Poslovni broj: 3 UsI-1852/21-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o. S.,

kojeg zastupa član Uprave J. R., a njega opunomoćenica

V. V., dipl. iur., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi inspekcijskog nadzora, izvanraspravno 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Usvaja se tužbeni zahtjev i poništava rješenje tuženika KLASA: UP/II-336- 02/21-01/9, URBROJ: 443-01-17-01-21-2 od 10. 3. 2021.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak upravnog spora."

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, KLASA: UP/II-336-02/21-01/9, URBROJ: 443-01-17-01-21-2 od 10. ožujka 2021., odbijena je žalba trgovačkog društva T. d.o.o. iz S., ovdje tužitelja, izjavljena protiv Rješenja više tržišne inspektorice Državnog

inspektorata, Sektora tržišne inspekcije Područne jedinice – Službe inspekcijskog nadzora u S., KLASA: UP/I-336-02/20-01/31, URBROJ: 443-02-03-01/2-20-5 od 30. prosinca 2020., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem više tržišne inspektorice Državnog inspektorata, Sektora tržišne inspekcije Područne jedinice – Službe inspekcijskog nadzora u S., KLASA: UP/I-336-02/20-01/31, URBROJ: 443-02-03-01/2-20-5 od 30. prosinca 2020., u točci 1. izreke zabranjuje se trgovačkom društvu „T.“ d.o.o. sa sjedištem u S. u supermarketu P-… na adresi … M.

obavljanje poslovne prakse koja se smatra nepoštenom iz razloga

što zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u odnosu na maloprodajnu cijenu proizvoda i to na način da za proizvode:

- Prsluk muški, art. H-300 ističu cijenu od 99,99 kn kao akcijsku cijenu,

- Pidžama dječja, art. 8681114040858 ističu cijenu od 39,99 kn kao akcijsku cijenu, iako se ne radi o akcijskoj cijeni već o cijeni proizvoda u redovnoj prodaji. Točkom 2. izreke je riješeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iz svih zakonom propisanih razloga, u bitnom navodeći da tuženik u obrazloženju svog rješenja u bitnom ističe da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u prodavaonici kontinuirano oglašavao posebne oblike prodaje na način da bi prethodno povećavao cijene predmetnih proizvoda i navedenim postupanjem kod prosječnog potrošača stvarao privid mogućnosti ostvarivanja posebnih pogodnosti u odnosu na cijene istih ukoliko se odluči na kupnju upravo u naznačeno vrijeme te da donose odluku o kupnji istih iako je inače ne bi donio, kao i da su cijene predmetnih proizvoda u kontroliranom razdoblju od dva mjeseca, četiri puta bile snižavane zbog oglašavanja posebnih oblika prodaje, a da su prodani samo po akcijskim cijenama. Stoga da tuženik zaključuje da je tužitelj na opisani način obavljao nepoštenu poslovnu praksu i koristio se zavaravajućim radnjama u smislu čl. 33. st. 2. točke 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje u tekstu: Zakon o zaštiti potrošača).

4. U odnosu na navedeno tužitelj ističe kako je iz priloženih kartica artikala, koje činjenice nisu sporne, razvidno da je ulaz za prvi kontrolirani proizvod Prsluk muški bio 6. 10. 2020., da se isti prodavao po redovnoj cijeni od 159,99 kn u periodima 6.10. do 21.10; od 29.10. do 4.11; od 12.11. do 18.11; od 26.11. do 2.12. sve 2020., i po akcijskoj cijeni koja je bila oglašena na razini maloprodajne mreže u periodima od 22.10. do 28.10. od 119,99 kn, od 5.11. do 11.11. od 99,99 kn, od 19.11. do 25.11. od 79,99 kn, od 3.12. do 9.12. od 79,99 kn sve 2020., odnosno u momentu nadzora 3. 12. 2020. da je cijena predmetnog proizvoda bila 79,99 kn kao akcijska cijena.

