REPUBLIKA HRVATSKA

P-3692/2010

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sudu u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mldb. P. M. iz S., V. 27, zastupan po ocu

D. M. iz S., V. 27, a ovaj po punomoćniku J. B.,

odvjetniku u Z., M. 10, protiv tuženika S.- P.

K. C.-A.-F. iz S., M. K. 12, zastupano po pun.

Z. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2022.g. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja, te zamjenika pun. tuženika, a na ročištu od 10. lipnja 2022.g. zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 41.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. srpnja 2010.g. pa do ko n a č n e isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 129.000,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete – tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos od 3.570,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 13. srpnja 2010.g. pa do ko n a č n e isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 25.830,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.373,84 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. lipnja 2022.g. pa do konačne isplate.

Obrazloženje

1. Dana 14. srpnja 2010.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja, tada mldb P. M., u kojoj se navodi da je tužitelj član kluba tuženika S.-

P. K. C.-A.-F. iz S., koji klub se, između ostalog bavi

organiziranjem penjačkih treninga u sportskoj dvorani O. škole V. u S.,

V. V. 32. Dana 29. prosinca 2009 godine, prilikom održavanja penjačkog treninga kod tuženika u sportskoj dvorani Osnovne škole V. u S., oko 20,15

sati, mldb. tužitelj P. M. da je stradao tako što je pao sa penjačke površine visoke cca 2,5 m, koje prigode je zadobio teške i po život opasne ozljede u vidu kompresivnog prijeloma 1. i 2. slabinskog kralješka, prijeloma u zoni rasta kosti lijeve, odnosno, desne podlaktice u donjoj trećini i nagnječenje trbuha. Zbog navedenog štetnog događaja mldb tužitelj P. M. zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08, nastavno: ZOO). Činjenica je da je mldb. tužitelj zbog navedenog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove, duševne bolove jer mu je smanjena životna aktivnost, dok je pretrpio i strah. Fizički bolovi da su bili jaki i dugotrajni. Tužitelj je rođen …. godine, te da mu je trajno umanjena životna aktivnost zbog ozljeda koje je zadobio sa minimalno 35%, radi čega će posljedice tog smanjenja osjećati kako kroz svoje odrastanje, tako i kroz svoje školske i izvanškolske aktivnosti. U slobodno vrijeme više se neće moći baviti športskim aktivnostima kojima se dosad bavio. Inače, mldb. tužitelj je imao znatne neugodnosti tijekom liječenja, bio je hospitaliziran oko 2 tjedna, vršio je nuždu u krevetu, bio je izložen RTG snimanjima, primao je injekcije, infuzije i transfuzije, podvrgnut je šivanju i previjanju rana, vađenju šavova, te nošenju imobilizacije. Isto tako, zbog pretrpljenih ozljeda, mldb. tužitelj je bio potrebit tuđe njege i pomoći, za što traži naknadu štete temeljem ovlasti iz čl. 1093, st. 2. ZOO-a. Mldb. tužitelj stoga predlaže da Sud, imajući na umu težinu povreda i sve okolnosti slučaja, utvrdi, prema rečenim činjenicama, pravičnu novčanu naknadu za:

- fizičke bolove .............. 45.000,00 kn,

- za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti ........ 65.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah ............ 30.600,00 kn,

te da mu se dosudi naknada za tuđu njegu i pomoć u iznosu od ....... 29.400.00 kn. Zbog rečenih povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje mldb. tužitelj dakle, zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 140.600,00 kn, dok na ime naknade za tuđu njegu i pomoć zahtijeva isplatu naknade od 29.400,00 kn, što sveukupno iznosi 170.000,00 kn. U tužbi se dalje navodi da je tužitelj pisanim zahtjevom od 28. lipnja 2010. godine pozvao tuženika da mu popravi nastalu neimovinsku štetu, na koji zahtjev se tuženik oglušio. U pokušaju mirnog rješenja ovog spora, mldb. tužitelj je bio voljan spor riješiti i tako da mu se isplati polovica pravičnog iznosa naknade štete, a sada tužbom traži naknadu punog iznosa pretrpljene štete. Slijedom svega iznijetoga, tužitelj predlaže da Sud, temeljem odredbe čl, 1100., st. 1. i 2. i čl. 1093., st. 2, u svezi s čl. 19., 1046. i 1103. ZOO-a, donese slijedeću presudu:

I Nalaže se tuženiku S.- P. K. C.-A. F.

iz S., M. K. 12, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju malodobnom P.

M. iz S., V. 27, iznos od 170.000,00 kuna sa zateznim kamatama

koje na ovaj iznos teku od podnošenja tužbe po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

II Nalaže se tuženiku S.- P. K. C.-A. F.

iz S., M. K. 12, u roku 15 dana, tužitelju malodobnom P.

M. iz S., V. 27, naknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja po stopi do 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

2. Dana 20. rujna 2010.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem tuženik ističe da nije sporno da je tužitelj član kluba tuženika, kao ni da je dana 29.12.2009. godine oko 20.15h tuženik pao sa penjačke površine prilikom čega je zadobio određene ozljede. Ono što je u konkretnom slučaju sporno je pitanje odgovornosti tuženika, a ukoliko bude tijekom postupka utvrđena njegova odgovornost i pitanje vrste i težine zadobivenih ozljeda, a u vezi s tim i pitanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik na ovom mjestu ističe kako je dana 15.05.2009. godine tuženik, odnosno za njega njegov otac potpisao prijavnicu. U navedenoj prijavnici jasno piše kako svaki potpisnik prijavnice prihvaća da „su pri svakoj aktivnosti moguće nezgode, ozljede, nastanak i uništenje imovine“ te kako se potpisom prijavnice „K. i škola oslobađaju odgovornosti za takve slučajeve“. Sportsko penjanje da je takva vrsta sporta koja po svojoj prirodi nosi sa sobom određenu vrstu rizika. Rizičnost bilo koje djelatnosti pa tako i sportskog penjanja, podrazumijeva da oni koji se njome dobrovoljno bave prihvaćaju i određeni rizik i štetne posljedice koje mogu iz toga proizići. Čak i da nije bilo nikakvog izričitog pristanka, sudionik, odnosno osoba koja se bavi takvom vrstom sporta prihvaća na sebe i određenu vrstu rizika. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju postoji pisani pristanak tužitelja, čime je isključena odgovornost tuženika. Nadalje, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o ugovornom odnosu između tuženika i tužitelja i kako je temeljem članka 345. Zakona o obveznim odnosima moguće ugovorom ograničiti pa čak i isključiti odgovornost, osim ako je riječ o šteti koja bi bila rezultat krajnje nepažnje ili namjere. Potpisom prijavnice, tužitelj je pristao na isključenje odgovornosti i za ozljede koje je pretrpio tužitelj, obzirom da u konkretnom slučaju do štete nije došlo zbog krajnje nepažnje ili namjere tuženika. Također je tuženik internom provjerom utvrdio i kako do ozljede nije došlo zbog nedostataka na samom objektu i tehničkoj opremi već je za nastalu štetu isključivo odgovoran tužitelj, obzirom da se isti neovlašteno penjao po stijeni i to u vrijeme kada su se izmjenjivale dvije smjene. Sukladno članku 1067. Zakona o obveznim odnosima, tuženik se oslobađa odgovornosti ukoliko je do štete došlo isključivom radnjom tužitelja. Za oslobođenje od odgovornosti nije bitno što je riječ o maloljetnoj osobi koja se bez suglasnosti tuženika popela na stijenu i pala uslijed čega je i pretrpjela određene ozljede, odnosno nije bitno što je riječ o osobi koja možda nije mogla shvatiti posljedice svog postupanja. Isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi od dana 22.08.2001. godine, poslovni broj Rev-1101/01-2 gdje je u obrazloženju navedeno kako „nije odlučno što je tužiteljica postupala u okviru moguće svijesti o opasnosti koja se može objektivno očekivati od 14-godišnje djevojčice, kako ističe drugostupanjski sud. Naime, za primjenu te odredbe dovoljno je ponašanje oštećenika kojom se suprouzročuje vlastita šteta.“ Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj uredno pohađao nastavu te da zadobivene ozljede nisu bile takvog karaktera da bi ga spriječile od urednog ispunjavanja školskih obveza. Vezano za težinu nastalih ozljeda, tuženik će se očitovati nakon što se provede vještačenje, a isti smatra kako nije riječ o ozljedi zbog koje bi tuženiku bilo za 35% trajno umanjena životna aktivnost. Shodno svemu navedenom, tuženik predlaže Sudu da zbog neosnovanosti tužbe odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Dana 13. travnja 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja – očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu u kojem je tužitelj istakao da se tužitelj u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu ukoliko su suprotni tužbi i tužbenim navodima. Činjenica da je otac tužitelja D. M. za tužitelja popunio i potpisao prijavnicu u kojoj piše: „Prihvaćam da su pri svakoj aktivnosti moguće nezgode, ozljede, nestanak i uništenje imovine“ ne može osloboditi tuženika od odgovornosti za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari. Prije svega se ima uzeti da ovakvi navodi znače kako je tužiteljev otac upoznat sa mogućnošću nastanka nezgoda, ozljeda, nestanka i uništenja imovine, ali se isto nikako ne može smatrati oslobađanjem tužene od odgovornosti za takvu štetu. Ovo stoga što pravno nije dopušteno odreći se prava na naknadu štete i odgovornosti za neku buduću štetu već se ovlaštenik prava na naknadu štete jedino može odreći prava na naknadu štete i štetnika osloboditi odgovornosti za konkretnu štetu koju je pretrpio, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari radi se o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete radi čega se ne mogu primijeniti odredbe članka 345. ZOO-a koje propisuju mogućnost isključenja odgovornosti dužnika isključivo i jedino za ugovorni oblik naknade štete, a ne i za izvanugovornu odgovornost za naknadu štete. Što se tiče pozivanja tuženika na ekskulpacijski razlog iz članka 1067. ZOO-a, tužitelj primjećuje da se ni ovaj razlog ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Ovo stoga što je u ovom slučaju do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog propusta u s pedagoškom nadzoru, neprimjerenoj organizaciji vježbi penjanja bez potrebnog nadzora i osiguranja, dok je izostalo i upozorenje na opasnosti i dr. bitne okolnosti koje je tuženik bio dužan primijeniti u radu sa malodobnom djecom u dobi od 9 godina. Da su djelatnici tuženika valjano organizirali djelatnost penjanja i izmjenu smjena djece, do ozljeđivanja tužitelja zasigurno ne bi bilo došlo. Zbog razloga koji je naveden u točki 5/ naracije ovog podneska, tuženik se tim više ne može osloboditi odgovornosti navodeći da je otac malodobnog tužitelja potpisao prijavnicu u kojoj se navelo da je upoznat sa mogućnošću nezgoda, ozljeđivanja, nestanka i uništenja imovine.

