Poslovni broj: 3 UsI-2149/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. T. d.o.o, OIB: …,

Č.,

…, kojeg zastupa opunomoćenik N.

G., odvjetnik u G. i p. j.t.d. Z., …, protiv tuženika

Ministarstva turizma, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o tužbi tužitelja, izvanraspravno 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelj koji glasi:

"1. Tužba se uvažava.

2. Poništava se rješenje Ministarstva turizma Klasa: UP/II-034-02/…, Urbroj: 529- 06-01-02-… od 09. 03. 2020.

3. Poništava se rješenje G. Z., Gradskog ureda za gospodarstvo,

energetiku i zaštitu okoliša, Sektora za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, Odjela za gospodarske djelatnosti i rad, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti, Klasa: UP/I-335-02/19-…, Urbroj: 251-09-11-2/… od 02. 01.

2020.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, dok se u više zatraženom iznosu tužiteljev zahtjev za naknadom troška odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma KLASA: UP/II-034- 02/…, URBROJ: 529-06-01-02-01/… od 09. ožujka 2020. odbijena je žalba trgovačkog društva D. T. d.o.o. iz Č.,

…,

ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja G. Z., Gradskog ureda za

gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Sektora za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, Odjela za gospodarske djelatnosti i rad, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti KLASA: UP/I-335-02/19-…, URBROJ: 251-09-11-2/… od 02. siječnja 2020.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem G. Z., Gradskog ureda za

gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Sektora za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, Odjela za gospodarske djelatnosti i rad, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti KLASA: UP/I-335-02/19-.., URBROJ: 251-09-11-2/… od 02. siječnja 2020. u točci 1. izreke, riješeno je da se ukida rješenje ovog tijela KLASA: UP/I-335-02/19- …, URBROJ: 251-09-11-2/… od 13.06.2019. kojim su utvrđeni ispunjeni minimalni uvjeti ugostiteljskog objekta C. P. d.o.o., kušaonica

„D. T.", Z., ….

Točkom 2. izreke je riješeno da će se po izvršnosti ovo rješenje upisati u Upisnik o minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, a koji se vodi u ovom Odsjeku Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša u Z. pod upisnim brojem …/XXII.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja navodeći da su pogrešno primijenjeni pravni propisi na temelju kojih se rješava stvar i to Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj: 85/2015, 121/2016, 99/2018, 25/2019, 98/2019, 32/2020 i 42/2020, dalje ZUD) i Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015 i 40/2019, dalje ZTD), da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka iz Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a), te da su u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja činjenice nepotpuno odnosno pogrešno utvrđene.

4. Tužitelj navodi da su upravna tijela pogrešno primijenila propis na temelju kojeg su rješavala stvar i to ZTD, posebice odredbe o pripajanju trgovačkih društava te je potom citirao odredbu čl. 535. st. 1. ZTD-a kojom je propisano da se jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu pripojiti drugome društvu s ograničenom odgovornošću bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za udjele u tome društvu. Također je citirao i odredbu čl. 541. st. 2. ZTD-a kojom je propisano da upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako se pri tome na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostrano obveznih ugovora koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana. Nadalje navodi, da iz citiranih odredbi ZTD-a proizlazi da trgovačko društvo preuzimatelj, postaje nositelj imovine, odnosno svih prava i obveza pripojenog društva. U odnosu na navedeno ističe da dok prvostupanjsko tijelo uopće ne razmatra odredbe ZTD-a, da je tuženik ispravno u obrazloženju svog rješenja naveo da je neosporno da je tužitelj univerzalni pravni slijednik C. p. d.o.o., međutim, da usprkos tome što je ovu okolnost točno utvrdio, da je pri donošenju odluke o žalbi tuženik istu okolnost očito zanemario, jer da bi u protivnom donio drugačiju odluku. Naime, da je tuženik donio odluku na temelju činjenice da je C. p. d.o.o. brisan iz sudskog registra, međutim da je propustio utvrditi što se događa s njegovim pravima i obvezama, koje u nekim slučajevima (npr. kod brisanja društva iz sudskog registra nakon provedenog stečajnog postupka) prestaju, a u nekima (kao na primjer kod pripajanja trgovačkih društava, što je slučaj u ovom predmetu) prelaze na pravnog slijednika.

