Poslovni broj: 15 UsI-3240/21-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) L. V., OIB: … iz C., , i pod 2) M.
V.,
OIB: …, iz C.,, zastupanih po opunomoćeniku A. M., odvjetniku u
D., , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. lipnja 2022. godine u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 9. lipnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03-20-21-10 od 8. rujna 2021. godine.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. listopada 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03-20-21-10 od 8. rujna 2021. godine, te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 23. svibnja 2022., tužitelji u bitnom najprije citiraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističu da tužbu podnose iz razloga što u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja te samog rješenja o uklanjanju nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, niti su primijenjene postupovne odredbe Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine 115/18) i Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09) u cilju utvrđivanja istog. Naime, tužitelji da su dana 10. svibnja 2021. ovom sudu podnijeli tužbu protiv rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02- 03-20-21-01 od 2. travnja 2021. godine, uz prijedlog za određivanjem privremene mjere kojom bi se odredila odgoda izvršenja tog rješenja do pravomoćnog okončanja spora, u kojem postupku da su dokazali kako su u upravnom postupku vođenom prije donošenja rješenja o uklanjanju počinjene postupovne povrede koje dovode u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično tome i pravilnost primjene materijalnog prava, uslijed čega da je nezakonito osporeno rješenje kojim se izvršava nezakonito citirano rješenje o uklanjanju koje da je doneseno protivno odredbama Zakona o državnom inspektoratu i Zakona o općem upravnom postupku.
Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, podredno da sud u smislu odredbe čl. 45. st. 1. toč. 5. Zakona o upravnim sporovima prekine ovaj spor do donošenja pravomoćne odluke u sporu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem: 15 UsI-1911/21 iz razloga što pitanje zakonitosti samog rješenja o uklanjanju čija je ocjena zakonitosti predmet tog spora, predstavlja prethodno pitanje za predmetni spor, a konačno tužitelji su popisali trošak spora uz prijedlog da sud naloži tuženiku da im naknadi trošak spora.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 1. lipnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelji i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 23. svibnja 2022. te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se pribavi i pregleda spis ovog suda pod poslovnim brojem: 15 UsI-1911/21, na okolnosti precizirane u tužbi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava rješenje o uklanjanju.
6.Sud je nadalje odbio prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja spora koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem: 15 UsI-1911/21 iz razloga što pravomoćno okončanje tog spora ne predstavlja prethodno pitanje za predmetni spor kakvo u vidu ima odredba čl. 44. st. 1. ZUS-a, to pak stoga što je za donošenje rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju dostatno da to rješenje bude izvršno, a koje ne mora biti i pravomoćno.
7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03- 20-21-10 od 8. rujna 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03-20-21-01 od 2. travnja 2021. godine kojim je tužiteljima kao suvlasnicima naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, uklone izgrađene građevine namjene potpornih zidova, dužine cca L= 22,00 m, promjenjive visine od h = 0,50 m do h = 4.70 m, debljine 0,25 - 0,30 m, mjereno od najniže kote zaravnatog terena uz zid, a koji su izgrađeni na dijelu č.z. br. 532/3 k.o. O. (749/13 k.o. O. - stara izmjera), u C., postalo izvršno istekom tog roka, točkom
2. se utvrđuje kako tužitelji nisu uklonili predmetnu građevinu,
točkom 3. tužitelje se prisiljava na uklanjanje predmetne građevine prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, točkom 4. se precizira kako su tužitelji izrečenu kaznu dužni platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelji se upozoravaju da u slučaju ako ne uklone predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, dok su točkom 6. tužitelji upozoreni da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupe sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
11.Među strankama spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03-20-21-01 od 2. travnja 2021. godine kojim je tužiteljima kao suvlasnicima naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone naprijed opisanu građevinu postalo izvršno.
12.Potom, nesporno je i da su tužitelj protiv rješenje tuženika KLASA: UP/I-362- 02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03-20-21-01 od 2. travnja 2021. godine pred ovim sudom pokrenuli upravni spor u kojem je sud presudom poslovni broj: UsI-1911/21-19 od 5. svibnja 2022. odbio njihov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, kojom je ujedno odbijen i njihov prijedlog za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora, s tim da predmetna presuda još uvijek nije postala pravomoćna.
13.Također, neprijeporno je i da je 7. rujna 2021. od strane građevinskog inspektora obavljen kontrolni inspekcijski pregled o kojem je sačinjen zapisnik, koji prileže spisu, iz kojeg je pak razvidno kako je nedvojbeno utvrđeno da tužitelji nisu postupili sukladno rješenju o uklanjanju od 2. travnja 2021. godine s obzirom da nisu uklonili predmetnu građevinu.
14.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelje prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.
15.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.
Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.
Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.
16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03-20- 21-01 od 2. travnja 2021. godine postalo izvršno, točkom 2. da tužitelji u ostavljenom roku nisu uklonili predmetnu građevinu, te ih se točkom 3. prisiljava na uklanjanje predmetne građevine prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja,
slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/293, URBROJ: 443-02-03- 20-21-01 od 2. travnja 2021. godine postalo izvršno, koju okolnosti tužitelji niti ne spore. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da tužitelji nisu uklonili predmetnu građevinu, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelji niti to tužbom ne spore, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 7. rujna 2021., koji prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da su tužitelji u rješenju tuženika od 2. travnja 2021. godine točkom 2. upozoreni da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupe po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim ih se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja o uklanjanju prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna.
18.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelji ističu razloge zbog kojih smatraju da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja o uklanjanju nezakonito proveden, uslijed čega da je i samo rješenje o uklanjanju nezakonito, prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što je iz istih za zaključiti kako tužitelji ovakvim navodima zapravo osporavaju rješenje o uklanjanju, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 8. rujna 2021., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju.
19.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako su tužitelji prigovore koje sada ističe u tužbi imali priliku isticati u sporu koji se vodio pred ovim sudom u kojem je predmet spora bila ocjena zakonitosti samog rješenja o uklanjanju, međutim ovaj sud je presudom poslovni broj: UsI-1911/21-19 od 5. svibnja 2022. odbio njihov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, kojom je ujedno odbijen i njihov prijedlog za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora, uslijed čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na rješenje o uklanjanju, pa se tužitelje u tom smislu upućuje na obrazloženja naznačene presude.
20.Također, u cijelosti neosnovano tužitelji navode kako su oni u sporu u kojem je predmet spora bila ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/21- 02/293, URBROJ: 443-02-03-20-21-01 od 2. travnja 2021. godine, dokazali kako su u upravnom postupku vođenom prije donošenja rješenja o uklanjanju počinjene postupovne povrede koje dovode u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično tome i pravilnost primjene materijalnog prava, uslijed čega da je nezakonito osporeno rješenje kojim se izvršava nezakonito citirano rješenje o uklanjanju koje da je doneseno protivno odredbama Zakona o Državnom inspektoratu i Zakona o općem upravnom postupku. Naime, kao što je već prethodno navedeno sud je citiranom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju, te je to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim, s tim da je odbijen i njihov prijedlog za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora, što pak znači da nisu postojale nikakve zapreke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelje prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju prvom novčanom kaznom, a koje rješenje je stoga doneseno pravilnom primjenom naprijed citiranih odredbi čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku.
21.Nadalje, za nadodati je kako okolnost koju tužitelji ističu i to da su oni protiv rješenje o uklanjanju pokrenuli upravni spor nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to pak stoga što je za donošenje rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju dostatno da to rješenje bude izvršno, koja okolnost nije prijeporna i koju okolnost niti sami tužitelji ne spore, pa je potpuno jasno da rješenje koje se izvršava ne mora biti pravomoćno, s čim u vezi je za kazati kako samo vođenje spora u odnosu na rješenje o uklanjanju također nije razlog zbog kojeg bi ovaj sud trebao prekinuti predmetni spor, to pak stoga što se ne radi o prethodnom pitanju kakvo u vidu ima odredba čl. 44. st. 1. ZUS-a budući da odluka u ovom sporu ne ovisi o pravomoćnom okončanju spora u kojem je donesena presuda poslovni broj: UsI- 1911/21-19 od 5. svibnja 2022. jer isto ne čini samostalnu pravnu cjelinu, o kojem sud nije odlučio (prethodno pitanje), kod kojeg stanja stvari je i prijedlog tužitelja za prekidom ovog spora do pravomoćnog okončanja spora u kojem je predmet istog ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju odbijen kao neosnovan.
22.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelji po istom nisu postupili u određenom im roku, koje okolnosti tužitelji uopće ne spore, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljima izriče prva novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn kojom ih se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nije preuranjeno, a time ni nezakonito.
23.Konačno, za ukazati je tužiteljima kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako tužitelji u tužbi uopće ne spore vrijeme, mjesto i način izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.
25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-
a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 9. lipnja 2022. godine
S U D A C
c Ivan Dadić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
