Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

K-452/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po Jadranki Seletković, sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. C., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, - u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice ODO Osijek broj K-DO-856/2014-50 od 29. prosinca 2014., nakon zaključene javne rasprave 7. lipnja 2022., održane u nazočnosti zamjenika ODO Osijek, Tomislava Juzbašića, okr. I. C. te branitelja okr., Ž. R. R., odvjetnice iz O.a, a 10. lipnja 2022., u odsutnosti stranaka objavio i p r e s u d i o  j e

I. okr. I. C. ...

k r i v a  j e

što je

u vremenskom razdoblju od siječnja 2013. pa do sredine 2014. u N. i O., kao odgovorna osoba u udruzi "P." te voditeljica A. u N., u cilju da Z. B., Z. S., M. S., P. Š. te drugim osobama pribavi korist u vidu neodrađivanja rada za opće dobro na slobodi temeljem pravomoćnih presuda na koje su osuđeni, nakon što je Ured za probaciju O. donio odluke da se osuđene osobe upućuju u rad u navedenu udrugu, u službene evidencije o obavljanju rada za opće dobro unosila neistinite podatke o obavljanju rada te pojedinim osobama davala "gratis sate" te "slobodne dane" pri tome u službenim evidencijama te osobe vodila da obavljaju rad za opće dobro i takve podatke ovjeravala svojim potpisom te redovito pisano izvještavala Ured za probaciju u O. u kojim izvješćima je navodila da su navedene osobe u cijelosti obavile rad za opće dobro iako je znala da to nije istina,

dakle, kao odgovorna osoba iskoristila svoj položaj i ovlast te drugim osobama pribavila korist,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti – opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. KZ/11.

pa se okr. I. C., na temelju čl. 291. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e n a

kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

III. ujedno se okr. I. C., sukladno čl. 56. KZ/11

i z r i č e

uvjetna osuda

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okr. u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 u daljnjem tekstu ZKP/08) u vezi s čl. 145. st. 2. toč.

1. i 6. ZKP/08, okr. je dužna na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 1.235,00 kuna i to na ime troška svjedoka 235,00 kuna i na ime paušalne svote iznos od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, optužnicom pod brojem K- DO-856/2014-50 od 29. prosinca 2014.godine, optužilo je I-optuženu I. C. zbog kaznenog djela pod točkom 2. optužnice protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. KZ/11.

2. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: 12 Kž-21/2021-3 od 14. lipnja 2021., prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, ukinuta prvostupanjska presuda ovog Suda od 12. listopada 2020. broj K-518/2019 i predmet upućen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. U ponovljenom postupku okr. I. C. očitovala se da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi optužbe čitanjem presude Općinskog suda u Valpovu broj K-198/10 od 16. studenoga 2010. na ime okr. D. H., odluke Uprave za probaciju i podršku žrtvama i svjedocima, Probacijski ured O. klasa: 730-16/11-01/19 od 26. ožujka 2012. na ime okr. D.H., Evidencije o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi Udruge “P.” na ime D. H., evidencija osoba nad kojima je provedena granična kontrola MUP-a RH za okr. D. H., Presuda općinskog suda u Osijeku broj K-444/09 od 9. prosinca 2009. na ime Z. B., rješenje Probacijskog ureda O. Klasa: 730 – 11/10–03/151 od 16. rujna 2013. na ime Z. B., Presuda općinskog suda u Osijeku broj KOV-121/2013 od 28. ožujka 2013. na ime Z. S., rješenje Probacijskog ureda O. Klasa: 730–16/13–01/048 od 18. srpnja 2013. na ime Z. S., evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. P. na ime Z. B., Evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. P. na ime Z. S., zapisnik o ispitivanju svjedoka Z. B. od 27. kolovoza 2014., tabelarni prikaz lokacija okrivljenika D.H. za vrijeme izvršenja rada za opće dobro, tabelarni prikaz lokacija Z. B. za vrijeme izvršenja rada za opće dobro, tabelarni prikaz lokacija Z. S. za vrijeme izvršenja rada za opće dobro, Izvadak iz registra udruga za U. P., Ugovor o izvršavanju rada za opće dobro broj 03–03/11 od 3. listopada 2011. sklopljen između Ministarstva i U. p., Zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičene I. C. sa snimkom od 28. kolovoza 2014., Zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PNUSKOK Broj K-8/14 od 27. kolovoza 2014. na ime I.C., Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PNUSKOK br. 0421496 i 0421497 od 27. kolovoza 2014., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PNUSKOK broj K-8/14 Od 27. kolovoza 2014., pojedinačni program postupanja Probacijskog ureda u O. od 9. ožujka 2012. na ime okrivljenika D. H., izjava okrivljenika D. H. o obavljanju rada za opće dobro, zapisnik o očevidu od 27. kolovoza 2014. u prostorima azila za pse N. s fotoelaboratom, Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PNUSKOK broj K-8/14 Od 27. kolovoza 2014. na ime Z. B., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PNUSKOK broj 0421959 od 27. kolovoza 2014. na ime Z. B., dnevnici rada-probacija –U. P., Zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika D. H. sa snimkom od 5. rujna 2014., analiza rokovnika oduzetih prilikom pretrage U. P.,, zapisnik o ispitivanju svjedoka D. B. od 17. rujna 2014., zapisnik o ispitivanju svjedoka G. Š. od 16. rujna 2014., Zapisnik o ispitivanju svjedoka H. H. od 16. rujna 2014., CD zapis posebnih dokaznih radnji protiv okrivljenika D. H. s tablicom, zapisnik o ispitivanju svjedoka M. S. od 12. studenoga 2014., Zapisnik o ispitivanju svjedoka P. Š. od 13. studenoga 2014., Zapisnik o ispitivanju Z. S., Evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. p. na ime P. Š., Evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. p. na ime M. S., Evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. p. na ime M. Č., Evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. p. na ime J. Đ., dopis Probacijskog ureda za izvršen rad za opće dobro Z. B. na listu spisa 574, a na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitani iskazi svjedoka M. K., Z. K., sa zapisnika od 19. veljače 2020. H. H., M. R., J. R. sa zapisnika od 14. srpnja 2020., te neposredno ispitani, svjedoci M. M., P. Š. i Z. B..

5. Tijekom postupka odbijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem predloženih svjedoka M. F., D. C., G. I., A. J. i M. Ć. jer su isti po ocijeni suda usmjereni na odugovlačenje postupka cijeneći da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke na temelju izvedenih dokaza.

