Poslovni broj: 3 UsI-3741/21-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. Z. iz P. D., ….

., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o tužbi tužitelja od 3. prosinca 2021., izvanraspravno 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Tužba se uvažava.

II. Poništava se rješenje tuženika, Klasa: 141-02/…, Urbroj: 341-99-06/… (broj spisa: …) od 25. listopada 2021. god.

III. Predmet se vraća tuženiku na novi postupak."

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/…, URBROJ: 341-99-06/… (broj spisa: …) od 25. listopada 2021., odbijena je žalba

D. Z., ovdje tužitelja, izjavljena protiv Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj …, KLASA: UP/I 141-

02/20-03/…, URBROJ: 341-18-06/… od 02. veljače 2021., kao na

zakonu neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., broj …., KLASA: UP/I-141-02/20-03/…, URBROJ: 341-18-06/…

od 02. veljače 2021. riješeno je da se pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane D. Z. rođ. …., ovdje tužitelju, odbija zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari u bitnom navodeći da se u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je tužitelj hrvatski državljanin, da je tužitelju prema rješenju nadležnog tijela BiH, Službe za branitelje iz Domovinskog rata, Općine Š. B., broj … od 28. 07.

2005., priznato svojstvo ratnog vojnog invalida HVO IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta po osnovu stradavanja, međutim da je nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite predmetno rješenje ukinuto rješenjem nadležnog tijela BiH, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja od 09. 09. 2019., te da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja. Stoga, a kako tužitelju nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u BiH priznat status ratnog vojnog invalida po osnovu ranjavanja ili zatočeništava, niti status ratnog vojnog invalida I do IV skupine po osnovu oboljenja ili ozljede, da tužitelj nije osoba navedena u članku 142. ZHBDR-a.

4. Nadalje navodi da je iz Uvjerenja (potvrde o stradavanju) br. … od 12. 07. 2005. godine izdanom od Uprave za obranu G., Odjel za

obranu Š. B., razvidno da je tužitelj kao pripadnik OS HVO, na vojnoj dužnosti u … DP Š. B. stradao dana 27. 04. 1992. godine na mjestu G., na način što je pri izvršavanju redovite dužnosti po zapovijedi zapovjednika, postupajući po pravilima službe, u njegovoj blizini pala granata uslijed čega je zadobio psihički stres. Da je tužitelj prvotnim rješenjem bio proglašen ratnim vojnim invalidom HVO IV. skupine sa 80 % zbog stradavanja, da bi tužitelju potom u postupku revizije invalidnost smanjena na 70% zbog oboljenja. Stoga tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 142. st. 1. ZHBDR-a bez obzira što tužitelj formalno nema status RVI HVI-a zbog ranjavanja ili zatočeništva.

5. Tužitelj se poziva na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-II- 194/11 od 14 veljače 2013. godine u kojoj je izraženo stajalište da je pravi smisao i svrha, kako članka 1. st. 7. t. 7. Ugovora, tako i Ugovora HVO u cijelosti, da se pripadnike HVO-a, državljane Republike Hrvatske stradale (pod određenim okolnostima) na teritoriju BiH i ostvarenim statusom ratnog vojnog invalida izjednačava s pripadnicima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u odnosu na prava koja im pripadaju zbog oštećenja organizma kao posljedica rane, ozljede ili bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Međutim, da ni tuženo, ni prvostupanjsko tijelo, imajući u vidu navedenu odluku, nisu naveli razloge zbog kojih smatraju da se (nesporne) okolnosti stradavanja tužitelja u izvršavanju vojne dužnosti na prvoj crti bojišnice, odnosno opisano stradavanje, smatraju oboljenjem. Dakle, da ničim, osim pozivanja na formalnu odredbu ZHBDR-a nisu obrazložili svoje stajalište zbog kojeg smatraju da se činjenice i okolnosti stradavanja tužitelja ne smatraju stradavanjem, odnosno ozljedom, već bolešću u smislu članka 1. st. 1. toč. 7. Ugovora HVO. Da je bilo potrebno cijeniti okolnosti nastanka i način stradavanja tužitelja prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, a ne restriktivno, ni formalistički tumačiti odredbu članka 1. st. 1. t. 7. Ugovora HVO, odnosno odredbu članka 142. ZHBDR, čime da je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

6. Tužitelj ukazuje i na sjednicu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, mirovinsko zdravstvenog odjela na kojoj da je zauzeto stajalište da se osnova oštećenja organizma utvrđuje na temelju dokaza izvedenih u postupku priznavanja prava prema propisima Republike Hrvatske, što uključuje i nalaze i mišljenja ovlaštenih tijela medicinskog vještačenja predviđenih propisima Republike Hrvatske. Da se ocjena o postojanju invalidnosti pojedinog pripadnika HVO-a, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja koje mora imati u vidu rješenje nadležnog tijela BiH o osnovi oštećenja organizma koje je utvrđeno u BiH, vodeći računa o zanimanju pojedinog pripadnika HVO-a, kao i svim dosadašnjim poslovima koje je obavljao, pri čemu se uzima u obzir medicinska dokumentacija, te se prema načelima medicinske znanosti donosi ocjena je li oštećenje organizma pojedinog pripadnika HVO-a od utjecaja na njegovu radnu sposobnost.

7. Ističe da uzrok oboljenja nije pogoršanje bolesti koja je nastala tijekom rata i polako se postepeno pogoršavala, nego isključivo jedna incidentna i po život opasna situacija pada granate u neposrednoj blizini tužitelja pri čemu da je pretrpio traumu, odnosno stradavanje uslijed čega je došlo do psihičkog šoka kao posljedice, odnosno reakcije na tu traumatsku situaciju i kasnije do oštećenja organizma. Dakle, da visina postotka oštećenja organizma nije od važnosti budući da se stradavanje, odnosno posljedično traumatsko oboljenje može tretirati kao stradavanje uslijed ranjavanja ili zatočeništva, pa da stoga onda tužitelj ispunjava uvjet za priznavanje prava na invalidsku mirovinu temeljem odredbe članka 142. st. 1. ZOHBDR-a, a u tom pravcu da ide i presuda Upravnog suda u S. UsImio-… od 07. travnja 2017. god.

8. Ujedno navodi da je tužitelj inače obavljao poslove metaloglodača, dok da medicínska dokumentacija govori o potpunom gubitku radne sposobnosti tužitelja, što da upućuje na zaključak da kod tužitelja postoji gubitak radne sposobnosti sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", br. 67/17, 56/18), pa da bi mu stoga trebalo priznati pravo na invalidsku mirovinu. Da medicinska dokumentacija govori o pogoršanju ukupnog zdravstvenog stanja tužitelja, zbog čega da se ovakvo rješenje čini sasvim promašenim, radi čega da je ovlašteni vještak trebao ocijeniti radnu sposobnost tužitelja budući da kod tužitelja postoje ozbiljne zdravstvene tegobe u vezi sa stradavanjem u ratu u BiH, a što da sve govori u prilog činjenici da je kod tužitelja, uslijed teških i uznapredovanih zdravstvenih tegoba nastupio teški i trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), koji se više ne može otkloniti nikakvim mjerama medicinske rehabilitacije, slijedom odredbe članku 39. ZOMO. Stoga je predložio da Sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te poništi osporavano rješenje tuženika, Klasa: 141-02/…, Urbroj: 341-99-06/… (broj spisa: …) od 25. listopada 2021. i predmet vrati na ponovni postupak.

9. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2022. osporilo je navode tužbe te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Tuženo tijelo je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari te je citiralo odredbu čl. 142. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 112/17 - skraćeno ZOHBDR-a), u bitnom navodeći da obzirom da tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine nije priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. stavak 1. ZOHBDR), već po osnovi bolesti V grupe (članak 142. stavak 2. ZOHBDR), da tužitelj ne spada u krug osoba kojima se može priznati pravo iz mirovinskog osiguranja prema odredbi članka 142. ZOHBDR-a. Stoga je predložilo da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Kako činjenice među strankama nisu sporne te kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, vođen načelom učinkovitosti Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

11. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu kao i svih isprava koje su istome priložene.

12. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužba tužitelja nije osnovana.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II 141-02/21-03/…, URBROJ: 341-99-06/… (broj spisa: …) od

25. listopada 2021.

14. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja HZMO-a, Područne službe u S., broj …, KLASA: UP/I-141-02/20-03/…, URBROJ: 341-18-06/… od 02. veljače 2021.

15. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na invalidsku mirovinu u skladu s odredbom čl. 142. ZOHBDR-a.

16. Odredbom članka 142. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, dalje ZOHBDR-a) koja odredba je stupila na snagu 1. siječnja 2019., propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

17. Stavkom 2., istog članka, je propisano da pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

18. Stavkom 3., istog članka, propisano je da se pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

19. Odredbom članka 57. st. 1. Zakona propisana su prava hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi oštećenja organizma, pa je tako stavkom 1. propisano da se oštećenjem organizma, u smislu ovoga Zakona, smatra oštećenje nastalo kao posljedica rane, ozljede ili bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili kod zatočenika u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Radi ostvarivanja prava iz ovoga Zakona hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata razvrstavaju se, prema utvrđenom postotku oštećenja organizma, u deset skupina:

a) I. skupina - invalidi sa 100% oštećenja organizma kojima je za redoviti život potrebna njega i pomoć druge osobe

b) II. skupina - invalidi sa 100% oštećenja organizma

c) III. skupina - invalidi s 90% oštećenja organizma d) IV. skupina - invalidi s 80% oštećenja organizma e) V. skupina - invalidi sa 70% oštećenja organizma f) VI. skupina - invalidi sa 60% oštećenja organizma g) VII. skupina - invalidi s 50% oštećenja organizma h) VIII. skupina - invalidi s 40% oštećenja organizma i) IX. skupina - invalidi s 30% oštećenja organizma i j) X. skupina - invalidi s 20% oštećenja organizma.

20. Odredbom članka 126. stavkom 1. ZOHBDR-a je propisano da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.)

21. ZOHBDR-a je objavljen 6.12.2017., a na snazi od 14.12.2017., a naprijed citirana odredba čl. 142. stupila je na snagu 1. siječnja 2019., te je u konkretnom slučaju mjerodavna za rješenje predmetne upravne stvari.

22. Nadalje, odredbom čl. 141. stavkom 1. ZOHBDR-a, na koju odredbu se tužitelj u tužbi neosnovano poziva, budući da ista nije primjenjiva na konkretan slučaj i predmetnu upravnu stvar, propisano je da pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, koji temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu u visini razlike između invalidske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj i visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, imaju pravo na novi obračun visine mirovina temeljem smanjenja postotka oštećenja organizma po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

23. Stavkom 2., istog članka, je propisano da će u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na zahtjev stranke obnovit postupak priznatog prava na mirovinu uz ponovno vještačenje preostale radne sposobnosti.

24. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

25. Ovo stoga što iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi:

- da je Zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji je podnesen dana 01. listopada 2020.;

- da je tužitelj rođen ….;

- da je tužitelj hrvatski državljanin;

- da je Rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini - Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Š. B., broj: … od 28. 7. 2005., tužitelju bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta po osnovi stradavanja u obnašanju vojnih dužnosti u postrojbama HVO-a, počevši od 1.1.2005.;

- da je dopisom od 12. 01. 2021. prvostupanjsko tijelo od nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini (Š. B.) zatražilo obavijest o provedenoj reviziji navedenog rješenja Općine Š. B., broj … od 28.7.2005 u skladu sa

Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (Službene novine Federacije BiH, broj: …).;

- da je Služba za branitelje Grada Š. B. je uz dopis od 21. 01. 2021. prvostupanjskom tijelu dostavila rješenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata u S., broj: … od 9.9.2019.

koje je doneseno sukladno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (Službene novine Federacije BiH, …), a kojim rješenjem je ukinuto konačno rješenje Službe za branitelje iz Domovinskog rata općine Š. B., broj: … od 28.7.2005. te je žalitelju od 9.9.2019.

priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovi oboljenja.

26. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja da tužitelj nema status RVI zbog ranjavanja ili zatočeništva, a koja činjenica među strankama nije sporna, odnosno da tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine nije priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. stavak 1. ZOHBDR), već po osnovi bolesti V grupe (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a), to je pravilno prvostupanjsko upravno tijelo, a potom i tuženo tijelo zaključilo da tužitelj ne spada u krug osoba kojima se može priznati pravo iz mirovinskog osiguranja prema odredbi članka 142. ZOHBDR-a.

27. Dakle, kako tužitelju nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, niti status ratnog vojnog invalida I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, to nije ispunjen jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu prema čl. 142. ZOHBDR-a, slijedom čega se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ukazuju neosnovanim.

28. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda tužitelj svojim prigovorima ni tužbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost rješenja tuženog tijela, kao ni zakonitost prvostupanjskog rješenja, radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine: broj 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 10. lipnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbe po čl. 11. Zak. o sudskim pristojbama - tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 15.07.2022.