Poslovni broj: 15 UsI-431/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. O., OIB: …, iz

P., , zastupanog po opunomoćeniku D. R., odvjetniku iz

S., , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike

Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. lipnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-11 od 31. prosinca 2021. godine, te da sud sam riješi predmetnu upravnu stvar, podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. veljače 2022. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-11 od 31. prosinca 2021. godine, tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog postupanja suprotno pravilima upravnog postupka, propuštanja primjene i nepravilne primjene materijalnih propisa, netočno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i izvođenja nepravilnih zaključaka glede istog činjeničnog stanja. Naime, osporeni upravni akt da je nezakonit iz razloga što je utemeljen na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, slijedom čega da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, kojim postupanjem da je povrijeđeno pravo tužitelja koje mu jamči da su svi pred zakonom jednaki, a koje jamstvo da je ovdje očito prekršeno jer se Zakon o građevinskoj inspekciji ovdje nije primijenio jednako kao i na sve druge građane. Također, prava stečena ulaganjem kapitala da se ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom, dok se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, a ovdje da to nije ispunjeno. Tužitelj da je samo dogradio toalet u svojoj kućici, u svom masliniku iznad mjesta P., znatno dalje od 1000 m od mora, tako da je nesporno kako je ista dogradnja zakonita, odnosno ista da je u postupku ozakonjenja, te da uskoro očekuje potvrdu istog od nadležnog tijela u S., stoga da je izrečena novčana kazna od 50.000,00 kn zaista previsoka u odnosu na ugroženost javnog interesa, a sve u odnosu na činjenicu da je tužitelj umirovljenik sa minimalnom mirovinom. Tuženik da je u provedbi inspekcijskog nadzora postupao suprotno pravilima upravnog postupka, nepravilno primijenio materijalne propise, netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, izveo nepravilan zaključak glede činjeničnog stanja, te povrijedio ustavna prava tužitelja iz čl. 49. i 50. Ustava RH. Također, osporeno rješenje tuženika da je nezakonito budući da je postupanjem povrijeđeno pravo tužitelja koje mu jamči da se prava stečena ulaganjem kapitala, kao i pravo na rad ne mogu umanjiti zakonom ni drugim upravnim aktom, te da je istim povrijeđena odredba čl. 6. ZUP-a. Nadalje, tuženik u točki 1. osporenog rješenja navodi objekte za koje izriče novčanu kaznu, iako da su isti izgrađeni u skladu sa Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima pa da za izgradnju istih nije potrebno ishođenje građevinske dozvole, a pored toga da je netočno navedena površina spornog objekta s obzirom da je isti postojao kao takav u većim gabaritima još prije 1968. godine. Isto tako, pobijano rješenje da je nezakonito jer tužitelju nije omogućeno raspravljanje čime da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja, s tim da se u osporenom aktu ne obrazlažu valjani, uvjerljivi i argumentirani razlozi donošenja rješenja, kao i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi da su nejasni i proturječni, a posebno stoga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, kopija katastarskih planova, skica izmjere i zapisnika o danim iskazima te samih tih isprava i zapisnika, te ostale priležeće dokumentacije. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i sam riješiti predmetnu upravnu stvar, podredno kojom će poništiti citirano rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 2. lipnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja u bitnom ostao kod tužbenih navoda, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ustrajao je u provođenju predloženih dokaza u tužbi, te je konačno popisao trošak u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn uz prijedlog da sud naloži tuženiku nakaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika zajedno s prilogom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u svojstvu stranaka saslušaju tužitelj i zakonski zastupnik tuženika te da se provede vještačenje po vještaku geodetske struke, sve to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelj prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-11 od 31. prosinca 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02-03-13-01/6-20- 4 od 9. studenog 2020. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od petnaest (15) dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni prizemnu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8,5 x 8,0 m, visine cca 2,25 m, pod ravnom armiranobetonskom stropnom pločom, koja se gradi izvan građevinskog područja, na k.č. 2177/5, k.o. P. bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole i kojim je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na gradilištu dana 15. srpnja 2020. obustavljeno građenje na k.č. 2177/5, k.o. P., postalo izvršno dana 5. siječnja 2021., točkom 2. se utvrđuje kako je tužitelj nakon obustave građenja postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilištu dana 15. srpnja 2020. nastavio s građenjem na k.č. 2177/5, k.o. P., točkom 3. tužitelj se prisiljava na obustavu građenja novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da će se u slučaju nastavka građenja na k.č. 2177/5 k.o. P., nakon izricanja ove novčane kazne, na obustavu građenja prisiljavati sljedećom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

10.Među strankama spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02-03-13-01/6-20-4 od 9. studenog 2020. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine i kojim je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na gradilištu dana 15. srpnja 2020. obustavljeno građenje na k.č. 2177/5 k.o. P. postalo izvršno dana 5. siječnja 2021. godine.

11.Također, neprijeporno je i da je 15. prosinca 2021. od strane građevinskog inspektora obavljen kontrolni inspekcijski pregled o kojem je sačinjen zapisnik, koji prileže spisu, iz kojeg je pak razvidno kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj nakon utvrđene obustave građenja na k.č. 2177/5 k.o. P. izveo slijedeće radove:

- uz južno pročelje armiranobetonske građevine maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8,5 x 8,0 m, visine cca 2,25m, za koju građevinu je doneseno rješenje o uklanjanju izveo dogradnju-kupaonicu tlocrtnih dimenzija cca 3,80 x 2,60 m, svijetle visine cca 2,25 m, s ulazom sa sjevere strane iz vanjskog prostora, - uz istočni obodni zid dograđenog dijela prizemne građevine (kupaonice) izveo jednokrako stubište širine kraka cca 1,20 m, duljine cca 3,50 m s prostorom spremišta ispod istog, a kojim stubištem se pristupa s okolnog terena na ravnu krovnu ploču prizemne građevine, - zapadno pročelje prizemne građevine obložio lomljenim kamenim pločama, dok su ostala pročelja ožbukana, te ugradio vanjsku stolariju, - na udaljenosti cca 6,0 m od zapadnog pročelja prizemne građevine izgradio građevinu tlocrtnih dimenzija cca 3,50 x 1,30 m, obloženu lomljenim kamenom sastavljenu od kamina visine cca 2,80m, mjereno od okolnog terena do sljemena, tlocrtnih dimenzija cca 2,0 x 1,30 m i radne površine dimenzija 1,5 x 0,90 m, - izveo betonski plato tlocrtnih dimenzija širine cca 8,5 x 6,0 m i to od zapadnog pročelja prizemne građevine do kamina, - izveo betonski pristupni put širine cca 3,0 m, duljine cca 35,0m, od zapadne granice parcele (od ulaza) do gore opisanog betonskog platoa izgrađenog između zapadnog pročelja prizemne građevine do kamina, dakle da je nastavio graditi nakon utvrđene obustave građenja, na koji način nije postupio sukladno rješenju od 9. studenog 2020. godine, kojem su priložene skica i fotografije sačinjene na terenu, a koje čine sastavni dio zapisnika.

12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelja prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da ako investitor, odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi poslije zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02-03-13- 01/6-20-4 od 9. studenog 2020. postalo izvršno 5. siječnja 2021. godine, točkom 2. da je tužitelj nakon obustave građenja postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilištu dana 15. srpnja 2020. nastavio s građenjem na k.č. 2177/5 k.o. P., te ga se točkom 3. prisiljava na obustavu građenja novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/732, URBROJ: 443-02- 03-13-01/6-20-4 od 9. studenog 2020. postalo izvršno, koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da je tužitelj nakon obustave građenja postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilištu dana 15. srpnja 2020. nastavio s građenjem na k.č. 2177/5 k.o. P., što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 15. prosinca 2021., koji prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 9. studenog 2020. godine točkom 3. upozoren da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, ako nastavi graditi, odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim ga se prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kuna.

16.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju uopće ne radi o nezakonitoj gradnji jer da je riječ o građevinama koje je moguće izgraditi u skladu sa Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što je iz istih za zaključiti kako tužitelj takvim navodima zapravo osporava rješenje o uklanjanju, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 31. prosinca 2021., dakle rješenja kojim se tužitelj prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne.

17.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati isključivo u sporu koju bi bio pokrenut u odnosu na samo rješenje o uklanjanju od 9. studenog 2020., kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti, no prema podacima spisa takav spor on nije pokrenuo, što pak znači da je rješenje od 9. studenog 2020. ne samo izvršno, već i da je isto pravomoćno, uslijed čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na rješenje o uklanjanju.

18.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da su na njegovu štetu počinjene povrede procesnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da mu nije omogućeno raspravljanje u upravnom postupku, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranka ovlašten donijeti i rješenje kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, s tim da se Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje se kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o prisiljavanju na obustavu građenja izricanjem novčane kazne tužitelj ne bi bio saslušan ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Ujedno je za nadodati kako tužitelj uopće ne spori utvrđenja s kontrolnog inspekcijskog pregleda od 15. prosinca 2021., odnosno da je on nakon utvrđene obustave građenja nastavio sa izvođenjem radova, odnosno s građenjem, dok iz podataka spisa jasno proizlazi kako je tužitelju prije samog donošenja rješenja o uklanjanju omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari s obzirom da je saslušan u Uredu građevinske inspekcije 3. kolovoza 2020. o čemu je sastavljen zapisnik, koji prileže spisu.

19.Također, u odnosu na tužiteljevo problematiziranje visine izrečene kazne sud nalazi potrebnim navesti kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da je odredbom čl. 14.k Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije u izricanju novčanih kazni koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 80/20) propisan iznos novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn kojom se izvršenik fizička osoba prisiljava na obustavu daljnjeg građenja, pa kako se ovdje radi o rješenju kojim se tužitelj prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

20.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je predmetna građevina u postupku ozakonjenja, tj. da je u odnosu na istu podnio nadležnom tijelu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, za navesti je kako takva okolnost nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to kod stanja stvari da je rješenje o uklanjanju izvršno i pravomoćno, kao i da je tužitelj nakon utvrđene obustave građenja na k.č. 2177/5 k.o. P. nastavio sa izvođenjem radova, odnosno s gradnjom, s čim u vezi je za napomenuti kako je izvršenje moguće odgoditi isključivo iz razloga kakve u vidu ima odredba čl. 140. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ujedno, za napomenuti je kako prema podacima spisa nedvojbeno proizlazi da je Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, donijela rješenje KLASA: UP/I-361-03/20-01/000165, URBROJ: 2181/1-11-00-07/02-21-0003 od 4. listopada 2021., koje je postalo pravomoćno 27. listopada 2021., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za gradnju na k.č. 2177/5 k.o. P..

21.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada je tužitelj nakon utvrđene obustave građenja na k.č. 2177/5 k.o. P. nastavio sa izvođenjem radova, odnosno s gradnjom, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn, pri čemu tuženik kada je donosio osporeno rješenje nije povrijedio niti jedno od načela upravnog postupka kakva u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, pa tako niti ona koja tužitelj problematizira u tužbi, zbog čega su u cijelosti takvi navodi tužitelja neosnovani.

22.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja presude već detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose način izvršenja (visinu novčane kazne), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme i mjesto izvršenja, to je potpuno jasno kako su i svi preostali tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. lipnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja D. R., odvjetniku iz S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 2. lipnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.