Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj P-3128/2018-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji N. C. V., u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz P., V. 13, OIB …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika E.&S. b. d.d. R., J. trg 3a, OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz O. D. M., K. i partneri iz Z., radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 6. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 10. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku E.&S. b. d.d., da tužiteljici V. Č. isplati iznos od kuna 46.544,61, zajedno sa zateznom kamatom koja (do 31.7.2015 po stopi eskonta Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 po stopi koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) teče:

na iznos od kn 15,82 od 1.9.2005 do isplate;

na iznos od kn 6,03 od 1.10.2005 do isplate;

na iznos od kn 2,64 od 1.11.2005 do isplate;

na iznos od kn 0,57 od 1.12.2005 do isplate;

na iznos od kn 12,10 od 10.1.2006 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.11.2006 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.12.2006 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.1.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.2.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.5.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.7.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.9.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.10.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.11.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.12.2007 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.1.2008 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.3.2008 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.5.2008 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.6.2008 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.7.2008 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.8.2008 do isplate;

na iznos od kn 68,89 od 1.11.2008 do isplate;

na iznos od kn 0,05 od 1.12.2008 do isplate;

na iznos od kn 93,50 od 1.1.2009 do isplate;

na iznos od kn 103,59 od 1.2.2009 do isplate;

na iznos od kn 113,69 od 1.3.2009 do isplate;

na iznos od kn 83,43 od 1.4.2009 do isplate;

na iznos od kn 187,58 od 1.5.2009 do isplate;

na iznos od kn 152,82 od 1.6.2009 do isplate;

na iznos od kn 112,22 od 1.7.2009 do isplate;

na iznos od kn 127,85 od 1.8.2009 do isplate;

na iznos od kn 155,92 od 1.9.2009 do isplate;

na iznos od kn 127,02 od 1.10.2009 do isplate;

na iznos od kn 123,42 od 1.11.2009 do isplate;

na iznos od kn 156,01 od 1.12.2009 do isplate;

na iznos od kn 181,90 od 1.1.2010 do isplate;

na iznos od kn 215,87 od 10.2.2010 do isplate;

na iznos od kn 207,48 od 5.3.2010 do isplate;

na iznos od kn 258,56 od 8.4.2010 do isplate;

na iznos od kn 252,20 od 1.5.2010 do isplate;

na iznos od kn 265,56 od 1.6.2010 do isplate;

na iznos od kn 425,01 od 1.7.2010 do isplate;

na iznos od kn 388,57 od 1.8.2010 do isplate;

na iznos od kn 518,19 od 1.9.2010 do isplate;

na iznos od kn 452,49 od 1.10.2010 do isplate;

na iznos od kn 395,60 od 1.11.2010 do isplate;

na iznos od kn 561,48 od 1.12.2010 do isplate;

na iznos od kn 645,60 od 1.1.2011 do isplate;

na iznos od kn 580,82 od 1.2.2011 do isplate;

na iznos od kn 599,40 od 1.3.2011 do isplate;

na iznos od kn 544,98 od 1.4.2011 do isplate;

na iznos od kn 549,81 od 1.5.2011 do isplate;

na iznos od kn 717,85 od 1.6.2011 do isplate;

na iznos od kn 744,72 od 1.7.2011 do isplate;

na iznos od kn 936,20 od 1.8.2011 do isplate;

na iznos od kn 907,82 od 1.9.2011 do isplate;

na iznos od kn 755,43 od 1.10.2011 do isplate;

na iznos od kn 720,87 od 1.11.2011 do isplate;

na iznos od kn 709,48 od 1.12.2011 do isplate;

na iznos od kn 747,57 od 1.1.2012 do isplate;

na iznos od kn 790,19 od 1.2.2012 do isplate;

na iznos od kn 790,35 od 1.3.2012 do isplate;

na iznos od kn 762,37 od 1.4.2012 do isplate;

na iznos od kn 770,42 od 1.5.2012 do isplate;

na iznos od kn 786,25 od 1.6.2012 do isplate;

na iznos od kn 769,45 od 1.7.2012 do isplate;

na iznos od kn 769,74 od 1.8.2012 do isplate;

