Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 28 P-6859/2015-89

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u V., protiv tuženice R.H., OIB: …, koju zastupa odvjetništvo, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženice, 9. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 17.964,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 442,37 kn od 10. siječnja 2011. do isplate

- 565,25 kn od 10. veljače 2011. do isplate

- 847,87 kn od 10. ožujka 2011. do isplate

- 393,22 kn od 10. travnja 2011. do isplate

- 508,72 kn od 10. svibnja 2011. do isplate

- 976,34 kn od 10. lipnja 2011. do isplate

- 734,82 kn od 10. srpnja 2011. do isplate

- 699,83 kn od 10. kolovoza 2011. do isplate

- 592,17 kn od 10. rujna 2011. do isplate

- 359,70 kn od 10. listopada 2011. do isplate

- 538,33 kn od 10. studenog 2011. do isplate

- 807,50 kn od 10. prosinca 2011. do isplate

- 646,00 kn od 10. siječnja 2012. do isplate

- 646,00 kn od 10. veljače 2012. do isplate

- 323,00 kn od 10. ožujka 2012. do isplate

- 719,41 kn od 10. travnja 2012. do isplate

- 960,92 kn od 10. svibnja 2012. do isplate

- 616,64 kn od 10. lipnja 2012. do isplate

- 690,86 kn od 10. srpnja 2012. do isplate

- 616,64 kn od 10. kolovoza 2012. do isplate

- 616,64 kn od 10. rujna 2012. do isplate

- 678,30 kn od 10. listopada 2012. do isplate

- 1.079,12 kn od 10. studenog 2012. do isplate

- 699,83 kn od 10. prosinca 2012. do isplate

- 654,20 kn od 10. siječnja 2013. do isplate

- 531,82 kn od 10. veljače 2013. do isplate

- 585,00 kn od 10. ožujka 2013. do isplate

- 433,33 kn od 10. travnja 2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.134,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

-638,98 kn od 10. travnja 2010. do isplate

-538,33 kn od 10. svibnja 2010. do isplate

-430,67 kn od 10. lipnja 2010. do isplate

-1.071,00 kn od 10. srpnja 2010. do isplate

-668,02 kn od 10. kolovoza 2010. do isplate

-699,83 kn od 10. rujna 2010. do isplate

-873,57 kn od 10. listopada 2010. do isplate

-621,77 kn od 10. studenog 2010. do isplate

-592,17 kn od 10. prosinca 2010. do isplate

III Odbija se eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.134,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2013. do isplate.

IV Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 12.530,34 kn, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 646,19 kn od 10. siječnja 2011. do isplate

- 480,07 kn od 10. veljače 2011. do isplate

- 181,88 kn od 10. ožujka 2011. do isplate -

718,49 kn od 10. travnja 2011. do isplate -

613,70 kn od 10. svibnja 2011. do isplate

- 339,34 kn od 10. srpnja 2011. do isplate

- 336,85 kn od 10. kolovoza 2011. do isplate

- 558,38 kn od 10. rujna 2011. do isplate

- 754,61 kn od 10. listopada 2011. do isplate

- 528,27 kn od 10. studenog 2011. do isplate

- 304,93 kn od 10. prosinca 2011. do isplate

- 418,83 kn od 10. siječnja 2012. do isplate

- 492,40 kn od 10. veljače 2012. do isplate

- 732,13 kn od 10. ožujka 2012. do isplate -

371,37 kn od 10. travnja 2012. do isplate -

169,05 kn od 10. svibnja 2012. do isplate -

410,44 kn od 10. lipnja 2012. do isplate

- 419,56 kn od 10. srpnja 2012. do isplate

- 501,81 kn od 10. kolovoza 2012. do isplate

- 506,21 kn od 10. rujna 2012. do isplate

- 426,12 kn od 10. listopada 2012. do isplate

- 320,63 kn od 10. prosinca 2012. do isplate

- 397,09 kn od 10. siječnja 2013. do isplate

- 591,72 kn od 10. veljače 2013. do isplate

- 540,19 kn od 10. ožujka 2013. do isplate

- 770,08 kn od 10. travnja 2013. do isplate,

V Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 4.889,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 603,74 kn od 10. travnja 2010. do isplate -

863,55 kn od 10. svibnja 2010. do isplate

- 981,86 kn od 10. lipnja 2010. do isplate

- 675,92 kn od 10. kolovoza 2010. do isplate

- 409,83 kn od 10. rujna 2010. do isplate

- 144,09 kn od 10. listopada 2010. do isplate

- 468,94 kn od 10. studenog 2010. do isplate

- 741,70 kn od 10. prosinca 2010. do isplate

VI Odbija se eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 4.889,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2013. do isplate.

VII Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 6.237,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 332,14 kn od 10. siječnja 2011. do isplate

- 222,72 kn od 10. veljače 2011. do isplate

- 90,94 kn od 10. ožujka 2011. do isplate

- 359,25 kn od 10. travnja 2011. do isplate

- 306,85 kn od 10. svibnja 2011. do isplate

- 163,74 kn od 10. srpnja 2011. do isplate

- 165,32 kn od 10. kolovoza 2011. do isplate

- 256,49 kn od 10. rujna 2011. do isplate

- 377,31 kn od 10. listopada 2011. do isplate

- 267,25 kn od 10. studenog 2011. do isplate

- 138,82 kn od 10. prosinca 2011. do isplate

- 205,27 kn od 10. siječnja 2012. do isplate

- 249,16 kn od 10. veljače 2012. do isplate

- 369,17 kn od 10. ožujka 2012. do isplate

- 182,73 kn od 10. travnja 2012. do isplate

- 84,52 kn od 10. svibnja 2012. do isplate

- 202,94 kn od 10. lipnja 2012. do isplate

- 209,79 kn od 10. srpnja 2012. do isplate

- 253,88 kn od 10. kolovoza 2012. do isplate

- 253,11 kn od 10. rujna 2012. do isplate

- 217,65 kn od 10. listopada 2012. do isplate

- 164,49 kn od 10. prosinca 2012. do isplate

- 192,30 kn od 10. siječnja 2013. do isplate

- 316,95 kn od 10. veljače 2013. do isplate

- 270,09 kn od 10. ožujka 2013. do isplate

- 385,05 kn od 10. travnja 2013. do isplate

VIII Odbija se eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 6.237,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2013. do isplate

IX Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.755,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. svibnja 2014. navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlenik ministarstva, djelatnik satnije. Ističe da mu je rješenjem od 24. veljače 2010. priznato pravo za naknadu

troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji K. B. – Z. i obratno prema cijeni mjesečne karte za vlak te da mu je pravo na naknadu priznato počevši od 16. studenog 2009. sve dok za to budu postojali uvjeti. Ističe da mu je Ministarstvo u razdoblju od 31. ožujka 2010. pa nadalje isplaćivalo putne troškove u iznosu od oko 500,00 kn mjesečno iako cijena putne karte na relaciji B.-Z.-B. iznosi 1.130,00 kn mjesečno. Stoga tužitelj tvrdi da mu pripada razlika neisplaćene cijene u iznosu od najmanje od 630,00 kn mjesečno počevši od 31. ožujka 2010. pa do podnošenja tužbe, a što ukupno iznosi 28.350,00 kn s pripadajućim kamatama za svaki mjesec po 630,00 kn od svakog 15. u mjesecu za protekli mjesec. Nadalje ističe da je u zadnje 3 godine ostvarivao prekovremene sate rada koji mu nisu plaćeni jer je po usmenom nalogu zapovjednika satnije dužan svakog dana dolaziti jedan sat ranije na posao iako mu je propisano radno vrijeme od 7-19 odnosno od 19-7 h te ostajati 30 minuta poslije radnog vremena. Ističe da je na taj način ostvarivao mjesečno najmanje 15 radnih sati prekovremenog rada koji mu nisu plaćeni. Cijena prekovremenog rada iznosi 50% više od redovnog sata rada, tako da cijena prekovremenog sata iznosi 53,00 kn što pomnoženo za 15 sati mjesečno iznosi 795,00 kn mjesečno. Stoga navodi da po toj osnovi potražuje iznos od 28.620,00 kn za protekle tri godine i to s pripadajućim kamatama za svaki mjesec na iznos od po 795,00 kn mjesečno od svakog 15. u mjesecu za protekli mjesec. Na pripremnom ročištu održanom 18. prosinca 2015. ističe da dio zahtjeva koji se odnosi na rad jedan sat ranije i pola sata kasnije predstavlja redovan rad zbog opisa posla koji mu nije bio plaćen.

1.2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. veljače 2022. tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužitelju, po osnovi putnih troškova, iznos od 24.098,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 638,98 kn od 10.04.2010. godine

- na iznos od 538,33 kn od 10.05.2010. godine

- na iznos od 430,67 kn od 10.06.2010. godine

- na iznos od 1.071,00 kn od 10.07.2010. godine

- na iznos od 668,02 kn od 10.08.2010. godine -

na iznos od 699,83 kn od 10.09.2010. godine -

na iznos od 873,57 kn od 10.10.2010. godine -

na iznos od 621,77 kn od 10.11.2010. godine -

na iznos od 592,17 kn od 10.12.2010. godine -

na iznos od 442,37 kn od 10.01.2011. godine -

na iznos od 565,25 kn od 10.02.2011. godine -

na iznos od 847,87 kn od 10.03.2011. godine -

na iznos od 393,22 kn od 10.04.2011. godine -

na iznos od 508,72 kn od 10.05.2011. godine -

na iznos od 976,34 kn od 10.06.2011. godine -

na iznos od 734,82 kn od 10.07.2011. godine -

na iznos od 699,83 kn od 10.08.2011. godine -

na iznos od 592,17 kn od 10.09.2011. godine -

na iznos od 359,70 kn od 10.10.2011. godine -

na iznos od 538,33 kn od 10.11.2011. godine -

na iznos od 807,50 kn od 10.12.2011. godine -

na iznos od 646,00 kn od 10.01.2012. godine -

na iznos od 646,00 kn od 10.02.2012. godine -

na iznos od 323,00 kn od 10.03.2012. godine -

na iznos od 719,41 kn od 10.04.2012. godine -

na iznos od 960,92 kn od 10.05.2012. godine -

na iznos od 616,64 kn od 10.06.2012. godine -

na iznos od 690,86 kn od 10.07.2012. godine -

na iznos od 616,64 kn od 10.08.2012. godine -

na iznos od 616,64 kn od 10.09.2012. godine -

na iznos od 678,30 kn od 10.10.2012. godine

- na iznos od 1.079,11 kn od 10.11.2012. godine

- na iznos od 699,83 kn od 10.12.2012. godine -

na iznos od 654,50 kn od 10.01.2013. godine -

na iznos od 531,82 kn od 10.02.2013. godine -

na iznos od 585,00 kn od 10.03.2013. godine

-na iznos od 433,33 kn od 10.04.2013. godine, sve do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom po ovoj osnovi traži isplatu 24.098,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 30.12.2013. do isplate.

1.3. Po osnovi naknade plaće za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. veljače 2022., dodatno uređenim na ročištu 25. travnja 2022., traži isplatu bruto iznosa od 23.657,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 603,74 kn od 10.04.2010. godine,

- na iznos od 863,55 kn od 10.05.2010. godine,

- na iznos od 981,86 kn od 10.06.2010. godine,

- na iznos od 675,92 kn od 10.08.2010. godine,

- na iznos od 409,83 kn od 10.09.2010. godine,

- na iznos od 144,09 kn od 10.10.2010. godine,

- na iznos od 468,94 kn od 10.11.2010. godine,

- na iznos od 741,70 kn od 10.12.2010. godine,

- na iznos od 978,33 kn od 10.01.2011. godine,

- na iznos od 702,79 kn od 10.02.2011. godine,

- na iznos od 272,82 kn od 10.03.2011. godine,

- na iznos od 1.077,74 kn od 10.04.2011. godine,

- na iznos od 920,55 kn od 10.05.2011. godine,

- na iznos od 0,00 kn od 10.06.2011. godine,

- na iznos od 503,08 kn od 10.07.2011. godine,

- na iznos od 502,17 kn od 10.08.2011. godine,

- na iznos od 814,87 kn od 10.09.2011. godine,

- na iznos od 1.131,92 kn od 10.10.2011.

godine,

- na iznos od 795,52 kn od 10.11.2011. godine,

- na iznos od 443,75 kn od 10.12.2011. godine,

- na iznos od 624,10 kn od 10.01.2012. godine,

- na iznos od 741,56 kn od 10.02.1012. godine,

- na iznos od 1.101,30 kn od 10.03.2012.

godine,

- na iznos od 554,10 kn od 10.04.2012. godine,

- na iznos od 253,57 kn od 10.05.2012. godine,

- na iznos od 613,38 kn od 10.06.2012. godine,

- na iznos od 629,35 kn od 10.07.2012. godine,

- na iznos od 755,69 kn od 10.08.2012. godine,

- na iznos od 759,32 kn 10.09.2012. godine, -

na iznos od 643,77 kn 10.10.2012. godine, - na

iznos od 485,12 kn 10.12.2012. godine, - na

iznos od 589,39 kn 10.01.2013. godine, - na

iznos od 908,67 kn 10.02.2013. godine, - na

iznos od 810,28 kn 10.03.2013. godine,

-na iznos od 1.155,13 kn 10.04.2013. godine, sve do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom po ovoj osnovi traži isplatu bruto iznosa od 23.657,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama 30.12.2013. do isplate.

1.4. Tužitelj traži i naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da je zahtjev za mirno rješenje spora primila 30. prosinca 2013., a kako prava iz radnih odnosa zastarijevaju za tri godine, da su tražbine tužitelja dospjele do 30. prosinca 2010. zastarjele. Ističe da su uvjeti i način ostvarivanja prava na naknadu troškova putovanja u spornom razdoblju regulirani Pravilnikom o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04, 22/05, dalje Pravilnik). Navodi da je člankom 2 Pravilnika propisano da se djelatnoj pravnoj osobi ne isplaćuje naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme trajanja bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema troškova prijevoza na posao i s posla te da je shodno tome izvršen obračun i isplata naknade troškova prijevoza tužitelju. Nadalje navodi da je raspored radnog vremena tužitelja propisan Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09). Ističe da je rad tužitelja u spornom razdoblju organiziran kroz rad u turnusima i stražarskoj službi za koji rad mu je sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08 i 118/09) isplaćen odgovarajući dodatak. Nadalje navodi da je 1. listopada 2009. stupila na snagu Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) kojom je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama R. H. te pravo za uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Prema navedenoj Odluci pripadnik oružanih snaga R. H. koji je dežuran u unutarnjoj službi ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Stoga tuženica ističe da se rad od 1. listopada 2009. ne smatra prekovremenim radom pa da stoga tužitelju ne pripada ni naknada. Ističe da dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom. Ističe da se prekovremenim radom ne smatra niti stražarska služba u kojoj djelatna osoba provodi 24 sata dnevno od kojih može raditi najviše 12 sati. Djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo za dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe pri čemu ističe kako se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuje, a u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna pravna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Također navodi da se od 1. listopada 2009. primjenjuje i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) prema kojima se dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje u koeficijentu od osnovice za isplatu plaće i iznosi 0,25 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, odnosno 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan. Navodi da se Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života u obitelji primjenjuje i u razdoblju nakon 1. listopada 2009. Ističe da postoji čitav niz odluka drugostupanjskih sudova koji su utvrdili kako tužiteljima ne pripada naknada za uvećanje plaće za prekovremeni rad za dežurstvo i stražu prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike nakon 1. listopada 2009., s obzirom da je Zakon o službi u oružanim snagama lex specialis u odnosu na Zakon o radu, a upravo je na temelju Zakona o službi u oružanim snagama donesen Pravilnik o izmjena i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) kojim su propisani dodaci i načini obračuna za dežurstvo i za obavljanje stražarske službe. Vezano za tvrdnju tužitelja da je o usmenom nalogu zapovjednika satnije bio dužan dolaziti na posao jedan sat ranije te ostajati 30 min duže nakon radnog vremena ističe da je organizacija radnog vremena u Zaštitnoj satniji bila organizirana po zapovijedima zapovjednika Počasno zaštitne bojne sukladno čemu je tužitelj radio u turnusu u vremenu od 7 do 19 sati i od 19 do 7 sati. Ističe da je tužitelj imao obvezu biti spreman prije početka smjene za izvršenje zadaće što znači da je trebao zadužiti svu potrebnu opremu i naoružanje neposredno prije odlaska na zadaću, a za što mi nije bilo potrebno niti mu je zapovjeđeno da dolazi sat vremena ranije na posao. Ističe da je tužitelj nakon završetka zadaće razdužiti specijalističku opremu i naoružanje nakon čega je bio slobodan, a da taj proces nije trajao pola sata. Za vrijeme obnašanja službe u vojarni T. i Uredu predsjednika R. H. (tužitelj je radio u turnusu po modelu 12 sata rada, 24 sata odmora, 12 sati odmora, 48 sati odmora) za što je dobivao naknadu na plaći za rad u turnusu od 5%, a kroz turnus su mu po propisanim koeficijentima obračunati svi sati po smjenama, subotom, nedjeljom i blagdanom. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Prije svega treba reći da je tužitelj na ročištu 19. studenog 2019. (list 297 spisa) po ovoj osnovi izmijenio petit tužbenog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na način da se iz istog brišu riječi "prekovremeni rad". Tuženica je u odnosu na to navela da je tužitelj promijenio pravnu osnovu zahtjeva te da se istome protivi. U odnosu na to treba odgovoriti da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju je tužitelj naveo (čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a da sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Dakle, opisanim postupanjem tužitelja na ročištu 19. studenog 2019. nije došlo do preinake tužbe te je shodno tome neodlučno protivljenje tuženice istaknuto u tom pravcu. Prema tome, kad je iz tužbe jasno da tužitelj traži isplatu za sate rada koji mu nisu plaćeni, a navodi da je morao dolaziti 1 sat ranije na posao te ostajati 30 minuta poslije radnog vremena te kada je nedvojbeno za koje razdoblje traži isplatu tih sati, posve je neodlučno je li pravna osnova takvog zahtjeva naknada za prekovremeni rad ili redovni rad u turnusu. Stoga neosnovano tuženica prigovara da se tužitelj trebao obratiti tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora po osnovi redovnog rada u turnusu, a da to nije učinio. Napominje se da je tuženica u odgovoru na tužbu učinila nespornim da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 30. prosinca 2013.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka D. Ć., D. B. i M. Č. te

dokaz financijskim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu (po osnovi troškova prijevoza na posao i s posla) razlike pune cijene mjesečne karte za vlak i iznosa koji mu je tuženica po toj osnovi isplatila. Taj se zahtjev odnosi na troškove prijevoza u razdoblju od ožujka 2010. do ožujka 2013. godine. Po ovoj osnovi tužitelj traži isplatu ukupnog iznosa od 24.098,46 kn s kamatama na pojedine mjesečne iznose od 10. u idućem mjesecu za tekući mjesec.

6.2. Nadalje, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena u razdoblju od ožujka 2010. do ožujka 2013. godine. Po ovoj osnovi tužitelj traži isplatu ukupnog bruto iznosa 23.657,90 kn s kamatama na pojedine mjesečne iznose od 10. u idućem mjesecu za tekući mjesec.

7. Tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare. Sukladno odredbi čl. 135. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, dalje ZR), potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine. Tuženica je u odgovoru na tužbu učinila nespornim da se tužitelj 30. prosinca 2013. obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu. Sukladno odredbi čl. 186.a st. 3. ZPP-a 30. prosinca 2013. zastarijevanje je zastalo. Stoga su tražbine tužitelja koje su dospjele prije 30. prosinca 2010. zastarjele (jer je zahtjev za mirno rješenje spora u odnosu na njih podnesen nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka).

8. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 6.134,34 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi troškova prijevoza na posao i s posla, a koji se odnosi na razdoblje od ožujka 2010. do studenog 2010. godine (od čega je najkasnije dospjela tražbina u iznosu od 592,17 kn koja se odnosi na studeni 2010. godine, a koja je dospjela 10. prosinca 2010.) - toč. II izreke. Iz istog razloga nije osnovan niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po toj osnovi za isplatu iznosa od 6.134,34 kn s kamatama od 30. prosinca 2013. do isplate (toč. III izreke). Jednako tako, odbijen je i zahtjev za isplatu iznosa od 4.889,63 kn po osnovi naknade plaće za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koji se odnosi na razdoblje od ožujka 2010. do studenog 2010. godine (od čega je najkasnije dospjela tražbina u iznosu od 741,70 kn koja se odnosi na studeni 2010. godine, a koja je dospjela 10. prosinca 2010.) - toč. V izreke. Iz istog razloga nije osnovan niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po toj osnovi za isplatu iznosa od 4.889,63 kn s kamatama od 30. prosinca 2013. do isplate (toč. VI izreke).

9. U odnosu na zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 17.964,12 kn s pripadajućim kamatama po osnovi troškova prijevoza na posao i s posla (koja tražbina se odnosi na razdoblje od prosinca 2010. do ožujka 2013. godine), kao relevantno treba reći da je čitanjem rješenja Ministarstva obrane od 6. veljače 2012. (list 8 spisa) utvrđeno je da je tužitelj (narednik D. T.) raspoređen na dužnost dočasnika za vanjsko osiguranje u ustrojbenu cjelinu Pristožerne postrojbe GS OS RH, Počasno- zaštitna bojna, Zaštitna satnija, 1. vod, 3. desetina, s mjestom službe u Z.

10. Čitanjem rješenja Ministarstva od 24. veljače 2010. (list 6-7 spisa) utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji K. B. – Z. i obratno prema cijeni mjesečne karte za vlak.

11. Između stranaka nije sporno da je trošak mjesečne karte za vlak iz toč. 10. ovog obrazloženja u razdoblju od prosinca 2010. do prosinca 2012. godine iznosio 1.130,50 kn mjesečno, a da je u razdoblju od siječnja do ožujka 2013. taj trošak iznosio 1.300,00 kn mjesečno (ta okolnost proizlazi i iz potvrde HŽ Putnički prijevoz d.o.o., list 9 spisa, obračuna tuženice naknade troškova prijevoza, list 89 spisa te okvirnog izračuna cijene prijevozne karte, list 92 spisa).

12. Iz obračuna naknade troškova prijevoza koju je tuženica dostavila u spis (list 89 spisa) proizlazi da je obračun za isplatu naknade za prijevoz izvršen na način da je cijena mjesečne karte podijeljena s brojem radnih dana u tom mjesecu i potom dobiveni iznos pomnožen s brojem putovanja u tom mjesecu. Uspoređujući taj obračun s mjesečnim izvješćima o ostvarenim satima rada (list 28-44 spisa) i dnevnom evidencijom radnog vremena (list 57-70 spisa) ovaj sud nalazi utvrđenim da tuženica uopće nije uzimala u obzir je li tužitelj u pojedinom mjesecu bio na godišnjem odmoru ili bolovanju ili ne. Tuženica je naprosto uzimala broj putovanja tužitelja u pojedinom mjestu na one dane kada je tužitelj radio u turnusu. Pritom, ukoliko je tužitelj dolazio na posao na pojedini dan turnusa u 19,00 sati, a odlazio s posla idućeg dana u 7,00 sati, tuženica je to uzimala kao jedno putovanje (dakle te dane tuženica ne uzima kao dva dana kada je tužitelj imao potrebu putovati na posao i s posla). Jednako tako, dane kada je dolazio na posao u 8,00 sati i odlazio u 16,00 sati i obavljao stražarsku službu, tuženica uopće nije uzimala u obzir kao dan u kojem je tužitelj putovao.

13. Iz dostavljenih izvješća o ostvarenim satima rada (list 28-44 spisa) i dnevnom evidencijom radnog vremena (list 57-70 spisa) proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju u veljači 2011. godine u trajanju od 8 dana (u tom mjesecu je bilo 20 radnih dana), da je svibnju 2011. godine koristio godišnji odmor u trajanju od 12 dana (u tom mjesecu je bilo 22 radnih dana), da je u lipnju 2011. godine koristio godišnji odmor u trajanju od 3 dana (u tom mjesecu je bilo 20 radnih dana, da je u studenom 2011. godine koristio godišnji odmor u trajanju od 13 dana (u tom mjesecu je bio 21 radni dan), da je u travnju 2012. godine koristio godišnji odmor u trajanju od 15 dana (u tom mjesecu je bilo 20 radnih dana) te da je listopadu 2012. godine koristio godišnji odmor u trajanju od 15 dana (u tom mjesecu je bilo 22 radna dana). U preostalim mjesecima tužitelj nije koristio niti godišnji odmor niti bolovanje.

14. Odredbom čl. 2. st. 2. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine broj: 141/04, 22/05, dalje u tekstu: Pravilnik/04) djelatnoj vojnoj osobi kojoj na putu ili na dijelu puta od mjesta stanovanja do mjesta rada nije organiziran prijevoz na posao i s posla isplatiti će se naknada troškova prijevoza na posao i s posla u visini mjesečne cijene karte prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran. Prema odredbi čl. 2. st. 3. Pravilnika/04 djelatnoj vojnoj osobi naknada troškova prijevoza na posao i s posla iz st. 2. ovoga članka priznaje se u visini izdataka najniže cijene mjesečne karte, odnosno pojedinačne karte javnog prijevoza ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada, a za udaljenost preko 100 km naknada se neće priznavati. Naknada troškova prijevoza isplaćuje se uz plaću za prethodni mjesec (čl. 2. st. 4. Pravilnika/04). Nadalje, prema odredbi čl. 2. st. 5. Pravilnika/04 djelatnoj vojnoj osobi neće se isplaćivati naknada troškova prijevoza za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.

15. S obzirom da je tužitelju rješenjem od 24. veljače 2010. priznato pravo naknadu troškova prijevoza na posao i s posla prema cijeni mjesečne karte za vlak (a ne u visini izdataka pojedinačne karte javnog prijevoza), a radi se o trošku koji je tužitelj snosio svaki mjesec (tuženica niti ne tvrdi da tužitelj nije kupovao mjesečne karte za vlak), ne može se tužiteljevo pravo na naknadu tog troška računati na način na koji je to učinila tuženica. Naime, tužitelju nije priznato pravo na naknadu troškova prijevoza u visini izdataka pojedinačne karte javnog prijevoza, nego mu je priznato pravo u visini izdataka najniže cijene mjesečne karte koja je jeftinija od pojedinačne ili dnevne karte. Tužitelju je trošak mjesečne karte u punom iznosu (a time i trošak prijevoza na posao i s posla u tom iznosu) nastao neovisno o tome što on na pojedine dane u tom mjesecu nije putovao na posao i s posla (nego je primjerice koristio slobodan dan na koji ima pravo nakon straže, dežurstva ili prekovremenog rada ili nekoliko dana bolovanja/godišnjeg odmora). Tuženica je vršila obračun kojim priznaje tužitelju naknadu troškova prijevoza na posao i s posla kao da je tužitelj mogao, samo na dane kada je putovao posao i s posla, kupiti dnevnu kartu po cijeni razmjernog dijela mjesečne karte, što on nedvojbeno nije mogao učiniti. Za ovakav izračun nema nikakve podloge u odredbama Pravilnika/04. Dodatno treba reći da tuženica dane kada je tužitelj dolazio na posao u 8,00 sati i odlazio u 16,00 sati i obavljao stražarsku službu, uopće nije uzimala u obzir kao dan u kojem je tužitelj putovao, a iz sadržaja spisa ne proizlazi zašto je tome tako (tuženica u tom pravcu ne iznosi nikakve tvrdnje). Osim toga, ukoliko je tužitelj dolazio na posao na pojedini dan turnusa u 19,00 sati i odlazio s posla idućeg dana u 7,00 sati, tuženica je to uzimala kao jedno putovanje, a nedvojbeno je da se radi o dva dana putovanja.

16. Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike cijene mjesečne karte za vlak (od prosinca 2010. do prosinca 2012. godine 1.130,50 kn mjesečno, a od siječnja do ožujka 2013. godine 1.300,00 kn mjesečno) i iznosa koje je tuženica isplatila tužitelju po ovoj osnovi. Tuženica je tužitelju, kako to proizlazi iz potvrde same tuženice (list 89 spisa), tužitelju po ovoj osnovi isplatila:

- za prosinac 2010. godine iznos od 688,13 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 442,37 kn)

- za siječanj 2011. godine iznos od 565,25 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 565,25 kn)

- za veljaču 2011. godine iznos od 282,63 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 847,87 kn)

- za ožujak 2011. godine iznos od 737,28 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 393,22 kn)

- za travanj 2011. godine iznos od 621,78 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 508,72 kn)

- za svibanj 2011. godine iznos od 154,16 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 976,34 kn)

- za lipanj 2011. godine iznos od 395,68 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 734,82 kn)

- za srpanj 2011. godine iznos od 430,67 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 699,83 kn)

- za kolovoz 2011. godine iznos od 538,33 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 592,17 kn)

- za rujan 2011. godine iznos od 770,80 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 359,70 kn)

- za listopad 2011. godine iznos od 592,17 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 538,33 kn)

- za studeni 2011. godine iznos od 323,00 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 807,50 kn)

- za prosinac 2011. godine iznos od 484,50 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 646,00 kn)

- za siječanj 2012. godine iznos od 484,50 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 646,00 kn)

- za veljaču 2012. godine iznos od 807,50 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 323,00 kn)

- za ožujak 2012. godine iznos od 411,09 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 719,41 kn)

- za travanj 2012. godine iznos od 169,58 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 960,92 kn)

- za svibanj 2012. godine iznos od 513,86 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 616,64 kn)

- za lipanj 2012. godine iznos od 439,64 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 690,86 kn)

- za srpanj 2012. godine iznos od 513,86 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 616,64 kn)

- za kolovoz 2012. godine iznos od 513,86 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 616,64 kn)

- za rujan 2012. godine iznos od 452,20 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 678,30 kn)

- za listopad 2012. godine iznos od 51,39 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 1.079,11 kn)

- za studeni 2012. godine iznos od 430,67 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 699,83 kn)

- za prosinac 2012. godine iznos od 476,00 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 653,50 kn)

- za siječanj 2013. godine iznos od 768,18 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 531,82 kn)

- za veljaču 2013. godine iznos od 715,00 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 585,00 kn)

- za ožujak 2013. godine iznos od 866,67 kn (pa je ostao nepodmiren iznos od 433,33 kn)

Dakle, u opisanom razdoblju ostali su nepodmireni troškovi prijevoza u ukupnom iznosu od 17.964,12 kn. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke. S obzirom da naknada troškova prijevoza isplaćuje uz plaću za prethodni mjesec (čl. 2. st. 4. Pravilnika/04), tužitelju su na pojedine neisplaćene iznose naknade troškova prijevoza priznate kamate od 10. og u idućem mjesecu za tekući mjesec po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO).

17. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa 18.768,27 kn s pripadajućim kamatama po osnovi naknade plaće za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena (koja tražbina se odnosi na razdoblje od prosinca 2010. do ožujka 2013. godine, dok je preostali dio u zastari kako je to obrazloženo u toč. 8. obrazloženja), treba reći da je između stranaka sporno je li tužitelj trebao dolaziti sat vremena prije početka rada u turnusu i ostajati pol sata nakon završetka rada u turnusu. Sporno je i ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće po toj osnovi.

18. Tužitelj u svom iskazu na ročištima održanim 8. ožujka 2016. i 19. travnja 2021. (list 111-112 te 324-325 spisa) navodi da je propisano radno vrijeme za turnus bilo od 7,00-19,00 odnosno od 19,00 do 7,00 sati. Iskazao je da je po usmenoj zapovjedi trebao dolaziti 1 sat prije početka turnusa i da bi u protivnom bio stegovno odgovoran. Iskazao je da je, kad je radio dnevnu smjenu, morao doći u vojarnu na T. u 6,00 sati i karticom se evidentirati na doručku (nije morao jesti, ali se kartica skenirala da je tamo došao i to nije mogao preskočiti). Iskazao da je u 6,20 sati trebao doći i uzeti opremu (streljivo, samokres i kratku strojnicu "E.", dok je odoru oblačio prije doručka), prebrojavalo se streljivo o čemu se vodila evidencija, a kad je cijela smjena obavila ovu proceduru, u 6,40 čitava smjena je trebala biti postrojena, čitala se dnevna zapovijed te je zapovjednik vršio pregled osobnog izgleda i ispravnost opreme, a oko 6,45 sati se kombijima kretalo na P.. Ista procedura prije početka turnusa provodila se i u noćnoj smjeni prije početka turnusa. Tužitelj je također iskazao da je morao ostajati minimalno pola sata nakon završetka turnusa. Nakon završetka smjene, kretalo bi se u vojarnu na T. gdje se čistilo osobno naoružanje i razduživala oprema, a nekada se čistio krug.

19. Svjedok D. Ć. u svom je iskazu (list 123 spisa) naveo da je on bio zaposlen na unutarnjem osiguranju štićenih objekata prve kategorije dok je tužitelj radio na sličnom radnom mjestu i bio zadužen za vanjsko osiguranje štićenih objekata. Iskazao je da je tužitelj imao bazu na T., a da mu je mjesto rada bilo na P. i da je zbog toga morao doći 1 sat prije početka smjene u bazu na T. kako bi se presvukao u odoru, zadužio naoružanje i pojeo obrok nakon čega je bio prevezen na P. Iskazao je da je tužitelj nakon završetka smjene vraćen u bazu na T. gdje je obvezan očistiti naoružanje i presvući se, za što mu je bilo potrebno 35-40 minuta. Iskazao je da su opisane radnje morali obavljati prije početka svake smjene i nakon završetka svake smjene i da radi o redovnim obvezama koje su morali izvršiti. Iskazao je da nije postojala pisana niti usmena zapovijed o ranijem dolasku i duljem ostajanju, ali da se radi o uobičajenim radnjama koje su se morale obaviti. Iskazao je da ukoliko se nije došlo kako bi se naprijed navedeno obavilo, da bi to bilo kašnjenje na posao jer se zaposlenik u tom slučaju nije pripremio za obavljanje svoje smjene.

20. Svjedok D. B. (koji je radio zajedno s tužiteljem na vanjskom osiguranju na P.) u svom je iskazu (list 124-125 spisa) naveo da nije postojala pisana zapovijed, ali da su oni prije početka smjene morali doći u bazu na T. sat vremena ranije kako bi obavili pripremne radnje potrebne za početak smjene u kojem vremenu su vršili zaduživanje opreme, zapovjednik je vršio pregled opreme, čitale su se zapovijedi o tome tko će što raditi toga dana te su potom bili prevezeni na P. tako da tamo budu u 7,00 sati odnosno 19,00 sati (ovisno o smjeni). Iskazao je da su navedene radnje radili prije početka svake smjene i to je bilo obvezno za napraviti kako bi počeli raditi. Također je naveo da su nakon završetka smjene vraćani nazad na T. gdje su razduživali opremu i čistili opremu, što je trajalo oko pola sata.

21. Svjedok M. Č. (koji je bio zapovjednik tužitelju u utuženom razdoblju) u svom je iskazu naveo da je točno da se dolazilo ranije priče početka turnusa, ali da o tome ne postoji niti pisana niti usmena zapovijed jer isto nije moguće nalagati osim u iznimnim situacijama s obzirom da se ne može raditi dulje od 12 sati, no da nije bilo drugog načina za organizaciju rada. Iskazao je da je bilo potrebno doći ranije kako bi se izvršilo zaduženje opreme, pročitala zapovijed i kako bi se prevezli do P., a ukoliko su bili zapisani za obrok, tada im je bio omogućen i obrok. Iskazao je da je sve navedeno trajalo 20 do 30 minuta. Također je iskazao da se nakon završetka turnusa svi zaposlenici voze na T. gdje razdužuju opremu i presvlače se u civilnu odjeću što traje desetak minuta. Naveo je da je jedino što je bilo bitno da tužitelj bude spreman za preuzimanje svoje dužnosti u 7,00 odnosno 19,00 sati, a da je o tužitelju ovisilo koliko mu je bilo potrebno da se pripremi.

22.1. Analizirajući i međusobno povezujući iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju morao dolaziti pola sata prije početka rada u turnusu kako bi obavio sve pripremne radnje potrebne za početak smjene što uključuje odijevanje odore, zaduživanje naoružanja, prebrojavanje naoružanja, postrojavanje, čitanje dnevne zapovijedi, vršenje pregleda i ispravnosti opreme od strane zapovjednika te potom vožnja u kombiju do P. gdje je trebao biti u vrijeme početka smjene.

22.2. Iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka su u tom dijelu u bitnom međusobno suglasni. Iako su tužitelj i svjedoci D. B. i D. Ć . iskazali da su trebali doći sat vremena prije početka smjene (a ne otprilike pola sata kako to proizlazi iz iskaza svjedoka M. Č.), iz njihovih iskaza proizlazi da je tih sat vremena uključivalo jedenje obroka. Po ocjeni ovog suda, tužitelj nije morao dolaziti ranije da bi pojeo obrok koji mu je omogućen i u tom dijelu se radi o njegovoj slobodnoj dispoziciji te tuženica nije dužna platiti tužitelju vrijeme koje je proveo konzumirajući obrok prije početka smjene. Po ocjeni ovog suda primjereno vrijeme za obavljanje svih nabrojenih pripremnih radnji potrebnih za početak smjene iznosi pola sata.

22.3. Nadalje, na temelju iskaza tužitelja te svjedoka D. Ć. i D. B. sud nalazi utvrđenim da je tužitelj nakon završetka smjene trebao ostati još

pola sata radi odlaska s P. nazad u bazu na T. gdje je bilo potrebno očistiti osobno naoružanje i razdužiti opremu.

Sud je njihove iskaze prihvatio kao istinite jer su logični, životno uvjerljivi i međusobno u bitnom suglasni. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka M. Č. u dijelu iz kojeg proizlazi da je za obavljanje potrebnih radnji nakon završetka smjene bilo potrebno 10 minuta. U tom dijelu njegov je iskaz u suprotnosti s iskazima tužitelja i svjedoka D. Ć. i D. B.. Osim toga, nije životno uvjerljivo da bi za povratak u bazu (s P. na T.), čišćenje naoružanja i razduživanje opreme (nakon završetka smjene) bilo dostatno samo 10 minuta.

23. Po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju, radi se o kontinuiranom radu duljem od propisanog radnog vremena (pola sata prije početka smjene i pola sata nao završetka smjene) koji se može vrednovati kao rad u turnusu.

24. Sukladno čl. 43. st. 2. ZR puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok čl. 86. ZR propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, dalje KU) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrs (150%), u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%) i rad u turnusu (5%). Dodaci se međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki radi duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

25. Iako se vrijeme provedeno na radu 30 min prije službenog početka turnusa i 30 min nakon službenog završetka turnusa ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, takvo vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se tužitelju sukladno KU vrednovati osnovom rada u turnusu. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom plaće za obavljeni rad u razdoblju od prosinca 2010. do ožujka 2013. godine s navedene osnove.

26.1. Radi izračuna cijene redovnog sata rada tužitelja, a koji je bio nužan zbog opisa pola tužitelja, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z. R..

26.2. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja od 21. kolovoza 2021. (list 390-394 spisa), koji obračun je napravljen po satnici redovnog rada uz dodatak za rad u turnusu te su pojedine vrste evidentiranih radnih sati uvećane postocima sukladno odredbama KU, sud nalazi utvrđenim da zbog pola sata ranijeg dolaska na posao i pola sata kasnijeg dolaska na posao u razdoblju od prosinca 2010. do ožujka 2013. (prethodno razdoblje je u zastari kako je to naprijed već obrazloženo), neisplaćeni bruto iznos naknade plaće tužitelja iznosi ukupno bruto 12.530,34 kn: i to za prosinac 2010. iznosi 646,19 kn, za siječanj 2011. iznosi 480,07 kn, za veljaču 2011. iznosi 181,88 kn, za ožujak 2011. iznosi 718,49 kn, za travanj 2011. iznosi 613,70 kn, za lipanj 2011. iznosi 339,34 kn, za srpanj 2011. iznosi 336,85 kn, za kolovoz 2011. iznosi 558,38 kn, za rujan 2011. iznosi 754,61 kn, za listopad 2011. iznosi 528,27 kn, za studeni 2011. iznosi 304,93 kn, za prosinac 2011. iznosi 418,83 kn, za siječanj 2012. iznosi 492,40 kn, za veljaču 2012. iznosi 732,13 kn, za ožujak 2012. iznosi 371,37 kn, za travanj 2012. iznosi 169,05 kn, za svibanj 2012. iznosi 410,44 kn, za lipanj 2012. iznosi 419,56 kn, za srpanj 2012. iznosi 501,81 kn, za kolovoz 2012. iznosi 506,21 kn, za rujan 2012. iznosi 426,12 kn, za studeni 2012. iznosi 320,63 kn, za prosinac 2012. iznosi 397,09 kn, za siječanj 2013. iznosi 591,72 kn, za veljaču 2013. iznosi 540,19 kn te za ožujak 2013. iznosi 770,08 kn.

26.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 21. kolovoza 2021. prihvatio kao jasno, stručno i obrazloženo. Vještak je i na ročištu održanom 25. travnja 2022. ostao kod svih svojih izračuna. Suprotno mišljenju tuženice, izračun vještaka iz nalaza od 21. kolovoza 2021. ne treba umanjiti za iznos koji se odnosi na dodatak za rad u turnusu jer je i tuženica u cijelom utuženom razdoblju isplatila dodatak za rad u turnusu, a što proizlazi iz lista plaća tužitelja i evidencija rada pa nije sporno da je tužitelj radio u turnusu, a kako to proizlazi iz dodatnog očitovanja vještaka od 11. travnja 2022. (list 433-435 spisa). Na dodatno očitovanje tuženica nije imala prigovore.

26.4. Stoga je odlučeno kao u toč. IV izreke te su tužitelju na pojedine neisplaćene bruto plaće s osnove rada u turnusu priznate kamate od 10. og u idućem mjesecu za tekući mjesec po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. Zahtjev za isplatu daljnjih 6.237,93 kn s pripadajućim kamatama za ovo razdoblje odbijen kao neosnovan (toč. VII izreke). Jednako tako nije osnovan niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.237,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2013. do isplate (toč. VIII izreke).

27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. i čl. 155. ZPP, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 107/15, dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tužitelj je sa zahtjevom iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 63,85%. Međutim, prilikom ocjene omjera uspjeha u parnici potrebno je voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tuženica je u cijelosti osporila pravnu osnovu zahtjeva. Tužitelj u postupku nije dokazao osnovu zahtjeva za isplatu iznosa od 6.273,93 kn koji se odnosi na rad prije službenog početka turnusa preko dokazanih 30 minuta (u daljnjem iznosu od 30 minuta), dok je u preostalom dijelu tužitelj dokazao pravnu osnovu. To što tužitelj sa dijelom svog zahtjeva nije uspio jer je u zastari ne umanjuje njegov uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Navedeno stoga što se zastarom ne gasi samo subjektivno pravo, nego pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Uostalom, vezano uz zastarjeli dio tražbine nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je tužitelj glede osnove zahtjev uspio u parnici u omjeru od 86,86%. Stoga je zaključak ovog suda da je, uzimajući u obzir uspjeh tužitelja glede visine zahtjeva (63,85%) te u pogledu osnove zahtjeva (86,86%), a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha tužitelja u parnici 75,35%. Kada se od postotka tužitelja koji je većoj mjeri uspio oduzme postotak tuženice koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici (24,65%) dobije se iznos od 50,70% i u tom omjeru tužitelju treba odmjeriti naknadu njegovih troškova parničnog postupka.

28. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 11.02.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 13.06.2014., 18.12.2015., 08.03.2016., 18.10.2016., 08.03.2019., 19.11.2019., 14.01.2021., 19.04.2021., 14.06.2021., 17.02.2022. i 25.04.2022. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) te trošak pristupa na ročište 19.06.2015. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2). Navedeno sveukupno iznosi 1350 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 16.875,00 kn, a što sukladno uspjehu tužitelja u sporu iznosi 8.555,62 kn. U cijelosti mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.200,00 kn jer je bio potreban za vođenje parnice neovisno o uspjehu u sporu. Dakle, sveukupni troškovi tužitelja iznose 11.755,62 kn. Priznate su mu i zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 09.05.2019. jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP). Naime, tim podneskom tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, koji naknadno uređuje još jednim podneskom (za potonji podnesak od 11.02.2022. priznat mu je trošak. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi. Naime, ovdje se radi o sporu u vezi s ostvarivanjem prava tužitelja iz radnog odnosa pa je on oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Uostalom, tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da mu je taj trošak nastao.

U Zagrebu 9. lipnja 2022.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u pet istovjetnih primjeraka u roku od petnaest dana od dana dostave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte