Poslovni broj: 3 UsI-1927/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. J. iz Č.,

…., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje

službe Zagreb, A. Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o tužbi tužitelja od 07. svibnja 2021., izvanraspravno 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Tužba se uvažava

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA: UP/II-141-02/20-03/0…, URBROJ: 341-99-06/2-…, broj spisa: … od 04.03.2021. godine, kao i rješenje Hrvatskog zavoda za

mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I-141-02/19-

03/… URBROJ: 341-18-06/2-…, broj spisa … od 19.06.2020.

i predmet se vraća na ponovni postupak.“

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/20-03/…, URBROJ:

341-99-06/2-… broj spisa: … od 04. ožujka 2021. odbijena je žalba N.

J. iz B. i H., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I-141-02/19- 03/., URBROJ: 341-18-06/2-…, broj spisa … od 19.06.2020.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I-141-02/19-03/…

URBROJ: 341-18-06/2-…, broj spisa …. od 19.06.2020., N. J.

pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, rođenom …. odbijen

je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja tuženog tijela, kao i zakonitost rješenja Područne službe u S., KLASA: UP/I-141-02/19-03/…, URBROJ: 341-18-06/2-…, broj spisa

- 2-

… od 19.06.2020., zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te nepravilne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari u bitnom navodeći da se u obrazloženju osporavanog rješenja kao razlog za donošenje osporavanog rješenja navodi da prema Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: … od 17.02.2021. da je vijeće mišljenja da

"funkcionalna smetnja kao posljedica ranjavanja ne uvjetuje smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti", međutim da su nalazi i u prvostupanjskom postupku vještačenja, te i u drugostupanjskom postupku vještačenja doneseni samo na osnovu medicinske dokumentacije i bez tužiteljevog neposrednog pregleda, radi čega da je osporavano rješenje nezakonito.

4. Tužitelj nadalje navodi da je odredbom članka 14. stavak 3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17) propisano da će vijeće vještaka nalaz i mišljenje u postupku vještačenja radne sposobnosti donijeti isključivo na temelju originalne medicinske dokumentacije i nalaza neposrednog pregleda, međutim da se iz stanja spisa vidi da u provedenom postupku tužitelj niti jednom nije pregledan od strane nadležnog vijeća vještaka, niti da je na bilo koji način upoznat s nalazima i mišljenjima vijeća vještaka, odnosno da mu isti nikada nisu dostavljeni radi čega da je osporavano rješenje doneseno u suprotnosti s odredbama članka 30.

Zakona o općem upravnom postupku Republike Hrvatske, budući da tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za rješavanje upravne stvari.

5. Nadalje navodi da je stav liječničkih komisija da kod tužitelja ne nalaze trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, u suprotnosti s tužiteljevom medicinskom dokumentacijom i stanjem tužiteljevog organizma, te je njihov stav rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Da iz se Potvrde o okolnostima stradanja nesporno vidi da je ranjavanje nastupilo dana 26.11.1999. godine pri obavljanju vojne dužnosti na prvoj crti obrane – Obučni centar pri MO HR H-B (R.), kao i da se od posljedica ranjavanja liječim u kontinuitetu do danas, a što da je sve vidljivo iz liječničke dokumentacije koja je dostavljena uz zahtjev. Posebno ističe da su se kao posljedice sudjelovanja u ratnim stradanjima i ranjavanja javile i psihičke posljedice koje također imaju utjecaja na tužiteljevu radnu sposobnost i koje posljedice ranjavanja i oboljenja da su u konačnici dovele do potpunog gubitka radne sposobnosti. Dakle, da su posljedice ranjavanja ostavile trajnu traumu na organizam, čime da je došlo do nemogućnosti obavljanja osnovnih životnih potreba, obavljanja djelatnosti, odnosno trajnog smanjenja sposobnosti za rad koje da je izravno uzrokovano ranjavanjem i oboljenjem, a koje posljedice da su se vremenom pogoršale, što da je liječnička komisija bila dužna cijeniti prilikom donošenja pobijanog rješenja.

7. Tužitelj ističe da se iz medicinske dokumentacije može zaključiti da je ranjen i obolio, da postoje posljedice ranjavanja i oboljenja koje imaju značajan utjecaj na tužiteljevu radnu sposobnost, a koje posljedice da su mogle biti utvrđene da je bio pozvan na pregled. Slijedom navedenog, da su u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja povrijeđene odredbe čl. 30 i čl. 52. st. 1. i st. 2. budući da je osporavano rješenje doneseno neposrednim rješavanjem, radi čega predlaže da Sud

- 3-

usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te poništi osporavano rješenje, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

8. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 07. srpnja 2021. osporilo navode tužbe, u bitnom, navodeći da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv rješenja Područne službe u S., broj: … od 19.06.2020.

travnja 2020., a na koje navode da je tuženo tijelo odgovorilo osporavanim rješenjem koje je doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Da navodi i razlozi izneseni u tužni nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

10. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene.