6. Okr. je dala obranu na kraju dokaznog postupka a iz iste proizlazi da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznosila pred ovim sudom u dva navrata i to 3. svibnja 2017. na listu spisa 435 i 12. listopada 2020. na listu spisa 548, a iz koje je razvidno da je 2011. bila voditeljica, (a sada više nije) A. za napuštene pse u N., koji djeluje u sastavu U. P. koja je osnovana 2009., a Udruga je zaključila ugovor za izvršenja rada za opće dobro sa probacijskom službom naime imali su želju biti poligon za socijalizaciju osuđenih osoba koje bi radile u korist društvene zajednice a i njima je bila potrebna pomoć u azilu. Kad su zaključivali ugovor sa Probacijskim uredom nisu dobili, upute ili pravilnik ili neki drugi akt kako bi taj rad za opće dobro trebao izvršavati a ne sjeća se datuma kada je Azil od Ureda za probaciju dobio Protokol izvršavanja rada za opće dobro, odnosno pravilnik, a misli da je to bilo neposredno pred njeno uhićenje odnosno pred sam kraj suradnje jer nakon toga više niti jedna osoba nije upućena na izvršenje rada za opće dobro. Udruga je u to vrijeme imala osim volontera i tri zaposlene osobe na koje se primjenjivao Zakon o radu, nisu imali fiksno radno vrijeme već su na raspolaganju od 0-24 sata, kad god ih netko od građana zove vezano za potrebu ranjenog psa ili sl., radi se svaki dan, blagdanom i praznicima jer brinu oko 200 pasa, a osuđenici koji su bili na radu za opće dobro su također radili svaki dan, blagdanom i praznicima i upravo zbog toga im je azil i odgovarao. Osobe koje su izvršavale rad za opće dobro u prijepodnevnoj smjeni nije viđala jer je dolazila u poslijepodnevnu smjenu. Evidenciju odrađenih sati u rokovniku odnosno bilježnici, popunjavali su K. E., Z. K., H. H., ostali zaposlenici i volonteri a ona najmanje iz razloga što je njen opis rada bio drugačiji a evidencija se nije od početka vodila nego je tek kasnije osmišljena radi discipliniranja osoba na izvršenju rada za opće dobro, istu je ona potpisivala i s tim potpisom jamčila, da ono što je navedeno u tim evidencijama odgovara stvarnom stanju odnosno istini te se ista evidencija predavala Probaciji, a rokovnik sa evidencijama koji je i sastavni dio ovog sudskog spisa, nosila je na sastanke u Ured za probaciju. Navodi da u Evidenciji nisu bili posebno naznačeni "gratis sati" dok je u rokovnik upisan termin "gratis", koji je neprilagođen i krivo interpretiran jer je označavao situaciju kada su osuđenici radili dodatno jer su odvozili pse veterinaru, brinuli o psima, vodili kući pse kada su bolesni, koristili svoj osobni automobil, gorivo, nekad i tijekom noći, čekali završetak tretmana i sa srcem odrađivali rad za opće dobro u Azilu, a kako se radilo o jednoj specifičnoj vrsti posla koja zahtjeva veći angažman, veći oprez, veću odgovornost, rad na otvorenom, u ljetnim vrućinama i na minus 20, praznicima i blagdanima, iz tih razloga su gratis sati bili kompenzacija za te otežane uvjete rada i povećanu odgovornost. Nije joj jasno i ne zna na koji način su se uvriježilo pisanje gratis sati u bilježnici koju ona nije ni vodila a Probacijski ured je znao za te gratis sate i nije imao nikakvih prigovora. Smatra da su sve osobe odradile rad za opće dobro u cijelosti. Navodi da nikome nikada ni na koji način nije pogodovala i nikome nije oprostila nikakvu satnicu koju je osuđenik bio dužan izvršiti kao i to da nitko nije izvukao nikakvu korist, samo je Azil imao benefit i napušteni psi. Navodi da je sigurno 60% osoba doista izvršilo rad za opće dobro a ostali su vraćeni jer se nisu uspjeli animirati i uključiti u poslove Azila. Osobe Z. B., Z. S., M. S., P. Š. odradili su rad za opće dobro, tako je M. S. radio od 8 ujutro do 8 navečer jer mu je tako odgovaralo, a nije se smjelo tako evidentirati. Sasvim je sigurna da Z. B. nije nikada vidjela. Navodi da ih je Probacijski ured upozoravao na odredbe Zakona o radu koji također ukazuje na otežane uvjete rada a koji uvjeti rada sigurno nisu isti kao npr. odrađivanje rada za opće dobro u gradskoj knjižnici gdje ga ona sad odrađuje, sjedi u suhom, toplom i nije izložena ničemu. Problem u izvršavanju rada pojavio kada su im upućivani višestruki povratnici bez radnih navika pri čemu je izostajala kontrola Ureda za probaciju te su ona i njezine kolegice upozoravali Probacijske službenike da trebaju češće dolaziti u nadzor osoba koje su uputili na izvršenje rada za opće dobro. Pojedini osuđenici su rekli da im se rad u drugim ustanovama nedjeljom vrednuje dvostruko, a ona tadašnja voditeljica Ureda za probaciju, M. K. je rekla da je to moguće prema Zakonu o radu. Navodi da su 2012. bili pioniri u radu za opće dobro, trudili se u svemu da ispune zakonsku formu, nalazili načine u hodu, bili ponosni što su se ljudi nakon toga vraćali i radili kao volonteri, za svoj rad su dobili zahvalnicu Ministarstva na prijedlog Ureda za probaciju jer su zahvaljujući suradnji s Azilom imali najbolje rezultate. Ugovor s Uredom za probaciju Udruga "P." je raskinula jer su se osjećali izigrani od strane Ureda za probaciju, trebali su podijeliti odgovornost za ono zbog čega ona odgovara na sudu, bili su upoznati sa svim, na sastanak je nosila rokovnik, puno toga se radilo po njihovim napucima, a sastanci su se održavali jednom do dva puta mjesečno, zavisi od potrebe te je izostajala kontrola i fizička prisutnost probacijskih službenika.

7. U postupku je izvršena reprodukcija snimke obrane koju je okrivljena dala u ODO Osijek 28. kolovoza 2014. prilikom ispitivanja od strane državnog odvjetnika, iz koje je razvidno da je priznala počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret te izrazila žaljenje zbog učinjenog a između ostalim navela da je za dobar rad osobama koje su bile na radu davala "gratis sate", a na traženje nekih osoba znala je dati i slobodan dan a tada je u službenim evidencijama te osobe vodila da su obavili rad za opće dobro i nije smatrala da time čini nekakvu štetu već je smatrala da tako pridonosi rehabilitaciji osuđenih osoba a nakon koje je okr. navela da je iz snimke razvidno da niti u jednom trenutku nije pitana za što je nagrađivala osuđenike, nego je samoinicijativno rekla da su os. radili bez pauze, praznicima, nedjeljama i po nepovoljnim vremenskim uvjetima, a zbog čega im je davala gratis sate, da nije bila pitana da li su dobili pravilnik o izvršavanju kazne rada za opće dobro, te na kraju priznaje da je davala gratis sate i slobodne dane jer je to bilo opravdano zbog zakonskih razloga po Zakonu o radu po kojem im pripada pravo na slobodne dane i gratis sate jer je smatrala ukoliko su dolazili raditi subotom, nedjeljom i praznicima, ostajali prekovremeno da im to može priznati.

8. Na temelju uvida u Dnevnik rada Probacija za J. Đ. list 74 i M. Ć. list 71 te usporedbom sa Evidencijom o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. P. za M. Ć., list 352-354 i J. Đ. list 355-358, sud je utvrdio da su osuđenicima upisivani gratis sati a Ured za probaciju obaviješten o izvršenom radu za opće dobro na slobodi u cijelosti.

9. Iz Izvješća Probacijskog ureda razvidno je da je Z. B.Rješenjem od 16. rujna 2013. upućen izvršiti preostalih 77 sati u U. P. s 21. rujnom 2013., te je prema Evidenciji koju je U. P. dostavila Probacijskom uredu O., 2. listopada 2013., Z. B. izvršio sankciju u cijelosti.

10. Iz svjedočkog iskaza Z. S. (list 407 spisa) proizlazi da je po Presudi Općinskog suda u O. bila osuđena na kaznu zatvora koja joj je zamijenjena radom za opće dobro koji je izvršila u cijelosti u ljetu 2013., u U. "P." tzv. Azilu gdje je radila svakakve poslove, od pranja prozora, vožnje psa kod veterinara, hranjenje pasa, da je tamo upoznala Z. K., H. H. i I-okr. I. C. a kako joj je cilj bio u što kraćem roku izvršiti rad, znala je nakon što odradi jednu smjenu ponovno dolaziti, negdje se i potpisivala te je bilo upisano koliko je sati izvršeno i nije bilo nikakvih problema a sjeća se da je u kontrolu dolazila i njezina probacijska službenica V., te da je U. "P." tzv. Azil za pse, predivna ustanova, u kojoj je upoznala divne ljude, gdje se vrednuje rad i radi puno.