na iznos od kn 753,56 od 1.9.2012 do isplate;

na iznos od kn 722,37 od 1.10.2012 do isplate;

na iznos od kn 756,24 od 1.11.2012 do isplate;

na iznos od kn 765,23 od 1.12.2012 do isplate;

na iznos od kn 765,00 od 1.1.2013 do isplate;

na iznos od kn 713,65 od 1.2.2013 do isplate;

na iznos od kn 745,09 od 1.3.2013 do isplate;

na iznos od kn 752,88 od 1.4.2013 do isplate;

na iznos od kn 732,38 od 1.5.2013 do isplate;

na iznos od kn 676,76 od 1.6.2013 do isplate;

na iznos od kn 654,11 od 1.7.2013 do isplate;

na iznos od kn 679,94 od 1.8.2013 do isplate;

na iznos od kn 697,38 od 1.9.2013 do isplate;

na iznos od kn 743,57 od 1.10.2013 do isplate;

na iznos od kn 716,44 od 1.11.2013 do isplate;

na iznos od kn 726,95 od 1.12.2013 do isplate;

na iznos od kn 735,40 od 1.1.2014 do isplate;

na iznos od kn 752,39 od 1.2.2014 do isplate;

na iznos od kn 770,31 od 1.3.2014 do isplate;

na iznos od kn 759,34 od 1.4.2014 do isplate;

na iznos od kn 739,14 od 1.5.2014 do isplate;

na iznos od kn 729,32 od 1.6.2014 do isplate;

na iznos od kn 731,90 od 1.7.2014 do isplate;

na iznos od kn 754,44 od 1.8.2014 do isplate;

na iznos od kn 777,66 od 1.9.2014 do isplate;

na iznos od kn 774,26 od 1.10.2014 do isplate;

na iznos od kn 785,26 od 1.11.2014 do isplate;

na iznos od kn 801,62 od 1.12.2014 do isplate;

na iznos od kn 793,10 od 1.1.2015 do isplate;

na iznos od kn 4.672,74 od 15.1.2015 do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II.Neosnovan je prigovor radi prebijanja tražbine u iznosu od kn 3.336,45 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 11,77 od 02.07.2005. pa do isplate,

- kn 38,21 od 02.08.2005. pa do isplate,

- kn 15,15 od 02.02.2006. pa do isplate,

- kn 35,48 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 50,11 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 51,38 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 46,16 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 56,51 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 59,71 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 41,55 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 47,48 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 46,44 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 54,86 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 78,84 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 94,95 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 87,47 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 91,84 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 132,65 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 142,67 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 155,89 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 155,80 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 137,68 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 164,64 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 165,30 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 146,39 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 148,46 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 107,94 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 81,07 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 54,53 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 116,79 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 134,08 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 115,19 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 152,83 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 144,37 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 107,19 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 65,07 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III.Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 11.265,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu do 1.185,00 kn, kao nesnovan.

