REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15

Poslovni broj: 3 Pn-94/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o., Z., , protiv tuženika H. o. d.d., Z., , OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kao u podnesku tužitelja od 25.02.2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. o. d.d., Z., , OIB: … isplatiti tužitelju G. P. iz Z., , OIB: … iznos od 14.160,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. kolovoza 2017. do isplate te mu nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 17.362,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Prvobitna tužiteljica K. P. ustala je protiv tuženika tužbom radi naknade štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Z. 14.04.2017. kao vozač vozila registarske oznake DA …, za koju nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika koji je prednjim krajem vozila reg. oznake ZG … naletio na stražnji kraj vozila u kojem se nalazila tužiteljica, pa kako je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. …, tužiteljica je zbog tom prilikom pretrpljenih ozljeda zatražila naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te troškova tuđe pomoći i njege (nakon isplate joj nespornog iznosa od 4.800,00 kn) u daljnjem iznosu od 13.200,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude.

2. Tijekom postupka prvobitna tužiteljica je preminula pa je sud postupak prekinuo, a nakon što ga je njen nasljednik preuzeo, postupak je nastavljen u odnosu na G. P., kao novog tužitelja. On je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (s obzirom na isplatu nespornog iznosa od 4.800,00 kn) zatražio naknadu štete u daljnjem iznosu od ukupno 14.160,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu ističući kako ne postoji nikakva odgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode, već je za istu isključivo odgovorna T. K. koja je dolazeći sa sporedne ceste prvobitnoj tužiteljici oduzela prednost, zbog čega je ista bila primorana kočiti, da bi uslijed takvog naglog kočenja u vozilo tužiteljice udario osiguranik tuženika koji se kretao iza nje. Tuženik je napomenuo i kako prvobitna tužiteljica nije treća osoba te tuženik ne odgovara po principu solidariteta, već po principu krivnje, a njegov osiguranik je u prekršajnom postupku oslobođen krivnje za izazivanje ove prometne nezgode. Tijekom postupka tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, no istaknuo je doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja smatrajući kako odgovornost njegovog osiguranika ne prelazi 30%, sukladno čemu je prvobitnoj tužiteljici isplatio 4.800,00 kn. Tuženik je stoga tužbeni zahtjev predložio odbiti, potražujući naknadu parničnih troškova.

4. Sud je tijekom postupka pročitao medicinsku dokumentaciju (list 5-13 spisa), odštetni zahtjev (list 14), Zapisnik o očevidu (list 44-47), izvršen je uvid u skicu mjesta nezgode (list 53), fotografije (list 54) i zdravstveni karton (list 96-105) te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku I. S. dr. med. i prometno vještačenje po sudskom vještaku N. E., dipl. ing..

5. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Prvenstveno je za napomenuti kako je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik se takvoj preinaci nije ni usprotivio, a sud je ocijenio kako je ova preinaka tužbe dopuštena. Naime, tužitelj je konačan tužbeni zahtjev postavio sukladno najnovijem pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV- 47/2020) tj. novim orijentacijskim kriterijima u pogledu visine neimovinske štete, stoga mu ta okolnost prema mišljenju ovog suda daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka i to na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) jer ju bez svoje krivnje tužitelj nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. S obzirom da je među strankama prvenstveno bila sporna odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, na ovu okolnost je provedeno prometno vještačenje po naprijed imenovanom stalnom sudskom vještaku te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i prvobitne tužiteljice.

8. Iz iskaza svjedoka Ž. P. proizlazi kako su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovala tri vozila i to tako da je jedna ženska osoba nepropisno ušla vozilom u kružni tok, a da se prethodno nije zaustavila te je oduzela prednost prolaska vozilu prvobitne tužiteljice, a kako se on kretao prometnom trakom iza nje, njegovo vozilo udarilo je prednjim krajem u stražnji kraj njenog vozila. Iz njegova iskaza proizlazi kako je u jednom trenutku samo vidio da vozilo ispred njega naglo koči, a u sljedećem trenutku došlo je do kontakta s vozilom tužiteljice. Prema njegovim navodima, kretao se brzinom od oko 46 km/h, a držao je dozvoljeni razmak iza vozila tužiteljice između 10-15m, a tužiteljica se kretala približnom brzinom kao i njegovo vozilo.

9. Iz iskaza prvobitne tužiteljice K. P. proizlazi kako se kretala vozilom lijevom od tri prometne trake Avenije D., a u jednom trenutku iz rotora s njene lijeve strane uključilo se vozilo u namjeri presijecanja sve tri kolničke trake Avenije D., pa kako bi izbjegla sudar s tim vozilom, uspjela je zakočiti i zaustaviti vozilo te do kontakta s vozilom nije ni došlo, no u sljedećem trenutku u stražnji kraj njenog vozila udarilo je vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika te je od siline udarca njeno vozilo odbačeno unaprijed i potom udarilo u vozilo koje je naišlo s lijeve strane.

10. Prometni vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio kako je prvo vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na stražnji, više lijevi dio vozila tužiteljice koja je reagirala kočenjem kako bi izbjegla sudar s vozilom vozačice K. koje joj je u radnji uključivanja u promet dolazilo s lijeve strane kružnog toka prometa, uslijed čega je vozilo tužiteljice bilo odbačeno prema naprijed te je prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji dio lijeve bočne strane vozila vozačice K., što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Mjesto sudara vozila osiguranika tuženika i vozila tužiteljice nalazilo se na lijevoj prometnoj traci kolnika Avenije D. prije raskrižja s kružnim tokom prometa, dok se mjesto sudara vozila tužiteljice i vozila vozačice K. nalazilo na desnoj prometnoj traci kružnog toka prometa. Za izračun brzine kretanja sva tri vozila neposredno prije štetnog događaja vještak nije našao elemenata. Vještak je nadalje utvrdio kako je kolnik na mjestu štetnog događaja bio pregledan pa je osiguranik tuženika na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti brzinu i način kretanja vozila tužiteljice, pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na brzinu i način kretanja vozila tužiteljice, do štetnog događaja ne bi došlo. Isto tako je utvrdio predmetno raskrižje na mjestu štetnog događaja bilo pregledno te je i vozačica K. prije započinjanja radnje uključivanja u promet mogla uočiti nadolazeće vozilo tužiteljice, pa da je odustala od radnje uključivanja u promet i propustila vozilo tužiteljice, do štetnog događaja ne bi došlo.

11. Po prigovorima tuženika sud je prometnog vještaka saslušao i na ročištu, kojom prilikom je vještak ponovio kako na temelju stanja spisa nije mogao zaključivati o točnoj dinamici predmetnog štetnog događaja, konkretno o brzinama kretanja vozila i kakve su bile međusobne udaljenosti između vozila u pojedinim fazama predmetnog štetnog događaja, no na temelju podataka u spisu bilo je moguće utvrditi upravo ono što je opisao u svom nalazu, dakle osnovnu dinamiku, pa tako i opisane mogućnosti izbjegavanja sudara od strane osiguranika tuženika te od strane vozačice K. Nadalje, na pitanje na temelju čega je zaključio da se radilo o neprilagođenoj brzini kretanja osiguranika tuženika, odgovorio je kako su se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužiteljice i vozilo osiguranika tuženika kretala istom prometnom trakom, u istom smjeru, pa kako je došlo do naleta vozila osiguranika tuženika na stražnji dio vozila tužiteljice, tako je u tehničkom smislu jedino neprilagođena brzina mogla biti uzrok ovakvog sudara. Vještak je dalje odgovorio kako je od spomenuta tri vozila opasnu prometnu situaciju uzrokovalo vozilo vozačice K., no u ovakvoj prometnoj situaciji štetni događaj bio bi izbjegnut i unatoč neopreznoj radnji uključivanja u promet vozila vozačice K. da se vozilo osiguranika tuženika kretalo tehnički prilagođenom brzinom. Vještak je dalje napomenuo i kako u konkretnom slučaju sama brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u nekakvom apsolutnom iznosu niti nije od odlučne važnosti, već upravo činjenica prilagođavanja brzine u odnosu na vozilo koje se kreće ispred vozila osiguranika tuženika, a što je bilo vozilo tužiteljice.

12. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka prihvatio u potpunosti, kao stručnu i objektivnu ocjenu kojoj nema razloga ne vjerovati, a ako je vještak na glavnoj raspravi obrazloženo i jasno odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika iznijete u odnosu na njegov nalaz i mišljenje, nakon čega za vještaka nije bilo daljnjih pitanja, sud je utvrdio kako su sve primjedbe tuženika na taj način obrazloženo otklonjene, a njegovi daljnji prigovori u smislu da je nalaz vještaka proturječan činjenicama utvrđenim u nalazu ocijenjeni su paušalnim i neosnovanim.

13. Na temelju provedenog vještačenja sud je stoga utvrdio kako je za nastanak predmetne prometne nezgode odgovoran isključivo osiguranik tuženika Ž. P. koji je koji je prednjim krajem vozila naletio na stražnji kraj vozila tužiteljice i time uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu postupivši u konkretnom slučaju protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, dalje: ZOPSC).

14. Naime, odredbom čl. 51. ZOSPC-a propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Nadalje, odredbom čl. 109. ZOSPC-a je propisano da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio kako je prvobitna tužiteljica u konkretnoj situaciji postupila sukladno odredbi čl. 51. ZOSPC-a i pravodobno reagiravši kočenjem zaustavila vozilo te izbjegla prometnu nezgodu odnosno nalet na vozilo vozačice K. koje joj je suprotno prometnim propisima i znaku koji je označavao dolazak na cestu s prednošću prolaza naišlo s lijeve strane, dok osiguranik tuženika, iako je na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti brzinu i način kretanja vozila tužiteljice, evidentno nije postupio prema istoj zakonskoj odredbi te nije prilagodio brzinu kretanja vozila na način da vozilo pravodobno zaustavi pred zaprekom koju je u konkretnim uvjetima mogao predvidjeti, a što je u konkretnom slučaju bilo kočenje vozila prvobitne tužiteljice, a očito nije držao niti potreban razmak pri kretanju iza drugog vozila jer je udario u stražnji kraj vozila njenog vozila, uslijed čega je ono bilo odbačeno prema naprijed i naletjelo na vozilo vozačice K. U opisanoj prometnoj situaciji sud stoga ne nalazi nikakvih elemenata za zaključivanje o bilo kakvom doprinosu prvobitne tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja.

15. U daljnjem tijeku postupka valjalo je utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva pa je na ove okolnosti sud odredio izvođenje dokaza liječničkim vještačenjem po naprijed imenovanom sudskom vještaku. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je prvobitna tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje glave i trzajnu ozljedu vrata te je zbog trzajne ozljede vrata provela liječenje imobilizacijom i fizikalnom terapijom. Na temelju priložene dokumentacije vještak je kod prvobitne tužiteljice utvrdio postojanje izraženih degenerativnih promjena na vratnoj kralježnici, koje su nastale prije predmetnog štetnog događaja, kao i raniju ozljedu vratne kralježnice, a uzevši u obzir svu medicinsku dokumentaciju vještak je zaključio kako je prvobitna tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu na već ranije anatomski i funkcijski oštećenu vratnu kralježnicu. Pritom je napomenuo i kako je tužiteljici bilo izrazito narušeno zdravlje zbog uznapredovale raširene zloćudne bolesti, što ju čini posebno osjetljivom na dodatna oštećenja zdravlja, a isto tako njeno psihofizičko zdravlje bilo je takvo da je teško podnosila bilo kakva dodatna oštećenja zdravlja, što sve treba uzeti u obzir. Konačno, vještak je zaključio kako je kod prvobitne tužiteljice nastupilo smanjenje životnih aktivnosti vezano uz predmetni štetni događaj u omjeru od 2-3%. Također je vještak utvrdio kako je prvobitna tužiteljica u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja pretrpjela intenzivni i kratkotrajni strah, sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana i manjeg oko mjesec dana a povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu imala je oko 2 mjeseca. Bolove jakog intenziteta trpjela je do 3 dana, srednjeg oko 5-6 dana a manjeg još oko mjesec dana sveukupno. Tuđu pomoć i njegu vještak joj je ocijenio potrebnom u trajanju od dva tjedna po dva sata dnevno zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom joj je pomoć trebala još 3 puta tjedno po dva sata tijekom dva tjedna zbog nepodnošenja svakodnevnih opterećenja.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u potpunosti, budući da je ono izrađeno savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke, a za istaći je kako mu ni stranke nisu prigovarale.

17. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je dakle utvrdio kako je prvobitna tužiteljica u štetnom događaju od 14.04.2017. zadobila ozljede koje su ostavile trajne posljedice na njeno zdravlje u vidu smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 2-3% uslijed čega je trpjela duševne boli te nadalje, da je uslijed pretrpljenih ozljeda trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju oko 2 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana i manjeg oko mjesec dana te povremeni strah oko 2 mjeseca, da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta do 3 dana, srednjeg oko 5-6 dana a manjeg još oko mjesec dana te da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od dva tjedna po dva sata dnevno a potom joj je pomoć trebala još 3 puta tjedno po dva sata tijekom dva tjedna.

18. Polazeći od ovako utvrđenih činjenica, prvobitnoj tužiteljici je valjalo dosuditi primjerenu pravičnu novčanu naknadu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 1100. u vezi sa čl. 19. Zakona o obveznim odnosima – N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO), vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako je sud sukladno nalazu liječnika vještaka ocijenio da je prvobitnoj tužiteljici, a sada tužitelju, s obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja, a imajući u vidu i najnovije pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020) valja priznati naknadu u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn, kao primjereno zadovoljenje u smislu navedene zakonske odredbe te da joj za tuđu pomoć i njegu pripada pravo na naknadu u iznosu od 960,00 kn (prema cijeni jednog sata prema važećoj sudskoj praksi od 24,00 kn), što ukupno iznosi 18.960,00 kn. Kako je tuženik prvobitnoj tužiteljici nesporno već isplatio iznos od 4.800,00 kn, tuženika je u konačnici valjalo obvezati na isplatu tužitelju daljnjeg iznosa od 14.160,00 kn.

19. Na dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku tj. od 05.08.2017. do isplate, suglasno odredbi čl. 1103. ZOO-a, a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i priloženom troškovniku i Tarife sudskih pristojbi. Tako je tužitelju za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i još tri obrazložena podneska (09.04.2018., 14.11.2019. i 25.02.2021.) te pristup na četiri ročišta (19.04.2018., 19.09.2018., 10.03.2022. i 02.05.2022.) po tbr. 28, 7/1, 8/1 i 9/1 tarife priznato po 100 bodova, a za sastav pet neobrazloženih podnesaka (28.02.2018.., 22.10.2018., 07.02.2020. 03.08.2020. i 07.10.2021.) po tbr. 8/3 priznato je po 25 bodova, što ukupno iznosi 1025 bodova ili 10.250,00 kn prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn po tbr. 50. tarife. Navedeni iznos valjalo je uvećati za 25% na ime pripadajućeg PDV-a, trošak vještačenja od 3.550,00 kn i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od po 500,00 kn, što ukupno iznosi 17.362,50 kn, koliko se tužitelju ovom presudom i dosuđuje, a tuženiku stavlja na teret plaćanja.

21. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st.

3. Ovršnog zakona.

22. Kako tuženik u postupku nije uspio, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sud je odbio kao neosnovan.

U Sesvetama 9. lipnja 2022.

S u d a c

Irena Čabrijan, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o žalbi odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovoga suda, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika na broj: IP-48-3238-2