11. Iz svjedočkog iskaza M. K., proizlazi da se obzirom na protek vremenskog roka ne može u cijelosti sjetiti događaja te je stoga ostala kod svega što je iskazala u prethodnom postupku i to na raspravi od dana od 9. veljače 2016., (list 397 spisa) kad je iskazala da je bila voditeljica Probacijskog ureda u O. od osnivanja u svibnju 2011. do listopada 2014., te joj je početna dužnost bila razviti mrežu pravnih osoba za primanje osuđenika na izvršenje rada za opće dobro, te su u skladu sa zakonom birane pravne osobe koje se bave humanitarnim, ekološkim ili komunalnim radom te je na samom početku zaključen i ugovor sa U. "P.", te da su pravne osobe s kojima je zaključivala ugovor dobile i protokol u kojem su jasno određene njihove obveze, praćenje izvršenja rada za opće dobro, naime pravna osoba je bila zadužena za praćenje izvršenja rada za opće dobro, davanje zadataka osuđenicima, kontroliranje izvršenja, evidenciju, te ukoliko dođe do problema u izvršenju bili su dužni odmah o tome izvijestiti probacijskog službenika koji bi ili dodatno motivirao osuđenika ili eventualno pokrenuo postupak zamjene rada za opće dobro pred sudom te je bila obveza pravne osobe izvijestiti Ured za probaciju o tijeku izvršenja rada za opće dobro nakon izvršenja polovine odrađenih dana, kao i pri samom završetku rada za opće dobro. Navela je da su probacijski službenici rijetko odlazili u kontrolu pravnih osoba radi kontrole izvršenja rada za opće dobro, komuniciralo se putem telefona, nisu imali službenih vozila, no postojao je i odlazak na teren, no rijetko. Program rada za opće dobro donosi probacijski službenik i priprema ga u dogovoru sa osuđenikom, te radi procjene njegovih mogućnosti slobodnog vremena, znanja i vještina znale su se događati i promjene pravnih osoba, jer je bio problem pronaći adekvatnu pravnu osobu u kojoj bi osuđenici izvršavali rad za opće dobro, s obzirom da su mnogi bili skeptični na prijem osuđenika u poslovni krug. Na kraju izvršenja rada za opće dobro pravna osoba dostavljala je evidenciju o izvršenju sa napomenom kako je tekao sam proces izvršenja. Navela je da je često kontaktirala I-opt. I. C. telefonski i osobno, sastanci su bili ili u U. "P." ili u Probacijskom uredu, tijekom izvršenja rada za opće dobro bili su problemi i kod osuđenika kao i pravne osobe kojoj su raspoređeni, osuđenici su se žalili na neodređene radne zadatke, rigidno radno vrijeme, zabranu donošenja hrane na radno mjesto, a pravne osobe na osuđene zbog nepoštivanja dogovorenih obveza i izvršavanja zadataka. Navela je da nikada nije rekla da se osuđenici motiviraju za izvršenje rada za opće dobro na način da im se daju gratis sati ili slobodni dani i to je bilo nedopušteno a ukoliko su osuđenici radili subotom i nedjeljom navedeno se vrednovalo kao običan radni dan, a ne posebno kao što je Zakonom o radu predviđeno. U U."P." osim sa I- opt. I. C. kontaktirala je sa Z. K., H. H., K. E., a od probacijskih službenika s njima je kontaktirao V. B., a vjerojatno i drugi. Navodi da je "Azil" vraćao ljude koje su znali upućivati na izvršavanje rada za opće dobro iz razloga što isti nisu izvršavali rad kako im je bilo određeno. Nije imala uvid u bilo kakve nepravilnosti glede udruge "Azil". Sve se nastojalo izkomunicirati a ako je i bio neki problem više je to bio plod neznanja i nerazumijevanja, a ne može govoriti o namjeri i zaista joj je teško procijeniti je li bilo namjere. "Azil" je za neke osuđenike bio druga ili treća pravna osoba gdje su izvršavali rad za opće dobro, ali nisu bili izuzetak. Moguće je da su često bili sastanci i na inicijativu "Azila", a želja za komunikacijom i razjašnjenje problema je bila obostrana.

12. Uz svjedočkog iskaza Z. K. proizlazi da je ostala kod iskaza kojeg je dala u prethodnom postupku, na raspravi od dana 9. veljače 2016., da je zajedno sa I-opt. I. C. (list 399 spisa) bila suosnivač U. "P." popularno nazvane Azil za pse gdje se i zaposlila 2011.g. i radila sve do 2015.g., a sada je volonter, te joj je poznato da je bio zaključen ugovor s Uredom za probaciju o izvršenju rada za opće dobro, a za protokol je saznala tek 2014. kada je bio sastanak sa voditeljicom M. K.. Navodi da se u internu bilježnicu vodila evidencija o odrađenim satima rada za opće dobro i radni zadaci, vodili su ju zaposlenici i volonteri a u bilježnicu se znalo upisivati i to što su mimo prvotnih dogovora ljudi znali doći i preko vikenda odnosno kada su bile neke hitnije situacije a što se upisivalo kao "extra sat", a znalo se događati da osuđenici ostaju i duže od dogovorenog, npr kada se psi vode veterinaru. Gratis sate su upisivali u internu bilježnicu, a nekada ih je ona upisivala i u svoj mobitel a bilo je sati koje su osuđenici odrađivali a nisu bili svi evidentirani u tu bilježnicu i tu bilježnicu je nosila na sastanke u Ured za probaciju a bilježnicu je vidjela i voditeljica Ureda za probaciju M. K.. Gratis sati koji su upisivani bili su u smislu motivacije jer im je preneseno da osuđenike motiviraju jer su bez izgrađenih radnih navika, a znali su odvoziti pse veterinaru, koristiti svoj alat, raditi nedjeljama i blagdanima, nisu bili vezani samo isključivo za prostor azila, psi su se vodili u šetnju, vodili kod veterinara, išlo se na provjere udomljenja, po donacije, npr. deke i plahte a zaposlenici su određivali kada će tko doći, dogovarali su se iz tjedna u tjedan, a često su zvali volontere i mimo rasporeda ako je bilo nešto hitno. Osobe koje su im bile upućene iz probacije Z. S., P. Š., Z. B. i M. S., sigurna je da su odradili sve sate koji su bili dužni odraditi, a možda čak i više od toga, a neki su od toga i nastavili volontirati npr. M. i P. i neke druge osobe. H. H. je od uposlenika najviše vodio evidenciju za probaciju, a od volontera je to bila M. i J. R.. Znalo se događati da ljudi koji su došli iz probacije nisu htjeli sudjelovati u radnim zadacima, a o tome su svakako obavijestili probaciju i te ljude su znali vraćati probacijskom uredu. Njima je stvarno bilo stalo da ljudi koji dođu kod njih i odrade taj rad za opće dobro, to su bili ljudi bivši ovisnici, ljudi koji imaju hepatitis c, a stalo im je posebno jer su ih druge udruge odbijale.