V.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.750,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 24. prosinca 2018. podnijela tužbu u kojoj navodi kako je s tuženikom dana 3. lipnja 2005. sklopila u P., Ugovor o kreditu …. Ugovor je sklopljen na iznos od CHF 38.800,00, s rokom otplate od 120 mjeseci, u jednako toliko anuiteta od po CHF 470,55 svaki, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju te banke za švicarski franaka (CHF), važećem na dan plaćanja. Kamatna stopa iznosila je početnih 7,99% godišnje ali je promjenjiva, prema dispoziciji tuženika. Tužiteljica je kredit uredno otplaćivala. No rasli su – kako kamatna stopa s početnih 7,99 do 8,571%, tako i sam tečaj švicarskog franka. Ugovoreni tečaj (srednji tečaj tuženika) CHF u vrijeme iskorištenja kredita bio je 1:4,627, dok je kod konačnog povrata (15.1.2015.) bio dosegao 1:6,4. Istodobno domaća valuta – kuna, nije realno gubila na vrijednosti te je stabilno kotirala kako u odnosu na EUR tako i u odnosu na vrijednosti svih ostalih dobara, ali i u odnosu na prihode stanovništva, uključujući i tužiteljicu. Tuženik je u vrijeme sklapanja ugovora, prodavao gotove financijske pakete kao što su predmetni kredit. Tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njegov sadržaj. Napose tuženik nije uopće upozorio tužiteljicu na valutni rizik te konkretne valute – švicarskog franka. Ekonomske posljedice valorizacije u švicarskih francima nisu bile općepoznate pa tako tužiteljici nisu bile uopće poznate ali zato jesu tuženiku, koji se bavi kupoprodajom i pozajmljivanjem novca, bile dobro poznate. Postojale su naznake na globalnom, svjetskom planu, kao i u gospodarstvu Hrvatske, koje su upućivale na postojanje okolnosti koje će izgledno i izvjesno utjecati na tečaj švicarskog franka u razdoblju nakon sklapanja ugovora. Ne može se dale uzeti, da je uglavak o valutnoj klauzuli u CHF u spornom ugovoru, bio tužiteljici lako razumljiv, jasan i lako uočljiv, u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (u nastavku: ZZP). Odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima izazvala je znatnu neravnotežu u pravim i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, jer su njenim ugovaranjem, bez ugovorne mogućnosti da se tužiteljici omogući pravo promjene valute kredita ili neke druge mogućnosti zaštite od rizika snažnog tečaja CHF-a, sve posljedice takovog jačanja prevaljena na tužiteljicu dok je istodobno tuženik dobivao sve veći broj novčanih jedinica stabilne novčane valute iste kupovne moći kao i u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik je ovaj financijski-krediti paket, kojeg je sklopio i sa tužiteljicom koristeći svoj formularni ugovor o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, prodavao isključivo kao sigurnu spekulaciju, znajući s veliko vjerojatnošću da će tečaj rasti, a da se nije uopće za nj zaduživao u CHF na inozemnom tržištu. Stoga je valutna klauzula u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena u smislu odredbe ZZP-a. Nepošten je i ugovorni uglavak o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu (ad 1).

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače – pa tako i tužiteljicu – u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjale odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici krednih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

Tužiteljica je primila kredit od tuženika i vratila mu je svotu od ukupno kuna 317.77,73. U to su uključene i neke naknade (4.596,64 kn) te interkalarna kamata (947,78 kn), tako da čista otplata kredita iznosi kuna 311.733,31. No, da nije bilo ništetnih klauzula o valorizaciji u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužiteljica bi bila u obvezi platiti 120 kunskih anuiteta od po 2.177,23 (470,55 x 4,627) kuna, što znači ukupno 267.268,18 kuna. Razlika iznosi kuna 50.465,71, na koje tužiteljica potražuje i zateznu kamatu budući je plaćena na temelju ništetne osnove. Pozivajući se na odredbu čl. 502. c. Zakona o postupku, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev i donese presudu sadržaja kao u izreci.

1.1.Podneskom od 25. travnja 2022. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je i prigovor zastare potraživanja tužiteljice, pozivajući se pritom na trogodišnji zastarni rok u smislu čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, u vezi s čl. 138. a zakona o zaštiti potrošača, a imajući u vidu tužiteljevo saznanje o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja je tužitelj vršio po povećanim anuitetima. Tužiteljica je predmetni kredit prijevremeno otplatila u siječnju 2015., a kako je tužba podnesena 24. prosinca 2018., ima se smatrati da je cjelokupno potraživanje u zastari. Nadalje, ističe da je protiv presude Visokog trgovačkog suda (dalje: VTS) od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-6632/2017 kojom je potvrđena presuda trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u kolektivnom sporu koji je radi zaštite potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv banaka, tuženik uložio reviziju. Tuženik s tim u svezi ističe da zaključci VTS-a nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, te se u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir sve informacije koje su potrošači dobili prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. VTS, kao i tužiteljica u konkretnom slučaju, neosnovano tvrde da prosječan potrošač nije bio svjestan činjenice da može doći do promjene tečaja domaće valute u odnosu na stranu valutu te da je ova odredba uzrokovala znatnu neravnotežu između banaka i potrošača na teret potrošača te je stoga u ovom postupku potrebno utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita i je li bio upozoren kao korisnik kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute za njegove kreditne obveze. Nadalje, tužitelj opširno tumači na koje sve načine informirao tužitelja i postupao u fazi pregovora prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je sve promjene izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima tako što je potrošače uredno obavještavao o promjenama ugovorene kamatne stope najmanje 15 dana prije primjene, te je uz obavijest dostavljen i izmijenjeni otplatni plan. Nadalje, tuženik je sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu dana 1. siječnja 2014. donio novu Metodologiju kojom je definiran parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa, time da daljnja sudska zaštita u pogledu te odredbe nije potreba. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj pravnoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, pa ako bi sud usvojio deklaratorni službeni zahtjev, povrijedio bi načela Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača, odnosno povrijedio bi načelo slobode ugovaranja. Slijedom navedenog, osporava da bi na strani tužiteljice nastupila šteta, kao i da bi tuženik tužiteljici prouzročio štetu svojim postupanjem. Ukoliko bi sud utvrdio ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli, tada tuženi izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.336,83 kn te konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

