REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. P-366/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu pojedincu Nataši Malvich, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja H.C. d.o.o., Z. OIB: .. protiv tuženika C. – R. d.o.o., K. OIB.. radi isplate 25.522,55 kuna, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 10. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.522,55 kn (dvadeset pet tisuće petsto dvadeset dvije kune i pedeset pet lipa) uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 17. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 1.210,00 (tisuću dvjesto deset) kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 25.522,55 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Navodi da se 25. ožujka 2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao S.O iz Rijeke, upravljajući vozilom marke R. M. registarske oznake RI …, na način da je, kretajući se desnom prometnom trakom državne ceste DC-404, na izlasku iz tunela B., zbog zaleđenog i neposutog kolnika, u njegovu lijevu bočnu stranu udarilo vozilo marke R. L. registarske oznake RI… kojim je upravljao D.B. iz R., uslijed čega se vozilo zarotiralo na cesti i udarilo u zaštitnu betonsku ogradu s desne strane ceste. Pred O. S. u R. vodio se spor po tužbi S.O.protiv ovdje tužitelja i C.O. d.d., kojom tužbom je zahtijevao naknadu štete nastale u opisanom štetnom događaju. Presudom Općinskog suda u R. poslovni broj P-1957/2013 od 15. prosinca 2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u .R. poslovni broj GŽ-1110/2016 od 8. svibnja 2017., naloženo je tamo tuženicima (H.C. d.o.o. i C. d.d.) da tužitelju S. O., na ime naknade štete isplati 23.037,71 kunu zajedno s kamatama i parnični trošak od 15.710,61 kuna. Po pravomoćnosti presude tužitelj je isplatio polovicu dosuđenog iznosa, odnosno ukupno 25.522,55 kuna. Sukladno odredbi čl. 33. Zakona o cestama tužitelj da izravno ne izvodi radove održavanja državnih cesta, već poslove održavanja mora ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Za područje Primorsko-goranske županije imao je sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštitu državnih cesta na području RH s tuženikom za 2013. godinu. U konkretnom slučaju da je do štete došlo jer tuženik nije izveo radove koji bi onemogućili nastanak štetnog događaja, te da je uzrok prometne nezgode nepravovremeno zatvaranje ceste DC- 404 za promet zbog vremenskih uvjeta, odnosno zaleđenog i neposutog kolnika, i nepravovremeno umanjenje ograničenja brzine kretanja vozila uslijed vremenskih neprilika svjetlosnom signalizacijom na 30 km/h. Tužitelj stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti po pitanju osnova, a opreza radi osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor zastare jer da je tužitelj presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj GŽ- 1110/2016 primio 29. svibnja 2017., obveza iz iste da je dospjela 13. lipnja 2017. te je s 14. lipnja 2020. protekao rok za podnošenje tužbe radi regresnog potraživanja. Ističe i prigovor više sile jer da je navedenog dana, kada se dogodila prometna nezgoda, padala ledena kiša te poledila zapadnu, istočnu i sjevernu stranu grada Rijeke i okolice. Priznaje da cestu na kojoj se dogodila nezgoda održava temeljem ugovora sklopljenim s tužiteljem o redovnom održavanju državnih cesta, no osporava da bi do nesreće došlo zbog neodržavanja kolnika sigurnim za promet. Da su njegovi ophodari radili svoj dio posla i ophodili prometnu cestu sukladno programu ophodnje koji donosi tužitelj, a dan prije nezgode da je stanje na cestama bilo redovno i po stanju vremenske prognoze da se nije mogla očekivati poledica. Operater tužitelja koji se nalazi u C.Č. ima dio predmetnih dionica pod video nadzorom te da u tom centru tužitelj ima mogućnost dinamičkom signalizacijom, koja je promjenjiva na monitoru, uspostaviti sporiji režim prometa ili ga zaustaviti, te da tuženik te ovlasti nema i da ne može zatvoriti cestu za promet po svom nahođenju. Tuženik je ustvrdio da, ukoliko je dežurni radnik tužitelja u 5,45 vidio da se dogodila nezgoda i da kada mu je ophodar tuženika u 5,55 javio da je cesta poleđena, da je mogao iz centra Čavle dinamičkom signalizacijom odmah zatvoriti promet, ali da to nije učinjeno jer je procijenjeno da nema potrebe i da je ograničenje brzine od 60 km/h u tunelu B., koje vrijedi na idealne uvjete, neopravdano ostalo. Promet da je mogla zatvoriti i Prometna policija. Obzirom da se radi o pojavi tzv. ledene kiše, ista da se ne može predvidjeti na mikrolokaciji i nema mogućnosti za preventivno djelovanje. Konkretne zgode nije učinio propust u održavanju u okviru svojih dužnosti iz ugovora te predlaže obavještavanje osiguravajućeg društva o parnici i odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U daljnjem tijeku postupka je osiguravajuće društvo C. o. d.d. obaviješteno o otpočetoj parnici 25. studenoga 2020. (stranica 84 spisa), no o istome se nije očitovalo.

4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu 25.522,55 kuna koji je tužitelj u ime naknade štete isplatio trećoj osobi S.O. temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1957/2013.

5. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrđivati odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP).

6. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu. S obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je cijenio da je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, vještačenjem, uviđajem i pribava podataka od treće osobe, suvišno i nepotrebno. Sud nije cijenio isprave koje je tuženik dostavio uz podnesak od 8. prosinca 2020. jer su isti dostavljeni nepravovremeno, odnosno nisu, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i čl. 285. st. 1. ZPP-a, dostavljeni u trenutku predlaganja uz odgovor na tužbu.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da se 25. ožujka 2013. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti DC-404 na izlasku iz tunela B. kada je D.B iz R. upravljajući vozilom marke R.L. registarske oznake RI… naišao na zaleđen i neposut kolnik te vozilom udarilo u lijevu bočnu stranu vozila marke R.M. registarske oznake RI … kojim je upravljao S. O. iz R. (što proizlazi i iz zapisnika o očevidu na stranici 6-13 spisa),

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1957/2013 od 15. prosinca 2015., potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj GŽ-1110/2016 od 8. svibnja 2017., naloženo je tamo tuženicima (tužitelju i C. o. d.d.) platiti oštećeniku S. O. na ime naknade štete 23.037,71 kunu zajedno s kamatama i parnični trošak od 15.710,61 kuna (stranica 14-29 spisa)

- da je tužitelj temeljem te presude 16. kolovoza 2017. platio punomoćniku S. O. jednu polovicu dosuđenih novčanih iznosa, odnosno ukupno 25.522,55 kuna (što proizlazi i iz potvrde o izvršenom nalogu na stranici 4 spisa),

- da je među strankama u vrijeme nastanka štetnog događaja bio sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu (stranica 30-68 spisa).

9. Sporna je odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, odnosno da li je do nezgode i nastanka štete došlo zbog propusta tuženika u održavanju ceste, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara potraživanja.

10. U smislu odredbe čl. 214. st. 1. i čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO), sud je utvrdio tuženikov prigovor zastare neosnovanim. Naime, tužitelju je šteta nastala trenutkom isplate, a kako je tužitelj nesporno isplatio oštećeniku utuženi iznos 16. kolovoza 2017., a tužbu je podnio 20. srpnja 2020., to od dana dospijeća do dana podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od tri godine.

11. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013., sklopljen između tužitelja i tuženika 31. prosinca 2012., sud utvrđuje da je odredbom čl. 23. st. 1. i 2. određeno da se državne ceste iz tog Ugovora moraju održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih zakona i propisa donesenih na temelju tih Zakona, a koji uređuju pitanje sigurnosti odvijanja prometa na cestama. Izvođač, odnosno tuženik, se obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometu na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnost i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima u skladu s tim Ugovorom.

12. Pojam "viša sila" definiran je odredbom čl. 16. toga Ugovora prema kojoj „viša sila“ znači izuzetan događaj ili okolnost koja je izvan kontrole ugovornih strana, koju niti jedna ugovorna strana nije mogla predvidjeti prije sklapanja Ugovora, koju niti jedna ugovorna strana nije mogla izbjeći ili savladati i čiji nastanak se ne može u bitnome pripisati niti jednoj ugovornoj strani. „Viša sila“ prema tom Ugovoru obuhvaća ratna događanja, nerede, štrajkove ili obustave rada osoba koje nisu vezne za izvođače ili naručitelja, prirodne katastrofe kao potres, veliki požar na otvorenom prostoru, olujni vjetar, poplava i sl.

13. Uvidom u Zapisnik o očevidu od 15. travnja 2013. (stranica 6-13 spisa) koji je sačinjen povodom prometne nezgode koja ja predmet spora utvrđeno je da je kolnik na mjestu prometne nezgode koja je predmet spora bio zaleđen i neposut te da je bilo oblačno, ledeno i da je padala kiša.

14. Slijedi da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o „višoj sili“ kako je ona definirana važećim ugovorom obvezujućim za stranke pa je takav prigovor tuženika neosnovan.