5. Nadalje navodi da je Rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-335-

02/…, URBROJ: 251-09-11-2/… od 13. lipnja 2019. godine utvrđeno da

su ispunjeni minimalni uvjeti ugostiteljskog objekta C. p. d.o.o. kušaonica

"D. t.", Z., … te da je društvo C. p. d.o.o. donošenjem tog rješenja steklo pravo obavljati ugostiteljsku djelatnost na navedenoj lokaciji. Stoga, a kako jasno proizlazi iz citiranih odredbi ZTD-a da imovina društva koje prestaje postojati prilikom pripajanja prelazi na društvo preuzimatelja, a da je imovina skup svih prava i obveza pravnog subjekta, te da u imovinu ulaze i prava iz ishođenih dozvola i odluka upravnih tijela. Stoga, da su pripajanjem društva C. p. d.o.o. tužitelju, sva prava i obveze društva C. p. d.o.o. prešla na tužitelja, pa da su tako i prava iz rješenja KLASA: UP/I-335-02/…, URBROJ: 251-09-11-2/… od 13. lipnja 2019., temeljem kojeg je C. p. d.o.o., imao pravo obavljati

ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru u …, Z., prešla na

tužitelja. Stoga da tužitelj nakon preuzimanja društva C. p. d.o.o. ima pravo obavljati ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru u …, Z.. Ističe

da je o pripajanju društva C. p. d.o.o. tužitelju, spisu upravnog postupka priložen dokaz - izvadak iz sudskog registra za tužitelja, koji opreza radi tužitelj ponovno dostavlja uz tužbu ( list 11-12 spisa).

6. Dakle, da je tuženik utvrdio da je tužitelj univerzalni pravni slijednik društva C. p. d.o.o., ali da je propustio primijeniti gore navedene odredbe ZTD-a na tu činjenicu, odnosno da je propustio utvrditi da prava koja je imao C. p. d.o.o,

sada ima tužitelj što da predstavlja pogrešnu primjenu pravnog propisa, a zbog pogrešne primjene propisa da je tuženik pogrešno zaključio da tužitelj ne bi mogao obavljati ugostiteljsku djelatnost na temelju rješenja o utvrđivanju minimalnih uvjeta izdanog C. p. d.o.o.

7. Tužitelj nadalje citira odredbu čl. 4. st. 1. ZUD kojom je propisano da je ugostiteljska djelatnost u smislu ovoga Zakona pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka i pružanje usluga smještaja. Da je iz izvatka iz sudskog registra za tužitelja razvidno da je tužitelj registriran za više djelatnosti, a između ostalog, i za djelatnost pripremanja i usluživanja jela, pića i napitaka i pružanje usluga smještaja. Dakle, da je tužitelj registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te da tužitelj kao univerzalni pravni slijednik tvrtke C. p. d.o.o. obavlja ugostiteljsku djelatnost (kušaonica

D. t.) na adresi Z., …. Stoga da je razvidno da u

predmetnom objektu, pravna osoba na koju su prešla sva prava i obveze pripojenog C. p. d.o.o. obavlja ugostiteljsku djelatnost, za koju je uredno registrirana.

8. Također navodi da su upravna tijela pogrešno primijenila odredbu članka 27. st.1. ZUD budući da iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja tuženika proizlazi da bi tuženik smatrao žalbu neosnovanom, jer da bi C. p. d.o.o. bio brisan iz sudskog registra, a time da bi bilo očito da više ne obavlja ugostiteljsku djelatnost, dakle da je tuženik pogrešno utemeljio svoj zaključak ne sagledavajući sve okolnosti predmet budući da kod pripajanja društva prava i obveze pripojenog društva ne prestaju njegovim brisanjem iz sudskog registra već prelaze na društvo preuzimatelja, pa da su stoga prava i obveze stečene rješenjem o utvrđivanju minimalnih uvjeta izdanog preuzetom društvu, prešle na društvo preuzimatelja. Stoga da su upravna tijela pri ispitivanju jesu li ostvareni uvjeti iz članka 27. ZUD za ukidanje rješenja, trebali pri ocjeni razmatrati pretpostavke u odnosu na tužitelja kao univerzalnog slijednika na kojeg su prešla prava i obveze, a ne u odnosu na društvo koje je prestalo postojati pripajanjem. Slijedom navedenog tužitelj smatra, kako je i dalje registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i obavlja je u predmetnom prostoru, da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 27. st. 1. u svezi s člankom 24. st. 1. ZUD-a te da je tuženik pogrešno primijenio odredbe članka 24. i 27. ZUD uslijed čega da je rješenje tuženika nezakonito.

9. Ističe da ni prvostupanjsko, ni osporavano rješenje nisu obrazloženi u smislu odredbe čl. 98. st. 5. ZUP-a, da prvostupanjsko rješenje nije uredno obrazloženo jer da se iz njega ne vidi zašto je prvostupanjsko tijelo donijelo takvu odluku te da ga je stoga tuženik trebao poništiti u skladu s odredbom čl. 117. ZUP-a. Da drugostupanjsko tijelo temelji svoju odluku na tumačenju da je tužitelj pravni slijednik C. p. d.o.o, međutim da sve zaključke donosi kao da nikada nije došlo do pripajanja društva, pa da je takva odluka kontradiktorna i da se ne može ispitati. Štoviše, da tuženik izričito zaključuje da tužitelj kao sveopći pravni slijednik ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost bez ishođenja novog rješenja, a da za to ne daje razloge niti propise iz kojih bi takav zaključak proizlazio, te da je takav zaključak protivan konceptu univerzalnog pravnog sljedništva, te da je protivan zakonu. Da niti jednom odredbom ZUD nije predviđeno da se uslijed pripajanja društva, čime prava i obveze pripojenog društva ne prestaju, mora ishodovati i novo rješenje o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta, pri čemu tužitelj naglašava da se poslovni prostor i u vrijeme izdavanja tog rješenja, i na današnji dan, koristi u istu svrhu - kušaonica D. t., koja je dopuštena tim rješenjem.

10. Citira odredbu čl. 13. ZUP-a kojom je propisano da je odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, a da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje rješenja prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-335-02/…, Urbroj: 251-09-11-2… od

13.06.2019. godine temeljem članka 27. st. 1. ZUD jer da ni ZUD, te niti jedan drugi propis, ne predviđaju druge razloge zbog kojih bi se moglo ukinuti pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje da prostor udovoljava uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Stoga da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, kada su u predmetnom postupku ukinuli pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje da poslovni prostor u …

udovoljava uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a za što nisu imali zakonom propisanu ovlast, počinili povredu jednog od temeljnih načela upravnog postupka, načela zaštite stečenih prava.

11. Navodi da je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu članka 10. st. 1. t. 12. i članka 47. st. 1. t. 11. ZUD jer da u predmetnom ugostiteljskom objektu na adresi Z., …, nije došlo da trajnog prestanka obavljanja ugostiteljske

djelatnosti, već da je tužitelj kao pravni slijednik C. p. d.o.o. (što mu upravna tijela ne spore) nastavio obavljati ugostiteljsku djelatnost u prostoru, te da stoga nije došlo ni do privremenog, niti do trajnog prestanka obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Stoga da tužitelj nije imao razloga, niti da je bio dužan obavještavati nadležni ured, niti da u predmetnom slučaju može postojati tužiteljeva odgovornost za prekršaj. Da predmetne odredbe nisu ni od kakvog utjecaja na upravnu stvar o kojoj se odlučivalo u postupku u kojemu je donesena odluka koja se pobija ovom tužbom. Stoga da je razvidno da je tuženik pri odlučivanju pogrešno primijenio propise na temelju kojih je rješavao upravnu stvar te je primijenio zakonsku odredbu koja u konkretnom slučaju nije primjenjiva, a zbog čega da je rješenje tuženika nezakonito i arbitrarno.

12. Slijedom navedenog, da je tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje Konvencija) te da je osporavanim rješenjima izvršeno nedopušteno miješanje u pravo vlasništva tužitelja. Tužitelj se u tužbi pozvao na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Traktorer Aktiebolag protiv Švedske (1989.) broj 10873/84 u kojoj je utvrdio da oduzimanje dozvole za obavljanje poslova predstavlja miješanje u prava zajamčena čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije. Da je u konkretnom slučaju restoranu bila oduzeta dozvola za točenje alkoholnih pića, a da prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava to predstavlja mjeru kontrole korištenja vlasništva, jer prava iz dozvole ulaze po svom sadržaju u pojam vlasništva. Ističe da se na veoma sličan način u predmetnom postupku državna vlast miješa u pravo vlasništva tužitelja, kada mu ukida prava koja je stekao uslijed pripajanja društva C. p. d.o.o.

13. Da je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela povrijeđeno načelo legitimnih očekivanja tužitelja jer da je tužitelj u skladu s odredbama ZTD-a pripojio društvo C. p. d.o.o. i postao nositelj svih njegovih prava i obveza.

Tako da je postao i nositelj prava iz odluke Gradskog ureda G. Z. KLASA:

UP/I-335-02/…., URBROJ: 251-09-11-2/… od 13.06.2019. kojom je utvrđeno ispunjavanje minimalnih uvjeta i pravo na obavljanje ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostru u Z., …. Stoga da je tužitelj imao razumno i na pravu zasnovano legitimno očekivanje da će moći nastaviti obavljati djelatnost u poslovnom prostoru na isti način i pod istim uvjetima pod kojima ju je obavljao C. p. d.o.o. kao njegov prednik. Stoga, kada je prvostupanjsko tijelo pogrešnom primjenom ZDU ukinulo navedeno rješenje, koje je u trenutku ukidanja bilo pravomoćno, koju odluku je drugostupanjsko tijelo potvrdilo, da je povrijeđeno legitimno očekivanje tužitelja. Stoga je predložio da Sud nakon provedenog postupka poništi rješenje Ministarstva turizma Klasa: UP/II-034-02/.., Urbroj: 529- 06-01- 02-01/… od 09. 03. 2020., kao i rješenje G. Z., Gradskog ureda za

gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Sektora za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, Odjela za gospodarske djelatnosti i rad, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti, Klasa:

UP/I-335-02/19-…, Urbroj: 251-09-11-2/… od 02. 01. 2020. te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove predmetnog postupka prema priloženom troškovniku, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, u roku od 15 dana.

14. Tuženo tijelo se u svom odgovoru na tužbu od 16. lipnja 2020. očitovalo na tužbene navode tužitelja navodeći da nije osnovan tužbeni navod da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da je propustio primijeniti odredbe članka 353. i članka 541. Zakona o trgovačkim društvima jer da je tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja utvrdio da je tužitelj Ugovorom o preuzimanju od 15. svibnja 2019. postao univerzalni pravni slijednik trgovačkog društva C. P. d.o.o., a koja činjenica da se pobijanim rješenjem niti ne osporava, nego se samo utvrđuje da je, s obzirom da je C. P. d.o.o. prestao postojati 23.

listopada 2019., prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je ispunjen uvjet propisan člankom 27. stavkom 1. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za ukidanje rješenja od 13. lipnja 2019. godine.

15. Da nije od utjecaja na predmetni upravni spor tužbeni navod da je tužitelj registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti jer da se u predmetnom upravnom postupku utvrđivalo ispunjava li trgovačko društvo C. P. d.o.o. i dalje uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a ne činjenica da je tužitelj registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, koji je samo jedan od uvjeta propisanih člankom 24. stavkom 1. citiranog Zakona, koje mora ispunjavati ugostitelj da bi mogao ishoditi rješenje kojim se utvrđuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

16. Da nije osnovan tužbeni navod da je tuženik pogrešno primijenio članak 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, s obzirom da nije u cijelosti sagledao sve okolnosti predmeta, jer da iz spisa predmeta na neupitan način proizlazi da je trgovačko društvo C. P. d.o.o. brisano iz sudskog registra, što tužitelj ne spori, čime je prestalo biti registrirano za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, što je sukladno članku 27. stavku 1. točki 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, razlog za ukidanje rješenja.

17. Da nije osnovan tužbeni navod da prvostupanjsko rješenje nije uredno obrazloženo s obzirom da nije razvidno zašto je donesena odluka o ukidanju, zbog čega je tuženik predmetno rješenje trebao poništiti, jer da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno da se rješenje od 13. lipnja 2019. godine izdano trgovačkom društvu C. P. d.o.o. ukida iz razloga što je utvrđeno da je predmetno trgovačko društvo brisano 23. listopada 2019. godine rješenjem Trgovačkog suda u Z. poslovni broj: Tt-….

18. Da nije osnovan tužbeni navod da Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, kao ni niti jedan drugi propis ne predviđaju druge razloge zbog kojih bi se moglo ukinuti pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje da predmetni prostor udovoljava uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, jer da je člankom 130. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, dok je člankom 27. stavkom 1. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano da će se rješenje o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanih člankom 24. stavkom 1. toga Zakona.

19. Da nije osnovan tužbeni navod da je pobijanim rješenjem tuženik počinio povredu jednog od temeljnih načela upravnog postupka, načelo zaštite stečenih prava, jer da ugostitelj rješenjem o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti stječe pravo obavljati ugostiteljsku djelatnost dok ispunjava uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koje rješenje se može ukinuti ukoliko se ispune uvjeti propisani članom 27. citiranog Zakona, odnosno ako ugostitelj prestane ispunjavati uvjete propisane za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te da se ne radi o stečenim pravima, kako to tužitelj pogrešno smatra.

20. Da nije osnovan tužbeni navod da je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer da se pobijanim rješenjem ni na koji način ne utječe na pravo vlasništva koja je tužitelj stekao pripojenjem trgovačkog društva C. P. d.o.o. Slijedom navedenog da tuženik u cijelosti ostaje pri navodima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, te je stoga predložio da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

21. Podneskom od 24. rujna 2020. tužitelj se očitovao na navode tuženog tijela iz odgovora na tužbu na način da ih je u cijelosti osporio te je ustrajao u navodima tužbe i tužbenog zahtjeva (list 19-20 spisa), a potom iste navode je ponovio i u podnesku od 4. prosinca 2020. (list 27-29 spisa) kojim se očitovao na navode tuženika iz podneska od 22. listopada 2021. (list 23-24 spisa) , te u podnesku od 3. svibnja 2022. uz koji je dostavio preslik presude Visokog trgovačkog suda u Z. poslovni broj 9 Pž-… od 22. ožujka 2022. (list 35 - 44 spisa).

22. Kako činjenice među strankama nisu sporne već je isključivo sporna primjena materijalnog prava, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

23. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene.

24. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 034-02/…, URBROJ: 529-06-01-02-… od 09. ožujka 2020.

