Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-393/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Z. R., OIB …, …, 2. tužitelja Ž. R., OIB …,
…, i 3. tužiteljice I. R., OIB …, …, svi
zastupani po punomoćniku H. L., odvjetniku u J., protiv tužene
Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-76/2018-13 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-76/2018-13 od 10. prosinca 2021., točke I. i II. izreke presude.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su tužitelji Z. R., …, OIB …,
Ž. R., …, OIB …, te I. R., …,
OIB …, kao zakonski nasljednici pokojnog R. S., suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. 1357 k.o. P. čkbr. 174/15, kućište oranica u površini 5147 m2 (1431 čhv), svaki u 1/3 dijela (što u naravi ukupno čini 1/2 dijela), u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, što je tužena dužna trpjeti i izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava suvlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, svakog u 1/3 dijela, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.
II. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.
III. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužitelji se odbijaju."
2. Protiv presude u dijelu s kojim nije uspjela, točaka I. i II. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP). Prigovara ocjeni provedenog dokaznog postupka, ističe da tužitelji nisu dokazali propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, već je vlasnik nekretnine tuženica temeljem članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst., 94/17. – ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst), dalje: ZV). Predlaže preinačiti presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu tuženici troškova postupka, uključujući i trošak žalbe, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tuženici troškova žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a dijelom se iste mogu utvrditi i na temelju stanja spisa, iz izvedenih dokaza. Sud je pravilno primijenio materijalno pravo, za svoju odluku dao je jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.
6. Tužitelji su (po pravnom predniku) prije pokretanja ove parnice podnijeli tuženici prijedlog za mirno rješenje spora i pokrenuli pojedinačni zk ispravni postupak radi usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem predmetnih nekretnina. Cijeneći utvrđeni tijek toga postupka u odnosu na ovu parnicu pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji imaju pravni interes za vođenje ovog spora.
7. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.
8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP, u vezi s člankom 7. i 219. stavkom 1. ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, između ostalog, zemljišnoknjižno i posjedovno stanje predmetne nekretnine prema upisanim podacima u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, kao i trajanje i kvalitetu posjeda tužitelja i njihovih pravnih prednika.
9.1. Tako je utvrđeno:
- da su P. L., sada pok., kao prodavatelj, te pravni prednik tužitelja pok. S. R. i pok. M. S. 29. srpnja 1986., kao kupci, sklopili kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bila kupoprodaja nekretnina upisanih u zk. ul. 362. k.o. P., između ostalih i čkbr. 174/15 od 1431 čhv (stranice 6-8 spisa),
- da su temeljem toga ugovora pok. S. R. i pok. M. S. upisani
kao suposjednici u katastru, svaki u ½ dijela, da su na tim nekretninama izgradili kuće u kojima sada žive njihove obitelji (uz napomenu da je u točki 17. al. druga obrazloženja omaškom u pisanju pogrešno navedeno da su kao suposjednici upisani pok. M. S. i P. L., a pravilno je trebalo pisati pok. M.
S. i pok. S. R., što je potrebno ispraviti u skladu s člankom 342. ZPP),
a prije toga je kao posjednik bio upisan P. L. i njegov pravni prednik
N. L.,
- da je u posjedu predmetnih nekretnina prije sklapanja ugovora bio pok. P. L. i njegova obitelj i prije 1. svjetskog rata i da ih u tome nije nitko ometao niti polagao pravo na te nekretnine,
- da su pok. S. R. i B. S., kao pravna slijednica pok.
M. S., 2009. pokrenuli pojedinačni zk ispravni postupak, u kojem postupku je usvojen prijedlog prijave vlasništva S. R. i B. S.,
- da je protiv toga rješenja Republika Hrvatska 2. travnja 2013. pokrenula parnicu za ispravak zk upisa, da je usvojen tužbeni zahtjev i ispravljeno zk stanje na način da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upisuje Republika Hrvatska.
10. Iskaze 2. tužitelja Ž. R., kao nasljednika S. R. (koji je umro tijekom postupka) i saslušanih svjedoka, koji se mogu smatrati svjedocima koji imaju neposredna saznanja o načinu korištenja predmetnih nekretnina, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno ocijenio, kako iste međusobno, tako i u odnosu na ostale izvedene dokaze, te slijedom toga pravilno utvrdio da su ispunjene propisane pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnoj nekretnini.
11. Pri tome se napominje da su 1., 2. i 3. tužitelji točkom I. izreke presude utvrđeni suvlasnicima, svaki u 1/3 dijela od ½ dijela predmetne nekretnine, kao pravni slijednici pok. S. R., supruga 1. tužiteljice i oca 2. i 3. tužitelja. Prema izvedenim dokazima, predmetna nekretnina je u preostaloj ½ dijela u posjedu pravnih slijednika pok. M. S., što kao nesporno proizlazi iz iskaza 1. tužitelja i
B. S., supruge pok. M. S.. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici izdavanje tabularne isprave za prijenos suvlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, svakog u 1/3 dijela, a pravilno je stoga trebalo pisati „svakog u 1/6 dijela“, što će prvostupanjski sud ispraviti, u skladu s člankom 342. ZPP.
11.1. Nadalje, tužitelji su utvrđeni suvlasnicima predmetne nekretnine u ½ dijela, svaki u 1/3 dijela od ½ dijela, odnosno svaki u 1/6 dijela nekretnine u cijelosti. Budući da se radi o utvrđenju suvlasništva na nekretninama u idealnom dijelu, a ne na točno određenom dijelu predmetne nekretnine, nije bilo neophodno provesti uviđaj na licu mjesta i pribaviti geodetski elaborat za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa su žalbeni navodi u tom smislu ocijenjeni kao neosnovani.
12. Utvrđenja prvostupanjskog suda glede odlučnih činjenica, kao ni pravilnu primjenu odredaba ZV o stjecanju prava vlasništva nekretnina žalba tuženice nije uspjela dovesti u sumnju, pobijana odluka ima jasne razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.
13. Osim toga, smatra se potrebnim napomenuti da se tuženica u prilog svojih navoda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva poziva na članak 362. ZV, u vezi s odredbama Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina („Narodne novine“, br. 36/47. i 13/47., dalje: Zakon), u vezi s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu („Službeni list SFRJ, br. 10/65.).
14. Pravni prednik tužitelja, pok. S. R. i pok. M. S. su temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1986. upisani u katastar zemljišta kao suposjednici predmetne nekretnine.
14.1. Spisu prileži potvrda Općine V., Uprave … od 5.
prosinca 1986. da je po kupoprodajnom ugovoru plaćen porez na promet u iznosu od 57.768. dinara, na osnovicu od 370.000 dinara (u kupoprodajnom ugovoru je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 360.000 dinara slovima: tristo šezdeset tisuća dinara - stranice 6-7 spisa).
14.2. Nadalje, … uprava Republike Hrvatske, Područni ured za … S., Ispostava T. izdala je 5. veljače 2009., po zahtjevu S.
R. iz … (pravnog prednika tužitelja) potvrdu o kućnom broju kojom je zgradi izgrađenoj na katastarskoj čestici: 174/15 k.o. P., u naselju P., određen kućni broj: P. … (stranica 11 spisa).
14.3. Iz navedenog jasno proizlazi da je i na temelju postupanja nadležnih tijela tužiteljice, u više različitih postupaka, pravni prednik tužitelja opravdano vjerovao da mu pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine, zajedno s pok. M. S., te je u odnosu na predmetnu nekretninu postupao kao pošteni posjednik.
15. Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. stavak 1. ZV).
15.1. U granicama iz stavka 1. toga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (stavak 2. istog članka ZV).
15.2. Vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu (članak 31. ZV).
16. Tužitelji su, zajedno sa svojim pravnim prednicima, u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu neprekinuto više desetaka godina i na tim nekretninama su izgradili kuću u kojoj živi 2. tužitelj s obitelji, majkom i sestrom (1. i 3. tužiteljicama), dok je u drugom dijelu nekretnine kuću izgradio pok. M. S. i u njoj živi njegova supruga B. S., odnosno predmetne nekretnine koriste kao
svoj dom.
16.1. S druge strane, tuženica je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnina od 2009., a od tada, kao ni prijašnjih godina, prema stanju spisa, nije poduzela bilo kakve mjere u cilju korištenja nekretnina, gospodarenja i brige o istima, osim vođenja sudskih postupaka.
16.2. Slijedom toga, kada se primijeni test razmjernosti, s jedne strane, interesa tuženice za zaštitu njenog prava vlasništva predmetne nekretnine, s pozivom na zakone donesene 1947., te s druge strane, zaštite tužitelja i njihovog prava na dom, u skladu s načelom zaštite prava na dom, a podredno i radi svrsishodnog korištenja predmetnih nekretnina, test razmjernosti, po ocjeni ovog suda, svakako govori u prilog zaštite tužitelja.
16.3. U protivnom, što bi bilo i moglo biti pravna posljedica pravomoćne sudske presude kojim bi tužbeni zahtjev sud odbio kao neosnovan, kako se to predlaže žalbom? Zahtjev tuženice, kao vlasnice, a neposjednice, protiv tužitelja, kao nevlasnika, a suposjednika nekretnine, za predaju nekretnine u posjed tuženici?
16.4. Takvo tumačenje propisa, po ocjeni ovog suda, protivno je odlučnim okolnostima ovog predmeta i predstavljalo bi pretjerani formalizam na štetu tužitelja.
17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) i materijalno pravo, članak 159. ZV, kada je tužbeni zahtjev djelomično usvojio i odlučio kao u točki I. izreke presude, s pravilnim pozivom na sudsku praksu, pravna shvaćanja iznesena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u istovrsnim predmetima, navedenim u obrazloženju prvostupanjske odluke.
18. Odluka o troškovima je pravilna i zakonita, donesena sukladno članku 154. stavku 4. ZPP, uvažavajući djelomičan uspjeh stranaka u sporu.
19. Cijeneći navedeno, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, točke I. i II. izreke presude (članak 368. stavak 1. i 373.a ZPP), dok u nepobijanom dijelu, točka III. izreke presude, prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).
20. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).
Sisak, 10. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Predrag Jovanić
Broj zapisa: eb30d-93f12
Kontrolni broj: 0b8ca-b48ec-e1efc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=PREDRAG JOVANIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.