15. Iz navoda iz „Nadopune“ Zapisniku o očevidu (stranici 12 spisa) proizlazi da je 24. ožujka 2013. (dana koji prethodi danu nastanka štetnog događaja) u 22,20 na dionici državne ceste broj 3 dojavljena prometna nesreća na Gornjem Jelenju te da je očevidna ekipa dolaskom na mjesto nesreće utvrdila da je ta dionica zaleđena o čemu da je obaviješteno operativno dežurstvo Policijske postaje koja da je odmah izvijestila dežurnog dispečera tuženika o stanju kolnika na toj dionici i o potrebi obilaska ostalih cesta s obzirom na vrijeme. Nadalje, da je u 5,40 po zaprimljenoj dojavi na kolniku ceste A-7 dogodila prometna nesreća zbog zaleđenog kolnika ponovno o tome obaviješten dežurni dispečer tuženika, kao i nakon zaprimljenih dojava o prometnim nesrećama na dionici državne ceste broj 404 V. B.. Konačno, da je prema obavijesti tuženika državna cesta broj 404 zatvorena za promet u oba smjera u 7,00 sati, ali da se promet nadalje odvijao sve do 8,55 sati te da je posipač tuženika zamijećen na državnoj cesti broj 404 tek u 10,45 sati.

16. Da je tuženik u rano jutro 25. ožujka 2013. dobio više dojava o pojavi poledice, jakog vjetra i prometnim nezgodama na pojedinim dionicama cesta u PGŽ vidljivo je i iz Dojava-Intervencija iz spisa Općinskog suda u Rijeci posl.br. P- 1957/2013 (preslike na stranici 293-298 spisa).

17. Način postupanja tuženika u takvim vremenskim uvjetima utvrđen je odredbom čl. 24. st. 1. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja od 31. prosinca 2012. Prema toj odredbi tuženik je obvezan obilježiti, odnosno preusmjeriti, postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera dio ceste na kojoj su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila.

18. Tuženik u konkretnom slučaju nije tako postupio, dakle nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz citirane odredbe Ugovora. Tuženik je tek naknadno i sa zakašnjenjem donio odluku o zatvaranju pojedinih dionica cesta pa tako i one na kojoj se prethodno dogodila prometna nezgoda koja je predmet spora.

19. Tuženik svoje nepostupanje ne može opravdati pozivanjem na to da je tužitelj (iz svog C. Č.) mogao postaviti obavijesti o ograničavanju brzine na navedenoj dionici. Ovo zbog toga što, sve da je tužitelj tako i postupio, to ne isključuje obvezu tuženika da u konkretnom slučaju postupi sukladno svojoj ugovornoj obvezi.

20. Zbog navedenog, sud utvrđuje da je do štetnog događaja došlo iz razloga što je tuženik propustio pravodobno ispuniti svoju ugovornu obvezu koja se tiče održavanja cesta, a koja je određena i odredbama čl. 24., 63. i 68. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98., 162/98., 180/04., 84/11.), odnosno zaključuje da je za nastanak istog odgovoran.

21. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 1957/2013 od 15. prosinca 2015. utvrđeno je da je istom naloženo tamo tuženiku, ovdje tužitelju, platiti oštećeniku iznos u visini od 23.037,71 kn zajedno sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2013. do isplate, kao i parnične troškove u iznosu od 15.710,61 kn.

22. Tužitelj je na okolnost visine tužbenog zahtjeva dostavio i izračun zateznih kamata (stranica 5 spisa) kojeg tuženik nije posebno osporavao, kao i potvrdu banke o izvršenom nalogu (stranica 4 spisa), iz kojih je razvidno da je po predmetnoj presudi platio iznos od 25.522,55 kn (koji iznos uključuje jednu polovicu glavnice od 23.037,71 kn i parničnih troškova od 15.710,61 kn te zatezne kamate u iznosu od 6.148,38 kuna).

23. Slijedom, tužbeni zahtjev tužitelja utvrđuje se osnovanim pa ga je valjalo primjenom odredbi čl. 342. st. 2. i 343. ZOO-a prihvatiti i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

24. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a te su iste tužitelju dosuđene od 17. kolovoza 2017., koji slijedi iza dana kada je tužitelj platio utuženi iznos po pravomoćnoj presudi, pri čemu je odluka o stopi zateznih kamata donesena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (t. I. izreke presude).

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Parnični trošak odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu, svaka u iznosu od 605,00 kuna, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 118/18.), odnosno u ukupnom iznosu od 1.210,00 kn kako je to odlučeno točkom II. izreke presude.

Rijeka, 10. lipnja 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).