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem zz tužitelja D. M., predsjednika tuženika D. Č.,

svjedoka Ž. Č., V.-K. B., J. M., K. J., A.

M., izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr M. B., dječjim kirurgom i traumatologom, dr Č. L., psihijatru,

dr Z. P., ortopedu, dr M. M., neurologu, dopunskim vještačenjem

po stalnim sudskim vještacima dr. Z. P. i dr M. M., izveden je

dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr D. T.,

ortoped, izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr D. T., ortoped, dr. M. B., dječji kirurg, te dr M. M., neurolog,

Izveden je dokaz pregledom Programa škole sportskog penjanja za učenike osnovne škole nositelja programa Sportsko – penjačkog kluba C., Odluke o raspodjeli financijskih sredstava za sufinanciranje športskih programa tijekom ljetnih i zimskih praznika Otvorena škola u 2009.g., te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom pretrpljene imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj, po navodima iz tužbe, pretrpio prilikom pada sa umjetne (penjačke) stijene na treningu kojeg je organizirao tuženik.

9. Među strankama nije sporno:

- da je dana 29. prosinca 2009.g. tužitelj doživio nezgodu na treningu prilikom penjanja po umjetnoj (penjačkoj) stijeni, kada je, prilikom penjanja po istoj, pao i uslijed pada zadobio ozljede,

- da je u vrijeme kada se nezgoda dogodila tužitelj bio član tuženika,

- da je tuženik organizirao trening

10. Među strankama je sporno:

- da li se tužitelj, u vrijeme kada je doživio predmetnu nezgodu, po umjetnoj (penjačkoj) stijeni penjao samoinicijativno, neovlašteno, nakon završetka treninga,

- da li se tužitelj, prilikom učlanjena u klub tuženika, potpisivanjem pristupnice, odrekao svih isplata budućih naknada šteta,

- da li je prilikom penjanja tužitelja po umjetnoj stijeni kritične prigode bio nazočan trener – zaposlenik tuženika, kao odgovorna osoba koja pazi i kontrolira penjane članova kluba po umjetnoj stijeni.

11. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015, 29/2018– u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Odredbom čl. 19 st. 1 ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. U st 2 citiranog čl. navedeno je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13. Člankom1063. ZOO-a propisano je:

Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

14. Člankom 1064. ZOO-a propisano je:

Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

15. Člankom 1067. st 1-3 ZOO-a propisano je:

(1) Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

(2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

(3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

16. Člankom 1100.st 1 i 2 ZOO-a propisano je:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Odredbom članka 7. stavka 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

18. Iz iskaza zz tužitelja – oca D. M. na roč. od 04. srpnja 2011.g. proizlazi:

- da ga je kritičnog dana, navečer oko 8,20 sati, trener L. K. telefonom obavijestio da je P. pao, te da je tom prilikom kazao da nisu velike ozljede i da je P. odvezen na Hitni kirurški vozilo Hitne pomoći, nakon čega su on i supruga otišli na hitni kirurški bolnice u S. i kad je vidio tužitelja, da je zaključio da to i nisu baš lagane povrede, da je imao povrijeđenu ruku, da je bio krvav, da se prilikom pada ugrizao za jezik, lice mu je bilo krvavo i teško je govorio, a da su se bojali da nisu unutrašnja krvarenja,

- da je njegova supruga tada bila u 4. mjesecu trudnoće, da je doživjela šok i stoga se i za nju morao zbrinuti,

- da je nakon obavljenih snimaka i pregleda utvrđeno da je P. slomio dva pršljena na donjem dijelu kralježnice i otvoreni prijelom desne ruke iznad zapešća, da je obrađen i stavljen mu je gips, a u bolnici je ostao oko 3 tjedna,

- da je nakon toga dobio ortozu koja drži leđa u ispravnom položaju i gips na desnoj podlaktici, nakon čega je došao kući na kućnu njegu, da je morao mirovati, da je ortoza morala biti cijelo vrijeme na njemu, da se nije mogao micati, da je spavao s njom kao i tijekom kupanja, da je to inače od aluminija obloženo spužvom,

- da su tužitelju gips skinuli nakon 3 tjedna, kako nije došlo do sraštanja to je daljnja tri tjedna nosio longetu,

- da je u bolnici primao injekcije protiv bolova i infuzije, a dok je bio kući na oporavku vodio ga je na Hitnu kod doktora da primi injekcije protiv bolova, to bi bilo kad bi došlo do promjene vremena, da bi bio nemiran i da ne bi mogao spavati, dok je nosio ortozu nije mogao spavati u ležećem položaju, odnosno spavao je u polusjedećem položaju a on je inače hiperaktivno dijete, da se nekoliko puta pomokrio u krevet a zadnjih godinu i pol dana primjećuje da se boji lifta, da radije ide pješke nego liftom, boji se visine,

- da kao posljedicu danas trpi to da su mu noge stalno hladne i u ljetnim mjesecima dok leži kaže da mu noge trne, ako duže leži od pola sata, da mu noge trnu i da će morat napraviti pretrage vezano za istu, da li je to krvožilno ili nešto drugo to će se utvrditi, da osjeti promjene vremena, i da nakon ovoga više ništa ne trenira.

- da nije bio očevidac, ali po priči djece da je trener kasnio cca pola sata i da se udaljio od djece nakon obavljenog zagrijavanja, da je nešto upisivao ali u svakom slučaju se udaljio od djece, da su to ispričala djeca koja su bila nazočna M. mali J. i M.,

- da po pričanju iste djece konop koji se vezivao nije bio stručno učvršćen odnosno osiguran, da se konop nije otkačio od P., niti se prekinuo, već da se konop otkačio kod onog koji ga je osiguravao i to na njegovoj kopči a osiguravao ga je J. M. koji je i sam bio u šoku,

- da se sam čin penjanja po njegovim saznanjima odvija tako da se konopac prebaci preko vinča, preko kolotura za jedan kraj konopa veže se ili kači osoba koja se penje, a za drugi kraj osoba koja osigurava osobu koja se penje, tako se osoba koja se penje kako ide više na veći nivo tako druga osoba povlači drugi dio konopca i na taj način osigurava osobu koja se penje dok s osoba penje druga osoba je zapravo na zemlji, a da se to tako odvija, zna stoga što je sam vidio to tamo a i sam je završio alpinističku obuku za vrijeme Domovinskog rata,

- da po njegovim saznanjima trener L. K. više ne radi kod tuženika, a da ne zna da je kažnjavan.

- da je ortozu nosio malo duže od tri mjeseca, da je bilo posljedica u školi, jer da je popustio u školi nakon što je izbivao tri mjeseca, a da mu je i koncentracija popustila nakon toga.

- da je pod hiperaktivan mislio to da se bavio nogometom, više voli biti vani, da nije dijete koje voli biti u zatvorenom prostoru sa računalom igricama i sl.

- da je o tegobama vezano za trnjenje nogu kao i to da se P. par puta pomokrio kao roditelj govorio osobnoj liječnici sina dr. N. Č., a da je osobna liječnica sina rekla da te tegobe prijavi ortopedu koji će ih savjetovati kako dalje,

- da je tužitelj trenirao cca 4 mjeseca, da je on bio nazočan treninzima, da nije bio na početku već da bi dolazio pred kraj treninga zadnjih 10-ak min i da bi trening završio na način da bi trener rekao da je trening gotov da pokupe opremu koja se sastoji od vrećice za magnezij, i penjačice-cipele, a da su to djeca radila sama, da su penjačice spremali u vrećice i donosili u posebnu prostoriju iza prostora u kojem je obavljen trening,

- da je iza malih dolazila grupa većih penjača od 13 do 16 godina odnosno 7-8 razred,

- da se bavio ekstremnim sportovima u Domovinskom ratu i zna da su moguće lakše ozljede tipa istegnuća tetive, oguljotine dlana, da je njima to tada bilo jer nisu imali adekvatne zaštite, međutim, danas kad imaju adekvatnu zaštitu, uz nadzor do takvih povreda ne bi smjelo doći,

- da je njegova volja kad je to potpisao bila da do veće štete ne bi smjelo doći uz pravilan nadzor i kvalitetnog trenera.