13. Iz svjedočkog iskaza H. H. proizlazi da je ostao kod svih navoda sa rasprave od 9 veljače 2016, a koliko se sjeća zaposlen je u udruzi P. – azil negdje od 2011. kao koordinator, navodi da se u jednu bilježnicu vodila evidencija o dolasku i odlasku osuđenika na izvršenje rada za opće dobro i opisi poslova, sate su upisivali djelatnici azila koji su se zatekli a osuđenici potpisivali, a ta evidencija je bila interna i služila I. C. da može popuniti kasniju evidenciju odrađenih sati, nadalje da su u narečenu bilježnicu upisivani i gratis sati koji su se davali osuđenicima kada bi dolazili na izvršenje bez izvlačenja od posla, radili u teškim vremenskih uvjetima (kiše, velike vrućine, snijeg) težim fizičkim poslovima ili odrađivali tijekom nedjelje ili blagdana, tako da isti sati nisu nikakve pogodnosti, nikakvi poklon sati nego samo još eventualno "dokaz" da su još bolje odradili svoj posao, a ne zna tko je dao ideju da se upisuju gratis sati i slobodni dani. Navodi da su osuđenici znali koristiti svoj auto kako bi odvezli psa veterinaru i da nisu mogli znati koliko će se tamo zadržati pa su nakon njihova povratka im pisani "gratis sati". Navodi da je gratis sate i on osobno upisivao, a što smatra pozitivnim pristupom da im je pravedno obračunato radno vrijeme na poslovima na kojima su radili. Pravilnik Probacijskog ureda dobili su otprilike 2 mjeseca prije početka ovog cijelog postupka, a prije toga nisu imali nikakvu pisanu uputu od njih što ne znači da nisu ispravno radili jer su se prema ljudima koji su odrađivali rad za opće dobro ponašali isto kao i prema zaposlenicima. Nema saznanja ništa o protokolu. U udruzi nije bio nitko posebno određen za određenog osuđenika koji bi ga pratio tijekom izvršenja rada za opće dobro a nakon što su mu predočeni probacija- dnevnici rada, navodi da se radi o bilježnicama u koju su se upisivali sati rada koju je potpisivao osuđenik no ne zna tko je vodio tu evidenciju a svi kojima je bio određen rad za opće dobro, su ga u Azilu u cijelosti i odradili i nikome ništa nije bilo poklonjeno, već naprotiv. Navodi da su radili prema uputi Probacijskog ureda a kada bi pokušali nekoga vratiti, oni su ih molili da im daju još neku priliku jer je riječ o osobama koje nemaju radne navike i slično. Sjeća se da je Probacijski ured ponudio Udruzi suradnju što su objeručke prihvatili radi unapređenja Azila no nakon te suradnje su uvidjeli da su oni njima služili samo za osiguranje izvršenja njihovih poslova. Navodi da je uvijek bila komunikacija s Uredom za probaciju koja je često puta bila i teška jer su im se znale vraćati osobe koje su odbijale suradnju, a sve kako bi se ostvarilo izvršenje rada za opće dobro. čak su i zvali Ured za probaciju te su im osobe s kojima nisu bili zadovoljni, koje su zabušavale i vraćali Uredu za probaciju. Suradnja sa Probacijskim uredom trajala je otprilike dvije i pol godine. Evidenciju rada i upisivanje u bilježnicu radili su svi koji su tamo bili. nekada čak i volonteri, a upute za rad također davali su gotovo svi odnosno onaj tko je vodio smjenu. Navodi da je okr. I. bila koordinator svega i nije bila tamo skroz fizički prisutna. Z.B. se ne sjeća, ali Z. S., M. S. i P. Š. se sjeća jer su to ljudi koji ne samo da su odradili svoj rad za opće dobro, već su i poslije nastavili dolaziti i volontirati u Azilu. Izvješća koja su slali u Ured za probaciju, pretpostavlja da je radila i sastavljala I..

14. Iz svjedočkog iskaza M. R. proizlazi da je u kritično vrijeme bila volonter u Azilu, a sada je zaposlena. Svi ljudi koji su bili i radili rad za opće dobro, u cijelosti su izvršili svoj rad za opće dobro odnosno sve sate, osim onih ljudi koji nisu htjeli dolaziti, a za koje su tražili od probacije da ih povuku natrag s rada za opće dobro a za koje ih je probacija molila da ih ipak zadrže i nisu htjeli opozvati njihov rad za opće dobro. U to vrijeme bio je jako veliki pritisak i imali su jako puno posla u Azilu tako im je svatko poslan da izvršava rad za opće dobro, bio jako potreba pa iz tog razloga nema šanse da bi netko bio pošteđen. Tada je bila stalna volonterka i upisivala je sate u bilježnicu a kada su u pitanju "gratis" sati, to nikako nisu poklon sati, već samo naznaka da je netko odradio posao još bolje, uložio dodatni trud u odrađivanju svoga posla i to je samo formulacija, mogli su pisati i "bravo" ili plus i slično. Primjerice sjeća se dečka koji je sam unio 5 kubika šljunka za što bi njima trebalo sigurno jedan cijeli dan. Navodi da je riječ o satima kada bi usput nešto vozili i odvozili, kada bi išli na provjere udomljenja kod veterinara, naime jedna osoba išla je na više adresa, a radilo se o vremenu na koje oni nisu mogli utjecati te su ih naknadno bilježili. Oni kao volonteri nisu potpisivali nikakvu evidenciju za probaciju, pretpostavlja da je to radila okr. I. ili Z., ne zna tko točno. Zna da nije postojao pravilnik o izvršenju rada za opće dobro od strane probacije, dobili su ga tek kada je počelo ovo. U Azilu je bio fascikl s dokumentima no zna da pravilnika o probaciji nije bilo među njima. S. i Š.su osobe koje su "debelo" odradili svoje sate i nakon toga nastavili dolaziti, ali nisu oni jedini. Ljudi iz probacije i dan danas dolaze u azil.

15. Iz svjedočkog iskaza P. Š. proizlazi da je u cijelosti ostao kod svog iskaza kojeg je dao na raspravi 11 svibnja 2016. kad je iskazao da je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja mu je zamijenjena za rad za opće dobro te je od Probacijskog ureda upućen na izvršenje u Azil gdje je i izvršio rad, a i nakon toga volontirao možda 2 mjeseca. Upoznao je i predsjednicu a sjeća se da se potpisivao u rokovnik te bio i nagrađen određenim brojem sati kada bi radio za vrijeme kiše ili snijega a znalo se događati da odradi i više sati nego što je stvarno odradio no nije bilo popusta kod izvršavanja rada za opće dobro. Nakon što mu je predočen oduzeti rokovnik od I-okr. I. C., potvrdio je da se na listu 18 nalazi njegov vlastoručni potpis gdje su upisani njegovi tzv. gratis sati koje je dobivao kada je bilo nevrijeme Djelatnici Azila su mu izlazili u susret kada je imao obveza zbog studiranja na Ekonomskom fakultetu, a Azil je dislociran pa je morao odlaziti autobusom na fakultet na ispit. Evidenciju odrađenih sati upisivali su gotovo svi, zaposlenici Azila, odnosno tko se tamo našao a okr. ih je vodila najmanje, a on ih je potpisivao. Prvotno je iskazao da mu okrivljena nije nudila nikakve gratis sate no onda je pojasnio da je znalo biti ali samo kada i ako bi dolazio nedjeljom, ako je padao snijeg ili kiša, ali to je ništa a dobio je koliko se sjeća, par sati gratis na uvjete rada, naime došao je raditi u uvjetima kiše, susnježice i velike hladnoće no ne sjeća se koliko a svaki puta kad je došao raditi nakon toga je potpisao sate koje je bio.

