Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 856/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika S. Š. iz Z., OIB ... i 2. tuženika N. Š. sina S. iz Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u odvjetničkom društvu B. i P. u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-28/2019-4 od 2. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-553/2018 od 29. studenoga 2018., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te preinačava presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-28/2019-4 od 2. listopada 2019. i sudi:
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-553/2018 od 29. studenoga 2018.
II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.908 Eur/14.375,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između tuženika pod 1. tužbe S. Š. kao darovatelja i tuženika pod 2. tužbe N. Š. kao daroprimatelja dana 12. travnja 2001. godine i ovjeren kod javnog bilježnika D. M. dana 12. travnja 2001. godine pod brojem OV-2371/2001 gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosima od:
-20.000,00 kn za pretrpljene fizičke boli,
-20.000,00 kn za pretrpljeni strah,
-37.000,00 kn za duševne boli zbog naruženosti,
-400.000,00 kn sa osnova umanjenja životne aktivnosti,
sve s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2007. godine pa do isplate,
- sa osnova izgubljene zarade iznose od 2.982,00 kn mjesečno za 1999. godinu, 3.067,00 kn mjesečno za 2000. godinu, 3.230,00 kn mjesečno za 2001. godinu, 3.357,00 kn mjesečno za 2002. godinu, 3.631,00 kn mjesečno za 2003. godinu, 3.771,00 kn mjesečno za 2004. godinu, 3.928,00 kn mjesečno za 2005. godinu, 4.155,00 kn mjesečno za 2006. godinu, 4.277,00 kn mjesečno za 2007. godinu, 4.277,00 kn mjesečno za 2008. godinu, 4.277,00 kn mjesečno za 2009. godinu i 4.277,00 kn mjesečno za 2010. godinu, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate, što su tuženici pod 1. i 2. tužbe dužni trpjeti da tužitelj navedenu tražbinu prema tuženiku ad. 1. tužbe S. Š. namiri prodajom nekretnine označene kao dio čest. zem. 1698/188 k.o. C., dvorište površine 307 m2 i kuća površine 151 m2, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima ad. 1 i 2 naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kuna, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženici ad. 1 i 2 naknade parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 10.625,00 kuna iz točke II izreke ove sudske odluke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 11.925,00 kuna, tj. za iznos od 1.300,00 kuna.“.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev (toč. 1.) te je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 24.271,25 kn (toč. 2.).
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 389/2020-2 od 7. travnja 2021. dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Predstavlja li otuđenje vanknjižne imovine pobojnu radnju dužnika poduzetu na štetu vjerovnika?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je predstavlja li ugovor o darovanju izvanknjižne imovine 1. tuženika kao dužnika 2. tuženiku, radnju poduzetu na štetu tužitelja kao vjerovnika.
9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 280. st. 1. i 2., čl. 281. st. 2. i 3. i čl. 284. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO) s obrazloženjem:
- da tužitelj kao vjerovnik ima dospjelu tražbinu u odnosu na 1. tuženika kao dužnika utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom (u iznosu glavnice od nešto ispod milijun kuna te na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata u daljnjem iznosu od cca milijun kuna);
- da je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje od 1. tuženika vodeći protiv njega više ovršnih postupaka pred Općinskim sudom u Zadru te ovrhom na njegovoj mirovini, ali je uspio naplatiti tek 10% potraživanja na ime glavnice i dospjelih kamata;
- da je 1. tuženik sklapanje Ugovora o darovanju nekretnina od 12. travnja 2001., koji predstavlja besplatni pravni posao, sa sinom 2. tuženikom kao daroprimateljem poduzeo pravne radnje na štetu tužitelja kao vjerovnika, te da zbog sklapanja tog ugovora 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja;
- da darovana nekretnina, kuća i dvorište koji predstavljaju dio čest. zem. 1698/188 k.o. C. ukupne površine 458 m2, nije upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo darovatelja, već je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik čest. zem. 1698/188 k.o. C., pašnjak površine 2651 m2, upisan Grad Z.;
- da činjenica što ni 1. tuženik nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik darovane nekretnine, a ni sada 2. tuženik nema utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva jer na temelju čl. 82. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 93/14 i 73/17- dalje: OZ) u možebitnom ovršnom postupku tužitelj kao ovrhovoditelj, u tom ovršnom postupku podnijeti ispravu koja će biti podobna za upis ovršenikova prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet pobijanog darovnog ugovora.
