Pr-5829/2021-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Ž., OIB: …iz T.

zastupan po punomoćniku L. Z., odvjetniku u O. K. &

R. d.o.o., odvjetnicima u S., protiv tuženika P.-R. d.o.o. ,

OIB: iz S., zastupan po punomoćniku A. R.,

odvjetnici u OD G., G., P. i p.,odvjetnicima u Z., radi utvrđenja,

nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 31. ožujka 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja L. Z. i zamjenika punomoćnika tuženika

A. P., a po objavi presude dana 10. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja koji glasi:

“ Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2021. te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009. , a nastavljenog ugovorom od 19. svibnja 2020. nije prestao.

Nalaže se tuženiku da u roku osam dana vrati tužitelja na njezino radno mjesto na način da mu povjeri obavljanje poslova koje tužitelj obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009. , a nastavljenog ugovorom od 19. svibnja 2020. odnosno do donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili da tužitelju osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate.

II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

1.

U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 17. svibnja 2021. tužitelj navodi da u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2009. i to na radnom mjestu zaštitar što da je razvidno i iz Obrasca eM- 2P HZMO kao i potvrde tuženika broj 1/03/2021.

Dana 11. ožujka 2021. godine tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. svibnja 2020. iako da je u ugovoru od 19. svibnja 2020. jasno naznačeno da se radi o nastavku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2009. koji nikada da nije stavljen izvan snage već da je samo zbog statusnih promjena potpisan ugovor od 19. svibnja 2020. Navedenu

Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik da je otpremio tužitelju dana 2. travnja 2021. Protiv navedene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj da je dana 15. travnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, ali tuženik da nije udovoljio zahtjevu odnosno da nije stavio izvan snage pobijanu odluku o otkazu niti da je otklonio prigovore tužitelja o nezakonitosti otkaza. Naprotiv, tuženik da je u svom odgovoru naveo neistinite činjenične navode kako da je tužitelj dana 12.ožujka 2021. odbio preuzeti odluku o otkazu pa da je tuženik istu tužitelju uručio putem oglasne ploče po isteku 3 dana i da je time odluka o otkazu tužitelju uredno uručena dana 16. ožujka 2021. pa da je zahtjev za zaštitu prava radnika nepravodoban jer da je otkaz radniku uredno uručen 16. ožujka 2021. Međutim, neistinit da je navod tuženika da je tužitelj na bilo koji način odbio primitak odluke o izvanrednom otkazu kao i da je dostava izvršena putem oglasne ploče, a predmetni navodi da su u suprotnosti i s postupanjem tuženika koji da je tužitelju zajedno s dokumentacijom dostavio potvrdu u kojoj da je jasno naveo da isprave tužitelja zajedno s odlukom o otkazu otprema 2. travnja 2021. godine. Tužitelj ovim putem ističe kako je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2021. godine nedopuštena i ista da nije zasnovana na odredbama važećeg Zakona o radu posebno odredbi čl. 116. st.2. U obrazloženju pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik da je naveo da je tužitelj nakon prestanka privremene nesposobnosti za rad upućen od strane nadređenog rukovoditelja tuženika da pristupi na radno mjesto dana 8. ožujka 2021., ali da je tužitelj dana 6. ožujka 2021. (subota) obavijestio tužitelja da je njegovoj supruzi potrebna 24 satna njega i da nije u mogućnosti doći na radno mjesto. Nadalje, u obrazloženju pobijane odluke se navodi kako je tuženik izvršio uvid u osobnu facebook stranicu tužitelj te vidio objavu radnika od 5. ožujka 2021. “U sklopu priprema za novu sezonu put nas je odveo u B.”, iz čega da je tuženik pogrešno zaključio da se tužitelj nalazi u B. i da je time tužitelj neopravdano izostao s posla odnosno da nije imao valjan razlog zbog čega da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja. No, tužitelj ovim putem ukazuje kako je u potpunosti pogrešan i neutemeljen navod i zaključak tuženika da je tužitelj neopravdano izostao s radnog mjesta u vrijeme kada ga je tuženik uputio na radni zadatak odnosno da je tužitelj neopravdano izostao s radnog mjesta dana 8. ožujka 2021. Naime, tužitelj da je u vrijeme kada ga je tuženik pozvao da pristupi na radno mjesto točnije dana 8. ožujka 2021. doista skrbio o supruzi jer da su tužitelj i njegova supruga A. M. Ž.

izgubili dijete što da je kod supruge tuženika uzrokovalo tešku depresiju zbog čega ju je radnik dovezao u KBC S.. te da je supruzi radnika u specijalističkom nalazu propisana terapija i nužna daljnja potpora (suport) na koju okolnost da se dostavlja preslika medicinske dokumentacije. Također, tužitelj da je o navedenoj okolnosti bez odgode obavijestio tuženika ali da je tuženik očigledno zlorabio dobru vjeru tužitelja te nije pokazao ni minimum solidarnosti prema tužitelju već da je u pobijanoj odluci o otkazu pogrešno insinuirao da se objava tužitelja na njegovoj facebook stranici odnosi na razdoblje kada je tužitelj trebao biti na radnom mjestu što uopće da nije točno. Ujedno da je iz isprava jasno da tuženik ne poštuje ni vlastite odluke što proizlazi iz činjenice da je u odluci naveden pogrešan datum kada da je radni odnos zapravo zasnovan, a u točki 2. odluke da je navedeno kako radni odnos Radniku prestaje dostavom odluke (koja dostava je izvršena iza 2.4.2021.) dok iz obrasca eM-

2P proizlazi kako je radnik odjavljen kod HZMOdana 20. ožujka 2021. odnosno i prije nego mu je odluka o otkazu dostavljena što da

je protivno Zakonu o radu i recentnoj sudskoj praksi u kojoj da je zauzeto pravno shvaćanje da otkaz bez otkaznog roka proizvodi pravne učinke tek kad je dostavljen radniku zbog čega da je poslodavac posljedično uskratio radniku prava iz socijalnog osiguranja. Na opisani način tuženik je nezakonito prijavio promjenu osiguranja i tužitelju uskratio osiguranje, čime da je ostvario obilježja bića kaznenog djela povrede prava iz socijalnog osiguranja opisana u članku 134. Kaznenog zakona koji glasi: “Tko drugome uskrati ili ograniči pravo iz mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja ili osiguranja od nezaposlenosti utvrđenog zakonom ili uskrati uplatu doprinosa za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ako time nisu ispunjena obilježja nekog drugog kaznenog djela, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.” Osim navedenog, tuženik da nije tužitelju omogućavao korištenje godišnjeg odmora niti je tužitelju isplatio naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 2015. godine pa nadalje tj. tuženik je i u tom smislu postupao protivno odredbama prisilnih propisa. Iz svega navedenog da je jasno kako pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena niti utemeljena na valjanim razlozima te važećim odredbama Zakona o radu koje da propisuju razloge i postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Zaključno, tužitelj da nije počinio nikakvu povredu obveze iz radnog odnosa, ali sve i da jeste neopravdano izostao s radnog mjesta jedan put u tom slučaju je tuženik bio dužan tužitelju omogućiti da iznese obranu, ali bez obzira na iznošenje obrane očigledno opravdano izostajanje s radnog mjesta jedan put ne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu što je najstroži oblik otkazivanja i kažnjavanja radnika. Zbog svega izloženog, a budući da je osporavana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2021. koju je tuženik donio u cijelosti nedopuštena, tužitelj tražiti da sud predmetnu odluku proglasi nedopuštenom i naloži tuženika da tužitelja vrati na rad.

2.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 2. lipnja 2021. tuženik navodi kako prvenstveno osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te kako nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka jer da tužitelj nije pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava kojom da osporava predmetnu odluku o otkazu. Tuženik da je 11. ožujka 2021. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, a protiv koje tuženik da nije pravodobno podnio zahtjev za zaštitom prava te s obzirom na to da isti nije podnesen pravodobno tuženik mu nije ni udovoljio. Tuženik ističe kako je podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti preduvjet za podnošenje predmetne tužbe, a sve sukladno odredbi članka 133. stavka 2. i 3.

Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZOR). Naime, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu da je uručena tužitelju u prostorijama poslodavca 12. ožujka 2021. godine. S obzirom na to da je tužitelj odbio potpisom na Odluci izvanrednom otkazu ugovora o radu potvrditi primitak iste, a koja da mu je uručena pred svjedocima uz objašnjenje kako se radi o Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tuženik da je sukladno odredbama Pravilnika o radu odluku o izvanrednom otkazu istog dana izvjesio na oglasnu ploču društva. Sukladno odredbi članka 118. Pravilnika o radu tuženika po proteku 3 dana od objave na oglasnoj ploči da se smatra da je dostava uredno izvršena. Dakle, dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju da je uredno izvršena 16. ožujka 2021. godine te je isti trebao podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku od petnaest dana sukladno odredbi članka 133. ZOR-a, a što je propustio učiniti te da je posljedično zahtjev nepravodoban, a o čemu da je tuženik detaljno obavijestio tužitelja u svom odgovoru na zahtjev od 4. svibnja 2021. godine. Netočan da je navod tužitelja kako je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu otpremio tuženiku 2. travnja 2021. godine. Naime, poslodavac da je toga dana radniku poslao radno pravnu dokumentaciju među kojom da se nalazila i preslika odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na kojoj da je bilo jasno navedeno da je Radnik odbio preuzeti i potpisati uručenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te kako je ista objavljena na oglasnoj ploči 12. ožujka 2021. godine, a što je, iako dostavljeno u lošoj preslici, vidljivo i u odluci koju je tužitelj dostavio uz tužbu. Pogrešno tužitelj navodi u tužbi kako da se radi o neistinitoj konstrukciji jer u tom slučaju tuženik ne bi dostavljao dokumentaciju na način na koji je dostavio. Tuženik da je transparentno dostavio tuženiku svu radno pravnu dokumentaciju, dio koje je i predmetna odluka i zaštitarsku dokumentaciju pa tako i presliku predmetne odluke. Navodi tužitelja kako nikad nije raskinut Ugovor o radu od 1. listopada 2009. godine u cijelosti da je neosnovan. Iz Ugovora o radu od 19. svibnja 2020. godine da je vidljivo kako je ranije bio sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2009. godine te kako se sklapa novi ugovor o radu zbog preoblikovanja društva poslodavca, ovdje tužitelja iz k.d u d.o.o.. Dakle, evidentno da je kako je radi odnos samo nastavljen temeljem novog ugovora o radu te da je on zamijenio raniji ugovor. Stoga, u cijelosti da je nejasno što točno navođenjem da nije ugovor stavljen van snage tužitelj želi postići jer da je jasno da tužitelj nije obavljao rad temeljem oba ugovora o radu te kako raniji ugovor o radu nije na snazi od 19. svibnja 2020. godine. S obzirom na to da tuženi ističe kako nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka smatra kako bi za ekonomičnost postupka bilo oportuno prvo utvrditi pravodobnost podnesenog zahtjeva za zaštitu prava. Predlaže se odbaciti predmetnu tužbu te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženika.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao potvrdu HZMO-a, potvrdu o vrsti poslova koje je zaposlenik obavljao i trajanju radnog odnosa, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2021. , Zahtjev za zaštitu prava od 14. travnja 2021. , medicinska dokumentacija, odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 4. svibnja 2021., Pravilnik o radu, potvrda od 2. travnja 2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za razdoblje od 19. svibnja 2020., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, uručenje od H., saslušanje tužitelja, zz tuženika Ž. R., otpusno pismo , saslušanje svjedokinje A. D. i A. M. Ž..

4.Tužbeni zahtjev nije dopušten, a ni osnovan.

Među strankama nije sporno:

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2009., na radnom mjestu zaštitar,

-da je dana 11. ožujka 2021., tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. svibnja 2020., koji ugovor je nastavak gore navedenog ugovora koji je izmijenjen zbog statusnih promjena,

- da je protiv navedene odluke tužitelj dana 15. travnja 2021., podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava,

- da tužitelju nije omogućeno pravo na obranu. Kao

sporno ostalo je za raspraviti :

- da li je tuženik tužitelju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu pokušao uručiti 12. ožujka 2021., ili mu je ista otpremljena dana 2. travnja 2021., kako tvrdi tužitelj, samim time od kada je tužitelju počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i da li su ispunjene pretpostavke za sudsku zaštitu,

- da li je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze zbog neopravdanog izostanka s posla i da li je za istu povredu primjereno donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da li je bilo opravdano za očekivati da se tužitelju omogući pravo na obranu temeljem čl. 119. Zakon o radu.

4.1.U svom iskazu na ročištu dana 25. studenog 2021. tužitelj navodi da je radio kod tuženika od 1. listopada 2009. pa do 20. ožujka 2021. kad da je odjavljen. Naime, prvo da ga je strašno iznenadila odluka tuženika o izvanrednom otkazu, a što se tiče događanja koja su prethodila, može reći da je točno da je 5. ožujka 2021. telefonskim obavijestio poslodavca da je zaključio bolovanje i da se vraća na posao. Naime, on da je na bolovanju bio duže vrijeme, koje da je počelo već u 10 mjesecu 2020. pa do tog 5. ožujka 2021. Po njegovoj obavijesti poslodavac ga također telefonski obavijestio da dođe raditi 8. ožujka, to da je bio ponedjeljak i da mu je mjesto rada P. s. Međutim kako je njegova obiteljska situacija dosta komplicirana,

naime njegova supruga da je u 12 mjesecu izgubila dijete i od tada da je bila dosta depresivna, tako da je 6. ožujka u subotu ponovno mailom obavijestio tuženika da ne može doći na posao 8. ožujka zbog skrbi o supruzi koja da je po njegovoj procjeni trebala 24 satnu njegu. On se 8. ožujka nije javio na posao niti se javio liječnici i otvorio bolovanje, s tim da je sa suprugom 9. ožujka 2021. otišao kod specijaliste psihijatra i koji je njegovoj supruzi odredio terapiju zbog depresivne epizode. Isti da je smatrao obzirom da se 6. ožujka javio tuženiku da neće pristupiti na posao da nema potrebe da se više javlja već da je tek 12. ožujka 2021. otišao u firmu i to nakon što je posjetio liječnicu koja mu je tog 12. ožujka otvorila ponovno bolovanje, ali ne zbog skrbi o supruzi već zbog njegovog stanja, odnosno zbog crijevne viroze. O tome na koji način pravda odsustvo od 8. do 11. ožujka, isti da se tada nije javio svojoj liječnici, mislio je da je dovoljno što je obavijestio tuženika da se mora skrbiti o supruzi jer da je radio uvijek popodne. Inače da u stanu žive on i supruga, i njen 9- godišnji sin, s tim da stan ispod njih žive roditelji njegove supruge. Tog 12. ožujka on da je bio kod direktora i s njim da je razgovarao i on da mu tada nije spominjao izvanredni otkaz niti mu je pokušao uručiti odluku o izvanrednom otkazu ali da su razgovarali eventualno o sporazumnom prestanku radnog odnosa na što da nije pristajao obzirom da bi izgubio svoja prava koja ima. Naime, već duže vrijeme da se govorilo kako će svi djelatnici tuženika prijeći u novu firmu, što da je i njemu bilo ponuđeno, ali da na to nije htio pristati jer da je smatrao da će izgubiti stečena prava,

stoga da je donio odluku da raskine radni odnos kod tuženika i da onda prijeđe u drugu firmu, s tim da zaštiti svoja stečena prava. Upravo da je on direktoru tuženika ponudio zaključenje poslovno uvjetovanog otkaza kako bi zaštitio svoja stečena prava, međutim tuženik odnosno direktor da na to da nije pristao i tada da je obavijestio direktora da je otvorio bolovanje. O tome da li je točno da je 5. ožujka 2021. objavio na F.-u video sebe u B. s naslovom priprema za novu

sezonu odvela nas je u B., tu želi pojasniti da je izabrao loš tajming za objavu,

obzirom da je snimka snimljena u 1. mjesecu te iste godine, a ne 5. ožujka 2021. Napominje da što se tiče odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.ožujka nitko da je nije spominjao niti mu pokušao uručiti odluku već da je istu dobio poštom dana 2. travnja 2021. zajedno s ostalom dokumentacijom i odmah da se obratio odvjetniku i izjavio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, s tim da je tek tada saznao da je 20. ožujka bio odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. O tome da li je od 8. – 11. ožujka dobivao bilo kakav poziv za posao, tužitelj navodi da je dobio samo da se 8. ožujka javi na P., a nakon toga da više nije dobivao obavijesti da se javlja na posao, obzirom da se javljao po pozivu. O tome da li je nakon što je obavijestio tuženika 6. ožujka, dobio od istog povratnu informaciju, isti da nije dobio nikakvu informaciju, a da je on tuženiku uputio mail u kojem je jasno opisao da ne može doći zbog skrbi o supruzi koja je u dosta teškom stanju i smatrao da ništa drugo nije bilo potrebno. Službenu odoru da je vratio da nakon što je dobio sve papire u roku od 3 dana. O tome kada je 12. ožujka bio kod direktora da li je još uz direktora itko bio prisutan, navodi da je da je bila prisutna A. D..

4.2. U svom iskazu na ročištu od 25. studenog 2021. zz tuženika Ž. R. navodi da je tužitelj radio u njegovoj firmi dugi niz godina misli od 2009. pa do trenutka kad je dobio izvanredni otkaz, ali želi istaći da je tužitelj prvenstveno muzičar, a ne zaštitar što da je cijeli taj period njegovog rada u firmi na neki način odobravao odnosno kada mu je bilo potrebno zbog angažmana njegovog benda,

vikendima i u sezoni dopuštao mu je da uzima slobodno. Po njegovoj izjavi za jedan medij proizlazi da je u 20 godina odradio 1200 nastupa, za vrijeme trajanja radnog odnosa. To da je tako funkcioniralo sve do trenutka kada je tuženik promijenio vlasnika i kada su svi zaposlenici pozvani da se svim dotadašnjim stečenim pravima pređu u novu firmu B. E., dakle kod drugog poslodavca, također sa radom na neodređeno vrijeme. To da je bio uvjet da sva prava koja su stekli u njegovoj firmi se prebacuju u novu firmu. Firma P. R. da se nije u potpunosti ugasila, ali sa smanjenim obujmom posla. Kada je prije ovih događanja s tužiteljem razgovarao vezano za prelazak u novu firmu on da na to nije htio pristati već da je inzistirao da mu se isplati otpremnina i da ne želi prijeći u novu firmu, na što da mu je on odgovorio da firma nije njegova i da mu ne može isplatiti otpremninu niti poslovno uvjetovani otkaz, jer da ima posla. On da ga je čak pozvao da dođe na sastanak s voditeljima firme B. E. i taj sastanak da su dogovorili i on da je došao na taj sastanak, ponuđeno mu je više radnih mjesta, čak je i dogovoreno da će sutradan doći i potpisati ugovor, to da je bilo u 10. mjesecu 2020. , međutim da nije došao već da je tada otvorio bolovanje na kojem je bio 6 mjeseci. On je u svom iskazu spominjao da je supruga izgubila dijete u 12 mjesecu, međutim on da je njima tada spominjao da je otišao na bolovanje zbog umjetne oplodnje, najavio je da će na račun toga otvoriti bolovanje. On da ga nije htio prisiljavati da se vrati, već da je čekao da se on javi što da je tužitelj napravio dana 6. ožujka, kada je bila subota, nazvao ga je telefonski i rekao da je zaključio bolovanje, a da mu je na to rekao da dođe u ponedjeljak 8. ožujka na portu H., s tim da mu je već tada tužitelj rekao da neće raditi taj posao i da hoće otpremninu. Odgovorio mu je da nema pravo na otpremninu da mora doći raditi, te naložio kontroloru K. R. da mu pošalje radni nalog i da počinje raditi od ponedjeljka što je kontrolor i napravio. Međutim tužitelj da se nije pojavio 8. ožujka, a isti da je obaviješten da je dana 9. ožujka donio svoje službeno odijelo i ostavio ga ispred kancelarije. Naime, tu fotografiju da je tužitelj poslao kontroloru R. kao dokaz da se vratio službeno odijelo. Nakon toga da se nije javljao sve do 12. ožujka kada je rekao da će doći na sastanak da želi razgovarati o svom statusu, te da je došao u 16,00 sati u ured. U uredu s njima da je bila i tajnica A. D. i opet da je tužitelj počeo razgovor o otpremnini na što da mu je rekao da obzirom da se nije javljao na posao pet dana da se sukladno dogovoru s novim vlasnikom i djelatnicima iz ljudskih resursa donijeli odluku o izvanrednom otkazu njegovog ugovora o radu, te da su mu istu odluku tada pokušali uručiti, ali on da je demonstrativno napustio prostoriju i nije htio uzeti odluku. Tada da nije spominjao nikakvo bolovanje. Nakon toga da su oni proveli proceduru oglašavanju odluke koja je stavljena 12. ožujka na oglasnu ploču, a odluku i svu njegovu dokumentaciju da su poslali i poštom. Nakon što je izašao nazvao je kolegicu D. i pitao koji smo mu otkaz dali, ona da mu je odgovorila da se radi o izvanrednom otkazu. Napominje da se tužitelj još u 10 mjesec kad se razgovaralo o prelasku u novu firmu ili ostanku u njegovoj firmi, izjasnio da se ne želi baviti tim poslom, već da će se više baviti svojim bendom i da se u tom smjeru želi dalje razvijati. Što se tiče objave tužitelja na F. vezano za njegovo putovanje u

B., napominje da je to zamijetio u periodu od 8 - 11. ožujka kad se nije pojavio na poslu kada je htio vidjeti što se događa, tada da je zamijetio da je objavljivao fotografije s putovanja, odnosno videa iz B. s datumom 4. ožujka što se može jasno vidjeti iz snimke, a koje putovanje se i dalje nastavilo. Za dan 8. ožujka da su organizirali zamjenu. O tome da li mu se tužitelj javio 31. ožujka i rekao da je otvorio bolovanje i dostavio mu dokumentaciju vezano za operativni zahvat koji je radio u B., njemu da nije poslao ništa već K. R., da je u B. da je u nekoj

klinici gdje je podvrgnut nekom operacijskom zahvatu ali nisu dostavljene doznake već potvrda o nekom zakazanom terminu u N. klinici, a da mu na tu poruku nije ništa odgovoreno jer je smatrao da mu nema obvezu odgovarati. O tome kada je

K. R. dobio fotografiju od tužitelja da je zaštitna odjeća vraćena, nakon što je provjerio u mobilnom telefonu da je pogrešno iskazao da je datum vraćanja 9. ožujka 2021. umjesto 9. travnja 2021., da je tog dana njemu poslao poruku. Tužitelj da je odjavljen tek 23. ožujka, jer da mu je tako dala upute pravna služba koja mu je davala pravne savjete, prvo da su stavili odluku na oglasnu p loču, odnosno kakve su mu upute davali tako da je i radio. U konačnici ovo da je prvi izvanredni otkaz koji da je ikada dao. O tome zašto tužitelju nisu dali pravo na obranu, isti da ne zna u kom smislu mu je trebao dati pravo na obranu, obzirom da se nije pojavio 5 dana bez valjanog razloga, a svaki njegov razgovor da je bio o uvjetima odlaska. O tome da li je tog 12. ožujka kada je razgovarao s tužiteljem razgovarao o sadržaju odluke o izvanrednom otkazu, isti da mu je počeo čitati, kad je trebao potpisati uručenje odluke, tada da se digao i rekao da neće ništa potpisati.

4.3. U svom iskazu na ročištu od dana 17. veljače 2022. svjedokinja A. D.

između ostalog navodi da je zaposlena kod tuženika od 6. mjeseca 2001. kao voditelj računovodstva. Što se tiče uručenja odluke o izvanrednom otkazu tužitelju njoj da je poznato da je ista donijeta 11. ožujka 2021., a da je za dan 12. ožujka 2021., oko 15

sati direktor dogovorio sastanak sa tužiteljem vezano za njegov poslovni status, odnosno uručenje predmetne odluke koja da je već donijeta. O tome da li je tužitelj u momentu dolaženja na sastanka znao da je odluka o izvanrednom otkazu već donijeta istoj da nije poznato jer da je vidjela upravo taj dan 11., a 12. ožujka da je direktor pozvao da bude prisutna koji je dogovorio s tužiteljem vezano za uručenje. Njoj da je poznato da je tužitelj do 5. ožujka imao otvoreno bolovanje, a od 6. – 11. ožujka da se nije javio na posao, to da joj je poznato iz razgovora u uredu i preko kontakta s njegovim voditeljem. Kada je tužitelj došao oko 15 sati direktor da mu je počeo objašnjavati situaciju i ukratko rekao da zbog izostanka s posla nakon zaključenog bolovanja da je donijeta odluka o izvanrednom otkazu. Ona je uočila da je tužitelj bio šokiran takvom odlukom jer da je očekivao nekakav sporazumni odnosno poslovno uvjetovani otkaz, tako da je primijetila da kad je direktor obrazlagao odluku tužitelj da nije ni slušao već se nakon kratkog vremena digao rekao da neće ništa potpisati te otišao. Kako su morali odluku staviti na oglasnu ploču ona da je na odluci napisala vlastoručno što se dogodilo odnosno da je odbio primitak odluke. Koliko se sjeća taj isti dan da je nazvao na telefon i pitao je o kojoj se vrsti otkaza radi, ona da mu je to objasnila i nakon toga nju osobno više da nije kontaktirao. Ona da mu je nakon što je odluka skinuta s oglasne ploče 2. travnja poslala poštom svu radnu dokumentaciju zajedno s tom odlukom na dvije adrese na

T. i u I., obzirom da je znao slati doznake za bolovanje s te dvije adrese, te da su primili povratnicu da je tu dokumentaciju i zaprimio. To je sve što bi njoj bilo poznato vezano za isto. to radi, a da je tužitelja odjavila tada po nalogu direktora. O tome da li je tužitelju bilo ponuđeno na rad u trgovačko društvo B. E., ista da je čula ranije da je to bilo ponuđeno da je to odbio. Oglasna ploča tuženika da se nalazi u uredu gdje je ona i gdje inače dolaze stranke.

4.4. U svom iskazu na ročištu od dana 31. ožujka 2022. svjedokinja A. M. Ž.

navodi da je njen suprug bio na višemjesečnom bolovanju, koje je otvorio u listopadu 2020. pa sve do 6. ožujka 2021. O medicinskom razlogu zbog čega je bio na tako dugom bolovanju, oni da su tada prolazili kroz postupak umjetne oplodnje, odnosno taj postupak da su provodili godinama, a osim toga da mu je otvoreno bolovanje i zbog anksioznosti i depresije. Naime, njima da se dogodilo u tom postupku umjetne oplodnje da su u prosincu, preciznije 29. prosinca 2020. izgubili dijete, kada da je bila trudna 9 tjedana. To da je istu jako pogodilo, pa i njenog supruga, tako da je nakon toga bila posebno depresivna. Poznato joj je da se on 6. ožujka kad mu je zaključeno bolovanje, javio svom poslodavcu, da se vraća na posao, a kako on ne radi svaki dan već nalogu poslodavca, njemu da je javljeno da se javi dana 8. ožujka na P.