2.1.Nakon provedenog financijskog vještačenja tuženik je podneskom od 9.veljače 2022. prigovor radi prebijanja svoje tražbine precizirao u visini 3.336,45 kn. 3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 51404627- 5102449616 (list 7-10), otplatni plan (list 11-13), dopis tuženika od 10. svibnja 2018. (list 14), pregled prometa po partiji kredita 5102449616 za razdoblje od 8. lipnja 2005. do 24. siječnja 2015. (list 15-21; 31-35), reviziju tuženika od dana 17. kolovoza 2018. (list 36-58), reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD (list 59-67), Informaciju Pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 68-70), dopis HNB-a (list 71-72; 103), očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21. svibnja 2015. grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika (list 73-88), metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 89- 92), priopćenje za javnost Ministarstva financija Republike Hrvatske (list 93), priopćenje za javnost HNB-a od 16. ožujka 2015. (list 94-95), otplatni plan (list 96), obavijesti banke (list 97-102), pisani iskaz D. K. od 27. siječnja 2020. (list 135-136), odluka suda EU u predmetu C-81/19 (list 137-140), saslušana je tužiteljica na ročištu (list 205-206), svjedokinja O. B. B. (list 206-208), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji G. Š. M., dipl.oec. (list 216-231; 276-277), te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog novčanog iznosa u ukupnom iznosu od 46.544,61 kn, zajedno sa zateznim kamatama, zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

5.Između stranaka nisu sporne činjenice:

- V. Č. (ovdje: tužiteljica) zaključila je u svojstvu korisnika kredita s E.&S. b. d.d. R. (ovdje: tuženik) dana 03.06.2005. godine Ugovor o kreditu broj: …;

- u čl. 2. ugovoren je iznos kredita od 38.800,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju za CHF banke na dan puštanja kredita u tečaj;

- u čl. 3. ugovorena je namjena kredita: krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, krediti za zatvaranje obveza (iz minusa u plus);

- u čl. 6. ugovoren je rok vraćanja od 120 mjeseci od puštanja kredita u tečaj;

- u čl. 7. ugovorena je otplata kredita u 120 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta je 470,55 CHF. Povrat svih obveza po ugovoru obračunat će se po srednjem tečaju banke na dan odobrenja žiro računa banke;

- u čl. 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i u trenutku ugovaranja iznosi 7,99% p.a. Kamata se obračunava primjenom direktne metode;

- kredit je isplaćena dana 9. lipnja 2005. u iznosu od o 38.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

6. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 24. listopada 2006.

7. Ključne odredbe Zakona o zaštiti potrošača su:

- Odredba čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st.2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U st.4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

- Odredba članka 82.Zakona propisuje da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl.81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

- Odredba članka 87. koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

15.1. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalj ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora, i to:

-odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

-odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

-odredba članka100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

-odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

-odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8.Analizirajući sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, utvrđeno je da čl. 8. ne sadrži jasne kriterije koji bi pojasnili o čemu ovisi promjenjivost kamatne stope i to na način da to prosječan potrošač može shvatiti.

9.Predmetni Ugovor ne sadrži ni informacije o specifičnosti i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF u čl. 2. Ugovora.

