REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3054/21-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. P. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Povjerenstva za rješavanje o žalbama prema Zakonu o provedbi uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja, radi kontrole ispravnosti sredstava za zaštitu bilja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1192/20-10 od 1. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1192/20-10 od 1. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-320-18/18-08/6, URBROJ: 409-18-6 od 27. prosinca 2018. (točka I izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke).

2. Predmetnim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Službe inspekcija u područnim jedinicama, Odjela – područne jedinice Z., Ispostave K., KLASA: UP/I-320-18/18-08/294, URBROJ: 525- 07/1445-18-1 od 5. studenoga 2018. kojim je trgovačkom društvu F. P. d.o.o., Z., …, prodajnom mjestu P. A. I., K., …, naložen povrat sredstva za zaštitu bilja TEBKIN 250 EW na osnovi djelatne tvari tebukonazol, vlasnika registracije Sharda Cropchem Limited, datuma proizvodnje 3/2018, LOT 850901, roka upotrebe 2 godine, pakovanja po 1 l, koja se nalazi u poljoprivrednoj ljekarni u obliku inspekcijskog uzorka i dodatnih 5 komada, zastupniku koji je označen na ambalaži sredstva – tužitelju ili uvozniku/distributeru označenom na ambalaži sredstva – F. P. d.o.o., u roku od 1 dana po primitku rješenja.

3. Prvostupanjski upravni sud ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na odredbe Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ („Službeni list Europske unije“, broj: L 309/1, dalje: Uredba o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja) radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

4. Protiv osporavane presude u cijelosti žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući istu nezakonitom.

4.1. U žalbi prvenstveno navodi kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovom građanskopravnom aspektu zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Ovo ustavno pravo jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženje sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koje ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, a pobijanu presudu smatra upravo takvom. Pritom navodi i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016. i U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. zauzeo stav o nedopustivosti mehaničke primjene pozitivnog prava. Naime, tijekom upravnog postupka, a potom i upravnog spora, tužitelj je istaknuo brojne tvrdnje usmjerene dokazivanju nezakonitosti rješenja tuženika od 27. prosinca 2018., a o kojim prigovorima u pobijanoj presudi nema obrazloženja, sud ih nije kritički ocijenio već je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio cijeneći samo jezični sadržaj rješenja o registraciji sredstva za zaštitu bilja TEBKIN 250 EW. Presuda sadrži samo zaključak da sama činjenica što tuženik je navedeno sredstvo za zaštitu bilja zatekao u ambalaži oznake EVOH umjesto HDPE, koji materijal u vrijeme inspekcijskog nadzora nije bio upisan u rješenju o registraciji, dovodi do zaključka da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao kako je materijal EVOH višeslojni materijal, koji kao osnovnu komponentu sadrži odobreni materijal HDPE, dok je u unutrašnjem sloju sadržan materijal EVOH, i namijenjen je za sredstva za zaštitu bilja s visokom koncentracijom otapala, a sredstvo TEBKIN 250 EW je u svojoj suštini emulzija ulja u vodi, te je u tom smislu predlagao odgovarajuće dokaze. Iako već iz rješenja o registraciji od 12. rujna 2019. proizlazi da se radi o materijalu koji u sebi sadrži odobreni materijal, na ovu okolnost je opreza radi predložio i provođenje vještačenja po Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, Centru za zaštitu bilja, Laboratoriju za kontrolu sredstava za zaštitu bilja, između ostalog, na okolnost da je materijal COEX HDPE/EVOH bolji i otporniji materijal te da u svom sastavu sadrži odobreni materijal HDPE. Dokazne prijedloge tužitelja prvostupanjski sud je ocijenio nesvrsishodnim. Navedenim povredama je na štetu tužitelja povrijeđeno pravo na raspravljanje i pravo na „jednakost oružja“, a koje povrede su dovele do pogrešnog zaključka kako je sredstvo za zaštitu bilja zatečeno u neodobrenom materijalu ambalaže. U prilog svojim tvrdnjama navodi i kako je materijal EVOH u konačnici uvršten i u rješenje o registraciji od 12. rujna 2019. što potvrđuje da se radi o nedvojbeno kvalitetnijem materijalu ambalaže za proizvod TEBKIN 250 EW iz čega zaključuje da je navedeni proizvod još u tijeku upravnog postupka bio u skladu sa svim relevantnim zakonskim propisima.

4.2. Ističe i kako je posebno indikativno što tuženik nije dostavio cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na registraciju navedenog proizvoda u pogledu utvrđenja tuženika da pH vrijednost nerazrijeđenog uzorka nije u skladu s rješenjem o registraciji. Zaključuje kako je u upravnom sporu trebalo utvrditi sve sporne okolnosti jer bi se takvim postupanjem osigurala kontrola zakonitosti i zaštita prava i pravnih interesa tužitelja koja su povrijeđena rješenjem tuženika i pobijanom presudom.

