REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 43 Povrv-863/21-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. g. d.o.o., Z., OIB: … zastupanog po zakonskom zastupniku i direktoru K. V., iz Z., OIB: …., protiv tuženika Suvlasnika stambene zgrade u Z., …, zastupanog po G. s. k. g. d.o.o., Z., zastupano po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 26. svibnja 2022. godine, u prisutnosti zakonskog zastupnika i direktora tužitelja K. V., punomoćnika tuženika, dana 10. lipnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar, Zagreb, Frankopanska 2A, od dana 20. listopada 2020.g. poslovni broj Ovrv-1971/20, kojim se tuženiku Suvlasnicima stambene zgrade u Z., …, nalaže da tužitelju P. g. d.o.o., OIB: … isplati iznos od 6.000,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa i to:
- na iznos od 3.000,00 kn od dana 15. ožujka 2020.g. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od dana 12. travnja 2020.g. do isplate,
s time da zakonska zatezna kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 kn, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. lipnja 2022. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar, Zagreb, Frankopanska 2A, od dana 20. listopada 2020.g. poslovni broj Ovrv-1971/20, u dijelu u kojem se nalaže tuženiku (ovršeniku) da isplati tužitelju
(ovrhovoditelju) iznos od 37,50 kn s pripadajućim kamatama.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar, Zagreb, Frankopanska 2A, od dana 20. listopada 2020.g. poslovni broj Ovrv-1971/20 naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da isplati ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od 6.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da naknadi ovršni trošak u iznosu od 237,50 kn.
2. U prigovoru tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva. Navodi se da tuženik nema u svojoj evidenciji nikakvo dugovanje prema ovrhovoditelju, pa predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i obvezati tužitelja na snošenja troškova postupka.
3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 863/21 od dana 18. ožujka 2021.g. stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1971/20 od 20. listopada 2020.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje, te je odlučeno nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom izvoda iz otvorenih stavki tužitelja, prijepisa računa, kartice analitike, ugovora o čišćenju stambene zgrade, dopisa od 15.06.2020.g., raskida ugovora, saslušanjem svjedoka A. K., A. S., M. M., S. K. i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja K. V.
6. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan i da treba održati na snazi rješenje o ovrsi.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno slijedeće:
- da je između stranaka dana 23. siječnja 2018.g. zaključen Ugovor o čišćenju stambene zgrade, kojim je dogovoreno da će naručitelj (tuženici) plaćati za usluge čišćenja iznos od 2.400,00 kn + pdv, što je ukupno 3.000,00 kn. - da je tužitelj ispostavio dva računa(za veljaču i ožujak 2020.g.) u iznosu od po 3.000,00 kn, koje tuženici nisu platili.
8. Sporno je postoji li obveza tuženika platiti utuženi iznos.
9. Radi utvrđivanja spornih činjenica, pregledana je dokumentacija i saslušani svjedoci i zakonski zastupnik tužitelja.
10. Svjedok A. K. je naveo da je bio predstavnik stanara u razdoblju od 2008. godine do sredine 2014. godine i da su u to vrijeme usluge čišćenja stubišta plaćali 1.500,00 kuna mjesečno, a nakon toga je cijena povišena na 2.000,00 kuna. Nema saznanja o tome tko je čistio stubište u spornom razdoblju, odnosno u veljači i ožujku 2020. godine.
11. Svjedok A. S. je predstavnik stanara dvaju ulaza na adresi …, u kojima se nalazi 51 stan. Izjavio je da se prihvatio te dužnosti jer nitko
od stanara to nije htio raditi. Poznato mu je da je tužitelj odnosno njegova firma bila angažirana za obavljanje usluga čišćenja stubišta i da su se neki stanari bunili da nije dobro očišćeno. Poznato mu je da utužena dva računa nisu plaćena tužitelju, ali se nije mogao sjetiti je li zaposlenica tužitelja obavila poslove čišćenja u veljači i ožujku 2020. godine. Potvrdio je da je potpisao dopis naslovljen "raskid ugovora" koji datira od 29. veljače 2020. godine. Svjedok je naveo da je stanar M. M. angažirao drugu osobu za poslove čišćenja, čim je otkazana suradnja s tužiteljem.
12. Svjedok M. M. je naveo da je jedan od suvlasnika u spomenutoj stambenoj zgradi i da je s direktorom tužitelja kontaktirao u pogledu prigovora koje su isticali stanari. Poznata mu je S. K. koja je vršila poslove čišćenja. Svjedok je naglasio da u vrijeme kada je bila angažirana tužiteljeva firma, stubište nije bilo dobro očišćeno, što je prijavio vlasniku i direktoru K. V., te mu je pokazao mjesta u stubištu koja nisu bila dobro očišćena. Navodi da su radi nezadovoljstva lošim čišćenjem pozvali tri tvrtke od kojih su izabrali jednu koja je preuzela poslove čišćenja. Svjedok nije znao jesu li tužitelju plaćeni poslovi čišćenja za veljaču i ožujak 2020. godine, te nije bio posve siguran jesu li djelatnice tužitelja u tom razdoblju obavljale čišćenje, ali je smatrao da nisu.
13. Svjedokinja S. K. je zaposlenica kod tužitelja, te je navela da je oko 2 godine čistila stubište na adresi …, gdje se radi o dva ulaza
od 5 do 6 katova. Navela je da je dva puta tjedno čistila stubište i to uredno i korektno, po pravilima, te da nije bilo primjedbi od stanara, a neki su je čak znali pohvaliti. Navela je da je početkom 2020. godine i dalje čistila u tim ulazima, ali su je u nekoliko navrata zamijenile kolegice.
14. Zakonski zastupnik i direktor tužitelja K. V. je naveo da je 23.
siječnja 2018. godine zaključio Ugovor o uslugama čišćenja predmetne stambene zgrade, te da je cijelo vrijeme čišćenje u predmetna dva ulaza obavljano od strane njegovih zaposlenica. Naveo je da ga je 29. veljače 2020. godine nazvao M. M. s upitom zašto je njegova djelatnica toga dana došla raditi, jer da su oni angažirali drugu tvrtku koja se bavi čišćenjem. Svjedok je naveo da mu je rekao da nije obaviješten o raskidu ugovora, na što mu je M. odgovorio da ga upravo on u tom trenutku obavještava o raskidu ugovora. Zakonski zastupnik tužitelja je naveo da je upozorio M. na ugovoreni otkazni rok u kojem je trebao svoju djelatnicu smjestiti na neko drugo mjesto. Opisao je postupak plaćanja računa na način da je on svakog mjeseca izdavao račun i slao ga G. koji su ga potom plaćali. Tvrdi da u veljači i ožujku 2020. godine nisu platili račune koje je ispostavio, te da su na njegov upit zaposlenici G. odgovorili da čekaju da im se javi predstavnik stanara, a 15. lipnja 2020. godine su mu poslali dopis navodeći da predstavnik stanara odbija odobriti plaćanje. Zakonski zastupnik tužitelja tvrdi da su u veljači i ožujku 2020. godine njegove zaposlenice i dalje čistile stubišta u toj zgradi sve do oko 10. ožujka 2020. godine, kada je vratio ključ predstavniku stanara S. na njihovo inzistiranje, a nakon toga njegova zaposlenica više nije imala niti mogućnost ulaska u zgradu niti čišćenja. Ukazuje na dogovoreni otkazni rok od 30 dana, te je naglasio da mu je predstavnik stanara u više navrata rekao da će sve biti plaćeno.
14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, jer su djelovali uvjerljivo i prihvatljivo, te su se uglavnom podudarali. Jedino nije prihvaćen iskaz svjedoka M. M. u dijelu u kojem je naveo da ne zna jesu li utuženi računi plaćeni tužitelju kao ni jesu li zaposlenice tužitelja u tom razdoblju čistile.
15. Dakle, prema rezultatima svih provedenih dokaza, utvrđeno je da je zaključenjem Ugovora o čišćenju stambene zgrade, među strankama zasnovan obvezno pravni odnos.
16. Utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoje ugovorne obveze koje su se svodile na čišćenje stambene zgrade naručitelja, kako je precizirano u članku 1. Ugovora. Međutim, tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja naručitelju za obavljene poslove čišćenja, koju obvezu je preuzeo člankom 2. Ugovora.
17. Odredba čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO-a), propisuje da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nadalje, odredba čl. 590. ZOO-a, propisuje da je ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
18. U ovom slučaju, tuženik (naručitelj) nije platio tužitelju naknadu za izvršeni rad, što je čak i sam predstavnik stanara priznao u svom iskazu. Utvrđeno je da je zaposlenica tužitelja obavljala poslove čišćenja do 10. ožujka 2020.g., a potom je ključ od stubišta vraćen stanarima (po njihovom traženju). Prema tome, tuženik je dužan platiti tužitelju za veljaču 2020.g. iznos od 3.000,00 kn, kako je ugovoreno (2.400,00 kn + pdv 600,00 kn).
19. Osim toga, člankom 6. Ugovora, ugovoreno je da svaka ugovora strana može otkazati ugovor uz otkazni rok od 30 dana od dana dostave otkaza drugoj strani. Dopisom naslovljenim "Raskid ugovora br. …/P. g. d.o.o."
od dana 29. veljače 2020.g. (list 34 spisa), tuženik je otkazao ugovor tužitelju, pa od toga dana teče otkazni rok od 30 dana.
20. Stoga je u pravu tužitelj da je tuženik u obvezi platiti i za ožujak 2020.g. iznos od 3.000,00 kn, jer se radi o razdoblju tijekom kojeg se protezao otkazni rok.
21. Navod tuženika da računi nisu dostavljeni tuženiku odnosno predstavniku stanara, pa ga ih zato nisu ni mogli platiti, u suprotnosti je sa sadržajem dopisa G. od dana 15. 06. 2020.g. u kojem se navodi da su zaprimili račune za veljaču i ožujak 2020.g., koje predstavnik stanara nije potvrdio svojim potpisom i pečatom i zahtijevao je da se ne plate. Stoga da ne mogu izvršiti plaćanje istih. Dakle, pravo je uputa i nalog predstavnika stanara bio da se ne izvrši plaćanje predmetnih računa.
22. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan, te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 3.000,00 kn od dana 15. ožujka 2020.g. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od dana 12. travnja 2020.g. do isplate.
23. Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi samo u dijelu iznosa od 37,50 kn, koji se odnosi na troškove ovršnog postupka i to na troškove dostave.
24. Kamatna stopa teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn. Dosuđeni su tužitelju troškovi ovršnog postupka (u kojem dijelu je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi) u iznosu od 200,00 kn, koji se sastoji od: nagrade javnog bilježnika - 160,00 kn i PDV - 40,00 kn, što je ukupno 200,00 kn.
26. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, dana 10. svibnja 2022. godine
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju
- punomoćniku tuženika