11. Predmet spora je ocjena zakonitost osporavanog rješenja KLASA: UP/II-

KLASA: UP/II-141-02/20-03…, URBROJ: 341-99-06/2-…, broj

spisa: … od 04. ožujka 2021.

12. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem tuženog tijela odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja HZMO-a, Područne službe u S., KLASA: UP/I 141-02/19-03/…, URBROJ: 341-18-06/2-… od 29. travnja 2020.

13. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na invalidsku mirovinu u skladu s odredbom čl. 142. ZOHBDR-a.

14. Odredbom članka 142. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, dalje ZOHBDR-a) koja odredba je stupila na snagu 1. siječnja 2019., propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog

vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

15. Stavkom 2., istog članka, je propisano da pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

16. Stavkom 3., istog članka, propisano je da se pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

17. Odredbom članka 57. st. 1. Zakona propisana su prava hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi oštećenja organizma, pa je tako

- 4-

stavkom 1. propisano da se oštećenjem organizma, u smislu ovoga Zakona, smatra oštećenje nastalo kao posljedica rane, ozljede ili bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili kod zatočenika u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Radi ostvarivanja prava iz ovoga Zakona hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata razvrstavaju se, prema utvrđenom postotku oštećenja organizma, u deset skupina:

a) I. skupina - invalidi sa 100% oštećenja organizma kojima je za redoviti život potrebna njega i pomoć druge osobe

b) II. skupina - invalidi sa 100% oštećenja organizma c)

III. skupina - invalidi s 90% oštećenja organizma d) IV. skupina - invalidi s 80% oštećenja organizma e) V. skupina

- invalidi sa 70% oštećenja organizma f) VI. skupina -

invalidi sa 60% oštećenja organizma g) VII. skupina -

invalidi s 50% oštećenja organizma h) VIII. skupina -

invalidi s 40% oštećenja organizma i) IX. skupina -

invalidi s 30% oštećenja organizma i j) X. skupina -

invalidi s 20% oštećenja organizma.

18. Odredbom članka 126. stavkom 1. ZOHBDR-a je propisano da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.)

19. ZOHBDR-a je objavljen 6.12.2017., a na snazi od 14.12.2017., a naprijed citirana odredba čl. 142. stupila je na snagu 1. siječnja 2019., te je u konkretnom slučaju mjerodavna za rješenje predmetne upravne stvari.

20. Nadalje, odredbom čl. 141. stavkom 1. ZOHBDR-a, na koju odredbu se tužitelj u tužbi neosnovano poziva, budući da ista nije primjenjiva na konkretan slučaj i predmetnu upravnu stvar, propisano je da pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, koji temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu u visini razlike između invalidske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj i visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, imaju pravo na novi obračun visine mirovina temeljem smanjenja postotka oštećenja organizma po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

21. Stavkom 2., istog članka, je propisano da će u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na zahtjev stranke obnovit postupak priznatog prava na mirovinu uz ponovno vještačenje preostale radne sposobnosti.

22. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

23. Ovo stoga što iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi:

- da je Zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji je podnesen dana 29. siječnja 2019.;

- da je tužitelj rođen …..;

- 5-

- da je tužitelj hrvatski državljanin;

- da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u razdoblju od 26.06.1992. do 22.04.1996.;

- da je pripadnik borbenog sektora HVO-a;

- da je ratni vojni invalid (RVI) HVO-a po osnovi ranjavanja;

- da nije ratni vojni invalid HVO-a od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede;

- da je prema uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj: …. od 5.05.2011. ranjen dana 26. prosinca 1993. pri obavljanju vojnih

dužnosti na prvoj crti obrane – Obučni centar pri MO HR H-B (R.);

- da je tužitelj hrvatski državljanin;

- da je Rješenjem Ministarstva za pitanja branitelja, M. broj:….

od 27.06.2007. kojim je poništeno rješenje od 7.12.2006., tužitelju bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta, trajno po osnovi ranjavanja i oboljenja počevši od 01.10.2006. pa dok za to postoje Zakonom propisani uvjeti;

- da je nakon izvršene revizije uvjerenja o pripadnosti i okolnosti stradanja doneseno Rješenje Broj…. od 28. studenog 2016. kojim se

ukida Rješenje Ministarstva za pitanja branitelja, M. broj:… od

27.06.2007. i rješava da se N. J., ovdje tužitelju, priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja;

- da je postupajući povodom zahtjeva tužitelja proveden postupak vještačenja te da je na temelju Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S.,

evidencijski broj vještačenja: … od 5.06.2020. utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti;