25. Tužba tužitelja je osnovana.

26. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem G. Z., Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Sektora za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, Odjela za gospodarske djelatnosti i rad, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti KLASA: UP/I-335-02/19-…, URBROJ: 251-09-11-2/… od 02. siječnja 2020. ukinuto rješenje istog tijela KLASA: UP/I-335-02/19-…, URBROJ: 251-09-11-2/… od 13.06.2019.

kojim su utvrđeni ispunjeni minimalni uvjeti ugostiteljskog objekta C. P.

d.o.o., kušaonica „D. T.", Z., ….

27. Među strankama je isključivo sporno je li uslijed univerzalne sukcesije, odnosno uslijed pripajanja društva C. p. d.o.o., Z., … društvu

D. t. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Č.,

…, ovdje tužitelju, temeljem Ugovora o pripajanju od 15. svibnja 2019. te Odluke člana

ovog društva i Odluke člana pripojenog društva od 04. lipnja 2019., a koje Odluke nisu pobijane, došlo do ispunjenja uvjeta propisanih odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

28. Odredbom članka 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta izdati ugostitelju koji ispunjava uvjete:

1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom,

3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta,

4. da ispunjava i druge uvjete propisane tim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona,

5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

29. Odredbom članka 27. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. toga Zakona, ukinuti rješenjem:

1. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. toga Zakona,

2. odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, odnosno Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost,

3. ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

30. Odredbom članka 10. stavkom 1. točkom 12. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisana je dužnost ugostitelja da pisanim putem obavijesti nadležni ured o trajnom prestanku obavijanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu u roku od osam dana od nastale promjene.

31. Odredbom članka 535. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da se jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu pripojiti drugome društvu s ograničenom odgovornošću bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za udjele u tome društvu.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da se dva ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu spojiti bez da se provede postupak likvidacije osnivanjem novoga društva s ograničenom odgovornošću na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za udjele u novome društvu.

Stavkom 3., istog članka, propisano je da je pripajanje i spajanje dopušteno i onda kada je donesena odluka o prestanku društva koje se pripaja ili odluke o prestanku nekih od društava koja se spajaju a moglo se odlučiti da se ona nastave.

32. Odredbom članka 541. stavkom 2. ZTD-a propisano je da upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva. Ako je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad pripojenim društvom, a o prijedlogu još nije odlučeno u trenutku upisa pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, odluka o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka donijet će se u odnosu na društvo preuzimatelja. Ako je u trenutku upisa pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj nad pripojenim društvom pokrenut prethodni postupak u skladu s odredbama propisa zakona kojim se uređuje stečajni ili drugi odgovarajući postupak, taj će se postupak nastaviti nad društvom preuzimateljem. Ako se pri tome na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana.

33. Odredbom članka 541. stavkom 3. ZTD-a propisano je da pripojeno društvo prestaje s danom upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj. Nije potrebno da se ono posebno briše iz sudskog registra. Upisom pripajanja članovi pripojenog društva postaju članovima društva preuzimatelja.

34. Stavkom 4., istog članka ZTD-a, propisano je da se upisom pripajanja u sudski registar uklanja nedostatak, ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave.

35. Stavkom 5., istog članka ZTD-a, je propisano da Sud koji vodi sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj mora po službenoj dužnosti izvijestiti sud koji vodi registar u kome je upisano pripojeno društvo o danu kada je pripajanje bilo upisano. Po primitku toga priopćenja sud sjedišta pripojenog društva mora po službenoj dužnosti upisati u registar zabilježbu kada je pripajanje upisano u registar suda sjedišta društva preuzimatelja i poslati tome sudu na čuvanje sve isprave društva koje se kod njega nalaze.

36. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari povrijeđen je Zakon na štetu tužitelja jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. 37. Ovo stoga što uslijed nesporne činjenice da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari došlo do univerzalne sukcesije na strani tužitelja, odnosno da je tužitelj postao univerzalni pravni slijednik društva C. p. d.o.o. za usluge,

Z., …, na temelju Ugovora o pripajanju od 15. svibnja 2019. te Odluke

člana ovog društva i Odluke člana pripojenog društva od 04. lipnja 2019., a koje Odluke nisu pobijane, nije nastupio ni jedan od uvjeta propisanih odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za ukidanje rješenja o minimalnim uvjetima ugostiteljskog objekta, kako to pogrešno zaključuje tuženo tijelo već je došlo isključivo do statusne promjene društva, a kako to osnovano tužitelj u tužbi navodi.