5. Za drugi kontrolirani proizvod Pidžama dječja razvidno je kako je ulaz za isti bio 7. 10, 2020., da se prodavao po redovnoj cijeni od 69,99 kn u periodima od 7.10. do 21.10; od 29.10. do 4.11; od 12.11. do 18.11; od 26.11. do 2.12. sve 2020. i po akcijskoj cijeni koja je bila oglašena na razini maloprodajne mreže u periodima od 22.10. do 28.10; od 5.11. do 11.11; od 19.11. do 5.11; od 3.12. do 9.12. sve 2020., od 39,99 kn, odnosno u momentu nadzora 3. 12. 2020. da je cijena predmetnog proizvoda bila 39,99 kn kao akcijska cijena.

6. Da iz naprijed navedenog proizlazi da je netočan zaključak tuženika da je tužitelj prethodno povećavao cijene pa oglašavao akcijske cijene, nego upravo suprotno jer da su se predmetni proizvodi prvo prodavali po redovnoj cijeni i to u periodima koji su trajali duže nego prodaja po akcijskoj cijeni. Nadalje navodi da tuženik ne uvažava prigovor tužitelja da nije točno da su predmetni proizvodi prodani samo po akcijskoj cijeni, odnosno smatra nebitnim činjenicu da su predmetni proizvodi prodani po redovnoj cijeni u ostalim prodavaonicama tužitelja pozivajući se na članak 16. Zakona o trgovini (Narodne novine, broj: 87/2008, 96/2008, 116/2008, 76/2009, 114/2011, 68/2013, 30/2014, 32/2019, 98/2019, dalje u tekstu: Zakon o trgovini) prema kojem je tužitelj u obvezi vođenja evidencije o kretanju robe i njihovih cijena baš u konkretnoj prodavaonici, neovisno o tome je li i po kojim cijenama obavljena prodaja predmetnih proizvoda u ostalim prodajnim objektima tužitelja. Tužitelj smatra da se navedeni članak Zakona o trgovini treba sagledati u kontekstu postojanja zavaravajuće poslovne prakse od strane tužitelja. Ističe da je tužitelj akcijske cijene oglasio na razini prodajne mreže, a ne samo za točno određenu poslovnicu, stoga da se ne može ignorirati činjenica da su predmetni proizvodi prodani po redovnoj cijeni u drugim poslovnicama tužitelja, a koja činjenica da ukazuje da nije postojala namjera tužitelja na obavljanje zavaravajuće poslovne prakse prema kupcima.

7. Zaključno tužitelj ističe da odredba članka 19. Zakona o zaštiti potrošača glasi: Akcijska prodaja je prodaja određenih proizvoda po cijeni koja je niža od cijene tog proizvoda u redovnoj prodaji, odnosno ista ne sadrži posebno određenje u pogledu potrebne prethodne dužine trajanja prodaje proizvoda u redovnoj prodaji prije početka prodaje proizvoda po akcijskoj cijeni, niti je to propisano nekom drugom odredbom Zakona o zaštiti potrošača. Stoga, da se u konkretnom slučaju radi o očito arbitrarnom tj. proizvoljnom tumačenju pravnih propisa od strane inspekcijskih tijela, te kako je evidentno da ne postoji niti jedan element koji bi ukazivao da se radi o zavaravajućoj poslovnoj praksi, tužitelj predlaže da naslovni sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika KLASA: UP/II- 336-02/21-01/9, URBROJ: 443-01-17-01-21-2 od 10. 3. 2021. te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

8. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2021. u cijelosti je osporilo navode tuženika iz odgovora na tužbu te je u cijelosti ustrajalo u razlozima iz obrazloženja osporavanog rješenja te se očitovalo na navode tužbe kako slijedi:

- da nisu osnovani navodi tužitelja iz kojih proizlazi da je netočan zaključak tuženika da je on prethodno povećavao cijene pa oglašavao akcijske cijene, jer da je iz podataka iz kartica artikala razvidno da je Proizvod 1 dana 6. listopada 2020. evidentiran po cijeni od 159,99 kn, da je po navedenoj cijeni bio izložen prodaji u razdobljima: od 6. listopada 2020. do 21. listopada 2020., od 29. listopada 2020. do 4. studenog 2020., od 12. studenog 2020. do 18. studenog 2020. i od 26. studenog 2020. do 2. prosinca 2020., a da je Proizvod 1 bio izložen prodaji po akcijskoj cijeni od 119,99 kn u razdoblju od 22. listopada 2020. do 28. listopada 2020., po akcijskoj cijeni od 99,99 kn u razdoblju od 19. studenog 2020. do 25. studenog 2020. i po akcijskoj cijeni od 79,99 u razdoblju od 3. prosinca 2020 do 9. prosinca 2020. Nadalje, da je Proizvod 2 evidentiran ulazom 7. listopada 2020. po cijeni od 69,99 kn, po navedenoj cijeni je bio u prodaji od 7. listopada 2020. do 21. listopada 2020., od 29. listopada 2020., do 4. studenog 2020., od 12. studenog 2020. do 18. studenog 2020. i od 26. studenog 2020. do 2. prosinca 2020., a po akcijskoj cijeni je od 39,99 kn Proizvod 2 bio u prodaji u razdoblju od 22. listopada 2020. do 28. listopada 2020., od 5. studenog 2020., do 11. studenog 2020., od 19. studenog 2020., do 25. studenog 2020. i od 3. prosinca 2020 do 9. prosinca 2020.

9. U odnosu na navedeni tužbeni navod, tuženo tijelo je istaklo kako iz stanja spisa proizlazi da je u prvostupanjskom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj, prema dokumentaciji dostavljenoj na uvid, kontinuirano oglašavao posebne oblike prodaje na način da bi prethodno povećavao cijene Proizvoda 1 i Proizvoda 2 i navedenim postupanjem kod prosječnog potrošača stvarao privid mogućnosti ostvarivanja posebnih pogodnosti u odnosu na cijene istih ukoliko se odluči na kupnju upravo u naznačeno vrijeme te da donese odluku o kupnji istih iako je inače ne bi donio. Naime, da je iz podataka o kretanju cijena Proizvoda 1 i Proizvoda 2, dostavljenih od strane tužitelja utvrđeno da je od 6. listopada 2020., do datuma inspekcijskog nadzora Proizvod 1 zadužen u prodavaonici u količini od 8 komada, da je 7 puta tužitelj mijenjao cijenu istog bez da je evidentiran novi ulaz Proizvoda 1 po novoj cijeni, dakle da je 4 puta cijena proizvoda snižavana zbog oglašavanja posebnih oblika prodaje, dok je Proizvod 2 zadužen 7. listopada 2020. u količini od 18 komada, da do datuma obavljanja inspekcijskog nadzora nije evidentiran niti jedan novi ulaz Proizvoda 2 po novoj cijeni, a 7 puta da su obavljane promjene cijena zbog oglašavanja posebnih oblika prodaje prilikom čega da je cijena Proizvoda 2 u razdoblju od 2 mjeseca 4 puta snižavana radi oglašavanja posebnih oblika prodaje. Da navedeno postupanje tužitelja ima obilježja nepoštene poslovne prakse jer da je tužitelj svojim postupanjem, posebno isticanjem postotka sniženja stavljanjem oznake "Akcija – 50 %" istaknute uz cijenu Proizvoda 1, zavaravao potrošače netočnom informacijom da su cijene u redovnoj prodaji puno više te da će upravo kupnjom Proizvoda 1 i Proizvoda 2 u navedenom trajanju posebnog oblika prodaje ostvariti posebnu pogodnost u odnosu na cijene u redovnoj prodaji, iako da je iz evidencije u kretanju cijena navedenih proizvoda razvidno da su isti u kontroliranom razdoblju od 2 mjeseca, odnosno od 6. listopada 2020. do 8. prosinca 2020., četiri puta bili izlagani prodaji na posebnim oblicima prodaje, a prodani su samo po akcijskim cijenama. Sukladno navedenom, da je tuženik u dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj na opisani način obavljao nepoštenu poslovnu praksu i koristio se zavaravajućim radnjama u smislu odredbi članka 33. stavka 2. podstavka 4. ZZP-a. Dakle, da je tužitelj kontinuiranim oglašavanjem posebnih oblika prodaje Proizvoda 1 i Proizvoda 2 u razdoblju od 6. listopada 2020. do 3. prosinca 2020. ističući cijene nižima, a istekom roka oglašenog posebnog oblika prodaje, vraćao cijene na veće cijene koje naziva cijenama u redovnoj prodaji, kako bi mogao isticati novo sniženje cijena oglašavajući novi poseban oblik prodaje, te na opisani način, koristeći se nepoštenom poslovnom praksom, netočno informirao potrošače o posebnim pogodnostima u odnosu na cijene istih ukoliko se odluče za kupnju upravo u vrijeme označenog posebnog oblika prodaje. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju nije od značaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari činjenica što je ulazna cijena Proizvoda 1 i Proizvoda 2 bila viša jer ih je tužitelj sam formirao, već kontinuirano vraćanje na višu cijenu proizvoda kako bi se isti mogli oglašavati na posebnim oblicima prodaje.

10. U donosu na tužbeni navod tužitelja iz kojih proizlazi da odredba članka 19. ZZP-a ne sadrži dužinu trajanja prodaje proizvoda "u redovnoj prodaj" prije oglašavanja prodaje proizvoda "po akcijskoj cijeni", te u odnosu na tužbeni navod da isto nije propisano nekom drugom odredbom ZZP-a, tuženo tijelo je navelo da isti nisu osnovani jer da iako odredbe ZZP-a, niti odredbe drugih propisa ne propisuju vremensko razdoblje u kojem bi proizvod trebao biti izložen prodaji po redovnoj cijeni, niti ograničavaju broj i vremensko trajanje posebnih oblika prodaje, da se od trgovca, u predmetnom slučaju tužitelja, očekuje da se prema potrošačima odnosi s profesionalnom pažnjom koja sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 19. ZZP-a predstavlja standard strukovnih sposobnosti i stupanj pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem, a koje su u skladu s poštenom praksom i načelom savjesnosti i poštenja na području djelovanja trgovca, te da prilikom provođenja posebnog oblika prodaje potrošačima ističe istinite informacije.

11. Da iz stanja spisa navedenog predmeta proizlazi da je tužitelj svjesno formirao cijene Proizvoda 1 i Proizvoda 2 u prodavaonici višima kako bi bio u mogućnosti oglašavati pogodnosti u odnosu na cijene oglašavajući posebne oblike prodaje i na taj način pokušavao utjecati na donošenje odluke o kupnji od strane potrošača opravdavajući svoje postupanje činjenicom da isto u nacionalnom zakonodavstvu nije izrijekom zabranjeno, međutim, da unatoč mogućnostima slobodnog formiranja cijena od strane tužitelja, tuženik ističe da je odredbama ZZP-a zabranjeno korištenje nepoštene poslovne prakse što da je upravo predmet ovog upravnog postupka.