16. Iz svjedočkog iskaza Z. B. proizlazi da ostaje kod iskaza kojeg je dao na raspravi 11. svibnja 2016. (list 407 spisa) da mu je zatvorska kazna u trajanju od četiri mjeseca zamijenjena za rad za opće dobro koji je izvršavao u Konjičkom klubu, a još nekih sedam, osam, deset dana izvršio je u cijelosti u Azilu. Nitko mu nije nudio gratis sate. Sjeća se da je I-okr. I. C. određivala tko će što raditi, tako da je čistio za psima, krpao kućice, radio svaki dan ujutro do devetnaest sati svaki dan te nije imao potrebe tražiti neke pogodnosti jer je to bilo malo dana, nije imao nikakvog popusta, ništa nije tražio, niti mu je netko nešto nudio, a misli da ga je jedna od gospođa pustila koji sat ranije kao nagradu što je radio cijeli dan ali to nije siguran. Ne sjeća se da bi bila neka evidencija, a nakon što mu je predočen rokovnik, prepoznao je da se na navedenom nalazi njegov vlastoručni potpis, te navodi da je to bila evidencija koja se vodila, no ne sjeća se da je dobio neke "gratis" sate. Sjeća se kako je znao odraditi dvostruku smjenu kako ne bi morao doći sutradan. Dok je bio tamo slabo je razgovarao sa drugim osobama koje su također odrađivale rad za opće dobro i nisu pričali o tome na koji način oni odrađuju svoje sate

17. Iz svjedočkog iskaza J. R. (list 413 spisa) proizlazi da je bila volonterka u Udruzi "P." tzv. Azil za napuštene pse u N. u kojemu je susrela puno ljudi koji su znatno poboljšali uvjete boravka životinja u Azilu, te joj je poznato da su pojedini osuđenici dolazili izvršavati rad za opće dobro vikendom i praznikom, te radili na istim poslovima kao i volonteri a i nadalje je volonter. Evidenciju rada za opće dobro vodili su zaposlenici a prema njenim saznanjima nikome od osoba koje su bile obavezne izvršiti rad za opće dobro nije ništa poklonjeno. Kada su u pitanju gratis sati, to je naziv za one sate kada su ljudi još više i bolje odradili svoj posao odnosno kada su radili u otežanim uvjetima ili nedjeljom a neki koji nisu dobro odrađivali rad za opće dobro se vraćalo Probacijskom uredu. Ne sjeća se Z. B., ali se sjeća Z. S., M.S. i P. Š. koji su odradili rad za opće dobro i više nego što je trebalo te poslije ostali i kao volonteri. Primjerice, Z. je u to vrijeme imala auto i znala je mimo rada za opće dobro dolaziti i voziti pse veterinaru, čak i njih volontere je vozila. Suradnja sa Probacijskim uredom misli da je trajala oko 2 godine, a prema njenim saznanjima Pravilnik im je bio uručen negdje otprilike pred I. uhićenje čemu nije bila prisutna ali zna kada se uručio iz razloga što im je to rečeno na jednom od sastanaka, a to iz razloga što su i oni volonteri znali pratiti ljude koji su odrađivali rad za opće dobro te su morali imati saznanja o zahtjevima probacije.

18. Iz svjedočkog iskaza M. M. proizlazi da je u vremenu od 2012. do 15. ožujka 2013. bila zamjenica voditeljice Probacijskog ureda u O., to je bio početak rada Probacije u Hrvatskoj i nisu imali infrastrukturu, akte i pravilnike jer je to bio model uveden iz E. te su više vremena provodili u Z. na edukaciji i više privatnim vezama tražili pravne osobe koje bi prihvatile da rade s njima i odradi rad za opće dobro, s tim u svezi sklopljen je i ugovor o izvršavanju rada za opće dobro sa udrugom P. iz O. a koja je u svom sastavu imala azil za napuštene pse gdje su osuđene osobe odrađivale rad za opće dobro. Vezano za evidenciju tih sati isto nije bilo formalno uređeno tako da je narečena udruga kao i druge pravne osobe, vodile evidenciju svaka na svoj način, u vlastitim bilješkama, kompjuteru, papirima i to se sve prepuštalo Probacijskim službenicima da provjeravaju, dakle nije bila nikakva uređena forma a po njenim saznanjima, evidencija i rad udruge Pobjeda za vrijeme dok je bila zamjenica voditeljice, se vodila uredno i nije bilo nikakvih problema naime izvještavali su ih ukoliko osoba ne bi odradila rad za opće dobro sukladno presudi. Navodi da je osobno radila na predmetima udruge P. jer voditeljica ureda M. K. nije imala neposrednih predmeta vezanih za rad već je radila samo kao voditelj, a poznato joj je da su iz Azila vraćani predmeti radi neizvršavanja rada za opće dobro a takve im je i upute davala da se predmeti vrate i proslijede na sud radi neizvršavanja rada za opće dobro. U. P. bila je vrlo fleksibilna i specifična u odnosu na izvršavanje rada za opće dobro tako i uvjeta u kojima se takav rad izvršavao budući su osuđenici mogli dolaziti izvršavati taj rad praznikom, vikendom i tijekom cijelog dana, a zbog specifičnih uvjeta jer se radilo o brzi za napuštene životinje a što nije bilo slučaj sa drugim pravnim osobama s kojima su imali zaključene ugovore, a to sve iz razloga što se radilo o udruzi, a njima kao udruzi u takvim uvjetima rada bila je i potrebna takva pomoć osuđenika. Navodi da je bila prisutna prilikom zaključenja ugovora sa U. P. za izvršenje rada za opće dobro no nije im bio dostavljen popratni akt, pravilnik za izvršavanje rada za opće dobro odnosno bio kakav drugi popratni dokument a što nisu činili niti prilikom zaključivanja sa drugim pravnim osobama kojima je bila nazočna i potpisivala ugovore. Vezano za čl. 10. narečenog ugovora koji je bio tipski za sve pravne osobe sa kojima su zaključivali ugovore, a koji glasi "da će se u odnosu na radno vrijeme odmor u tijeku rada dnevni i tjedni odmor uporabu osobnih zaštitnih sredstava na radu poslodavac obvezuje primjenjivati opće propise", navodi da se narečeni izraz, opći propisi, odnosi na primjenu odredbi Zakona o radu i to u odnosu na uvjete rada, rad blagdanom i nedjeljom koji se drugdje dodatno plaća, kao i noćni rad a prilikom zaključenja ugovora su detaljno prošli sve odredbe ugovora, razjasnili im na što se odnosi i odgovarali na sve upite. Ne zna kad su Pravilnici o izvršavanju rada za opće dobro doneseni, no bili su javno objavljeni i svima dostupni. Osobno je bila u nadzoru u udruzi P. u par navrata i istom prilikom mala uvid u njihove evidencije i način rada sa osuđenicima kojom prilikom nije utvrdila nikakve nepravilnost i nije vidjela u evidencijama da bi bili upisani gratis sati za koje navodi da u izvršavanju rada za opće dobro ne postoji izraz gratis sati i ne zna na što bi se to odnosilo, a da je takvo što vidjela sigurno bi reagirala i pitala na što se isto odnosi. Sjeća se da je okr. donosila u Probacijski ured O. bilježnicu u koju su se upisivali odrađeni sati rada za opće dobro, a sukladno njihovom postupanju nakon što bi oni izvršili uvid u evidenciju nije se moglo naknadno u istu nešto dopisivati. Navodi da nije postojao nikakav poseban obrazac na kojem bi se vodila posebna evidencija za osobe koje su izvršavale rad za opće dobro a koja bi se njima dostavljala na posebnom obrascu, a nakon što joj se daju na uvid evidencije na listu spisa 344-358 iskazuje radi se o evidencijama koju je vodio Ured za probaciju, na istoj je rukopis voditeljice M. K. a radi se o prepisanoj evidenciji iz bilježnice koje je vodila udruga P., a iz istih je vidljivo da je po tom radu za opće dobro kod osuđenika rađen nadzor i da je dana ocjena kakav je bio rad osuđenika, a iz razloga što su tu evidenciju osmislili radi kontrole iz Z. koja je dolazila, naime smatrali su da je neozbiljno da kopiraju bilježnicu koju vodi udruga P. te su taj obrazac sami osmislili radi ozbiljnosti. Sjeća se da su sve pravne osobe koje su bile obuhvaćene radom za opće dobro bile pohvaljene od ministra pravosuđa a između ostalog i udruga P. i ured u O. koji je bio posebno pohvaljen.

19. Iz svjedočkog iskaza M. S. proizlazi da je ostao u cijelosti kod svog iskaza sa rasprave od 5. srpnja 2016. (list 412 spisa) kad je iskazao da je od strane Ureda za probaciju bio upućen na izvršenje rada za opće dobro, koliko se sjeća nekih 400 sati, u tzv. Azil u N. gdje je radio sve poslove koji su potrebni, bojao zidove, vodio pse u šetnju, betonirao, te je radio koliko je upisano, ne zna da bi mu bili dani nekakvi "gratis" sati, no dozvoljava mogućnost da je dobio "gratis" radne sate kada je radio na betoniranju. Izvršenje rada za opće dobro trajalo je šest mjeseci, radnim danom i vikendom. Nije znao za postojanje "gratis" sati niti za evidenciju svakog pojedinog radnog vremena a evidenciju nije uvijek vodila I-opt. I. C. jer nije bila svaki dan u Azilu, postojali su voditelji smjene. Nakon što mu je predočen dnevnik rada na strani 92, iskazao je da se uopće ne sjeća da je nešto potpisivao, odnosno potpisao se je, ali sate nije upisao. Nije nikada vidio nekog od probacijskih službenika, no siguran je da je odradio onaj broj sati koji je i trebao. Osim njega su i svi drugi po njegovim saznanjima u cijelosti odradili sate rada za opće dobro. Kada je u pitanju dogovor, bilo je samo dogovora oko vremena izvršavanja obveznih sati a nije im se podilazilo ni na koji način s radom i sve sate rada koje su bili dužni odraditi su svi i morali odraditi.

20. Stranke nisu imale primjedbe na izvedene dokaze niti drugih dokaznih prijedloga.

21. Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak Ministarstva iz kaznene evidencije za okr. od 7. lipnja 2022. iz koje je razvidno da je okr. kazneno neosuđivana osoba.

22. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi, te komparirajući ih obranom okr. I. C., sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okr. počinila kazneno djelo kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti – opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. KZ/11., na način kako je to označeno u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njezinu kazneno pravnu odgovornost.

23. Okrivljenici se stavlja na teret da je počinila kazneno djelo kao odgovorna osoba, iskoristila svoj položaj i ovlast i drugim osobama pribavila korist, na način da je u službene evidencije o obavljanju rada za opće dobro unosila neistinite podatke o obavljanju rada te pojedinim osobama davala "gratis sate" te "slobodne dane," pri tome u službenim evidencijama te osobe vodila da obavljaju rad za opće dobro i takve podatke ovjeravala svojim potpisom te redovito pisano izvještavala Ured za probaciju u O. u kojim izvješćima je navodila da su navedene osobe u cijelosti obavile rad za opće dobro iako je znala da to nije istina.

24. Da je okr. počinila kazneno djelo na način kako se to navodi u izreci presude, proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

25. Okr. je tijekom postupka dosljedno osporavala

- da osuđenici Z. B., Z. S., M. S. i P. Š. nisu izvršili rad za opće dobro a nije osporavala:

- da je za dobar rad osuđenicima davala "gratis sate", a da je na traženje nekih osoba znala dati i slobodan dan i tada u službenim evidencijama te osobe vodila da su obavili rad za opće dobro,

- da su u rokovniku odnosno u internoj bilježnici upisivani "gratis sati" koji u službenim Evidencijama koje je predavala Probaciji nisu bili posebno naznačeni i

- da je službene Evidencije odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi za Z. B., Z. S., M. S.i P. Š. potpisala i potpisom jamčila da ono što je navedeno u njima odgovara stvarnom stanju odnosno istini.

26. U postupku je bilo nesporno

- da je okr. I. C. bila predsjednica i odgovorna osoba u Udruzi "P.", registriranoj za zaštitu životinja (listovi 127 i 128 spisa), te imala svojstvo odgovorne osobe sukladno odredbi čl. 87. st. 6. KZ/11., jer je vodila poslove narečene pravne osobe,

- da je u inkriminirano vrijeme bila voditeljica Azila za napuštene pse u N.,

- da je u inkriminirano vrijeme Udruga "P." imala tri zaposlene osobe na koje se primjenjivao Zakon o radu,

- da su Ministarstvo, Uprava za probaciju i podršku žrtvama i svjedocima, Probacijski ured sa sjedištem u O., zastupan po voditeljici Probacijskog ureda M.K. i U. "P." – zaštita i promicanje prava životinja i z O., zastupana po predsjednici I. C. zaključili dana 3.listopada 2011. Ugovor za izvršavanje rada za opće dobro (listovi 131 do 134 spisa),

- da su osuđenici Z. B., Z. S., M. S. i P. Š. na temelju pravomoćnih presuda na koje su osuđeni upućeni u U. P. na odrađivanje rada za opće dobro na slobodi temeljem Rješenja Ureda za probaciju O.,

- da se u Udruzi "P." u Dnevniku rada probacije ,( odnosno bilježnici ili rokovniku) vodila interna evidencija odrađenih sati rada za opće dobro osuđenika koju su popunjavali K. E., Z. K., H. H., ostali zaposlenici i volonteri kao i okr. C., a da se narečena evidencija potom prepisivala u Evidenciju o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi koju je okr. potpisivala i predavala Uredu za probaciju,

- da je U. P. dostavila Uredu za probaciju Evidenciju o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi za osuđenike Z. B., Z. S., M. S., P. Š., J. Đ. i M. Ć. sa ukupnim brojem odrađenih sati preračunatih u dane

- da je okr. narečene evidencije potpisala i ovjerila žigom U. P. a iz istih Evidencija razvidno da su navedeni osuđenici odradili rad za opće dobro na slobodi u cijelosti i

- da je okr. potpisom jamčila da ono što je navedeno u Evidenciju odgovara stvarnom stanju odnosno istini,

27. Sporno je u postupku bilo da li su osuđenici Z. B., Z. S., M. S. i P. Š. te J. Đ. i M. Ć. izvršili u cijelosti rad za opće dobro na slobodi kako se okr. brani a u slučaju da ga nisu izvršili da li je to okr. znala te ovjerila takva neistinita izvješća koja je dostavila Uredu za probaciju.

28. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da osuđenici Z. B., Z. S., M. S., P. Š., J. Đ. i M. Ć. nisu izvršili rad za opće dobro na slobodi u cijelosti a kako se to okr. brani već da su osuđenicima u satnicu rada za opće dobro priznavani tzv gratis sati i slobodni dani koje osuđenici nisu izvršili.

29.U odnosu na osuđenika Z. B.

- na temelju uvida u presudu Općinskog suda u Osijeku broj K 444/09- 22 od 09.prosinca 2009, list 67 do 71 spisa, sud je utvrdio da je Z. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca koja je zamijenjena za rad za opće dobro na slobodi u trajanju od 30 dana, uvidom u Rješenje Probacijskog ureda O. od 16.rujna 20013., list 72 spisa, sud je utvrdio da je osuđenik upućen na izvršenje preostalih 77 sati rada za opće dobro u U. P. – zaštita i promicanje prava životinja O., 21.rujna 2013., koji rad je započeo izvršavati 21 rujna 2013., a uvidom u Evidenciju, ovjerenu žigom i potpisom okr. I. C. kao odgovorne osobe, o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. P., list spisa 80, koju je dostavila Probacijskom uredu O., 2. listopada 2013., sud utvrdio da je Udruga izvijestila Probacijski ured da je Z. B. izvršio u cijelosti rad za opće dobro.