4.4. Slijedom iznesenog, predlaže Sudu preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno poništiti pobijanu presudu te otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar. Traži i troškove sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna.

5. Državni inspektorat Republike Hrvatske u odgovoru na žalbu navodi kako je preuzeo inspekcijske poslove iz djelokruga tuženika u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“, broj: 116/18.) i Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.).

5.1. Navodi kako nisu točni navodi tužitelja iz kojih proizlazi da je prvostupanjski upravni sud počinio bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja, radi pravilnog i zakonitog utvrđivanja činjeničnog stanja, izveo sve dokaze, izvršio uvid u spis upravnog predmeta te isprave koje prileže spisu tuženika. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski upravni sud je nesporno utvrdio da je tuženik u predmetu inspekcijskog nadzora kontrole ispravnosti sredstva za zaštitu bilja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar.

5.2. Osim navedenog ističe kako su u obrazloženju rješenja od 27. prosinca 2018. i odgovoru na tužbu detaljni razlozi zbog kojih smatra pobijano rješenje tuženika osnovanim.

5.3. Predlaže Sudu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 73. stavka 1. ZUS-a, koju stranke protiv presude upravnog suda mogu podnijeti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom.

8. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda potvrđena su rješenja javnopravnih tijela kojima je, po provedenom inspekcijskom nadzoru u trgovačkom društvu F. P. d.o.o., prodajnom mjestu P. A. I., naložen povrat sredstva za zaštitu bilja TEBKIN 250 EW budući da ne udovoljava uvjetima iz rješenja o registraciji. Naime, navedeni proizvod stavljen je na tržište u pakiranju od 1 litre u neodobrenoj ambalaži oznake EVOH, dok je u Republici Hrvatskoj za isto sredstvo u takvom pakiranju odobren ambalažni materijal polietilen visoke gustoće (HDPE), što je suprotno odredbama članka 28. stavka 1. i članka 31. Uredbe o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja.

9. Odredbom članka 28. stavka 1. Uredbe o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja propisano je da se sredstvo za zaštitu bilja ne smije staviti na tržište ili upotrebljavati ako nije odobreno u dotičnoj državi članici u skladu s tom Uredbom.

9.1. Iz odredbi članka 31. iste Uredbe proizlazi da odobrenje (rješenje o registraciji) sredstva za zaštitu bilja, između ostalog, sadrži i veličinu i materijal pakiranja.

10. Iz rješenja o registraciji od 31. kolovoza 2015. i dopune rješenja o registraciji, od 5. veljače 2016. za stavljanje na tržište sredstva za zaštitu bilja: TEBKIN 250 EW, aktivne tvari tebukonazol, koncentracije 250g/l, proizlazi kako je odobrena ambalaža za 1 litru polietilen visoke gustoće (HDPE).

11. Prema tome, a budući da je prilikom navedenog inspekcijskog postupka utvrđeno da je sredstvo za zaštitu bilja TEBKIN 250 EW stavljeno na tržište u neodobrenoj ambalaži oznake EVOH u pakiranju od 1 litre, što tužitelj u postupku ne osporava, to Sud nalazi osnovanim zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti rješenja javnopravnih tijela već iz razloga što navedeno sredstvo nije u skladu s navedenim rješenjem o registraciji sredstava za zaštitu bilja na području Republike Hrvatske kojim je odobren ambalažni materijal polietilen visoke gustoće (HDPE).

12. Navedena utvrđenja tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju imajući pritom na umu i da je izrekom naprijed navedenog mjerodavnog rješenja o registraciji određeno da navedeno sredstvo za zaštitu bilja mora biti stavljeno na tržište u odobrenoj ambalaži.

13. S obzirom na navedeno, a kako se naprijed navedeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka i upravnog spora moglo pravilno i potpuno utvrditi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, koje činjenično stanje tužitelj nije s uspjehom osporio, to su i po ocjeni ovog Suda pravilno odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za provedbu vještačenja (članak 33. stavak 3. ZUS-a).

14. Naime, treba reći da je upravni sud na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke i ne mora sam utvrđivati činjenično stanje pa su s obzirom na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja u upravnom postupku neosnovani žalbeni prigovori izneseni u tom smislu.

15. Budući da prilikom rješavanja konkretne upravne stvari nisu povrijeđena pravila postupka i da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, to ovaj Sud ne nalazi povredu prava na pravično suđenje jer su tužitelju dostavljena rješenja javnopravnih tijela, sudjelovao je u sporu u kojem je iznosio navode i imao mogućnost predlaganja dokaza, dana mu je mogućnost očitovanja na navode suprotne strane te je iskoristio dopuštene pravne lijekove i u upravnom postupku i u upravnom sporu.

16. Kraj navedenog treba reći i da je u obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud iznio detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju mjerodavnih zakonskih odredbi relevantnih za donošenje zakonite odluke u ovoj upravnoj stvari.

17. Prema tome, s obzirom da Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke ove presude. Odluka o troškovima sastava žalbe (točka II izreke) donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 10. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.