - 102,20 kn, rujan 2014. - 274,56 kn, listopad 2014.

- 204,40 kn, studeni 2014. - 95,04 kn, prosinac 2014. - 204,40 kn, veljača 2015. - 15,85 kn, ožujak 2015. - 91,98 kn, rujan 2015. - 211,20 kn, listopad 2015. - 214,62 kn, studeni 2015., siječanj 2016. - 137,28 kn, siječanj 2016. - 20,44 kn, veljača 2016.

- 218,60 kn, ožujka 2016. - 235,06 kn, travanj 2016. - 253,44 kn, svibanja 2016. - 194,18 kn, lipanj 2016. - 52,80 kn, kolovoz 2016. - 112,42 kn, rujan 2016. - 143,08 kn, listopad 2016. - 122,64 kn, studeni 2016. - 211,20 kn, prosinac 2016. - 173,74 kn, siječanj 2017. - 71,54 kn, veljača 2017. - 203,76 kn, ožujak 2017. - 204,40 kn, travanj 2017. - 211,20 kn, svibanj 2017. - 153,30 kn, lipanj 2017. - 200,64 kn, srpanj 2017. - 163,52 kn, kolovoz 2017. - 122,64 kn, rujan 2017. - 212,20 kn, listopad 2017. - 224,84 kn, studeni 2017. - 147,84 kn, prosinac 2017. - 51,10 kn, siječanj 2018. - 183,96 kn, veljača 2018. -181,12 kn, ožujak 2018. - 122,64 kn.

30. Navedenim iznosima nisu obuhvaćeni dani za koje tužiteljica prema evidenciji radnog vremena nije bila na poslu zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, blagdana i preraspodjele radnog vremena "8.".

31. Stoga, iz tih razloga ovaj sud ocjenjuje da je tuženik djelomično u pravu kad tvrdi da je po sudu prvog stupnja nepotpuno i pogrešno ocjenjena evidencija o radnom vremenu tužiteljice od srpnja 2013. do zaključno sa ožujkom 2018., a nastavno i pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata i daljnjeg iznosa od 2.530,39 kn (preko iznosa od 7.477,31 kn do iznosa od 10.007,70 kn) sa zateznim kamatama.

32. Nadalje, kako je tuženikova obveza isplate naknade troškova prijevoza na posao i s posla tužiteljici dospijevala prvog dana u mjesecu za protekli mjesec (primjerice za srpanj 2013. - 1. kolovoza 2013., za kolovoz 2013. - 1. rujna 2013.), to je po sudu prvog stupnja pogrešno primijenjeno materijalno pravo i u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zateznih kamata na pojedine pripadajuće mjesečne iznose prije nego što su dospijevali na naplatu (primjerice na iznos od 102,20 kn za srpanj 2013. od 1. do 31. srpnja 2013., za iznos od 173,74 kn za kolovoz 2013. od 1. do 31. kolovoza 2013., za iznos od 126,72 kn - rujan 2013. od 1. do 30. rujna 2013. i tako sve do zaključno sa ožujkom 2018.), budući da konačnim tužbenim zahtjevom nije obuhvaćeno razdoblje prije 1. srpnja 2013., već od 1. srpnja 2013. /za 10 dana na poslu u srpnju 2013. - 137,80 kn/ nadalje do zaključno sa ožujkom 2018. (list 209. - 211. spisa).

33. Neosnovano je tuženikovo ustrajavanje na prigovoru zastare. Naime, tuženik gubi iz vida da je odredba članka 139. ZR-a, odredba posebnog značaja u odnosu na odredbu članka 226. i članaka 227. ZOO-a, koje su odredbe općeg značaja, odnosno da je u konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti prigovora zastare mjerodavna odredba članka 139. ZR-a, a ne pravila o zastari povremenih potraživanja sadržana u ZOO-a, budući da potraživanja naknade troškova prijevoza na posao i s posla iz radnog odnosa kakva su i predmetna, za razliku od povremenih potraživanja koja imaju u vidu odredbe članka 226. i 227. ZOO-a, dospijevaju na naplatu mjesečno, nakon što su obveze iz radnog odnosa ispunjene i svaki slijedeći mjesec nastaje kao novo i samostalno pravo na isplatu, odnosno zasebno novčano potraživanje vezano za rad odrađen u tom mjesecu (Revr- 945/2013 od 17. siječnja 2017., Revr-1416/2014 od 7. veljače 2017., Revr- 189/2009 od 27. svibnja 2009.).

34. Prema tome, kako je najstarije potraživanje naknade za troškove prijevoza na posao i s posla (za srpanj 2013.) dospjelo 30. srpnja 2013., a tužba podnesena 7. lipnja 2018. (prije isteka roka zastare od pet godina propisanog člankom 139. ZR-a), te kako za to potraživanje, nisu nastupili učinci zastare roka od tri godine do 7. kolovoza 2014. kad je stupio na snagu ZR-a, to je po sudu prvog stupnja pravilno primijenjeno materijalno pravo (članak 139. i članak 232. stavak 2. ZR-a) kad je odbijen kao neosnovan prigovor zastare.

35. Budući da dužnost naknade parničnih troškova u predmetnoj parnici zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu i da je uspjeh stranaka izmijenjen to je odlučeno o troškovima predmetne parnice, pri čemu je ovaj sud imao u vidu i prigovore tuženika iznijete u predmetnoj žalbi vezano za odluku o parničnim troškovima.

36. Mjerodavnim pravilima o naknadi parnični troškova, koja se primjenjuju u predmetnoj parnici (članak 28. stavak 3. u vezi s člankom 117. stavkom 3. ZID ZPP/2019) je propisano:

- da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i toj će stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s tim d će omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a);

- da će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i o propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a);

- da će sud odmjeriti troškove prema tarifi, ako su propisani tarifom za nagradu odvjetnika ili za druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a)

- i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

37. Pogrešno je shvaćanje tuženika da se na predmetnu parnicu vezano za troškove postupka ne primjenjuje odredba članka 28. stavka 3. ZID ZPP-a. Naime tuženik ispušta iz vida odredbu članka 117. stavak 3. ZID ZPP-a kojom je propisano da će sud iznimno od stavka 1. tog članka, odredbe članka 28. do 31. primjenjivati na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP-a nije donesena prvostupanjska presuda i da je prvostupanjska presuda donesena 23. srpnja 2021.

38. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troška po osnovi nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 8.125,00 kn (list 224. spisa) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (list 211. spisa).

39. S obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica je u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev (10.759,06), uspjela u parnici 84,74% (osnova 100% + visina – 69,49% = 169,49% : 2 = 84,74%), a tuženik 15,26%, što znači da je sukladno odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a tuženik dužan naknaditi tužiteljici 69,48% (84,74% - 15,26% = 69,48%) pripadajućih troškova na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku.

40. Prema stanju spisa i vrijednosti predmeta spora od 10.759,06 kn potrebni su bili troškovi zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 6.875,00 kn (sastav tužbe - 100 bodova Tbr. 7/1. OT/, podneska od 12. rujna 2018. - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, podneska od 22. listopada 2018. - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 2. listopada 2018. - 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 27. studenog 2018. - 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i zastupanje na ročištu 1. lipnja 2021. - 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 550 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 5.500,00 kn + 1.375,00 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 6.875,00 kn).

41. Stoga, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.776,75 kn /69,48% od 6.875,00 kn/ (članak 154. stavak 2. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2021. do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., u daljnjem tekstu: OZ-a/, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a), a zbog čega se suprotni žalbeni navodi tuženika vezano za odluku o parničnim troškovima ne mogu prihvatiti.

42. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici po osnovi naknade za troškove prijevoza na posao i s posla za razdoblje od srpnja 2013. do zaključno sa ožujkom 2018. iznos od 7.477,31 kn sa zateznim kamatama navedenim u stavku I. izreke ove presude i naknaditi parnične troškove u iznosu od 4.776,75 kn sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2021. do isplate, zbog čega je odlučeno kao pod stavcima I. i II. izreke ove presude (članak 373. a ZPP-a).

43. Odluka na žalbu tuženika protiv rješenja o ispravku presude

44. Ispitivanjem pobijanog rješenja o ispravku presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 342. stavka 1. i 2. ZPP-a, niti je s njom u vezi činjenično stanje pogrešno primijenjeno. 45. Naime, presudom od 23. srpnja 2021. nije odlučeno o nečemu što nije predmet spora, niti je rješenjem o ispravku presude mijenjan sadržaj izreke, već je ispravljene greška u brojevima, odnosno označen točan zbroj pojedinačno dosuđenih iznosa pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, zbog čega se žalbeni navodi tuženika ocjenjuju neosnovanim.

46. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-242/2020-15 od 26. travnja 2022., odnosno odlučeno kao u stavku I. izreke rješenje (članak 380. točka 2. ZPP-a).

47. Odluka o troškovima u povodu žalbi

48. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.153,13 kn (žalba protiv presude - 1.971,88 kn, žalba protiv rješenja o ispravku presude - 1.181,25 kn). Od zahtijevanog troška, tuženiku razmjerno uspjehu sa žalbom protiv presude (25,28%) pripada iznos od 296,25 kn (25,28% od zahtijevanog iznosa od 1.171,88 kn za sastav žalbe protiv presude po punomoćniku odvjetniku).

49. Preko iznosa od 292,97 kn do iznosa od 3.153,13 kn, za iznos od 2.860,16 kn, zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan jer nije u razmjeru sa ostvarenim uspjehom u žalbenom postupku, biti iz stanja spisa proizlazi da bi tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu protiv presude i žalbu protiv rješenja. Neosnovano tuženik potražuje i zatezne kamate na troškove žalbenog postupka od donošenja prvostupanjske presude, budući da ti troškovi nastali kasnije.

50. Prema tome, tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 292,97 kn sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske presude /13. lipnja 2022./ do isplate (članak 30. stavak 2. OZ-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

51. Stoga je o troškovima u povodu predmetnih žalbi odlučeno kao u stavku II. i III. izreke rješenja (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

U Zagrebu 13. lipnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte