Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-881/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja H. T. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika Z. V., iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici U. Z. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Z. i dr., u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2623/2021-9 od 18. ožujka 2022., dana 10. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2623/2021-9 od 18. ožujka 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. S. iz Z., poslovni broj Ovrv-697/2020 od 19. listopada 2020. te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi postupka, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 3.093,24 kuna sa zateznim kamatama iz osnove komunalne naknade za toplinsku energiju za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020.

6. Parnični postupak je proveden povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-697/2020 koje je dana 19. listopada 2020. izdao javni bilježnik T. S. iz Z., radi naplate novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 3.093,24 kuna. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor kojim ističe da na predmetnoj adresi ne živi još od 7. ožujka 1995. u prilog čemu je kao dokaz priložio uvjerenje o prebivalištu te ugovor o kupoprodaji nekretnine. Ističe kako mu tužitelj nije isporučio uslugu. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

7. Iz izvatka iz poslovnih knjiga i računa tužitelja vidljivo je da je kao obveznik plaćanja naznačen tuženik te da tužitelj tereti tuženika za neplaćene račune za komunalnu uslugu opskrbe toplinskom energijom na adresi u Z., ... za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020.

8. Tuženik tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da na predmetnoj adresi ne živi još od 1995. kada je predmetnu nekretninu prodao sukladno priloženom kupoprodajnom ugovoru. Iz priloženog uvjerenja o prebivalištu tuženika također proizlazi da isti ne prebiva na adresi u Z., ... u odnosu na koju su utuženi računi izdani, od dana 25. listopada 1996.

9. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 4. st. 7. Općih uvjeta prema kojoj je tuženik bio dužan u roku 8 dana prijaviti tužitelju promjenu korisnika na navedenoj adresi putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika. Međutim, Opći uvjeti na koje se tužitelj poziva stupili su na snagu dana 1. rujna 2014., dakle više od 10 godina nakon što je tuženik promijenio prebivalište. Stoga se Opći uvjeti u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju. U vrijeme kad je tuženik promijenio prebivalište obveza prijave promjena vezanih uz korištenje prostora tužitelju kao isporučitelju usluge nije bila propisana niti jednim tada važećim podzakonskim ili zakonskim propisom. Pored toga, nije dopustivo da se ranijeg vlasnika ili korisnika nekretnine obvezuje na plaćanje usluge koja mu faktično nije pružena.

10. U odnosu na popis suvlasnika od 10. ožujka 2015. u kojem je kao stanar predmetne zgrade naznačen i ovdje tuženik, ističe se da iz navedenog popisa nije jasno, odnosno nije naznačeno tko je isti popis sastavljao, niti je tuženik svojim potpisom na popisu potvrdio da je stanar predmetne zgrade, stoga ovaj popis nije vrednovan kao relevantan dokaz da je tuženik u utuženo vrijeme bio opravdano evidentiran kao korisnik usluga tužitelja na predmetnom obračunskom mjestu. Nadalje, iz zahtjeva za promjenu podataka u matičnoj evidenciji krajnjih kupaca toplinske energije od 31. ožujka 2021. je vidljivo da je isti potpisao novi kupac – K. J., te je tuženik ne može odgovarati za pasivnost sljednika.

11. Tužitelj je bio dužan dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da je tuženik stvarni korisnik i potrošač toplinske energije na mjernom mjestu koji se nalazi na adresi u Z., ... odnosno da je isti dužan plaćati potrošnju toplinske energije na predmetnoj adresi, a što tužitelj, iako uredno upozoren, tijekom postupka nije dokazao. Radi toga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i platni nalog je u cijelosti ukinut sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog i ovršnog troška i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju naložio da tuženiku naknadi parnični trošak. .

13. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

14. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 10. lipnja 2022.

Sutkinja:

dr. sc. Lidija Vojković, v. r.