12. U odnosu na tužbene navode tužitelja iz kojih proizlazi da tuženik ne uvažava njegov prigovor da nije točno da su proizvodi prodavani samo po akcijskim cijenama, odnosno da ne smatra bitnim činjenicu da su proizvodi prodani po cijenama u redovnoj prodaji u ostalim prodavaonicama tužitelja, tuženo tijelo je navelo da je u obrazloženju osporavanog rješenja detaljno obrazložilo razloge kako je inspekcijski nadzor od strane tuženika obavljen u poslovnom prostoru supermarketa P-… na adresi … M., da je u dokaznom postupku od strane tužitelja na

uvid dostavljena dokumentacija za proizvode izložene prodaji na datum kontrole i evidencija o kretanju cijena za proizvode koje je metodom slučajnog odabira inspektor zatražio na uvid za predmetnu prodavaonicu, stoga da podaci o kretanju cijena u drugim prodajnim objektima tužitelja nisu i ne mogu biti, od utjecaja za rješavanje predmetne upravne stvari.

13. U odnosu na tužbeni navod tužitelja kojim predlaže da bi se odredbe članka 16. Zakona o trgovini (Narodne novine, broj: 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19. i 32/20. - dalje u tekstu: ZOT) trebale sagledavati u kontekstu postojanja zavaravajuće poslovne prakse od strane tužitelja na razini trgovačkog društva navodeći da je tužitelj akcijske cijene oglasio na razini prodajne mreže, a ne samo za točno određenu poslovnicu, tuženo tijelo je navelo da isti navodi nisu osnovani. U odnosu na navedeno tuženo tijelo je istaklo da je na temelju odredbe članka 16. ZOT-a propisano da je trgovac, u predmetnom slučaju tužitelj, u obvezi nadležnom inspektoru osigurati podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa o nastalom poslovnom događaju iz kojih se može spoznati poslovni događaj, da je inspekcijski nadzor obavljen u prodavaonici supermarket P-… na adresi …, M., te da je na osnovu utvrđenog

činjeničnog stanja na temelju odredbe 137. stavka 2. ZZP-a, zbog povrede odredbe članka 32. ZZP-a, odnosno zavaravajuće poslovne prakse u vidu obavljanja zavaravajućih radnji propisanih odredbom članka 33. stavka 1. ZZP-a, doneseno zakonito i osnovano prvostupanjsko rješenje.

14. Također je istaklo da je u skladu s odredbom članka 38. a ZZP-a teret dokaza o točnosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom na trgovcu, a kako iz stanja spisa predmeta proizlazi da u predmetnom slučaju tužitelj nije uspio dokazati točnost činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom, da su bez utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari navodi tužitelja o tome da mu nije bila namjera obavljanje nepoštene prakse prema kupcima. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Kako činjenice među strankama nisu sporne te kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

16. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene.

17. Tužba tužitelja nije osnovana.

18. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 336-02/21-01/9, URBROJ: 443-01-17-01-21-2 od 10. ožujka 2021.

19. Među strankama je sporno je li osporavanim prvostupanjskim rješenjem više tržišne inspektorice Državnog inspektorata, Sektora tržišne inspekcije Područne jedinice – Službe inspekcijskog nadzora u S., KLASA: UP/I-336-02/20-01/31, URBROJ: 443-02-03-01/2-20-5 od 30. prosinca 2020., pravilno i zakonito trgovačkom društvu „T. d.o.o. sa sjedištem u S., ovdje tužitelju,

zabranjeno u supermarketu P-… na adresi …, M., obavljanje

poslovne prakse koja se smatra nepoštenom iz razloga što zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u odnosu na maloprodajnu cijenu proizvoda i to na način pobliže označen u izreci citiranog rješenja.

20. Među strankama je isključivo sporno je li tužitelj prvotno povećavao cijene predmetnim artiklima, Proizvodu 1 i Proizvodu 2, da bi potom oglašavao akcijske cijene.

21. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, dalje ZZP-a) je uređena zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu.

22. Odredbom članka 5. točkom 6. ZZP-a propisano je da je maloprodajna cijena konačna cijena u kunama za pojedini proizvod ili uslugu, odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući poreze i druga javna davanja.

