REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 Povrv-238/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja C. z. r. i p., Z., I. L. …, OIB:…, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, OIB:72580451114, protiv tuženika D. H. kao vlasnika odjavljenog trgovačkog obrta M., Z., J. K. …, OIB:…., zastupanog po punomoćnicima

– odvjetnicima u O. d. Z., B. i p. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja te tuženika osobno i njegovog punomoćnika, na ročištu određenom radi objave presude 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. G. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-319/2020 od 19. studenog 2020., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku D. H. kao vlasniku odjavljenog trgovačkog obrta M., Z., J. K. …, OIB:…, isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju C. z. r. i p., Z., I. L. …, OIB:…, iznos glavnice od 46.150,25 kuna s pripadajućoj zateznom kamatom, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju C. z. r. i p., Z., I. L. …, OIB:…, naknaditi tuženiku D. H. kao vlasniku odjavljenog trgovačkog obrta M., Z., J. K. …, OIB:…, trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, a ranije ovrhovoditelja C. z. r. i p. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 13. listopada 2020. javnom bilježniku S. G. iz Z., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika sada tuženika D. H. kao vlasnika odjavljenog trgovačkog obrta M. (u nastavku teksta: tuženik), radi naplate novčane tražbine u iznosu od 46.150,25 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika S. G. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv- 319/2020 od 19. studenog 2020., a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-238/2021-2 od 22. ožujka 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženik je istakao kako osporava utuženu tražbinu u cijelosti, dakle u pogledu osnova i visine. Također, istakao je prigovor zastare potraživanja tužitelja, te prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije stranaka. Uz navedeno, tvrdi kako se ni po kojem osnovu ne nalazi u pravnom odnosu s tužiteljem, a pogotovu ne u svojstvu njegova dužnika radi čega da je utuženo potraživanje neosnovano. Iz predmetnog rješenja o ovrsi i priloženih stavaka da se ne vidi na što se odnosi potraživanje tužitelja, niti da se to bilo gdje navodi, te stoga da se tuženik u ovom trenutku ne može na odgovarajući način očitovati na isti. Međutim, unatoč navedenom, i ostajući pri prigovoru da je potraživanje tužitelja očito zastarjelo, a zbog čega da je i svako drugo raspravljanje u ovoj pravnoj stvari bespredmetno i nepotrebno, tuženik ističe da ukoliko bi se predmetno potraživanje odnosilo na zakup poslovnog prostora na adresi B. K. …, Z., da su sve obveze po tom pravnom odnosu uredno i pravovremeno podmirene. Tuženik da je taj poslovni prostor napustio, o čemu da je prednik tužitelja uredno obaviješten te da su stranke sačinile primopredajni zapisnik, a u isto vrijeme da je i "ugasio" svoj obrt i prestao s poslovanjem. S obzirom na sve navedeno, a posebno na očiglednu zastaru potraživanja navedenih u rješenju o ovrsi, tuženik predlaže da se pobijano rješenje stavi izvan snage u cijelosti i ukinu provedene radnje, a prijedlog za ovrhu odbaci uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni trošak ili podredno ukine i postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i to pred stvarno i mjesno nadležnim sudom prema prebivalištu tuženika.

4. U odnosu na navode tuženika, tužitelj se očitovao tek na pripremnom ročištu održanom 28. travnja 2022. navodeći kako je Republika Hrvatska vlasnik poslovnog prostora u površini od 42 m2 na adresi u Z., B. K. …, kojeg da koristi tuženik od 17. listopada 2012. Isti da je iz ove osnove dužan platiti tužitelju dužni iznos. Naime, 30. srpnja 2013. da je stupio je na snagu Zakon o upravljanju imovinom vlasništva Republike Hrvatske, te da je temeljem odredbe čl. 80 st. 1. citiranog Zakona, Agencija za upravljanjem državnom imovinom, skraćeno AUDIO prestala s radom 30. rujna 2013., a temeljem odredbe čl. 25. st. 1. istog Zakona, da je tužitelj pravni slijednik prava i obveza AUDIO-a za sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je AUDIO-a jedna od stranaka, dok je st. 2. istog članka određeno da je tužitelj temeljem prijašnjih potraživanja AUDIO-a, te kroz postupke predstečajne nagodbe, stečaja i likvidacije trgovačkih društva stekao vlasništvo dionica, udjela, prava, i dr. Dakle, svi prihodi od upravljanja državnom imovinom pa tako i nekretnina čiji je vlasnik Republike Hrvatske, da je bio prihod AUDIO-a. Istakao je kako nije dostavio ugovor iz kojeg je proizašla obveza, pa predlaže dodatni rok za pribavu zatraženog ugovora, a ukoliko sud istome ne udovolji da ističe kako je otvorene stavke odnosno vjerodostojne isprave – priložene račune uz prijedlog za ovrhu izdala AUDIO, a iz kojeg da je prethodno izloženo jasno zašto je tužitelj u ovom trenutku C. z. r. i p..

5. Rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 28. travnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za postupanjem u predmetnom spisu, budući u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 34. b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP). Naime, prema odredbi čl. 34. b st. 1. toč. 1. ZPP-a, trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudove općinski sudovi (čl. 34. st. 1. ZPP-a), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda. Imajući u vidu da je uvidom u sadržaj potvrde o uvidu u podatke obrtnog registra od 19. siječnja 2021. utvrđeno da je tuženik bio upisan kao vlasnik trgovačkog obrta M. od 9. prosinca 1966. do 18. listopada 2012. kada je obrt odjavljen, iz čega proizlazi da tuženik u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu od 13. listopada 2020. nije imao svojstvo obrtnika. Naime, za zasnivanje nadležnosti trgovačkog suda potrebno je da poduzetnik, obrtnik ili zanatlija imaju to svojstvo u vrijeme podnošenja tužbe, što ovdje nije slučaj već je tužba (prijedlog za ovrhu) u ovoj pravnoj stvari podnesena protiv tuženika kao fizičke osobe, radi čega je za postupanje nadležan ovaj sud kao stvarno i mjesno nadležan sud (stav izražen u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gr1 10/16-2, Gr1 168/2019- 2 i dr.).

6. Također, za navesti je kako je rješenjem ovog suda donesenim na pripremnom ročištu održanom 28. travnja 2022. odbijen prijedlog tužitelja za odgodom pripremnog ročišta kako bi dostavio ugovor iz kojeg da je proizašla utužena obveza budući su sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a, stanke već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima stranaka. Također, u pozivu za pripremno ročištu tužitelj je upozoren na sadržaj odredbe čl. 286. st. 2. ZPP-a koja nalaže obvezu strankama da na pripremno ročište donesu sve isprave koje im služe kao dokaz. Međutim, kako tužitelj nije opravdao razlog zbog čega na pripremnom ročištu nije dostavio sporni ugovor, to je njegov prijedlog valjalo odbiti kao neosnovan.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana i to: izvod otvorenih stavaka od 22. rujna 2020. (l.s. 15-16), preslika izvatka iz sudskog registra za tužitelja (l.s. 18) i potvrda o uvidu u podatke obrtnog registra od 20. studenog 2020. (l.s. 19-20).

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 46.150,25 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2012. do isplate na ime zakupnine za poslovni prostor na adresi u Z., B. K. ….

10. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine, broj 125/11, u nastavku teksta: Zakon o zakupu), zakup poslovnoga prostora zasniva se ugovorom o zakupu, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se ugovor o zakupu poslovnoga prostora Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne može sklopiti s fizičkom ili pravnom osobom koja ima dospjelu nepodmirenu obvezu prema državnom proračunu i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, osim ako je sukladno posebnim propisima odobrena odgoda plaćanja navedenih obveza, pod uvjetom da se fizička ili pravna osoba pridržava rokova plaćanja. Stavkom 3. istog članka, određeno je da ugovor o zakupu poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a kada ga kao zakupodavac sklapa Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, a prema stavku 4. istog članka, ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. i 3. ovoga članka ništetan je.

11. Nadalje, prema čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu, ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

12. U ovoj pravnoj stvari sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te jesu li osnovani istaknuti prigovori promašene aktivne i pasivne legitimacije, te prigovor zastare utužene tražbine.

13. Prvenstveno je potrebno navesti kako je odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a, određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Utuženu novčanu tražbinu tužitelj temelji na izvatku iz svojih poslovnih knjiga od 22. rujna 2020. iz kojeg proizlazi da ima novčano potraživanje prema tuženiku kao vlasniku trgovačkog obrta M. u ukupnom iznosu od 47.085,94 kuna, a koji dug da je dospio na naplatu 24. studenog 2012.

15. Imajući u vidu da tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika plaćanje zakupnine za poslovni prostor, to se na konkretan slučaj u odnosu na istaknuti prigovor zastare primjenjuje odredba čl. 229. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), prema kojem tražbine zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

16. Prema sadržaju citiranog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja razvidno je kako je novčana tražbina s osnova zakupnine dospjela na naplatu 24. studenog 2012., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku S. G. putem pošte preporučenom pošiljkom 13. listopada 2020., dakle nakon proteka roka od 3 godine iz odredbe čl. 229. ZOO-a, to je jasno kako je osnovan istaknuti prigovor zastare.

17. S obzirom da je utužena tražbina zastarjela znatno prije pokretanja ovog postupka radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, to se ovaj sud nije očitovao o ostalim prigovorima tuženika.

18. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. G. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-319/2020 od 19. studenog 2020., pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa), te je tuženiku zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi od 9. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 11. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu od 28. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 2.500,00 kuna, te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

Zadar, 10. lipnja 2022.

Viša sudska savjetnica-specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor, v.r.

Jasna Baričević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženiku po pun.