REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-52/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari predlagatelja ŽGP AKCIONARSKO DRUŠTVO „DOBOJ“, Doboj, Ulica cara Dušana b.b., Bosna i Hercegovina, OIB 09100356095, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vidović, odvjetnik u Splitu, protiv protustranke GP „ŽGP SARAJEVO“ d.d. Sarajevo, Ul. Dolina br. 11, Republika Bosna i Hercegovina, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-126/2019-18 od 23. prosinca 2020., 10. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-126/2019-18 od 23. prosinca 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-126/2019-18 od 23. prosinca 2020. priznata je i izjednačena s odlukom suda Republike Hrvatske strana sudska odluka i to pravomoćna presuda Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 023285 17 Ps 2 od 25. srpnja 2018.

2. Protustranka je protiv tog rješenja izjavila žalbu i dopunu žalbe zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku, kao i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. tog Zakona, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, a obrazloženje je potpuno u nesuglasju s rezultatima svih izvedenih dokaza tijekom postupka. Žalitelj dalje navodi da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio pravnu valjanost presude čije se priznanje tražilo bez ikakve ocjene njene pravne kvalitete, odnosno pravnog značaja i podobnosti za njeno priznanje, jer da je to učinio došao bi do sigurnog i pouzdanog zaključka da je ta presuda činjenično i pravno neprihvatljiva, nezakonita, kontradiktorna i da ni u kojem slučaju ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje strane sudske odluke. Posebno ukazuje na daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je učinjena time što prvostupanjski sud o vođenju ovog postupka uopće nije obavijestio protustranku, niti joj pružio mogućnost da sudjeluje u ovom postupku. Da je postupio po zakonu i omogućio protustranci sudjelovanje u ovom postupku, ona bi se pozvala na pravomoćne i ovršne presude iz kojih bi se jasno moglo utvrditi da presuda čije se priznanje tražilo nije podobna za priznanje, zato što se njome pokušava obezvrijediti pravomoćna presude nadležnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da je žalitelj jedini pravni sljednik bivšeg Željezničkog građevinskog poduzeća broj: 12 Sarajevo.

3. Uz žalbu dostavlja presudu Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ip 960/09 od 12. prosinca 2011. koja je postala pravomoćna i ovršna i kojom su tužitelji u tom predmetu (a jedan od tužitelja je bio i predlagatelj u ovom predmetu) odbijeni s tužbenim zahtjevom da se utvrdi da su oni zajedno sa žaliteljem suvlasnici u nekretninama upisanim u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar, dok iz njenog obrazloženja jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen zato što je utvrđeno da je žalitelj kao protustranka isključivi i jedini pravni sljednik bivšeg Željezničkog građevinskog poduzeća broj: 12 Sarajevo. Također prilaže i pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 582048 16 Ps od 23. studenog 2016., koja je u svemu suglasna s presudom Općinskog suda u Makarskoj, a kojom je utvrđeno da je žalitelj kao jedini pravni sljednik bivšeg Željezničkog građevinskog poduzeća broj: 12 Sarajevo u zakonitom i pravomoćno okončanom postupku privatizacije privatizirao i otkupio predmetne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar i na taj način postao njihov zakoniti vlasnik upisan u sudski registar i dionički registar koji se vodi kod Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH u Sarajevu. Posebno napominje da za presudu Općinskog suda u Sarajevu nije trebao tražiti priznanje u Republici Hrvatskoj s obzirom na odredbe Sporazuma o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, s jedne i Vlade Republike Hrvatske, s druge strane objavljen u Narodnim novinama - Međunarodni ugovori broj 12/96, koji se ne odnosi na presude donesene od strane sudova u Republici Srpskoj.

4. Pored toga, uz žalbu dostavlja i rješenje Kantonalne agencije za privatizaciju, rješenje Zavoda za računovodstvo i reviziju Federacije Bosne i Hercegovine iz kojeg se vidi da je privatizacija predmetnih nekretnina i ostale imovine žalitelja provedena na pravilan i zakonit način, kao i informaciju Kantonalne agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo iz koje se vidi da su na zakonit način privatizirane nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar na žalitelja, a koje su u zemljišnoj knjizi upisane na Željezničko građevinsko poduzeće broj: 12 Sarajevo.

5. Smatra da su ostvareni svi žalbeni razlozi i predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i pobijano rješenje preinači tako da odbije zahtjev za priznanje presude ili da to rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

6. Predlagatelj je podnio odgovor na žalbu u kojem je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene sve propisane pretpostavke za priznanje strane sudske odluke iz članka 67. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, da presuda Općinskog suda u Makarskoj na koju se poziva žalitelj ne predstavlja res iudicata, i da su navodi žalbe protivni odredbama Zakona o međunarodnom privatnom pravu o priznanju stranih sudskih odluka. Stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

7. Protustranka je podnijela i dopunu žalbe, za koju navodi da je pravovremena jer je podnesena u zakonskom roku koji je počeo teći tek nakon što joj je pobijano rješenje zajedno s prijedlogom za priznanje s pripadajućim ispravama dostavljeno 17. kolovoza 2021. U dopuni žalbe ponavlja kako je učinjena bitna povreda odredaba postupka jer protustranci uopće nije omogućeno sudjelovanje u postupku priznanja, te potom navodi okolnosti pod kojima je saznao za donošenje pobijanog rješenja i protiv njega izjavio žalbu prije nego što mu je rješenje bilo dostavljeno na pravilan i zakonit način.

8. Žalba, uključujući i njenu dopunu, su osnovane.

9. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i paragrafom 21. stavkom 1. Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 175/34) koji se kao pravna pravila primjenjuje u konkretnom slučaju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

10. U ovoj pravnoj stvari bilo je doneseno rješenje poslovni broj R1-126/2019-11 od 13. kolovoza 2020. kojim se prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje i odbacio prijedlog za priznanjem strane sudske odluke. Povodom predlagateljeve žalbe to rješenje je ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3803/2020-2 od 28. rujna 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je prvi put meritorno odlučio o prijedlogu tako da je, bez dostavljanja prijedloga protustranci, na temelju samo onih činjenica koje su navedene u prijedlogu, utvrdio da su ispunjene formalne pretpostavke za priznanje strane sudske odluke, kao i da ne postoje zakonom propisane prepreke za priznanje i prihvatio prijedlog kao osnovan.

12. Iz podatka u spisu doista proizlazi da su točne tvrdnje žalitelja o tome da mu je prijedlog za priznanje strane sudske odluke dostavljen prvi put zajedno s pobijanim rješenjem 17. kolovoza 2021. (zapisnik o obavljenoj dostavi na listu 269. spisa). U obrazloženju rješenja nije navedeno zašto je prvostupanjski sud smatrao da rješenje može donijeti prije nego što protustranci dostavi prijedlog i dodijeli joj primjeren rok za očitovanje. S druge strane, u ovom izvanparničnom postupku primjenjuju se pravila parničnog postupka, pa tako i obveza suda da stranci omogući raspravljanje pred sudom, a ako tako ne postupi sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na koju sadržajem svoje žalbe i dopune žalbe ukazuje žalitelj.

13. Zbog takvog nezakonitog postupanja, pobijano rješenje nema valjanih razloga o tome postoji li zapreka za priznanje strane sudske odluke iz članka 70. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17). Tako je u obrazloženju samo navedeno kako sudu nije poznato da bi u istoj stvari i među istim strankama postojala pravomoćna presuda suda Republike Hrvatske ili odluka stranog suda koja je ranije postala pravomoćna, a priznata je ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj, kao niti da bi pred sudom Republike Hrvatske bio u tijeku ranije pokrenut postupak u istoj pravnoj stvari i među istim strankama. Prema odredbi članka 70. Zakona o međunarodnom privatnom pravu odbit će se priznanje strane sudske odluke ako u istoj stvari i među istim strankama postoji pravomoćna presuda suda Republike Hrvatske ili odluka stranoga suda koja je ranije postala pravomoćna, a priznata je ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj. Dakle, nije dovoljno samo navesti da to sudu nije poznato, iako prije toga sud nije omogućio protustranci da se o prijedlogu za priznanje izjasni i eventualno navede činjenice i predloži dokaze iz kojih proizlazi suprotno. Upravo žalbeni navodi i presude priložene uz žalbu ukazuju na to da je riječ o sporu koji su do sada rješavali i sud u Republici Hrvatskoj i sud u Republici Bosni i Hercegovini, makar kao o prethodnom pitanju, a tiču se pravnog sljedništva iza bivšeg Željezničkog građevinskog poduzeća broj: 12 Sarajevo i s time u vezi stjecanja prava vlasništva nekretnine koja se nalazi na području Republike Hrvatske. Navedeno predstavlja takav nedostatak zbog kojeg se rješenje ne može ispitati.

14. Iz žalbenih navoda nije jasno zašto žalitelj tvrdi da je izreka rješenja nerazumljiva i da je to evidentno već iz njenog sadržaja odnosno da je za takav zaključak dovoljno pročitati izreku rješenja. Suprotno tome, iz izreke jasno proizlazi da se priznaje strana sudska odluka. Po ocjeni ovog suda nepotrebno je dodano da se izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske jer je to posljedica priznanja (članak 62. Zakona o međunarodnom privatnom pravu). Nije navedena ni država pripadnosti odluke, ali ni zbog toga propusta se ne može, u ovom konkretnom slučaju, reći da je izreka nerazumljiva, s obzirom na to da je općepoznata činjenica da je Doboj, grad u Republici Bosni i Hercegovini odnosno da je Okružni privredni sud u Doboju, koji je donio odluku čije se priznanje traži, sud te države.

15. Prema tome, donošenjem pobijanog rješenja učinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a na koje s pravom ukazuje žalitelj.

16. Zato je na temelju odredbe članka 380. točka 3. u vezi s odredbom članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu protustranke, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prije svega omogućiti protustranci da se očituje o prijedlogu za priznanje, kao i predlagatelju da se očituje o navodima i dokazima protustranke, te ponovo ispitati postoje li razlozi propisani Zakonom o međunarodnom privatnom pravu zbog kojih treba odbiti priznanje strane sudske odluke, posebno oni iz članka 70. tog Zakona, kao i oni iz Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima potpisan 17. lipnja 2002. („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 12/96, 5/03 i 4/08), pa nakon što sa sigurnošću utvrdi sve relevantne činjenice, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku o prijedlogu predlagatelja.

Zagreb, 10. lipnja 2022.

Sudac

Lenka Ćorić