38. Stoga, a kako upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja te kako je društvo preuzimatelj univerzalni pravni slijednik pripojenog društva, te pored nesporne činjenice da je društvo preuzimatelj, između ostalog registrirano i za djelatnost pripremanja i usluživanja jela, pića i napitaka i pružanje usluga smještaja, te da je kao univerzalni pravni slijednik društva C. p. d.o.o. nastavio obavljati ugostiteljske usluge u istom polovnom prostoru na adresi Z., …, dakle u istom ugostiteljskom objektu za koji je i izdano rješenje KLASA:

UP/I-335-02/…, URBROJ: 251-09-11-2/… od 13.06.2019. o

ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti vrste kušaonica u prostoru u Z., .., za ugostiteljski objekt C. P. d.o.o. ( za pripojeno društvo), to po ocjeni ovog Suda nema zakonske osnove za donošenje prvostupanjskog Rješenja od 02. siječnja 2020. kojim se ukida predmetno rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti vrste kušaonica u prostoru u Z., …, za ugostiteljski objekt C. P. d.o.o. ( za pripojeno društvo), a kako je to neosnovano učinilo prvostupanjsko upravno tijelo. 39. Pripajanjem društva nije nastupio ni jedan od uvjeta propisanih naprijed citiranom odredbom članka 27. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a kako je to pogrešno zaključilo tuženo tijelo, radi čega se ni osporavano prvostupanjsko, kao ni osporavano rješenje tuženog tijela ne mogu ocijeniti ni pravilnim, ni zakonitim.

40. Točno je da je odredbom članka 10. stavkom 1. točkom 12. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisana dužnost ugostitelja da pisanim putem obavijesti nadležni ured o trajnom prestanku obavijanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu u roku od osam dana od nastale promjene, međutim u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije došlo do trajnog prestanka obavijanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu već isključivo do statusne promjene na strani ugostitelja u odnosu na kojeg je i izdano rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti vrste kušaonica u prostoru u Z., …. Svako drugo tumačenje naprijed citiranih odredbi u specifičnim okolnostima

konkretnog slučaja bi po ocjeni ovog Suda bilo isključivo formalističko.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan te primjenom odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a poništiti osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u izreci.

42. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

43. Obzirom da je tužitelj uspio u sporu, to je u skladu s naprijed citiranom odredbom tužitelju valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe (list 1-6 spisa), te trošak za sastav podneska od 24. rujna 2020. kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu (list 19-20 spisa), za svaku radnju 250 bodova, odnosno po 2.500,00 kn, dakle 5.000,00 kn uvećano za iznos PDV-a od 25 % u iznosu od 1.250,00kn, dakle sveukupno iznos od 6.250,00kn, dok je u više zatraženom iznosu zahtjev opunomoćenika tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

44. Ovo stoga što je odredbom članka 79. st.1. ZS-a propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, slijedom čega se po ocjeni ovog Suda, više zatraženi trošak odvjetnika kao opunomoćenika tužitelja u iznosu od 6.250,00 kn i to za sastav podneska od 4.prosinca 2020. (list 27-28 spisa) te za sastav podneska od 3. svibnja 2022. (list 35-44), koji podnesci su opetovano sadržavali već iznesene navode u tužbi i podnesku od 24. rujna 2020., ne smatra opravdanim izdatkom koji je bio nužan u predmetnom upravnom sporu, pa ga je stoga valjao odbiti u navedenom dijelu te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 10. lipnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku uz podnesak od 03.05.2022. s prilogom (list 35-44 spisa)

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. do 22.07.2022.