23. Odredbom članka 5. točkom 13. ZZP-a propisano je da je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču" (u daljnjem tekstu: poslovna praksa) svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

24. Odredbom članka 5. točkom 19. ZZP-a propisano je da je „profesionalna pažnja" standard strukovnih sposobnosti i stupanj pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem, a koje su u skladu s poštenom poslovnom praksom i načelom savjesnosti i poštenja na području djelovanja trgovca.

25. Odredbom članka 5. točkom 26. ZZP-a propisano je da je „trgovac" bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

26. Odredbom članka 30. stavkom 1. ZZP-a propisano je da se odredbe Zakona primjenjuju na nepoštenu poslovnu praksu trgovca u odnosu prema potrošaču, kako je ona određena člancima 32. do 38. Zakona, a koju trgovac koristi prije, u vrijeme i nakon sklapanja pravnog posla u vezi s određenim proizvodom.

27. Odredbom članka 31. ZZP-a propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

28. Odredbom čl. 32. stavkom 1. podstavkom 2. ZPP-a propisano je da je poslovna praksa nepoštena ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

29. Odredbom članka 32. stavkom 1. ZPP-a je propisano da se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatra zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. citiranog Zakona.

30. Odredbom članka 33. stavkom 1. ZPP-a je propisano da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2., ovoga članka, čime ga (

navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stavkom 2. točkom 4., istog članka, je propisano da okolnost na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi je cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu.

31. Odredbom članka 31. ZPP-a je propisano da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

32. Odredbom čl. 137 st. 2. ZZP-a je propisano da će tržišni inspektor rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu čl. 32. do 38. citiranog Zakona smatra nepoštenom.

33. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

34. Ovo stoga što je iz sadržaja obrazloženja osporavanog rješenja te iz isprava priloženih spisu kao nesporno utvrđeno da su cijene Proizvoda 1 i Proizvoda 2 u istom prodajnom prostoru u roku od 2 mjeseca 4 puta povećavane, da bi potom cijena Proizvoda 1 i cijena Proizvoda 2 bile 4 puta snižavane zbog oglašavanja posebnih oblika prodaje, slijedom čega je, po ocjeni ovog Suda, Viša tržišna inspektorica državnog inspektorata pravilno ocijenila da je trgovačko društvo „T.“, ovdje tužitelj, kontinuirano iskazivao cijene u redovnoj prodaji višim, da bi potom iste cijene snižavao oglašavanjem posebnih oblika prodaje i takvom poslovnom praksom utjecao na donošenje odluke o kupnji istih proizvoda od strane prosječnog potrošača, a koje postupanje trgovca, ovdje tužitelja, predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

35. Pravilno Viša tržišna inspektorica zaključuje da navedeno postupanje trgovca, ovdje tužitelja, ima obilježja nepoštene poslovne prakse jer je tužitelj svojim postupanjem, odnosno posebno isticanjem postotka sniženja stavljanjem oznake „Akcija 50%" istaknutim uz cijenu Proizvoda 1 zavaravao potrošače netočnom informacijom da su cijene u redovnoj prodaji puno više te da će upravo kupnjom Proizvoda 1 i Proizvoda 2 u navedenom trajanju posebnog oblika prodaje ostvariti posebnu pogodnost u odnosu na cijene u redovnoj prodaji, iako je iz evidencije u kretanju cijena navedenih proizvoda razvidno i kao nesporno utvrđeno da su isti proizvodi u kontroliranom razdoblju od 2 mjeseca, odnosno od 6. listopada 2020. do 8. prosinca 2020. četiri puta bili izlagani prodaji na posebnim oblicima prodaje, a prodani su samo po akcijskim cijenama.

36. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, pravilno je viša tržišna inspektorica zaključila da je tužitelj navedenim postupanjem obavljao nepoštenu poslovnu praksu i koristio se zavaravajućim radnjama u smislu naprijed citiranog članka 33. stavka 2. podstavka 4. ZZP-a, a koje obrazloženje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

37. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

38. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

39. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 10. lipnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 23.07.2022.