- da osuđenik Z. B. nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti sud je utvrdio na temelju uvida u Dnevnik rada za Probaciju na ime Z. B., list 65, te Analize drugog rokovnika (Dnevnik rada Probacije), oduzetog pri pretrazi- spiralni uvez (listovi 241 do 242 spisa), te usporedbe istih, iz kojeg je razvidno da je Z. B. odradio u stvarnom vremenu od 21. rujna do 29. rujna 2013., 55,5 sati rada za opće dobro od ukupnog broja 77 sati, a da mu je kao gratis upisano, dodatnih 21,5 sati koje nije odradio, primjerice u Evidenciji o broju odrađenih sati rada za opće dobro za 29. rujna 2013. osuđ. je vođen da je radio od 8-19 sati na poslovima čišćenja Azila dok je u narečenom drugom Rokovniku ( odnosno Dnevniku rada probacije) razvidno da je istog dana upisan samo datum bez potpisa osuđenika sa brojem odrađenih sati 11, nadalje u Evidenciji o broju odrađenih sati rada za opće dobro za dan 30. rujna 2013. razvidno je da je radio od 8-19 sati na poslovima čišćenja Azila dok je u narečenom drugom Rokovniku ( odnosno Dnevniku rada probacije) razvidno da se istog dana uopće nije vodio da radi. Nadalje u Evidenciji o broju odrađenih sati za dan 1. listopada 2013. vidljivo je da je radio od 8-19 sati na poslovima čišćenja Azila dok je u narečenom drugom Rokovniku ( Dnevniku rada probacije) razvidno da se osuđenik istog dana uopće nije vodio da radi.

30. U odnosu na Z. S.

- na temelju uvida u Presudu Općinskog suda u Osijeku broj Kov 121/2013-5 od 28.ožujka 2013., (listovi 74 do 78 spisa) sud utvrdio da je Z. S. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine koja je zamijenjena za rad za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada, uvidom u Rješenje Probacijskog ureda O. od 18.srpnja 2013, ( list spisa 88) sud je utvrdio da je da je osuđ. upućena 22. srpnja 2013. na izvršenje rada za opće dobro od 730 sati u Udrugu "P." – zaštita i promicanje prava životinja O. a uvidom u Evidenciju o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi na ime Z. S. (listovi 81 do 86 spisa) od 30.siječnja 2014, sud utvrdio da je Udruga "P." izvijestila Probacijski ured da je osuđ. odradila ukupan broj od 730 sati a ista Evidencija ovjerena žigom i potpisom okr. I. C. kao odgovorne osobe.

- da osuđ. Z. S. nije odradila u cijelosti određenih 730 sati rada za opće dobro na slobodi već 630,5 sati, dok su preostali 29,5 sati bili neodrađeni ili tzv. "gratis" sati, sud je utvrdio na temelju uvida u Drugi rokovnik ( Dnevnika rada za probaciju) oduzet od okr., list 51 i 52, na ime Z. S. te Analize Drugog rokovnika (Dnevnik rada za probaciju) oduzetog od okr., spiralni uvez, (listovi 234 do 237) iz koje proizlazi da je osuđenica odradila u Azilu rad za opće dobro u stvarnom vremenu od 22. srpnja 2013. do 22. siječnja 2014., 630,5 sati od ukupnog broja 730 sati dok joj je kao gratis upisano dodatnih 129 neodrađenih sati, odnosno da je osuđ. imala po zbroju odrađenih i gratis sati iz rokovnika veći broj od 730 sati i to za 29,5 sati, nadalje analizom je sud utvrdio da su osuđenici sati pogrešno obračunati na način da su isti zaokruživani npr. 26. srpnja 2013. umjesto 5,5 sati zaokruženo na 6 sati, a 9. kolovoza 2013. umjesto 6,5 sati zaokruženo na 7 sati, nadalje sud je utvrdio da je u Evidenciji o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi za dan 28. kolovoza 2013. osuđenica vođena da radi od 8-14 sati na poslovima šetnje pasa dok je u Rokovniku (Dnevniku rada probacija) razvidno da se istog dana nije vodila da radi. Nadalje u Evidenciji odrađenih sati za dan 4. rujna 2013. vidljivo je da je vođeno da je radila od 14-20 sati na poslovima čišćenja Azila dok je u Rokovniku (Dnevniku rada probacija ) razvidno da je narečenog dana radila od 8-14 sati što se ne slaže sa vremenom, isto tako za dan 6. studenoga 2013. kad se u Evidenciji vodilo da je radila na poslovima čišćenja azila od 8-14 sati, a u Rokovniku (Dnevniku rada probacija) navedeno da ista uopće nije radila u azilu, za 13.rujan 2013. u Evidenciji upisano da je radila od 8 do 14 sati, dok u Rokovniku (Dnevniku rada probacija) nije upisano da je radila u Azilu, kao i za dan 26.listopad 2013., 6. studeni 2013., 28. studeni 2013., 8. siječnja 2014., 5. siječnja 2014., 27. siječnja 2014., 28. siječnja 2014. i 29. siječnja 2014.

31.U odnosu na osuđ. P. Š.

- da P. Š. nije odradio 480 sati, ili 60 dana rada za opće dobro na slobodi, a kako je to Udruga "P." izvijestila Probacijski ured 20.travnja 2013., i istu Evidenciju o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi ovjerila žigom i svojim potpisom okr. ( list spisa 344- 348) već da je osuđenik P. Š. odradio 347 sati, a da su mu upisana 133 tzv. "gratis" sata koje nije odradio, sud je utvrdio na temelju uvida u Rokovnik (Dnevnik rada probacija) koji je oduzet od okr. I. C., list 18 i Analize Drugog rokovnika (Dnevnik rada za probaciju) listovi 224 do 226 iz kojih proizlazi da je osuđ. P. Š. u stvarnom vremenu od 18. prosinca 2013. do 18. travnja 2014. odradio 347 sati, dok je istome kao gratis upisano 133 neodrađena sata a što je razvidno iz upisanih gratis sati, npr. za dan 23. siječnja 2014. rada od 8,30 do 13,00 sati i upisanih 20 sati gratis, 30. siječnja 2014. rad od 8-13 sati te upisana dva sata gratis, 5. veljače 2014. od 8,30 do 13,00 sati i upisano gratis 34 sata, 22. veljače 2014. rad od 10-13 sati (od toga 39 gratis).

32.U odnosu na osuđ. M. S.

- da M. S. nije odradio 480 sati određenih rada za opće dobro na slobodi a kako je Udruga "P." izvijestila Probacijski ured 04.srpnja 2013., koja Evidencija o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi na ime M. S. je ovjerena žigom i potpisom okr. I. C. kao odgovorne osobe, (list spisa 349- 351), već da je osuđenik M. S. odradio 347 sati, od ukupnog broja 480 sati, a da su mu upisana 133 tzv. "gratis" sata koje nije odradio sud je utvrdio na temelju uvida u Rokovnik (Dnevnik rada probacija (list 18 ) koji je oduzet od okr. I. C. i Analize Drugog rokovnika (Dnevnik rada za probaciju) listovi 280 do 282 iz koje je razvidno da je osuđ. S. odradio 362 sata što je manje za 118 sati od 480 koliko je trebao odraditi u Azilu, a za dan 1. ožujka 2014. upisano da je radio u vremenu od 11-16,30 sati sa 5 plus dva sata gratis, 9. ožujka 2014. rad od 11-16,30 sati sa napomenom, pisati duple sate plus 6, pa dana 13. ožujka u vremenu od 10,30-17 sa naznakom od toga 40 gratis.

33.U odnosu na J. Đ. i M. Ć.

- na temelju uvida u Dnevnik rada Probacija za J. Đ. list 74 i M. Ć. list 71 te usporedbom sa Evidencijom o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi U. P. za M. Ć., list 352-354 i J. Đ. list 355-358, koje su ovjerene žigom Udruge i ovjerene potpisom okr., sud je utvrdio da su osuđenicima upisivani gratis sati a Ured za probaciju obaviješten o izvršenom radu za opće dobro na slobodi u cijelosti.

34. Slijedom navedenog sud nalazi za utvrđenim da osuđenici nisu odradili rad za opće dobro u cijelosti kako se to okr. brani.