10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev izrazivši shvaćanje:
- da se pravna radnja kod besplatnih raspolaganja nekretninom smatra poduzetom tek nakon što se ostvare sve pretpostavke za ishođenje upisa prava vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi, a ne samo sklapanjem pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva, slijedom čega se rok iz čl. 285. ZOO računa od trenutka kada je stjecatelj, ovdje 2. tuženik, ostvario pravo upisati pravo vlasništva darovane nekretnine u zemljišne knjige;
- da je pravna radnja koja se pobija započela sklapanjem ugovora o darovanju između tuženika 12. travnja 2001., s tim da do zaključenja glavne rasprave u predmetu nije poduzet akt kojim se radnja okončava odnosno nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za upis u zemljišnu knjigu predmetne nekretnine;
- da s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2079/14 od 20. rujna 2017., Rev 1828/12 od 3. svibnja 2017. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5050/2011 od 3. srpnja 2014. te utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju nema pravne radnje poduzete na štetu tužitelja koja bi se mogla pobijati, budući da se pravna radnja smatra poduzetom tek nakon što se ostvare sve pretpostavke za ishođenje upisa prava vlasništva nekretnine u zemljišnu knjigu, a ne samo sklapanjem pravnog posla na temelju kojeg se stječe vlasništvo, a uz valjani pravni posao za prijenos vlasništva temeljna je pretpostavka i vlasništvo stjecateljevog prednika.
11. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.
12. Opće je pravilo pobijanja dužnikovih radnji na štetu vjerovnika sadržano u čl. 280. st. 1. ZOO da svaki vjerovnik čija je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema stavku 2. iz tog zakonskog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.
13. Pod pravnom radnjom u smislu pravnog instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji podrazumijeva se svaki postupak dužnika radi kojeg se imovina dužnika materijalno smanjuje ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljni položaj u nekom pravnom postupku, time da se izgledi njegovih vjerovnika na namirenje smanjuju ili formalno-pravno pogoršavaju. Dakle, za pravnu radnju, odnosno pravni posao koji se pobija, bitno je da rezultira smanjenjem dužnikove imovine u korist treće osobe u tolikoj mjeri da onemogućuje namirenje vjerovnikove tražbine u cijelosti ili djelomično. S obzirom na visinu potraživanja tužitelja predmetni ugovor o darovanju treba cijeniti upravo kao umanjenje imovine 1. tuženika neovisno od toga što se radi o darovanju izvanknjižne imovine.
14. Naime, upis u zemljišne knjige potreban je radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini, ali takav upis nije uvjet koji mora biti ispunjen da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika u smislu čl. 280. st. 1. ZOO, koja dovodi do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje postalo otežane ili potpuno onemogućeno. Stoga sama okolnost da ugovor nije proveden u zemljišnoj knjizi, ne oduzima tom ugovoru značaj pravne radnje dužnika iz čl. 280. st. 1. ZOO (u tom smislu i ovaj sud u odluci Rev 241/2017-2 od 29. rujna 2020.).
15. Vlasnik čest. zem. 1698/188 k.o. C. u površini 2651 m2 je upisan Grad Z., dok je predmet darovanja točno određeni dio te čestice koji predstavlja kuću i dvorište ukupne površine 458 m2, koje je u posjedovnom listu bio upisan 1. tuženik, a na temelju ugovora o darovanju sada je upisan 2. tuženik.
16. Ugovorom o darovanju 1. tuženik je ovlastio 2. tuženika na upis u zemljišne knjige (iz stanja predmeta spisa proizlazi da je 2. tuženik podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva 22. prosinca 2014., koju je povukao 5. prosinca 2017. nakon što su odlukom ovog suda broj Rev 2079/14 od 20. rujna 2017. ukinute nižestupanjske presude kojima je odbijen tužbeni zahtjev) te je 2. tuženik poduzeo određene pravne radnje na temelju ugovora o darovanju i ishodio (za sada) upis u posjedovni list.
17. Iako 1. tuženik nije bio upisan kao vlasnik darovane nekretnine on se nesumnjivo smatra vlasnikom i istu je posjedovao kao predmnijevani vlasnik, a što je i očitovao sklapanjem ugovora o darovanju te je tim pravnim poslom 2. tuženik kao daroprimatelj stekao status predmnijevanog vlasnika iako nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, sukladno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV). Naime, predmnijevano vlasništvo može se steći i od osobe koja bi se smatrala predmnijevanim (a ne uknjiženim) vlasnikom (tako i ovaj sud u odluci broj Rev 1819/2019-2 od 9. ožujka 2021.).
18. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Otuđenje vanknjižne imovine predstavlja pobojnu radnju dužnika poduzetu na štetu vjerovnika.“.
19. Kako je pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo to je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu na način naveden u izreci ove presude.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 162. i čl. 154. st. 1. ZPP.
20.1. Uz trošak određen rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-553/2018 od 29. studenoga 2018. u iznosu od 1.410 Eur/10.625,00 kn (čl. 154. st. 1. ZPP), tužitelju je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen i trošak sastavljanja revizije sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u iznosu od 498 Eur/3.750,00 kn (Tbr. 10. t. 6.). Dakle, tužitelju je ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 1.908 Eur/14.375,00 kn.
Đuro Sessa, v.r.