- da je na temelju citiranog nalaza doneseno prvostupanjsko rješenje KLASA:

UP/I-141-02/19-03/0…, URBROJ: 341-18-06/2-…, broj spisa …

od 19. lipnja 2020.;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio žalbu;

- da je u povodu žalbe u skladu s odredbom čl. 133. st. 3. ZOMO-a pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z.,

evidencijski broj vještačenja: … od 17. veljače 2021., u obrazloženju kojeg mišljenja je navedeno da postupajući po žalbi vijeće viših vještaka je nakon ponovnog uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te utvrdilo da funkcionalne smetnje kao posljedica ranjavanja ne uvjetuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti“;

- da je na temelju citiranog Nalaza i mišljenja institucionaliziranog tijela vještačenja tuženo tijelo donijelo osporavano rješenje, a protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

24. Dakle, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da tužitelj ima priznat status ratnog vojnog invalida (RVI) HVO-a po osnovi ranjavanja X grupe sa 20 % vojnog invaliditeta, što bi u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari odgovaralo pretpostavci propisanoj odredbom čl. 142. st. 1. ZOHBDR-a.

25. Valja istaći da je priznanje statusa RVI u Bosni Hercegovini na temelju ranjavanja zakonom propisana pretpostavka koja je kod tužitelja u konkretnom slučaju ispunjena, međutim da bi tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu prema ZOMO-

- 6-

u, proveden je postupak vještačenja pred institucionaliziranim tijelom vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje soba s invaliditetom, prvog i drugog stupnja, koji su proveli postupak vještačenja dostavljene medicinske dokumentacije u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. ZOMO-a, koji su u svojim Nalazima i mišljenjima ovlaštenih vještaka Zavoda suglasni u ocjeni da kod tužitelja posljedice ranjavanja iz 1993. ne uvjetuju trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Vještaci su u svojim nalazima i mišljenjima, pored ostalog, obrazložili da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI), ujedno navodeći da iz zakonske definicije invalidnosti proizlazi da time što je tužitelju u konkretnom slučaju u BiH priznato oštećenje organizma RVI, da to ujedno ne mora nužno značiti da su ispunjeni i medicinski uvjeti za priznanje invalidnosti prema čl. 39. ZOMO - a, a što je upravo slučaj kod tužitelja.

26. Slijedom navedenog, a kako tužitelj u tužbi, a ni tijekom spora nije predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada koji bi eventualno doveo u sumnju naprijed navedena suglasna utvrđenja institucionaliziranog tijela vještačenja, koji dokazni prijedlog je u dispoziciji tužitelja, to ovaj Sud ocjenjuje da su spomenuti Nalazi i mišljenja činili valjanu osnovu za odlučivanje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja budući da su činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđene na temelju Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka u smislu mjerodavnih odredbi ZOMO-a i u skladu s Uredbom o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju, a ovlašteni vještaci Zavoda oba stupnja su suglasni u donesenim ocjenama.

27. Pored navedenog, valja istaći da pravilno i osnovano tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da u predmetu tužitelja nisu ispunjeni preduvjeti navedenog članka ZOPHBDR-a budući da i pored činjenice da je tužitelju priznat status RVI i priznato pravo na invalidninu, za priznavanje prava na invalidsku mirovinu tužitelju se mora utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima u skladu s odredbom čl. 39. ZOMO-a, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj, kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo.

28. Također valja istaći da nije od utjecaja na zakonitost rješenja, ni na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari činjenica što tužitelj nije pozvan na vještačenje u postupku pred institucionaliziranim tijelom vještačenja. Ovo stoga što je odredbom čl. 14. st. 10. Uredbe o metodologijama vještačenja propisano da za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka iz članka 3. stavka 5. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Kada za to postoje razlozi, vještak ili vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe.

29. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi, da o tome postoje li razlozi za neposrednim pregledom odlučuje Vijeće vještaka i Vijeće viših vještaka u slučajevima kada na temelju medicinske dokumentacije proizlazi da je takav pregled potreban, a kako je to i propisano odredbama čl. 69. st. 1. i st. 3. Uredbe. Dakle, radi se isključivo o medicinskom pitanju o kojem odlučuju vještaci – liječnici specijalisti koji su u konkretnom slučaju ocijenili da osobni pregled tužitelja nije potreban te da je medicinska dokumentacija dostavljena

- 7-

od inozemnog nositelja osiguranja u konkretnom slučaju dostatna za postupak vještačenja u skladu s odredbama Uredbe. .

30. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka, niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

31. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

32. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 10. lipnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku za prijem pismena u RH -

tuženiku

- povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. do 20.07.2022.