35.Nastavno s tim u svezi obrana okr. da "gratis sati" ili slobodni dani nisu bile nikakve pogodnosti koje je davala osuđenicima je po ocijeni suda neutemeljena. Da je okr. znala da ne može priznavati osuđenicima gratis sate i slobodne kao odrađene sate sud nalazi utvrđenim na temelju činjenice da je okr. u inkriminirano vrijeme obavljala poslove predsjednice Udruge i kao odgovorna osoba bila je dužna upoznat se sa zakonskim odredbama koji reguliraju rad osoba koje izvršavaju rad za opće dobro na slobodi. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okr. u ime Udruge P. potpisala Ugovor za izvršavanje rada za opće dobro (listovi 131 do 134 spisa), kojim se čl. X poslodavac obvezao da će se u odnosu na radno vrijeme, odmor u tijeku rada, dnevni i tjedni odmori primjenjivati opći propisi. Okr. nije osporavala da joj je poznato da se opći propisi odnose na primjenu odredbi Zakona o radu. Kako je okr. u svojoj obrani navela, da je u U. P. u inkriminirano vrijeme bilo zaposleno tri radnika na koje se primjenjivao Zakon o radu to je za sud je nesporno da je okr. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi bila upoznata sa odredbama Zakona o radu. Kako važećim odredbama Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 82/12, u inkriminirano vrijeme a niti izmjenama poslije, nije propisano da se radniku priznaju tzv. gratis sati za rad u otežanim uvjetima odnosno davanje slobodnih sati, nije bilo moguće a niti zakonskog uporišta za davanje istih sati osuđenicima a niti je moguće sate prekovremenog rada, ukoliko ih je i bilo a što sud nije utvrđivao, zamijeniti za slobodne dane, osim ako takvo što nije regulirano ugovorom o radu. Slijedom navedenog za sud je nesporno da je okr. znala odnosno morala znati da ne može priznavati osuđenicima sate koje nisu i stvarno odradili.

36. Tijekom postupka nije bilo sporno da su se podaci iz bilježnice, odnosno rokovnika koji je označen na omotu kao Dnevnik rada probacija, a koji su u Udruzi vodili kao internu videnciju rada osuđenika prepisivali u Evidenciju o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi Udruge koje podatke je okr. potpisom ovjeravala kao istinite. Iako je okr. mijenjala obranu u djelu da je unosila podatke u narečenu bilježnicu,( Dnevnik rada Probacija) , iskazujući da nije unosila podatke odnosno da je ali manje u odnosu na druge osobe, po ocijeni suda narečena činjenica nije od važnosti za utvrđivanje krivnje i odgovornosti okr. to stoga što okr. ne osporava da su osuđenicima davani gratis sati i slobodni dani, da su podaci iz iste bilježnice prepisivani u Evidencije za Ured za probaciju koje je ona potpisivala.

37. Obrana okr. da je Ured za probaciju znao za gratis sate i nije imao nikakvih prigovora je neutemeljena jer je u suprotnosti sa svjedočkim iskazom M. K., voditeljice Ureda za probaciju, da su prilikom zaključenja Ugovora detaljno prošli sve odredbe ugovora, razjasnili na što se odnosi i odgovarali na sve upite i da nije vidjela u evidencijama da bi bili upisani gratis sati za koje navodi da u izvršavanju rada za opće dobro ne postoji i ne zna na što bi se to odnosilo, a da je takvo što vidjela sigurno bi reagirala i pitala na što se isto odnosi, a što je sukladno navodima obrane okr. da se gratis sati nisu evidentirali u Evidencijama koje su dostavljali Uredu već su isti bili vidljivi samo u njihovim bilježnicama, a što je sud i utvrdio uvidom u Dnevnik rada probacija. Slijedom navedenog svjedočki iskaz Z. K. da je bilježnicu vidjela voditeljica Ureda za probaciju M. K. cijeni neutemeljenom jer je svjedočki iskaz M. K. ocijenio istinitim jer je logičan i životan, a po ocijeni suda neživotno je i nelogično da bi službenici probacije vidjeli upisane gratis sate koji ne postoje u Zakonu u radu i da na isto ne bi reagirali.

38. Kako je sud kao naprijed navedeno nesporno utvrdio da osuđenici Z. B., Z. S., M. S., P. Š., J. Đ. i M. Ć. nisu odradili određene sate rada za opće dobro na slobodi po rješenjima Ureda za probaciju a da je okr. kao odgovorna osoba u službenim Evidencijama o broju odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi iste osobe vodila da obavljaju rad za opće dobro, odnosno unosila neistinite podatke u službene evidencije o obavljanju rada, te takve podatke ovjeravala svojim potpisom te redovito narečenim Evidencijama izvještavala Ured za probaciju u O. da su navedene osobe u cijelosti obavile rad za opće dobro iako je znala da to nije istina, na koji način je narečenim osuđenicima pribavila korist u vidu neodrađivanja rada za opće dobro na slobodi temeljem pravomoćnih presuda, njezinim ponašanjem u cijelosti je ispunjeno obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11, za koje je optužena.

39. Slijedom navedenog ocjena suda je da je okr. bila svjesna svoga djela i htjela njegovo počinjenje odnosno da je postupala s namjerom, a što proizlazi iz njezine obrane, a isto potkrepljuju i izvedeni, a prihvaćeni dokazi.

40. Sud je utvrdio da nema elemenata koji bi isključivali kazneno pravnu odgovornost okr. kao i da je bila ubrojiva u vrijeme počinjenja kaznenog djela budući ne postoje nikakve okolnosti koje bi upućivale na suprotan zaključak.

41. Svjedočke iskaze Z. B., Z. S., M. S., M. R., H. H., J. R.u djelu da su osuđenici u cijelosti izvršili rad za opće dobro sud cijeni neutemeljenima jer su u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom kao naprijed navedeno iz koje je razvidno da rad za opće dobro osuđenici nisu odradili u cijelosti, a u ostalom djelu kao i svjedočke iskaze J. R., M. M., P. Š., M. K. te Z. K. sud ocjenjuje logičnima i životnima te istinitima.

42. Kako su od počinjenja kaznenog djela stupile na snagu izmjene Kaznenog zakona ( NN 56/15, 61/15, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 ) Sud u smislu čl. 3. st. 2. i 3. KZ/11, ispitao postoji li pravni kontinuitet kaznenog je

djela iz članka 291. st. 1. KZ/11. te utvrdivši isti, primijenio Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjena djela.

43. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir stupanj krivnje, društvenu opasnost djela i svrhu kažnjavanja.

44. Pri tome je sud okr. od olakotnih okolnosti cijenio okolnosti počinjenja djela, protek vremena, da nije kazneno osuđivana osoba dok otegotne činjenice nije utvrdio.

45. Uvažavajući istaknute olakotne i odsutnost otegnutih okolnosti na strani okr., sud je okr. za navedeno kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11, na temelju čl.291.st.1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

46. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija iz čl. 41. KZ-a, u odnosu na okr. postići primjenom mjere upozorenja, ocjena je suda da nije neophodno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvrši, pa je stoga odredio da se okr. na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ-a/11, ima izreći uvjetna osuda, tako što se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora na vrijeme od 3 (tri) godine dana i ista se neće izvršiti ukoliko okr. u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.

47. Naime, sud smatra da nije neophodno da se kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena i izvrši, već je mišljenja da će se i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, pri čemu je sud imao u vidu okolnosti djela, protek vremena te činjenicu da je okr. neosuđivana osoba te je uvjerenja da će se i uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenicu da više ne čini takva i slična kaznena djela, ali ujedno i djelovati u smjeru generalne prevencije te razvijanja svijesti građana o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja takvih kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

48.Kako je sud okr. oglasio krivom, istu je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, te je okr. dužna na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od platiti ukupan iznos od 1.235,00 kuna i to na ime troška svjedoka 235,00 kuna i na ime paušalne svote iznos od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a razmjerno složenosti i duljini trajanja postupka te imovinskim prilikama okr. te ih okr. može nadoknaditi a tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njezina životna egzistencija.

49.Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 10. lipnja 2022.

Sudac

Jadranka Seletković v.r.