19. Iz iskaza predsjednika kluba tuženika, prof. D. Č. na ročištu od 04. srpnja 2011.g. proizlazi:

- da mu je žao što se dogodio ovaj štetni događaj, sa ocem tužitelja da su bili u normalnim odnosima prije nezgode, nakon nezgode i kao predsjednik kluba može iskazati da čine sve u skladu sa pravilima struke a vezano za obavljanje treninga djece,

- da on osobno nije bio nazočan, a saznanja crpi iz zapisnika koji je sačinjen kritičnog dana i koji je dostavljen sudu kao i osobnih kazivanja trenera L. K., Ž. C. i V. K. T., koji su tog dana bili u dvorani, a da su ova druga dvojica treneri koturaljaškog kluba koji trening obavljaju u istoj dvorani,

- da se sam program treninga obavlja navečer kad djeca završe nastavu u 7,8 i 9 sati, da se može dogoditi da nekad zakasne zbog nastave 5 min ili nešto više, međutim, nema saznanja da je tu večer trening kasnio pola sata tijekom treninga sina tužitelja,

- da je uobičajeno da trener dođe, otključa prostoriju u kojoj je oprema, djeca uzmu opremu vrate se u dvoranu nakon toga slijede priprema i nakon toga samo penjanje,

- da najprije želi iskazati da postoje tri standardne disciplinske i to brzinsko, boulder penjanje, težinsko, ovisno o planu i programu treninga radi se jedna druga ili treća disciplina ili kombinirano, sve vezano uz kalendar natjecanja, da oni rade po programu koji je verificirano od Minis. znanosti i S. športskog saveza, program je koncipiran od jednostavnih prema složenijem, a sve prema stručnim postavkama, da se na treningu upotrebljava sofisticirana oprema, a maksimalno je definirano da grupa ima 12 sudionika i oprema je atestirana, kupuju je od ovlaštenog distributera i redovito se kontrolira, a umjetna penjačka stijena izrađena je sa svom potrebnom tehničkom dokumentacijom koja je izrađena od strane Tehničkog fakulteta, da postoji projekt izrade i testiranja,

- da u odnosu na samu tehnologiju penjanja postoje tri vrste osiguranja, jedno je boulder bez osiguranja, disp. speed gdje je osiguranje tzv. toproad osiguranja i težinsko također gdje penjači ukapčaju konop u među osiguranje na putu do vrha stijene, da se kod brzinskog penjanja penje preko konopa koji je osiguran na sidrište koji je provučen,

- da su u momentu kada se dogodio štetni događaj penjači bili osigurani toproad metodom, to znači da jedan sudionik koji se penje ima na sebi penjački pojas i navezan je na konop, taj konop je provučen kroz sidrište na vrhu stijene a drugi kraj konopa je kod drugog sudionika kojeg nazivamo osiguratelj konop prolazi kroz spravu za osiguravanje kojih ima više tipova, u ovom slučaju gri-gri, to je sprava koja ne zahtijeva reakciju osobe da bi spriječila pad, zato se upotrebljava kod rada s djecom, u principu onaj koji osigurava ne radi ništa osim što sudjeluje u spuštanju,

- da što ste tiče samog pada, pad je kontrolirana radnja sastavni dio sportskog penjanja nema penjanja bez pada, konkretno ozljede se dešavaju u sve tri discipline sa manjim ili većim posljedicama, da su oni najbolji klub po rezultatima u zadnje 4 god u RH, a trener je najbolji natjecatelj u zadnjih par godina, upravo zato su ga i doveli u njihov klub iz Plan. društva M.,

- da što se tiče padova i ozljeda kad djeca vježbaju bolder, nema osiguranja a zadatak je da osoba iz točke a dođe do točke b, i to se odvija na visinama do 3-3,5m. Svaki neuspio pokušaj u toj disciplini završava padom, a nema nikakvog konopa, osiguranja eventualno neki od drugih sudionika stoji tu i postoji dolje mala strunjačica koja može ublažiti pad,

- da mogu napraviti sve da smanje postotak ozljeđivanja, ali da ga ne mogu isključiti i zato postoje pristupnice i roditelji su upoznati sa posljedicama penjanja,

- da što se tiče samog štetnog događaja, da su bili osigurani metodom toproad, da on nije bio prisutan ali može u statusu eksperta dati moguće objašnjenje, prva stvar ne može doći do otkapčanja konopa na strani onog koji osigurava, znači on kad provuče konop i uključi opremu, jer da se otkopča, uređaj se mora skinuti izvaditi konop da bi se otkopčala da bi se konop odvojio od sprave,

- da što se tiče mogućih uzroka ozljede, koristi se elastični konop, koji ima faktor rastezanja a služi tome kad netko padne da mu trzaj napravio veću ozljedu već kao yo-yo,

- da po izjavama nije došlo do klasičnog pada jer da je klasični pad značilo bi da je pao s vrha stijene bez dodira konopa, što se tiče dužine pada oni su naznačili visinu, ali u principu u razgovoru s njima nitko,osim djece,i troje uključenih nije rekao da je gledao i vidio sve detalje pada, oni su njemu tako rekli, a da on nije bio prisutan,

- da se radi o troje potpisnika zapisnika od 29.12.2009.g. Jedna od mogućnosti, oni su provjerili opremu, konop je bio u redu, postoji mogućnost obzirom na dužinu pada, silu udara ovisi i o predispoziciji djeteta, odnos njegove čvrstine kostiju u omjeru sa tjelesnom težinom i drugim padom, pa se moglo dogoditi da je ovaj koji ga je osiguravao da je malo brže na ručicu pustio konop pa da se dobilo na ubrzanju pada i rastezanju konopa, to su mogućnosti, a da on ne zna što se dogodilo jer nije bio očevidac,

- da je tužitelj već bio u klubu cca 5 mjeseci i da je osnove naučio, a u klubu se uči odgovornosti,

- da je njemu rečeno da se štetni događaj dogodio nakon treninga u momentu razmjene dviju grupa, a to se vidi po dolasku hitne, misli da je to bilo oko 8,20 sati, i u momentu kad je trener naglasio da je trener gotov, da su djeca nastavila sa penjanjem, da su se još jednom su htjeli popeti,

- da ne zna što se desilo, jer mora voditi evidenciju djece koja su došla i vanjska vrata moraju biti zaključana, on kad kaže gotovo je, otključa vrata i dolaze druga djeca, a kritičnog momenta, kako kaže otac tužitelja, trener nije mogao biti udaljen od stijene, ili je bio pored vrata ili je bio tu na klupi, eventualno zapisivao djecu koja su stigla,

- da su u dvoranu je već bila došla druga djeca ali su bila i djeca sa rolanja njih 10-15 pa ih je bilo puno više,

- da bi želio još naglasiti da je otac tužitelja dolazio po dijete nekoliko puta, a taj dan nije došao po sina, po njegovim saznanjima kako su mu iskazali,

- da djecu neki roditelji dovode pa odlaze, neki ostanu sjediti na tribinama a neka djeca dolaze sama, sve su opcije moguće,

- da u odnosu na konkretan slučaj poduzimaju sve, čak su osigurali djecu za slučaj nezgode, dodatno ih mogu osigurati i roditelji zato i postoje pristupnice koje potpisuju roditelji u kojima se govori i o ozljedama a osiguravajuće kuće, kad su s njima pregovarali govore o djelatnosti visokog rizika, da su osigurani preko Nacionalnog sportskog saveza, a kad su se raspitivali za štetni događaja da polica zaključena sa C. o. pokriva smrt i trajne posljedice.

- da je na terenu odgovoran, prema njihovim podzakonskim aktima, za sigurnost članova i tehničke uvjete za vrijeme treninga, trener i to L. K., koji je bio zaposlen ugovorom na određeno vrijeme i ugovor mu je istekao u lipnju i ugovor mu više nije produžen i stoga što je štetni događaj utjecao i na to da je G. S. u proračunu smanjio zbog opće situacije,

- da prema treneru nije provođen stegovni (pravni) postupak, ali da je s njim razgovarano jer čim se dogodio štetni događaj naravno da su morali odreagirati i s njim razgovarati a on će točno reći što je bilo,

- da treneru nisu izricali mjeru pa ni opomenu, a to u podnesku koji je upućen pun. tužitelja gdje je naznačeno da je izrečena mjera nije točno, da je tajnica pogrešno interpretirala njihovo ponašanje,

- da su Ž. Č., L. K. i V. K. – T. i to u 8,15 sati bili u

dvorani, a gdje točno ne zna, da ne zna kad je počeo trening i kad je trener došao u dvoranu, da je dužina konopa sva ista, da je značajna debljina konopa, da ona određuje komunikaciju doticaja sa spravom za osiguranje,

- da su u vrijeme štetnog događaja u dvorani bila djeca kako je iskazao otac tužitelja na današnjem ročištu, da su ulazna vrata od penjačke stijene udaljena cca 20-25 m, a da je klupa udaljena od stijene 3-5 m,

- da je procedura ako se djeca ne pokore nalogu trenera, različita i sve zavisi od trenera i djeteta, dijete treba upozoriti a sljedeći put zvati roditelje.

- da kod pada s konopom propadne za dužinu konopa taj pad završava ili njihanjem na konopu ili da dođe do sraza tijela i stijene, što se tiče položaja tijela već su naučeni kakav položaj (polusjedeći položaj sa ispruženim rukama) moraju zauzeti, i na taj način spriječiti sudar s stijenom,

- da faktor rastezanja ovisi o karakteristici užeta i ovisi o težini djeteta a po kazivanju djece nazočne nesreći ima saznanja da je P. bio vezan za pojas, a da su to rekli nazočni treneri, da je trener L. K. prvi trening odradio i da je došla druga grupa,

- da su odvojeni od koturaljaškog kluba na način da se postave klupe između,

- da trener mora zaključati vrata između dvije stijene, da on to mora raditi, a da nema saznanja da li je to napravio,

- da su njihovi programi verificirani od strane Min i saveza a kako je već i naveo, da kontrole vrše stručne službe S. športskog saveza, na način da dođu na trening nenajavljeno,

- da najprije trener procijeni je li dijete sposobno pripremno za pratiti program, a nakon toga ide edukacijski dio koji se sastoji od verbalne pripreme objašnjenja i praktično izvođenje sigurnosnih aspekata, a kako su treninzi otvoreni postoji mogućnost da obavijeste i roditelje da budu nazočni na samom početku, pa su imali i situaciju da i nakon obavljenih treninga nakon što su vidjeli opasnosti samog penjanja, da su odustali i povukli djecu sa treninga,

- da je trening P. M. u sebi sadržavao sve tri discipline odgovara da sve tri discipline,

20. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 29. studenoga 2011.g., svjedok Ž. Č. istakla je:

- da je kritične prigode održavala svoj trening rolanja u istom prostoru, te da je u jednom momentu osjetila udarac, okrenula se i vidjela dijete na podu, te da je skočila,

- da je dijete impulzivno reagiralo, diglo se i otišlo u prostoriju u kojoj se odlaže oprema za trening (ostavica), da su ga polegli na pod, zvali Hitnu koja je došla, potom odvela u bolnicu, a da je kasnije odvezla trenera, obavijestili su predsjednika kluba, a trener L. K. je obavijestio roditelja,

- da je trening u dvorani vodio trener L. K., a da ne zna gdje je bio nazočan trener, da je ona bila usmjerena na svoj trening.

- da je do incidenta radila u dvorani sa svojom grupom za rolanje 2 godine, da njen trening započinje u 20 sati, a trening penjačkog kluba u 19 sati do negdje 20, da se nakon toga pospremaju stvari i dolazi druga grupa, da trener oglašava završetak treninga obično zviždukom, nakon čega su djeca dužna otići u svlačionicu, skinuti sigurnosnu opremu i napustiti dvoranu i uputiti se kući. Trener ostaje do kraja dok zadnje dijete ne napusti dvoranu.

21. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 27. veljače 2012.g., svjedok V. K.-B. istakla je:

- da je tada vršila trening rolanja i da je bila okrenuta leđima prema penjačkoj stijeni, te da je u jednom momentu čula udarac, a kada se okrenula, da je vidjela dječaka na podu, koji se tada podigao i otišao u drugu prostoriju gdje se drži drugi predmeti i strunjače,

- da su ona, trener L. i njena kolegica Ž. došli do dječaka i netko je pozvao hitnu, koja je došla i odvela dječaka u bolnicu,

- da je ona ostala na treningu i odradila ga do kraja, a da je trening održavala od 20- 21 sat,

- da se događaj desio i dijete je palo za vrijeme njenog treninga, a u dvoranu ne ulazi nikad prije 20 sati, kada je vrijeme započinjanja njenog treninga rolanja.

- da se ne može prisjetiti kada je spornog dana započeo trening djeci i kada je došao trener malodobnog dječaka na trening,

- da je propisano ponašanje trenera za vrijeme treninga i nakon treninga na način da u dvoranu ulaze u 20,00 sati, tijekom treninga moraju biti nazočni u dvorani, u 21 sat kada završava trening objavljuju zviždaljkom i tada se odlazi u garderobu, presvlače se ostavljaju stvari, da oni, kao treneri provjeravaju jesu li došli roditelji po djecu i da li su sva djeca došla u svlačionici, da svi roditelji dođu po djecu u svlačionicu i odvode djecu,

- da se ne može sjetiti kada počima trening penjanja, ali za vrijeme njenog treninga je dijete palo.

22. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 11. svibnja 2012.g., svjedok, tada mldb. J. M. istakao je:

- da su se penjali tu večer na treningu, i da se i P. penjao i bio je vezan, a valjda se nije provjerio je li dobro vezan, a što obavezno moraju provjeravati i on je pao, ne zna s koje visine, možda 3 ili 4 metra,

- da se dakle događaj zbio za vrijeme treninga, a u dvorani je bio i trener u što je siguran,

- da se penjanje organizira na način da se penje uvijek u paru i svaki od njih je vezan konopom, na kraju konopa nalazi se kopča koja se provuče kroz metalni pojas, i nakon što se provuče ima matica koja se mora „zavidati!“ i to se napravi svojom rukom i kopča se više ne može otvoriti ako je ,zavidana“,

- da je uloga trenera da ih uči i nadgleda, da uglavnom provjerava da li su vezani iako je to dužnost njih penjača , jer je to prvo što uče,

- da ih trener opominje ako nisu dobro vezani i da se treba bolje vezati,

- da je u klubu trenirao otprilike godinu dana, a da je P. do tog vremena (štetnog događaja) trenirao nekoliko mjeseci, da se počima odmah sa penjanjem ali pod nadzorom i kontrolom trenera, on osigurava,

- da je kritične prigode netko na zemlji osiguravao P. sa spravom „gri-gri“, a da ta kontrola penjanja od strane trenera traje obavezno najmanje dva tri mjeseca nakon čega se penjač osamostali,

- da je P. počeo trenirati tri – četiri mjeseca prije štetnog događaja počeo trenirati

23. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 27. veljače 2012.g., svjedok tada mldb K. J. istakao je:

- da poznaje P. M. i da zna da je imao udes, ali da nije bio nazočan kad je on pao, da je on došao naknadno,

- kada je došao da je tamo bilo puno ljudi, svi su pričali o tome i tako je doznao da se P. penjao i da je pao,

- da je čuo tada da P. nije stavio ispravno „karabiner“ (sprava za osiguravanje),

- da ne zna gdje je bio trener i šta je radio,

- da misli da je P. trenirao godinu dana prije nego što je pao,

- da kada dođu, da se zagriju pripreme se, trener im da šta trebaju napraviti, gdje se trebaju penjati, i da on naknadno provjeri jesu li se dobro osigurali i sve drugo,

- da trener provjerava sigurnost penjanja na zemlji prije nego što se počnu penjati, a provjerava se non-stop od strane trenera sve, na zemlji,

- ako trener utvrdi da nisu dobro osigurani, da trener tada to ispravi i namjesti kako treba i nakon toga mogu krenuti,

- da provjera osiguranja penjanja od strane trenera baš i nema veze sa time koliko je tko dugo u klubu, da se uvijek mora provjeravati,

- da je on u klubu četiri godine, a da ga dan danas trener provjerava,

- da je kritične prigode na treningu bio u osam sati, a da su oni bili u 7 sati, a kada je on došao da je već bila gužva i već se to dogodilo,

- da je tog dana došao malo prije i to možda 10 minuta prije nego je njemu trebao započeti trening.

24. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 27. veljače 2012.g., svjedok tada mldb A. M. istakao je:

- da je bio na licu mjesta kada se to dogodilo u dvorani, da su sjedili 10-ak metara na klupi dalje od penjačke stijene kada se o dogodilo,

- da nije tužitelja posebno pratio, da se on penjao, da on to nije pratio, da je pogledao u tom pravcu u onom momentu kad se nešto čulo, kad se čuo udarac od pada, i da je tada vidio da je on pao i da leži na podu,

- da je on, svjedok, pripadao grupi starijih penjača, a tužitelj P. M. je pripadao grupi mlađih penjača, da je on došao na svoj trening, a da je tužitelju trening bio pri kraju,

- da je njemu trening počimao u 8 sati, da je to bilo dakle u vrijeme odlaska jedne grupe i započimanja druge grupe,

- da ne zna točno kad je došao u dvoranu, možda 5 minuta ranije ili 5 min. Kasnije, da je u to vrijeme u drugom dijelu dvorane bilo rolanje, a njih da je bilo nekoliko koji su došli,

- kad je pogledao prema tužitelju, a nakon što je čuo udarac, da je pored njega bio M. J.,

- da su ti koji su tada trenirali mlađi i da ih ne poznaje, bilo je to u prijelazu s jednog treninga prema drugome, a što su oni radili za vrijeme svoga treninga ne zna.

- da su mlađa djeca iz te grupe bila nazočna u dvorani, da je trener bio u dvorani, da je sjedio na klupi i da je on bio kraj njega ( svjedok),

- da je tužitelj bio osiguran sigurnosnim pojasom prilikom penjanja, da je svo vrijeme imao pojas, a kad su došli bolničari da je vidio da su mu skidali pojas,

- da ne zna koliko dugo je taj trener vodio treninge grupe, da se ne sjeća.

25. Pregledom Prijavnice školsko – sportsko društvo OŠ V., sud je utvrdio da je tužitelj P. M. bio član S. p. k. C.-A.-F. počev

od 15.09.2009.g. Dalje je utvrđeno da je u prijavnica sadržana i odredba po kojoj tužitelj prihvaća da su pri svakoj aktivnosti moguće nezgode, ozljede, nestanak i uništenje imovine, te da se ovim oslobađa klub i škola odgovornosti za takve slučajeve.

26. Pregledom Zapisnika o ozljedi člana kluba sačinjenog od strane tuženika, sud je utvrdio:

- da je odgovorna osoba L. K., trener-djelatnik kluba temeljem ugovora o radu, - da je do ozljede tužitelja došlo uslijed pada sa umjetne stijene sa visine od cca 2,5 m,

- da je u zapisniku navedeno da se ozljeda desila po završetku treninga u momentu izmjena dvije grupe članova,

- da je na prethodnom treningu bilo prisutno 6 članova, a momentu ozljeđivanja u dvorani je bilo ukupno 22 osobe,

- da je ozlijeđeni normalno trenirao i po završetku treninga u momentu kad se vršila izmjena prve i druge grupe članova, još jednom se pokušao popeti na umjetnu stijenu, i sa visine od cca 2 m pada na pod, podiže se i napravi nekoliko koraka posrće, pristupaju mu L. K. i Ž. Č. i upućuju ga da legne na strunjaču i

ne pomjera

se. Obavještavaju Hitnu pomoć, roditelje i predsjednika K.. Kola hitne pomoći stižu otprilike za 10-ak minuta po pozivu i odvoze ozljeđenog.

- da su kao očevici navedeni Ž. Č., prof., V. K.-T. i L. K.-

trener.

27. Pregledom Programa škole sportskog penjanja za učenike osnovne škole nositelja programa sportsko-penjačkog kluba C., sud je utvrdio da je toč. 2.4.4. programa pod nazivom sprječavanje neovlaštenog korištenja umjetne stijene propisano da sva hvatišta (primci) koja omogućavaju penjanje na umjetnu stijenu se neposredno prije treninga postavljaju i nakon treninga uklanjaju do visine 3,0 m od razine poda kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje umjetne stijene.

28. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da na strani tuženika postoji odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, te sukladno tome da na strani tuženika postoji obveza naknade cjelokupne pretrpljene štete.

29. Naime, u konkretnom slučaju iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio:

- da je tuženik penjački klub koji organizira penjačke treninge po umjetnoj stijeni, a koji su se treninzi organizirali u sportskoj dvorani Osnovne škole V. u S., te da je tužitelj bio tuženikov član, što među strankama i nije sporno. - da među strankama nije ni sporno da se dana 29. prosinca 2009.g. prilikom penjanja tužitelja na umjetnu stijenu dogodila nezgoda na način da je tužitelj, prilikom penjanja po penjačkom zidu pao sa 2,5 m visine, kako je navedeno u Zapisniku o ozljedi člana, te da je tom prilikom tužitelj zadobio ozljede.

- da je tužitelj rođen 2000.g., a predmetna nezgoda se dogodila dana 29. prosinca 2009.g., iz čega proizlazi da je tužitelj u vrijeme nezgode imao 9 godina.

- da je tuženik dana 29. prosinca 2009.g., organizirao trening – vježbu penjanja po penjačkom zidu, te da se nezgoda dogodila upravo na način da je tužitelj, prilikom penjana po penjačkom zidu izgubio ravnotežu, te sa visine od 2,5 m pao na pod i zadobio povrede.

- da je tom prilikom tužitelj bio vezan sigurnosnim konopom, međutim, da je usprkos tome pao na pod i zadobio povrede.

- da prilikom penjanja tužitelja na penjački zid nije bio nazočan nitko od tuženika, pa ni odgovorna osoba L. K., trener, tko bi davao upute kako se sigurno penjati po penjačkom zidu i da nije bio nazočan nitko tko bi vršio kontrolu kako se penjački zid koristi za trening.

- da su kritične prigode hvatišta (primci) koja omogućavaju penjanje na umjetnu stijenu bili postavljeni na umjetnu stijenu, a što proizlazi iz činjenice da je tužitelju bilo omogućeno da se penje po umjetnoj stijeni.

- da tužitelj kritične prigode nije nasilno ušao u dvoranu gdje se održavao trening, već je upravo u predmetnoj dvorani bio jer je tuženik, čiji je tužitelj bio član, organizirao trening,

- da nitko od odgovornih osoba tuženika, pa tako ni trener L. K., nisu kritične prigode zabranili tužitelju da se penje po umjetnoj stijeni,

- da nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio navode tuženika da bi tužitelj samoinicijativno vršio penjanje nakon završetka treninga, već da su suprotno tome, mldb J. M. navodi da su se penjali tu večer na treningu, te da se događaj zbio za vrijeme treninga, K. J. pak navodi da njegov trening počima u 8 h, a tužiteljev u 7, da kada je on došao na svoj trening, da je tužitelj već bio pao, a da je on na svoj trening došao možda i 10-tak min. prije početka. Svjedok A. M. navodi da je on pripadao grupi starijih penjača, a tužitelj grupi mlađih penjača. Da je njemu počimao trening u 8 i kada je on došao, da je tužitelju trening bio pri kraju i da tada još tužitelj nije bio pao, već malo kasnije jer da je on čuo pad.

30. Dakle, cijeneći gore navedene iskaze saslušanih svjedoka, zaključak je ovog suda da je tužitelj pao za vrijeme trajanja svog treninga, te da prigovor tuženika, da je tužitelj pao nakon završetka treninga nije osnovan. Pri tome je za navesti da se tužitelj nije mogao samoinicijativno penjati nakon završetka svog treninga, iz jednostavnog razloga jer je njegov trening završavao u 20 h a u 20 h započimao je trening starije grupe. Iz navedenog proizlazi da se tužitelj nije mogao istovremeno penjati po umjetnoj stijeni dok se za to vrijeme odvijao trening starije grupe.

31. Dakle, prigovor tuženika da se tužitelj samoinicijativno prenjao po stijeni nakon završetka treninga nije osnovan.

32. Daljnje je utvrđenje ovog suda da u trenutku kada se dogodio pad tužitelja, tom prilikom nitko od tuženika nije bio nazočan penjanju tužitelja po penjačkoj stijeni.

33. Takvo utvrđenje ovog suda proizlazi iz rezultata provedenog postupka u kome postupku nitko od saslušanih svjedoka nije posvjedočio da bi trener tuženika L. K. uopće bio u blizini tužitelja. Naime, nitko od saslušanih svjedoka nije vidio trenera uz penjačku stijenu dok se tužitelj penjao po stijeni, a sve što su svjedoci istakli jest da je trener sigurno bio u dvorani.

34. U pogledu sporne činjenice da li je trener L. K. bio nazočan tom penjanju, da li je trener zabranio ili dopustio penjanje tužitelju, mjerodavan svjedok bi bio upravo trener tuženika L. K.. Međutim, tuženik nije predložio njegovo saslušanje, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Po ocjeni ovog suda, da je iskaz trenera L. K. tuženiku išao u prilog, tada bi tuženik zasigurno predložio i ustrajao u saslušanju svjedoka L. K..

35. Dakle, tvrdnje tuženika, da tužitelj kritične prigode nije slušao naredbe trenera L. K., da je samoinicijativno izvršio radnju penjanja po umjetnoj stijeni nakon završetka penjanja tuženik, te da bi trener L. K. bio nazočan uz tužitelja dok se tužitelj penjao, tuženik nije dokazao, slijedom čega ovaj sud takve tvrdnje smatra paušalnim, ničim dokazanim.

36. S obzirom na takva utvrđenja, zaključak je ovog suda da je kritične prigode tuženik organizirao trening penjanja na umjetnu stijenu bez nadzora odgovorne osobe, a pri tome posebno otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da su sudionici treninga bila djeca, u konkretnom slučaju tužitelj koji je tada imao 9 godina.

37. S obzirom na sve gore navedeno, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, zaključak je ovog suda, da trening koji se sastoji od penjanja na umjetnu stijenu, na visinu od 3-4 m, bez nadzora odgovorne osobe, odnosno trenera, u kojem sudjeluju djeca od 9 godina, predstavlja djelatnost s povećanom opasnošću, obzirom da pri redovnom tijeku i načinu obavljanja konkretne vježbe –penjanja po penjačkom zidu – umjetnoj stijeni, može biti ugroženo zdravlje ljudi, odnosno može doći do pada sa stijene, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo, radi čega tuženik odgovara na temelju odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 41/08 - dalje: ZOO).predstavlja opasnu djelatnost.

38. Pri tome, ovaj sud nije našao da bi na strani tužitelja postojala bila kakva protupravnost u ponašanja koja bi na bilo koji način dovela do pada sa umjetne stijene.

39. Analizirajući ponašanje tužitelja kritične prigode, sud je utvrdio da se tužitelj penjao po stijeni u vrijeme dok je trajao organizirani trening. Dalje je utvrđeno da je tužitelj bio vezan sigurnosnim konopom. Nitko od saslušanih svjedoka nije bio nazočan uz tužitelja prilikom pada, tako da nitko od svjedoka nije izričito, bez ikakve sumnje, mogao iskazati uslijed čega je došlo do pada. Iz iskaza svjedoka može se zaključiti da je do pada došlo vjerojatno uslijed nepravilno vezanog konopa. Ocjena je ovog suda da je kritične prigode došlo do propusta tuženika, odnosno u konkretnom slučaju trenera, da prije penjanja provjeri da li je konop pravilno svezan. Da je trener provjerio da je konop pravilno svezan i osiguran, tada bi zasigurno sigurnosni konop izvršio svoju funkciju i spriječio pad na tlo, a time i ozljeđivanje tužitelja. Pri tome je potrebno cijeniti i činjenicu da je tužitelj bio dijete u dobi od 9 godina, te da se učlanio u klub tri i pol mjeseca prije nezgode, dakle, da je bio početnik, te da se od njega, kao takvoga, po ocjeni ovog suda, ne može očekivati da pravilno sveže konop i sve sigurnosne kopče pravilno zakopča. Dakle, po ocjeni ovog suda izostala je u konkretnom slučaju od strane tuženika provjera da li je tužitelj pravilno svezao konop i zakopčao kopče.

40. S obzirom na navedeno, ocjena je ovog suda da tužitelj nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja, već da je na strani tuženika isključiva krivnja za nastanak istog, a to iz razloga jer je kritične prigode izostao nadzor odgovorne osobe – trenera, prvenstveno u kontroli da li su sigurnosni konop i sigurnosne kopče pravilno svezani, te je izostao i nadzor nad samim postupkom penjanja i spuštanja. U takvoj situaciji, sud nije našao niti jedan ekskulpacijski razlog na strani tuženika.

41. U odnosu na prigovor tuženika da bi se tužitelj, potpisavši prijavnicu odrekao prava na traženje neimovinske i imovinske štete, ocjena je ovog suda da takav prigovor nije osnovan.

42. Naime, po pravnom shvaćanju ovoga suda, tužitelj se u vrijeme sklapanja ugovora – prijavnice dana 15. rujna 2009.g. mogao odreći samo one štete koja je tada postojala i tužitelju bila poznata, a nije se mogao odreći buduće štete glede koje, što se tiče saznanja tužitelja, navedene pretpostavke nisu bile ispunjene. Naime, zaključenjem ugovora – prijavnice o naknadi štete obuhvaćena je samo odšteta za one štetne posljedice koje su za stranke bile poznate u vrijeme sklapanja ugovora. Ako je nakon sklapanja ugovora došlo do nepredviđenog štetnog događaja za kojeg je odgovoran tuženik, a uslijed kojeg je tužitelj zadobio ozljede, tužitelj može tražiti naknadu štete koju zbog toga trpi, bez obzira na to što se ugovorom odrekao prava da traži štetu. Po ocjeni ovog suda, obveza štetnika na isplatu naknade štete oštećeniku nastaje u momentu nastanka štetnog događaja, pa od tada oštećenik može njome raspolagati, odnosno raspolagati svojim pravom da se odrekne iste.

43. Slijedom obrazloženog, sud je odbio prigovor tuženika da bi se tužitelj, potpisivanjem prijavnice od 15. rujna 2009.g. odrekao štete koju je zadobio u predmetnom štetnom događaju koji se dogodio cca tri i pol mjeseca nakon potpisivanja prijavnice, dana 29. prosinca 2009.g.

44. Kao sporno ostalo je raspraviti visinu nastale štete.

45. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 09. travnja 2013.g. stalni sudski vještak dr. M. B., dječji kirurg, istakao je:

- da je pregledao med. dokumentaciju iz koje je razvidno da je tužitelj primljen u hitnoj službi na odjel dječje kirurgije 29.12.2009.g. i gdje je boravio do 11.01.2010.g. zbog ozljeda zadobivenih padom na drvenu podlogu i to s visine od 1 metra,

- da se na prijamu tužio na bolove u trbuhu, leđima i desnom ručnom zglobu,

- da se, nakon što je učinjena klinička i radiološka obrada, utvrdilo sljedeće: kompresivna fraktura prvog i drugog slabinskog kralješka bez pomaka prema kanalu leđne moždine, a na lijevom ručnom zglobu da je nađena epifizeoliza donjeg dijela palčane kosti, a na desnoj podlaktici je bila udarno gnječna rana, laboratorijski nalazi i krvi i mokraće su bili uredni. Na prijamu se odmah zašila rana na podlaktici i u općoj anesteziji vrati se u normalni položaj prijelom palčane kosti. Za vrijeme boravka na odjelu liječio se kozervativno, bolovi u trbuhu su prestali i opće stanje se poboljšalo,

- da se postavila tzv. ortoza po JEWETTU,

- da je kontrolirana snimka lijevog ručnog zgloba nakon tjedan dana i položaj ulomaka je bio uredan, a rana na ruci je uredno zarasla,

- da je 11.01.2010.g pušten na kućnu njegu sa slijedećim dijagnozama: prijelom prvog i drugog slabinskog kralješka, (bez pomaka), epifizeoliza (prijelom) donjeg dijela lijeve palčane kosti, udarac u trbuh i udarno gnječna rana desne podlaktice.

- da je nakon otpusta iz bolnice kontroliran na poliklinici za dječju kirurgiju od 21.01.2010.g. do 11.03.2010.g. u četiri navrata iako je naručen još jedan put nakon mjesec dana taj pregled na kojem je vjerojatno trebala biti skinuta imobilizacija za kralježnicu nema u med. Dokumentaciji,

- da je prema podacima iz med. dokumentacije razvidno da je tužitelj dobio tešku tjelesnu ozljedu, a što se odnosi na prijelom dva slabinska kralješka i donjeg dijela lijeve palčane kosti, a da su ostale ozljede lakše prirode,

- da je bol jakog intenziteta trajala 2 dana, srednjeg još 10 dana i blagog 1 mjesec, - da je potrebu tuđe pomoći nakon otpusta iz bolnice tužitelj je trebao (pripomoć pri oblačenju, djelomično hranjenju, osobnoj higijeni, korištenju zdrav. zaštite, odnosno praćenje na kontrolne preglede kod liječnika i sl.) oko 8 sati dnevno 1 mjesec, zatim po 4 sata dnevno još 1 mjesec, i dva sata dnevno još jedan mjesec. Naruženosti nema. Umanjenje životne aktivnosti ili trajnog životnog oštećenja nema, a ozljeda se može kvalificirati kao teška tjelesna ozljeda.

- da tužitelj nije imao prijelom desne ruke, da je na desnoj ruci bila rana a ne prijelom, temeljem dokumentacije u spisu, da je mogao normalno spavati u ležećem položaju,

- da temeljem dokumentacije nije bilo trnjena nogu, - da je tuđa pomoć bila potrebna nemedicinska pomoć.

46. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 09. travnja 2013.g. stalni sudski vještak dr. Č. L., psihijatar, istakao je:

- da se uvidom u sudski spis, zdravstveni karton, te medicinsku dokumentaciju u spisu i temeljem vještačenja dr. B. može dati sljedeći nalaz i mišljenje:

- da je tužitelj 29.12.2009.g. zadobio ozljede na način kako je to opisano u spisu, te da su te ozljede evidentirane kao teške tjelesne ozljede, a vrstu samih ozljeda je detaljno opisao i vještak dječje kirurgije,

- da je zbog ovih ozljeda tužitelj liječen stacionarno na klinici dječje kirurgije od 29.12.2009.g. do 11.01.2010.g.,

- da je nakon otpusta uslijedilo ambulanto liječenje kod dječjeg kirurga tako da je spisu priloženo 4 nalaza. Zadnji nalaz je od 21.03.2010.g. pa se može smatrati da je negdje u to vrijeme i završeno liječenje. Druge medin. dokumentacije u spisu se ne nalazi.,

- da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primaran strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 minuta, da se nastavio dalje strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prva dva dana, a podržavan je trpljenjem boli jakog intenziteta i spoznajom o lokalizaciji ozljeđivanja (kralježnica),

- da je strah umjerenog intenziteta tužitelj mogao trpjeti sve vrijeme boravka u bolnici što je bilo otprilike sljedećih 10 dana, a strah blagog intenziteta iduća 2 mjeseca odnosno do okončanja liječenja kod dječjeg kirurga,

- da temeljem ozljeđivanja kod tužitelja nije došlo do trajne povrede duševnog integriteta,

- da se prema medicinskoj dokumentaciji ne može zaključiti da je došlo do trajne duševne naruženosti.“

- da nije došlo do trajne povrede duševnog integriteta kao posljedica ozljeđivanja, a činjenica da se prestao baviti istim sportom upućuje samo na racionalno ponašanje,

- da je tužitelj u svakom slučaju za vrijeme liječenja a nakon otpusta iz bolnice trpio određenu nelagodu zbog imobilizacije kao i povremene inkontinencije, ali da je to sve uzeo u obzir kod procjene intenziteta i dužine trajanja straha.

47. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 25. studenoga 2014.g., stalni sudski vještak dr Z. P., ortoped istakao je da je pregledao med. dok. u spisu kao i učinjeno vještvo dr. B. na raspravi od 09.04.2012.g., u datom vještvu izneseni su kompletni anamnestički podaci o ozljeđivanju i liječenju pa ih nema potrebe ponavljati. Tužitelj u tom podnesku prigovara vještvu s obzirom da nije procijenjeno umanje živ. aktivnosti i privremeno eventualno zdravlje. Misli da treba učiniti klinički pregled tužitelja. Kod pregleda donijeti svježe RTG snimke slabinske kralježnice i lijevog ručnog zgloba. Nakon toga da će dati svoje mišljenje.

48. Na istom ročištu dr M. M., neurolog, istakla je da je pregledala spis i med. dokumentaciju, ali prije davanja mišljenja o možebitnim štetnim posljedicama kod tužitelja mora kazati da je današnja med. praksa da se liječenjem dijagnostičkim postupcima isključivo pregledom neurološkim bave neurolozi za osobe starije od 18 godina, da je tužitelj rođen 2000.g. što znači da ima 14 godina, pa da bi trebalo odrediti da li se stranke u sporu slažu da obavi pregled tužitelja i nakon toga izrazi svoje vještvo. Do prije nekoliko godina, neurolozi za odrasle osobe obavljali su preglede i liječenje osoba s napunjenih 14 godina, u istom postupku je i sama doktorica bila i zbog te činjenice smatra da može pregledati tužitelja i dati svoje mišljenje. Ako stranke nisu s mišljenjem da tužitelja pregleda neurolog za odrasle osobe tužitelja bi trebao pregledati pedijatar, neurolog ili neuropedijatar. 49. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 30. listopada 2018.g., stalni sudski vještak dr. Z. P., ortoped, istakao je da je tužitelj 2000.g. stradao

29.12.2009.g. prilikom treninga kad je pao s visine. Svi anamnestički podaci, kao i tijek liječenja dati su u vještvu dr. B. kojeg je dao na raspravi od 09.04.2013.g. Kako bi dobio uvid u eventualno zaostalu gibljivost slabinske kralježnice treba učiniti klinički pregled i nakon njega CHHO, da će dati svoj konačni nalaz. Kod pregleda treba donijeti svu medicinsku dokumentaciju, RTG snimke ne mora obzirom da je učinio nalaz MR slabinske kralježnice.

50. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 30. listopada 2018.g., stalni sudski vještak dr M. M. istakla je:

- da je pregledala spis i medicinsku dokumentaciju i naknadno priložene nalaze neuropedijatra koji je tužitelja pregledao 3.5.2018.g., zatim MR nalaz ELS kralježnice izvršen 3.9.2018.g., i EMNG pregled izvršen 20.09.2018.g., po uputama neuropedijatra koji je pregledao tužitelja,

- da imajući u vidu do sada izvršena vještačenja i one netom spomenute nalaze može zaključiti da je kod tužitelja zaostalo u manjenje životnih sposobnosti u stupnju od 10%,

- da taj zaključak proizlazi iz činjenice da je tužitelj zadobio pri padu 29.12.2009.g. prijelom 1 i 2 slabinskog kralješka i prijelom palčane kosti lijeve, piše u nalazu na ročištu tužitelj navodi da je to pogrešno upisano i da se radi o desnoj i da je zatražen ispravak više puta, koji nije do danas izvršen,

- da umanjenje životnih sposobnosti kod tužitelja proizlazi iz činjenice da je zaostala bol u donjem dijelu leđa koja mu otežava duže stajanje, pojačava se u okolnostima promjene vremena, i aktivnostima, da se radi o vrlo mladoj osobi, koja će kroz dugi niz godina imati navedene smetnje,

- da MG nalaz nema značaja za ovo mišljenje jer se u MR nalazu navodi da nije došlo do pomaka dijelova kralježnice koji bi pritiskali kralježničnu moždinu ili živaca,

- da će tužitelj imati ograničenje u izboru zanimanja i izboru slobodnih aktivnosti – bavljenje sportom, zbog zaostalih bolova u kralješcima nakon štetnog događaja. procjena bolova tuđe njege i pomoći izvršena je u vještvu dr. B. od 9.4.2013.g, gdje se sa njima u cijelosti slaže.

- da se umanjenje životne aktivnosti odnosi na bolove u području slomljenog kralješka ( leđima), tužitelj ima ograničenje u svakodnevnim životnim aktivnostima koje imajući u vidu životnu dob mogu biti fustrirajuće.

- da tužitelju bol izazivaju bol u kostima, a poznato je da su ti bolovi neugodni i budući se radi o kralježnici oni mogu izazvati refleksnu aktivnost paravertebralne muskulature pri tome ukruti (spaza) i pojačava dodatno bol.

51. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 17. veljače 2020.g., stalni sudski vještak dr. D. T., ortoped, istakla je :

- da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje vidi da je tužitelj dana 29.12. 2009. godine hitno primljen u KBC S. zbog ozljeda koje je dobio padom sa visine od više od jednog metra,

- da je tom prilikom dobio prijelom 1. i 2. slabinskog kralješka te prijelom u području zone rasta desnog ručnog zgloba te udarce u predjelu trbuha te udarna razderotina u području desnog ručnog zgloba,

- da je liječen konzervativno, tj. postavljen je nakon repozicije u općoj anesteziji imobilizacija za lijevi ručni zglob te je postavljena Jevetova ortoza za kralježnicu,

- da je rengen pokazao klinaste kralješke R1 i R2 u prednjem dijelu ali nema pomaka prijeloma prema spinalnom kanalu,

- da je pušten kući 11. 01. 2010. a nakon toga je odlazio redovito na kontrole kod dječjeg kirurga, 04 02. da je skinuta imobilizacija za ruku a nosio je za kralješnicu i dalje ortozu,

- da je zadnji nalaz dječjeg kirurga 11.03. 2010. gdje se spominje da ortozu nosi dalje, da vježbe, te kontrola za četiri tjedna.

- da je pregledala tužitelja u uvjetima sudnice, te može reći da su kretnje u desnom ručnom zglobu ograničene u vrlo blagom stupnju u odnosu na lijevi zglob, zatim, da su kretnje u području kralješnice i to u slabinskom dijelu isto tako ograničene u blažem stupnju u odnosu na dob, koja bi bila primjerena za tužitelja pa je mišljenja da je kod tužitelja za ručni zglob došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 2% a za kralješnicu u iznosu od 10%,

- da se umanjene životnih aktivnosti zbraja te bi iznosilo 12% što znači da će ulagati napore kod svih težih tjelesnih radova, zatim kod radova u prisilnom položaju tijelu, pognuto ili zabačeno, te kod podizanja tereta,

- da je bolove jakog intenziteta trpio dva dana, zatim srednjeg intenziteta dva tjedna, te slabog intenziteta dva mjeseca. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna mjesec dana po dva sata dnevno, te još 6 tjedana po jedan sat dnevno, kao pomoć kod obavljanja osobne higijene i naruženosti nema.

- da se navedena ozljeda nije mogla odraziti na rast i razvoj tada malodobnog tužitelja,

- da smatra kako nije potrebno dodatno vještačenje po neurologu iz razloga što nalaza neuroloških posljedica u spisu nije našla.

52. U svom dopunskom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 23. lipnja 2020.g. stalni sudski vještak dr D. T. istakla je:

- da nakon što je pregledala spis i svoje vještvo te prigovore od strane tuženika, što se tiče ozljede u području desnog ručnog zgloba može izjaviti da su od početka bile omaške, da li se radi o lijevoj ili desnoj strani, međutim, u razgovoru sa tužiteljem da je ustanovila da se radi o desnom ručnom zglobu te ostaje i dalje pri procjeni umanjenje životnih aktivnosti od 2%, što spada u vrlo blago umanjenje jer je došlo ipak do prijeloma u području ploče rasta,

- da je dakle, umanjenje životne aktivnosti za desnu ruku 2%, a kako je došlo i do kompresivnog prijeloma dva lumbalna kralješka te kasnije ustanovljeno i magnetskom rezonancom da je došlo do smanjenja trupa prvog lumbalnog kralješka, da je mišljenja da takve ozljede ostavljaju veće umanjenje životne aktivnosti i to do 10% što je uobičajeno za prijelom u području dva kralješka,

- da prilikom ozljede nije došlo do oštećenja živaca pa ne bi trebalo zvati dr neurologa da se o tome izjasni jer da je onih 10% je dala zbog ograničene pokretljivosti što je i dala.

53. U svom dopunskom nalazu i mišljenju iznesenom na istom ročištu od 23. lipnja 2020.g., stalni sudski vještak dr. M. B., istakao je:

- da je temeljem dokumentacije, prije svega otpusnog pisma Odjela dječje kirurgije 1 mj. 2010.g., razvidno da je prijelom (epifizioliza) bio na donjem kraju lijeve palčane kosti ili lijevog ručnog zgloba, a da je na desnom ručnom zglobu, tj. donjeg dijela podlaktice bila udarno gnječna rana,

- da je u svezi vještva od 9.4.2013. u sudnici bila primjedba zamj. pun. tužitelja da li je imao prijelom desne ruke, na što da je odgovorio – ne, da je zatim bilo pitanje da li je mogao normalno spavati u određenom položaju, na što da je odgovorio da. Da je dalje bilo pitanje je li kao posljedica tih ozljeda bila da tužitelju mogu trnuti noge, na što da je odgovorio da temeljem dokumentacije toga nije bilo. Dalje je bilo pitanje je li bila potreba medicinske ili nemedicinske pomoći, odgovorio je nemedicinska. Da drugih pitanja nije bilo, da pun. tuženika nije imao primjedbi na njegov iskaz od 13.4.2013. u podnesku tuženika od 25.4.2013.

- da podnesak tužitelja od 30.4.2013. u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka B. i L., budući su proturječni medicinskoj dokumentaciji, i stvarnom stanju tužitelja, prigovora da nisu pregledali tužitelja niti uzeli u obzirom cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, dok da nisu dali valjano mišljenje. Da nadalje tvrdi da je mldb. tužitelj pretrpio u zoni rasta prijelom kosti lijeve podlaktice što je vidljivo na RTG i ostaloj dokumentaciji, te da je nosio imobilizaciju lijeve podlaktice o čemu se nisam izjasnio itd,

- da je njegov odgovor zašto se pun. tužitelja nije o ovom izjasnio na raspravi, zašto mu nije postavljao pitanja, zašto ga nije podsjetio da je dječak pregledan, da nisu uzete u obzir RTG snimke i tada rekao ovo što je napisao,

- da dakle nije točno što on govori da nisu u obzir uzete činjenice koje je naveo i to što odmah nije postavio pitanja jer to ide u prilog usporenju postupka,

- da u podnesku od 7.1.2019. očitovanje na podnesak tuženika od 5.11.2018. pun. tužitelja prigovora pun. tuženika da je tuženik nazočio raspravi u svezi vještva dr. M. i prigovara zašto nije pitao tog vještaka. U podnesku tužitelja od 24.3.2020. tužitelj iznosi u svezi njegova vještačenja slijedeće: Vještačenje dr. B. se ne može uzeti u obzir jer je isto površno i nestručno. Vještak nije pregledao tužitelja, odnosno iskazuje da se ne sjeća je li pregledao tužitelja, te da ga upravo sada pregledava, odnosno njegov lijevi ručni zglob, nakon čega iskazuje: Da je prijelom u potpunosti saniran. Navodi se da nije uzeo u obzir njegovu dokumentaciju, a dokumentacija je bila na Odjelu kojeg je bio šef, pa je bio upoznat sa svom dokumentacijom. Zatim ima primjedbu njegovoj užoj specijalnosti a u odnosu na ozljede kod tužitelja, može kazati da prijelome liječe specijalisti traumatolozi, a same eventualne posljedice prijeloma da liječe specijalisti ortopedi. Ortopedija nije uža struka kirurgije nego je ravnopravna specijalizacija svim drugim specijalizacijama i ima svoje subspecijalizacije. Netočno je da nije pregledao medicinsku dokumentaciju kada je dao vještvo. Zaključuje da je liječenje prijeloma njegova struka tj. spada pod specijalizaciju traumatologije, dok liječenje posljedice prijeloma spada pod specijalizaciju dr. T. tj. ortopedije. Odnosno zaključuje da se ne sjeća da je prije iznošenja nalaza i mišljenje pregledao tužitelja, a pregledao ga je na današnjem ročištu, a u odnosu na RTG snimke lijevog ručnog zgloba da je iste pregledao prije iznošenja nalaza i mišljenja kao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Zaključuje da tužitelj nema nikakvih posljedica prijeloma lijeve palčane kosti, a što jest teška tjelesna ozljeda ali ozljeda takvog tipa koja se 100% oporavlja kao što je slučaj kod tužitelja, pa posljedica nema. Što se tiče slabinskih kralježaka poštuje vještvo dr. D. T. kao i vještvo dr. M. M. unutar njezine kompetencije.

54. Na istom ročištu na dopunu nalaza i mišljenja očitovala se dr D. T., ortoped, koja je istakla:

- da niti jedan vještak ne može biti siguran da nije došlo do malog oštećenja u predjelu zglobnog rasta, jer nekad naizgled manja ozljeda zna ostaviti velike posljedice kao primjer u ovom slučaju su posljedice sa njene strane minimalne, da se ovdje radi o ortopedskoj struci koja je kompetentnija za ustanoviti od dječje kirurgije,

- da je postotak blagi i više jer da je došlo do fiziolize i misli da ne treba se za ovo usuglasiti jer se radi o minimalnom postotku.

55. Na istom ročištu na dopunu nalaza i mišljenja dr D. T., očitovao se dr M. B., koji je istakao:

- da bez obzira na minimalne ozljede u zoni rasta, koje su uvijek kod svih epiofizioliza u svim slučajevima osim kod kraša došlo do restitucije anitegrum, a možemo znati da je sve u redu kliničkim pregledom tog ručnog zgloba. – da u slučaju da je ta minimalna ozljeda bila zaostala onda bi kost nejednako rasla i imali bismo nakazni rast podlaktice, ali podlaktica i šake te ručni zglob su klinički u redu, i nije ostavila nikakve posljedice te se protivi postotku od 2% na ime ove ozljede.

- da su vještaci, na istom ročištu, u odnosu na pitanje da li se radi o prijelom desnog ili lijevog ručnog zgloba, istakli da je da je isto je li to bilo lijevo ili desno u smislu posljedica, te da je moguće da je na nalazu pogrešno uneseno jer da se to događa u praksi.

56. U svom dopunskom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 14. veljače 2022.g., stalni sudski vještak dr. M. M., neurolog, istakla je:

- da je pregledala predmetni spis i u njemu priloženu med. dokumentaciju te iz tako dobivenih podataka može kazati slijedeće:

- da je tužitelj P. M. zadobio traume 29.12.2009.,

- da je na ročištu koje se održalo 30.10.2018. detaljno opisala tijek liječenja tužitelja P. M. i da je pri tome procijenila da se zbog prijeloma prvog i drugog lumbalnog kralješka koji se dogodio pri štetnom događaju kod tužitelja nalaze oštećenja koja dovode do umanjenja životnih sposobnosti u iznosu od 10%,

- da je na ročištu koje se održalo 17.02.2020. vještvo iznijela dr. D. T. u kojem je procijenila posljedice oštećenja (prijeloma prvog i drugog lumbalnog kralješka u iznosu od 10%)

- da se njeno mišljenje i mišljenje dr T., dakle, u potpunosti slaže, štoviše dr. T. prigodom davanja vještva je rekla da nije potrebno ponovno pozivati neurologa jer se procjenjuje isti dio tijela.

- da budući da u spisu nema priložene dodatne medicinske dokumentacije za razdoblje od 2018. do danas, nema što dodati tada iskazanom vještvu,

- da se njeno mišljenje o umanjenju životne sposobnosti za 10% i mišljenje dr. T. odnosi na istu činjenicu jer da se radi o ozljeđivanju istog dijela tijela tako da se navedeni postupci ne zbrajaju, već se uklapaju jedno u drugo.

57. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, cijeneći pri tome uvodno citirane zakonske odredbe, nalaze i mišljenja sudskih vještaka dr M. M. i dr D. T., koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti, koje je ovaj sud, kao takve, u cijelosti prihvatio, a uzimajući u obzir: vrstu zadobivenih tjelesnih ozljeda, jačinu i trajanje tim povredama izazvanih fizičkih boli, straha, ali i cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, a posebno o životnoj dobi (tužitelj je rođen 2000.g., a u vrijeme predmetne nezgode imao je cca 9 g.) cijeneći pri tome i nelagode prilikom liječenja, posebno odlazak na hitni kirurški prijem što predstavlja stresni događaj, zatim rendgensko snimanje, provođenje fizikalnog liječenja, provođenje vježba, upotrebu sredstava protiv bolova, različite kontrole, a sve to tužitelj ne bi ima da nije bilo propusta tuženika to, po stavu ovog suda, zatim vrijeme čekanja na naknadu, pravična novčana naknada u tim okolnostima, u smislu odredbi čl. 1100 ZOO-a iznosi 41.000,00 kn koja bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka dr T. u pogledu umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na mišljenje dr. B. iz razloga jer je dr T. vještak iz domene ortopedske struke koja je uže specijalnosti u odnosu na domenu dječje kirurgije, a što je i sama vještakinja istakla u svom iskazu na roč. od 23.06.20.g. Nadalje, sud je cijenio i zajedničko mišljenje vještaka dr T. i dr B. u pogledu ruke koja je ozlijeđena, u kojem su vještaci istakli da se greške prilikom evidentiranja ozljeda u bolnici događaju i da u konkretnom slučaju nije bitno koja je ruka.

58. Pri tome treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., broj: Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05".

59. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelj za iznos od 41.000,00 kn dok je za više zatraženih 129.000,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. 60. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata koja teče od dana podnošenja tužbe, dakle od 13.07.2010.g., kada je tužitelj predao tužbu na poštu preporučeno, pa do konačne isplate. To sukladno odredbi čl 1103 ZOO/05, a kako je to i odlučeno u brojnim odlukama Vrhovnog suda i tako baš: Rev 1550/09 od 5. prosinca 2012.; Rev 735/10 od 8. prosinca 2010.; Revr 269/11 od 1. lipnja 2011.; Rev-x 1351/10 od 10. siječnja 2012.; Rev 1193/10 od 18. siječnja 2012.; Rev 1435/10 od 19. prosinca 2012., a gdje je izraženo pravno shvaćanje da naknada neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05 dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

61. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

62. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je:

»Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.«

63. Prema nalazu i mišljenju vještaka ortopeda, dr. D. T., tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć mjesec dana po dva sata dnevno, te još 6 tjedana po jedan sat dnevno, što ukupno iznosi 102 sata tuđe njege i pomoći.

64. U odnosu na cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći za navesti je slijedeće: Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

65. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

»1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.«

66. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju po 1 i 2 h dnevno, to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 1 ili 2 h dnevno u domaćinstvu tužitelja, te istome pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma L., a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosila 35,00 kn po satu.

67. Slijedom navedenog, kada se 102 h pomnoži s 35,00 kn, to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći isplatiti iznos od 3.570,00 kn. 68. S obzirom na navedeno, tužitelju je po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći dosuđen iznos od 3.570,00 kn, dok je za više zatraženo preko tog iznosa, do iznosa od 29.400,00 kn, dakle za iznos od 25.830,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

69. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada i kamata, koja sukladno odredbi članka 1103. ZOO, teče od 13. srpnja 2010.g. kao dana podnošenja tužbe. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

70. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14, 37/22) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenici da su stranke djelomično uspjele u ovom sporu.

71. Tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe 2.500,00 kn, zatim za sastav podneska od 13.04.11.g. - očitovanje na odgovor na tužbu 2.500,00 kn, zatim za sastav podneska od 30.04.13.g. – očitovanje na vještvo dr Biočića i Lončara – 2.500,00 kn, za sastav podneska od 15.11.18.g. – očitovanje na vještvo dr. Matijaca – 2.500,00 kn, te za sastav podneska od 25.02.2020.g. – očitovanje na vještvo dr. Tripalo – 2.500,00 kn, zatim za sastav ostalih obrazloženih podnesaka i to podnesaka od 18.12.11.g., 24.07.12.g., 07.01.19.g., 07.07.20.g., 15.02.22.g. po 500,00 kn, zatim za pristupe na roč. od 18.04.11.g., 04.07.11.g., 29.11.11.g., 27.02.12.g., 11.05.12.g., 17.07.12.g. 09.04.14.g., 05.07.13.g., 25.11.14.g., 30.10.18.g., 17.02.20.g., 23.06.20.g., 08.11.21.g., 14.02.22.g., 24.03.22.g. i 19.05.22.g., po 2.500,00 kn, za pristupe na ročište od 13.10.11.g., 11.11.13.g., 20.01.14.g., 26.03.18.g., 02.07.18.g., 01.10.18.g., 17.09.19.g., 13.01.20.g. i 04.11.20.g. po

625,00 kn (25%), što sveukupno iznosi 60.625,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 15.156,25 kn na ime 25% PDV-a, što iznosi 75.781,25 kn. 72. Tužitelj je u cijelosti uspio u osnovu (100%), te djelomično u visini (26%), pa je sud uspjeh tužitelja u ovoj parnici cijenio sa 63%.

73. Kada se trošak tužitelja (75.781,25 kn) pomnoži sa uspjehom u parnici (63%), to tužitelju, razmjerno uspjehu u parnici pripada iznos od 47.742,18 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 8.100,00 kn na ime troškova vještačenja, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 55.842,18 kn.

74. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 2.500,00 kn, za sastav obrazloženih podnesaka od 28.12.11.g., 30.08.12.g. i 25.04.13.g. po 2.500,00 kn, za sastav obrazloženih podneska od 31.10.18.g. i 26.03.20.g. po 500,00 kn, zatim za pristupe na roč. od 18.04.11.g., 04.07.11.g., 29.11.11.g., 27.02.12.g., 11.05.12.g., 17.07.12.g. 09.04.14.g., 05.07.13.g., 25.11.14.g., 30.10.18.g., 17.02.20.g., 23.06.20.g., 08.11.21.g., 14.02.22.g., 24.03.22.g. i 19.05.22.g., po 2.500,00 kn, za pristupe na ročište od 13.10.11.g., 11.11.13.g., 20.01.14.g., 26.03.18.g., 02.07.18.g., 01.10.18.g., 17.09.19.g., 13.01.20.g. i 04.11.20.g. po

625,00 kn (25%), što sveukupno iznosi 56.625,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 14.156,26 kn na ime 25% PDV-a, te 1.025,00 kn na ime sud. pristojbe na odgovor na tužbu, što iznosi 71.806,35 kn.

Kada se trošak tuženika (71.806,35 kn) pomnoži sa uspjehom u parnici (37%), to tužitelju, razmjerno uspjehu u parnici pripada iznos od 26.568,34 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 1.900,00 kn na ime troškova vještačenja, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 28.468,34 kn.

75. Kada se trošak tuženika prebije sa troškom tužitelja, to proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos od 27.373,84 kn. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja pa do konačne isplate.

76. Potrebno je napomenuti je da je odredbom čl. Tbr. 8. 1. Tarife propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Nadalje, st. 3. propisano je da se za sastavljanje ostalih podnesaka obistinjuje 25% nagrade iz toč. Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova

77. S obzirom na navedeno, tužitelju je priznata potpuna naknada za sastav podneska od 13.04.11.g. - očitovanje na odgovor na tužbu 2.500,00 kn, zatim za sastav podneska od 30.04.13.g. – očitovanje na vještvo dr B. i L. – 2.500,00 kn, za sastav podneska od 15.11.18.g. – očitovanje na vještvo dr. M.

– 2.500,00 kn, te za sastav podneska od 25.02.2020.g. – očitovanje na vještvo dr. T. – 2.500,00 kn, dok je za sastav ostalih obrazloženih podnesaka i to podnesaka od 18.12.11.g., 24.07.12.g., 07.01.19.g., 07.07.20.g., 15.02.22.g. tužitelju priznat trošak po 500,00 kn za svaki.

78. Tuženiku je pak priznata potpuna naknada za sastav odgovora na tužbu, te sastav podnesaka od 28.12.11.g., 30.08.12. i 25.04.13.g., dok je za sastav preostalih obrazloženih podnesaka i to za sastav podnesaka od 31.10.18.g. i 26.03.20.g. tuženiku priznato po 500,00 kn.

79. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u toč. III izreke ove presude.

U Splitu, 10. lipnja 2022.g.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.

.