Poslovni broj:101.Pr-2455/2021-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Dorici Krnic – Miloš, na temelju prijedloga sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., OIB: ..., iz O., P. 22, zastupane po punomoćnici

J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženog S. J. J.

S. u O., F. f., OIB: ..., iz O.,

L. J. 9, zastupanog po punomoćnici L. O. R., odvjetnici u

O., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, uz javnu objavu presude 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku S. J. J. S. u O.,

F. f., OIB: ..., iz O., L. J. 9, isplatiti

tužiteljici D. K., OIB: ..., iz O., P. 22, iznos od 10.205,45 kuna (desettisućadvjestopet kuna i četrdesetipet lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 700,78 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 700,78 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 700,78 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 700,78 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 703,79 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 703,93 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 848,19 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 848,19 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 848,19 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 848,19 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 848,19 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 994,13 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 759,53 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku S. J. J. S. u O.,

F. f., OIB: ..., iz O., L. J. 9, naknaditi

tužiteljici D. K., OIB: ..., iz O., P. 22, prouzročeni

parnični trošak u iznosu 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. veljače 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Navodi kako tuženik kao poslodavac s kojim je 30. travnja 2015. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu više predavačice predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), te da joj je tuženik od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. obračunavao plaću pogrešno koristeći osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, isplatio joj je manju bruto plaću od one koja joj je pripadala. Tužiteljica stoga smatra da joj pripada razlika plaće za navedeno razdoblje i to temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Tužiteljica pojašnjava da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa recesije 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.g. u iznosu 5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka Sporazumu odnosno čl. III. IDDS. Nadalje navodi da su 2. lipnja 2016. sindikati javnih službi pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS utvrde tzv. kvocijent pariteta iz čl.

IV. st. 1. IDDS, da se Vlada oglušila na taj poziv, te da nije ispunila svoju obvezu čime je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade, odnosno državnog proračuna. Smatra da zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade, treba uzeti da je uvjet ispunjen odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen, a sve sukladno čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u nastavku: ZOO) budući da je kvocijent pariteta odrediv u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII. b st. 10. IDDS. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen 4. lipnja 2016. u iznosu 85,9:100/87, 9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008.. Primjenom čl.

IV. st. 2. IDDS kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Tužiteljica tvrdi da ukupan dug tuženika s osnove ove razlike u plaći iznosi 4.240,96 kn za period od srpnja 2016. do siječnja 2017., uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Budući da se, sukladno čl. IV. st. 3. IDDS, osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te da iznosi 5.541,74 kn, tvrdi da ukupan dug tuženika s osnove ove razlike u plaći iznosi 1.753,66 kn, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu. Uzimajući u obzir navedeno, tužiteljica je predložila sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare. Nije sporio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu, međutim, smatra da su ništetne odredbe IDDS jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum i Dodatak Sporazumu potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je IDDS parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum, Dodatak Sporazumu i IDDS predstavljaju običan ugovor odnosno sporazume obveznog prava koji nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakonit način budući da njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Nadalje smatra da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja se isplaćuje u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Osim navedenog ističe da je prema podacima DZS BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema čl. III. do V. IDDS treba odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016.. Međutim, kako IDDS imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema čl. III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih.

3. Na pripremnom ročištu tuženik je naveo da ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

4. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i podnesak od 17. prosinca 2021. kao i priloge i to: ugovor o radu, izračun, isplatne liste, Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, presudu VSRH Rev-1111/2020.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju. Nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju budući je tuženik plaću obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn, a ne od 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica, te jesu li se ispunili uvjeti za primjenu čl. IV. st. 1. i 3. IDDS.

8. Temeljem Sporazuma od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Prema Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Sukladno IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna. U čl. IV. IDDS uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. IDDS, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima iz DZS. Člankom V. IDDS određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV. IDDS Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS, uvećana za 1,5%. Izmijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točki 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao". Članak XI. IDDS propisao je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016., bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

11. Sukladno Odluci Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

12. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

13. Također iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

14. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

15. Sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

16. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

17. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje u nastavku: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

18. Odredbom čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

19. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

20. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu. To napose proizlazi iz isplatnih lista i tablice izračuna razlike plaća radi čega nije niti bilo potrebe za provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.

21. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09 i 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

22. Neosnovane su i tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020.

23. Neosnovane su tvrdnje tuženika i u odnosu da nisu ispunjeni uvjeti za uskladbu plaća iz čl. IV. IDDS, prvenstveno iz razloga što osporava pravnu valjanost cijelih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a također i iz razloga što smatra da je došlo do odgode uskladbe primjenom čl. VII. IDDS. Naime, ovaj sud je već naprijed iznio razloge zbog kojih smatra kako su IDDS pravno valjani kolektivni ugovor. Točno je da se odgoda iz čl. VII. st. 2. IDDS odnosi na usklađivanje osnovice iz čl. IV. istog dokumenta, međutim, odgoda je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. kojim je određen konkretan datum za primjenu korigirane osnovice, a to je 31. prosinca 2012.. Kako je razdoblje negativnog rasta BDP-a trajalo 12 tromjesečja, korigirana osnovica bi se sukladno čl. IV. trebala primjenjivati od siječnja 2016.. Međutim, odredba čl. IV. st. 5. primjenjiva je za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. IDDS. Kako je ovaj sud već utvrdio, pretpostavke iz čl. III. nastupile su u prosincu 2015., te zbog toga više nije bilo mjesta primjeni čl. IV. st. 5. IDDS, ali su odredbe čl. IV. st. 2. i 3. u konkretnom slučaju primjenjive.

24. Nadalje, na temelju podataka DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., ovaj sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

25. Prema podatcima DZS proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. al. 1. IDDS iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII. b st. 3. i 8. IDDS ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Dakle, odnos pariteta za 2015. je 2,33% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. IDDS ugovoreno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.. Kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. IDDS nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. IDDS. Prema čl. 297. st. 4. ZOO uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. IDDS je uvjet primjene čl. IV. st. 2. IDDS. Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je spriječila ispunjenje uvjeta. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS dostavljenih sindikatima javnih službi. Primjenom čl. IV. st. 2. IDDS kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećala za 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Prema čl. IV. st. 3. IDDS nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta uz 2008.. Na temelju tog članka, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećala za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn.

26. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koje je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do datuma podnošenja tužbe. Budući da je tužba tužiteljice predana ovom sudu 12. veljače 2021., a čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje u nastavku: Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje.

27. Budući da tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, sud ovu nespornu činjenicu nije posebno utvrđivao, tim više što isto nesporno proizlazi iz materijalnih dokaza priležećih u spisu, prvenstveno isplatnih lista i izračuna razlike osnovica plaće.

28. Slijedom svega obrazloženoga, sud je dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 10.205,45 kuna (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u nastavku: ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07).

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici – odvjetnici, i to za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u nastavku: OT), za sastav podneska od 17. prosinca 2021. – 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 24. svibnja 2022. – 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 3.000,00 kuna što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 3.750,00 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 10. lipnja 2022.

Sutkinja Dorica

Krnic – Miloš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka presude.

Dostaviti:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćnici

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi

Broj zapisa: eb30d-75f54

Kontrolni broj: 05b44-221e3-9b388

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DORICA KRNIC-MILOŠ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.