1

Poslovni broj: 14 Gž-923/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 14 Gž-923/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz Z., OIB:... zastupanog po punomoćnici M. Đ., odvjetnici u O. društvu K. & Partneri d.o.o. Z., protiv tuženika B. Š. iz S., OIB:.., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-530/2022 od 24. ožujka 2023., dana 13. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-530/2022 od 24. ožujka 2023.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S., pod poslovnim brojem: Ovrv-4389/2021 od 3. siječnja 2022., kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana namiri tražbinu, i to temeljem računa 62/1/1 u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. kolovoza 2021. do isplate, temeljem računa 68/1/1 u iznosu od 82,95 EUR/625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 2021. do isplate, temeljem računa 72/1/1 u iznosu od 127,75 EUR/962,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2021. do isplate, temeljem računa 88/1/1 u iznosu od 41,48 EUR/312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2021. do isplate, te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2022. do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 96,22 EUR/724,97 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i kako to navodi „pogrešno utvrđene nedvojbene činjenice da mu je tužitelj otkazao zastupanje u svim predmetima o stanu u Z.“, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu stavi izvan snage.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 351,72 EUR/2.650,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, na ime neplaćenih usluga pravnog zastupanja, koje usluge je tužitelj u svojstvu odvjetnika pružio tuženiku.

 

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je ovršenik protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S., poslovni broj Ovrv-4389/2021 od 3. siječnja 2022., kojim je određena predložena ovrha, podnio prigovor 19. siječnja 2022., u kojem je naveo da je odvjetnika M.1 angažirao da obavi neke pravne poslove u vezi poteškoća koje je imao sa snahom u pogledu stana u Z., međutim odvjetnik ga je pogrešno savjetovao da tužbom vraća posjed na stanu u kojem je neprekidno od 2011., što nije prihvatio pa je proveo postupak samopomoći i vratio se u posjed stana, a odvjetnik M.1 da mu je otkazao zastupanje u svim predmetima, time da je odbio napisati i tužbu u ime odvjetnika S. M.2, kako je to već bilo dogovoreno, pa sud nije ovlašten donijeti rješenje za plaćanje računa u iznosu troška za sastavljanje tužbe za naknadu štete od R. H. radi pokretanja više od 40 prekršajnih postupaka koji su svi odbačeni, dok ju odvjetnik M.1 ili odvjetnik M.2 ne sastave. Stoga je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-4389/2021 od 26. svibnja 2022., stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi, te su ukinute provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Izvršivši uvid u priložene račune iz kojih proizlazi potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnove odvjetničkih usluga specificiranih po pojedinim radnjama, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju iznos od ukupno 351,72 EUR/2.650,00 kn, slijedom čega je platni nalog u cijelosti održao na snazi.

 

8. Tuženik, osporavajući prvostupanjsku presudu, u žalbi navodi da mu je tužitelj otkazao zastupanje u svim predmetima za stan u Z., jer ga je odvjetnica I. Ž. Š., punomoćnica M. P. Š. i M. Š., neistinito i nezakonito prijavila Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i Hrvatskoj odvjetničkoj komori u Zagrebu. Nadalje, ističe da je tužitelj bio angažiran da napiše tužbu u njegovim prekršajnim predmetima umjesto odvjetnika S. M.2, kojemu je sastav tužbe bio unaprijed plaćen, a što je odbio učiniti nakon navedene prijave. Stoga da trpi štetu zbog neprofesionalnog i nezakonitog ponašanja tužitelja kao odvjetnika u predmetima u odnosu na stan u Z. i u odnosu na tužbu zbog prekršajnih predmeta, pa iz tog razloga nije platio odvjetničke usluge koje je tužitelj obavio.

 

9. U svezi žalbenih navoda tuženika valja reći da ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a niti je li taj sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti. Također, ovaj sud cijeni da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

 

11. Prema odredbi čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a prema stavku 2. istog članka nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Za sklapanje ugovora o nalogu nije propisan poseban oblik, dakle ugovor se može sklopiti bilo usmeno, bilo pismeno.

 

12. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj temeljem naloga odnosno ovlaštenja tuženika, obavio za njega više pravnih radnji, tj. usluga zastupanja, za koje je izdao predmetne račune, i to račun 62/1/1 od 30. srpnja 2021. za obranu okrivljenika prilikom prvog ispitivanja pred ovlaštenim policijskim službenicima s PDV-om u iznosu od 1.250,00 kn, račun 68/1/1 od 26. kolovoza 2021. za sastav podneska o opozivu uvjetne osude i opomene E. B. i N. P. s PDV-om u iznosu od 625,00 kn, račun 72/1/1 od 10. rujna 2021. za sastav prijedloga za pokretanje ostavinskog postupka radi naknadno pronađene imovine, pribavljanje zemljišnoknjižnog izvatka i plaćene pristojbe za zemljišnoknjižni izvadak s PDV-om u iznosu od 962,50 kn, te račun 88/1/1 od 17. rujna 2021. za pribavljanje izvatka iz matice vjenčanih s PDV-om u iznosu od 312,50 kn, glede kojih računa je nedvojbeno da nisu podmireni, ovaj sud neosnovanim cijeni žalbene navode tuženika kojima opravdava neplaćanje, pozivajući se na okolnosti koje nisu odlučne za predmet spora, ovo tim više imajući u vidu da ne osporava da su mu usluge navedene u predmetnim računima pružene, kao ni visinu naknade.

 

13. Stoga je po ocijeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo održavši na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 3. siječnja 2022. primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a.

 

14. Obzirom da iz žalbe proizlazi da se presuda pobija u cijelosti, pobija se i odluka o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

 

15. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

Varaždin, 13. ožujka 2024.