s. gdje bi radio kao zaštitar. Međutim on da se već 7. ožujka počeo osjećati fizički loše, čak da je posumnjao da ima Covid, a i istoj da se pogoršalo stanje u vidu depresije, tako da se on ponovno 7. ožujka javio svom poslodavcu i rekao da nije u mogućnosti doći raditi. Njeno stanje da je bilo da se 9. ožujka javila psihijatru i propisana joj je terapija Helexom, ne zna koje jačine. Napominje da se ona i suprug osim što radi kod tuženika kao zaštitar, bave i muzikom, imaju svoj bend, pjevaju na pirevima, tako da ih je i s te strane pogodila situacija sa koronom, tako da su praktički ostali bez primanja. Kako su na bolovanju primanja bila značajno umanjena, on da je zanemario svoje zdravstveno stanje te je zaključio bolovanje, da bi se vratio raditi zbog loše financijske situacije. O tome zbog čega se nije ponovno javio svom liječniku 8. ožujka ista misli da je zbog toga što ona nije bila dobro i što je morao biti njoj suport 24 sata dnevno. O tome da li žive sami , navodi da su tada živjeli sami sa njenim sinom, u obiteljskoj kući na katu, dok su u prizemlju živjeli njeni roditelji, a da tu žive i dan danas. Naime, to da je bila preporuka psihijatra. Njen suprug da se ponovno javio poslodavcu 12. ožujka kada je imao dogovoreni razgovor i nju da je prevozio na jedan liječnički pregled pa mu je bilo usput, poznato joj je da se na razgovoru zadržao 5 do 10 minuta. O tome da li mi je poznato da je njenom suprugu nuđen prelazak na rad u drugu firmu B.-E. koja je ustvari trebala preuzeti tuženika, istoj da je poznato da mu je to bilo nuđeno u vrijeme dok je bio na bolovanju par mjeseci prije. Međutim, način na koji mu je to nuđeno je po njenoj procjeni bio grozan, da mu je određena osoba čini joj se K., praktički s ugovorom kojeg nikada nije vidio , telefonski dogovarao s njim susret i nastojao da isti ugovor potpiše primjerice u KBC-u gdje je bio sa njom, na što on nije htio pristati. Tog 12. ožujka koliko joj je poznato po njegovom pričanju nije mu ništa nuđeno, osim što joj je rekao da se nije uspio dogovoriti za svoj status. Kako se i tada nije osjećao dobro, praktički pod temperaturom, ne zna kako je uopće mogao fizički doći, ali došao je zbog nje, da je otvorio je ponovno bolovanje. O tome da li joj je poznato da njen suprug ima F. profil gdje je stavljao slike s putovanja u B., njoj da nije poznato da je on putovao u B. te godine, možda ranije nekad davno, a svaki put kad bi stavio slike, to da bi bilo popraćeno nekim tekstom kako bi na taj način zadobili nove klijente za posao kojim se bave. O tome kada je psihijatar rekao njoj i suprugu da on mora biti s njom 24 sata dnevno, da je to bilo 9. ožujka.

5. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije dopušten, a ni osnovan.

5.1. Temeljem čl. 116. Zakona o radu (Narodne Novine 93/14 i 127/17- u daljnjem tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog i li ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Temeljem priloženog Pravilnika o radu tuženika od 15. lipnja 2010., razvidno je da je istim u čl. 118. st.5., propisana i dostava odluke o pravima i obvezama radnika ukoliko radnik odbije primitak odluke sukladno čl. 132 ZR-a. Dakle u konkretnom slučaju dostava odluke o otkazu ugovora o radu uređena je poslodavčevim pravilnikom o radu. U okolnostima kada radnik odbija primitak odluke osoba koja odluku dostavlja dužna je o tome sačiniti zabilješku sa naznakom datuma pokušaja dostave, a odluku istog dana staviti na oglasnu ploču poslodavca te se dan isticanja odluke na poslodavčevoj oglasnoj ploči smatra danom uručenja tog pismena radniku.

Upravo je svjedokinja D. A., kojoj ovaj sud poklanja vjeru jer je svjedočila istinito i uvjerljivo i u skladu sa priloženim dokazima, potvrdila da je tužitelj odbio primitak nakon čega je poslodavac postupio sukladno pravilniku o radu. Istinitost njenog iskaza proizlazi i iz samog iskaza tužitelja koji je potvrdio njeno prisustvo kod direktora dana 12. ožujka 2021., te njegove navode što je potvrdila i svjedokinja u svom iskazu, da je tužitelj očekivao da će dobiti otkaz ali ne izvanredni već poslovno uvjetovani radi zaštite svojih stečenih prava. Stoga uvidom u priloženu Odluku o izvanrednom otkazu (list spisa 23), razvidno je da je poslodavac kod dostave predmetne odluke postupio sukladno svom pravilniku o radu, a samim time i sukladno zakonu te ovaj sud smatra da se kao dan uručenja predmetne odluke tužitelju smatra upravo 16. ožujka 2021., po isteku tri dana od dana 12. ožujka 2021., kada je predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu objavljena na oglasnoj ploči tuženika, samim time ni zahtjev za zaštitu prava nije izjavljen u zakonskom roku, stoga je valjalo odbaciti tužbu sukladno odredbi članka 133. ZR-a, jer je podnesena izvan prekluzivnog roka.

5.2.Nadalje ovaj sud obzirom na provedeni dokazni postupak smatra da je potrebno obrazložiti i meritum ovog spora, te da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze zbog neopravdanog izostanka s posla od 8. do 11. ožujka 2021., i da je za istu povredu bilo primjereno donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja i iskazu njegove supruge A. M. Ž.. Naime i sam je tužitelj iskazao da se prvo javio poslodavcu da se vraća na rad nakon dužeg bolovanja da bi potom nakon što je dobio raspored neopravdano izostao s posla od 8. do 11. ožujka 2021., te da za taj period nema dokaz o opravdanom izostanku s posla. Navodi tužitelja i njegove supruga koji ističu da je tužitelj morao 24 sata skrbiti o supruzi koja je izgubila dijete u 12 mjesecu 2020., i zbog čega je bila depresivna i zbog koje je bio na dužem bolovanju već od 10 mjeseca 2020., zbog postupka umjetne oplodnje pa nakon gubitka djeteta do 6. ožujka 2021., kada se javio poslodavcu da se vraća na rad, nisu u skladu s priloženim dokazima. Kao prvo tužitelj nije dokazao da je zdravstveno stanje njegove supruge tada bilo takvo da je zahtijevalo njegovu 24 satnu skrb, naime to ne proizlazi iz priloženog jednog liječničkog nalaza od 9. ožujka 2021., a niti je tužitelj otvorio bolovanje zbog skrbi člana porodičnog domaćinstva. Isto tako po iskazu tužitelja i njegove supruge oni s obitelji žive u obiteljskoj kući, u neposrednoj blizini roditelja njegove supruge (kat poviše), koji su u slučaju potrebe također mogli pružiti skrb njegovoj supruzi kao svom djetetu, u trenucima kada tužitelj nije kod kuće, jer suprotno u ovom postupku nije dokazano. Nadalje na nevjerodostojnost iskaza tužitelja ukazuje i njegova objava na F. profilu gdje

je upravo u periodu od 8. do 11. ožujka objavio video sebe u B. s naslovom

"priprema za novu sezonu", za koji tvrdi da je snimljen u prvom mjesecu te da je odabrao "loš tajming za objavu". Upravo suprotno ovaj sud smatra da je tužitelj svoj video objavio na F. profilu upravo tada kada je i snimljen jer je notorna činjenica da se na tim profilima objavljuju svakodnevni događaji, a ne snimke od par mjeseci, a na što aludira i naslov snimke. Stoga cijeneći sve okolnosti ovaj sud smatra da je tužitelju glavna preokupacija u poslovnom smislu bila njegova muzička karijera, a ne rad kod tužitelja zbog čega nije ni prihvatio ponudu tuženika za prelazak na rad sa stečenim pravima u drugu firmu B.-E.. Što se tiče otvaranja bolovanja tužitelja dana 12. ožujka 2021., ovaj sud poklanja vjeru z.z. tuženika i svjedokinji D. te smatra da je tužitelj otvorio bolovanje nakon što je doznao za predmetnu odluku, što je na žalost notorna praksa u RH, jer je prosto nevjerojatno da se baš taj dan svi naglo razbole. Na to upućuje činjenica da je tužitelj otvorio bolovanje, po njegovom iskazu, prije sastanka s direktorom nakon što mu je dijagnosticirana crijevna viroza, te posebno kako je iskazala supruga tužitelja, sa sumnjom na Covid. Po ocjeni ovog suda takav bolesnik nije sposoban i ne smije dolaziti na sastanke dok nije siguran i ne potvrdi svoju dijagnozu zbog opasnosti da ne prenosi zarazu, stoga da je tužitelj bio stvarno bolestan, jer za to se i otvara bolovanje, odgodio bi sastanak s direktorom tuženika.

5.3.Cijeneći sve gore navedeno i ukupno ponašanje tužitelja neposredno nakon dužeg bolovanja te višednevnim neopravdanim izostankom s posla, kao i neprimjernom objavom i putovanjem u vremenskom periodu kada je neopravdano izostao s pola, ovaj sud smatra da su to okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano za očekivati od tuženika da tužitelju omogući pravo na obranu temeljem čl. 119. Zakon o radu., odnosno sukladno čl. 104. st.1. Pravilnika o radu.

5.4. Sve druge navode tužitelja, da je naveden pogrešan datum u odluci kada je radni odnos zapravo zasnovao, da je tuženik nezakonito prijavio promjenu osiguranja, da tužitelju nije osigurao korištenje godišnjeg odmora odnosno da mu nije isplatio naknadu za isti, (što u konačnici tužitelj nije ni dokazao), nisu od utjecaja na valjanost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 11. ožujka 2021.

6.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1. Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je pun. tuženika priznat parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 2.000,00 kn, + 25% PDV, tako da ukupno obistinjeni trošak tuženiku iznosi 2.500,00 kuna.

U Splitu, 10. lipnja 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.