10.Iz Ugovora o kreditu utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru u kojem je unaprijed izrađen model odnosno sadržaj Ugovora.

11.Vezano za okolnosti zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu i pregovaranjima o uvjetima kredita saslušana je tužiteljica V. Č., inače po zanimanju politolog, koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora radila kao novinar. Kod svoje osobne bankarice O. B. B. zanimala se o uvjetima kredita te joj je kao najpovoljnija opcija ponuđena vezana za valutnu klauzulu u CHF. Navodi da joj pritom nitko nije posebno protumačio sadržaj pojedinih odredbi, a da je smatrala da će upravo njen osobni bankar zaštititi njene financijske interese. Zbog proteka vremena ne sjeća se svih detalja ugovora o kreditu, koji je u međuvremenu isplaćen u cijelosti. Tužiteljica je bila u uvjerenju da joj se nudi proizvod koji je za nju najpovoljniji.

12.Na iste okolnosti saslušanja je u svojstvu svjedoka O. B. B., koja je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila zaposlena kod tuženika te je bila osobni bankar tužiteljice, koja joj se obratila sa zahtjevom za kreditom radi podmirenja dugova. U tom trenutku u banci je bila akcija "iz minusa u plus" te se klijentima omogućila otplata dugovanja u drugim bankama te je tužiteljici ponuđena opcija kredita uz valutne klauzulu u CHF. U pravilu, klijenti su imali mogućnost izbora kredita u kunama, eurima i CHF, ali da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora najmanja kamatna stopa bila u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te su bili najniži anuiteti. Prilikom sklapanja kredita klijenti su informirani da im visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju HNB, za konkretnu valutu na dan plaćanja te im je pojašnjeno da promjena kamatne stope ovisi o odluci banke kako je navedeno u ugovoru. Zbog proteka vremena od 15-16 godina svjedokinja se ne sjeća detalja razgovora s tužiteljicom, već prezentira načelno odnos s pojedinim klijentom vezano za postupak sklapanja Ugovora. Navodi i da je na svojem radnom stolu imala brošure /letke u kojima su bili prezentirani uvjeti kredita i posebno još valutna klauzula s prikazom grafa iz kojeg je vidljivo kretanje valute CHF u proteklom razdoblju. Sa svakim klijentom bi se prošla brošura odnosno letak u kojem su pojašnjeni uvjeti kredita. U to vrijeme je valuta CHF bila prilično stabilna. Navodi da je klijentu predočila što je u ponudi, a klijent je sam odabrao što je za njega najpovoljnije. Radilo se o gotovom proizvodu o kojem se nije moglo pojedinačno pregovarati, a ni ona osobno nije mogla znati rizike te ih prezentirati klijentu. Do tada na tržištu nije bilo većih promjena vezano za tečaj CHF, a da su krediti vezani za tu valutu plasirani na tržište približno tek 2004.

13.Analizirajući iskaze tužiteljice i svjedokinje, ocijenjeno je da tužiteljici kao klijentu banke nisu bile dostupne relevantne informacije o mogućim rizicima promjene kamatnih stopa i promjene tečaja CHF i da je tužiteljicu kao korisnika kredita motiviralo da se odluči upravo na ovaj kredit činjenica da joj je njen osobni bankar prezentirao ugovor vezan za valutu CHF kao za nju najpovoljniji i sa najmanjom visinom anuiteta, bez da joj je pritom pojašnjena metodologija promjene kamatne stope a niti je upozorena na rizik valutne klauzule. Stječe se dojam da ni zaposlenici tuženika nisu bili dovoljno educirani, a niti svjesni svih rizika ugovornih odredbi tipskih ugovora ponuđenih svojim klijentima, koji su s povjerenjem u svog osobnog bankara, pristupali sklapanju ovih ugovora.

14.Da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03 ), proizlazi iz činjenice da nije sklopila ugovor o kreditu u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već je podigla predmetni kredit u privatne svrhe da bi podmirila minus na tekućem računu.

15. Temeljem analize dokaza ovaj sud smatra da tuženik u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate stope, kao i osnovne informacije o specifičnostima i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, niti je posebno o mogućim rizicima upozorila korisnike kredita.

16.Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužitelju nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni kamatne stope ovisi isključivo o volji banke, jer pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope i odredila valutnu klauzulu u CHF, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17.Zaključak o tome temelji se na zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4, prema kojem, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

18. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

19. Visinu preplaćene kamate, odnosno razlika između iznosa redovnih ugovorenih kamata obračunatih po Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, te razlike nastale ugovaranjem valutne klauzule u CHF, utvrđena je sukladno nalazu knjigovodstveno- financijskog vještaka.

20. Iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja provedenog po sudskom vještaku financijske struke G. Š. M. utvrđena je razlika pojedinih anuiteta i to anuiteta koji je nastao dospijećem svakog pojedinog iznosa temeljem tečaja CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i kamatne stope koja je vrijedila na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na početni anuitet, te razlika između pojedinih uplata i stvarnog iznosa koji bi tužiteljica bila dužna uplatiti da nije bilo promjene tečaja i primjenom početno ugovorene kamate, imajući u vidu odredbe predmetnog Ugovora o kreditu broj 51404627-5102449616 od dana 3. lipnja 2005. godine ukupno iznose 46.544,61 kn, od toga:

- s osnova promjene kamatne stope 3.955,80 kn,

- s osnova promjene tečaja 42.588,81 kn.

21.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, ocijenivši ga stručnim i argumentiranim, u skladu i s ostalim izvedenim dokazima, na čiji izračun niti stranke nisu imale primjedbe, a prigovori tuženika pravne su naravi.

22.Slijedom navedenog, stajalište je ovog suda da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke nepoštene, i prema tome ništetne te je tuženik dužan isplatiti razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po zaključenom Ugovoru o kreditu i to zbog povećanja redovne kamate kao i zbog unesene valutne klauzule, sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

23.Pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare pojedinih potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., i mogućnost prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine. Identično stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, ocijenjeno je da nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, za sve utužene iznose.

24.Iako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je bilo razdoblja tijekom otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj,tj. razdoblja u kojem je tuženik obračunavao anuitete kredita a tužitelj vršio otplatu kredita po tečaju nižem od početnog tečaja tj. tečaja važećeg na dan korištenja kredita, tako da tzv. negativna tečajna razlika iznosi 3.336,45 kn (specificirano u stupcu 16 Tabele 5.), isto nije od relevantnog značenja za presuđenje niti ima osnove za uračunavanje tog iznosa u tražbinu tužitelja.

25.Unatoč tome što je u tom razdoblju vršena otplata anuiteta kredita po tečaju nižem od tečaja važećem na dan korištenja kredita te iznose po ocjeni ovoga suda ne treba uračunati u iznos pretplate jer se ne radi o iznosima na naknadu kojih bi tuženik kao kreditor imao pravo.

26.Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njihova obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog.

27.Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike.

28.Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

29.U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika umanjivati pretplate tužitelja.

30.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe (T.br.7.1.) u iznosu od 1.00,00 kn, sastav podnesaka (T.br.8.1.) od 16.11.2020. i 22.4.2022., za svaki po 1.000,00 kn, pristup na ročište (T.br.9.2.) od 24.11.2020. u iznosu od 500,00 kn, pristup na ročišta (T.br.9.1.) od 10.2.2021., 8.7.2021. i 6.5.2022., za svako po 1.000,00 kn, što s pripadajućim PDV-om (T.br.42) te troškovima sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 820,00 kn i presudu u iznosu od 820,00 kn te troškova vještačenja u visini 1.500,00 kn, ukupno iznosi 11.265,00 kn.

30.1.Sud nije priznao tužiteljici troškove zastupanja na ročištu od 24. studenog 2020. u punom iznosu, već po T.br. 9.2., budući da se radi o ročištu koje je odgođeno zbog procesnih pitanja. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 1.185,00 kn, kao nesnovan.

30.2.Budući da tuženik nije uspio u postupku, to je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu postupka u zatraženom iznosu od 8.750,00 kn.

U Rijeci, 10. lipnja 2022.

S U T K I NJ A

N. C. V.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika