REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15

Poslovni broj: 3 P-295/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., protiv tužene S. P. iz V. L., OIB: …, zastupane po punomoćniku L. K., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2022. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj S. P. iz V. L., OIB: …, isplatiti tužitelju M. B. iz S., OIB: … iznos od 10.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 4.350,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene ustao tužbom radi isplate. U tužbi navodi kako su stranke 3. travnja 2019. zaključile Sporazum kojim se tužena obvezala isplatiti mu iznos od 10.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate u roku od dvije godine od dana potpisivanja sporazuma, pa kako je rok za isplatu istekao 4. travnja 2021., a tužena nije izvršila obvezu preuzetu sporazumom niti nakon upućene joj opomene, tužitelj je predložio tuženu na ovu isplatu obvezati presudom, potražujući ujedno naknadu troškova ovog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ne osporava da su stranke 3. travnja 2019. zaključile navedeni Sporazum, no protivi se isplati utuženog iznosa jer da ona tužitelju ne duguje navedeni iznos budući ga je tužitelju isplatila, što da proizlazi iz sadržaja samog Sporazuma u kojem je u čl. 3.1. navedeno kako svojim potpisom na sporazumu M. B. izričito potvrđuje da je tužena isplatom navedenog iznosa u cijelosti podmirila njegovo potraživanje te da on nakon isplate tog iznosa više nema prema tuženoj potraživanja po bilo kojem osnovu. Predložila je stoga tužbeni zahtjev odbiti, potražujući naknadu parničnog troška.

3. Sud je tijekom postupka pročitao Sporazum od 3. travnja 2019., dalje: Sporazum (list 5 spisa), opomenu (9-11), izveo je dokaz saslušanjem svjedoka M. M. te tužitelja i tužene, kao stranaka u postupku.

4. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su one 3. travnja 2019. zaključile Sporazum u kojem je suglasno utvrđeno postojanje potraživanje tužitelja prema tuženoj u iznosu od 10.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate, koji Sporazum je potpisan od strane tužitelja i tužene, a njihov potpis ovjeren kod javnog bilježnika R. K. K. iz Z.

6. Sporno je je li tužena navedeni iznos tužitelju vratila ili nije.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su se on i tužena o iznosu njenog dugovanja od 10.000,00 EUR dogovorili još par mjeseci nego su sporazum potpisali, no kako on taj iznos od tužene nije dobio, našli su se i otišli kod javnog bilježnika gdje su potpisali sporazum prema koje mu se tužena obvezala navedeni iznos vratiti u roku od dvije godine od dana potpisa sporazuma, pa kako mu taj iznos nije vraćen u dogovorenom roku, on je pokrenuo ovaj sudski postupak. Prema njegovim navodima, tekst samog sporazuma sačinila je upravo tužena.

8. Tužena u svom iskazu potvrđuje kako se s tužiteljem nakon razvoda dogovorila o isplati iznosa od 10.000,00 EUR na ime njenih dugovanja prema njemu, no ona tvrdi kako je taj iznos predala tužitelju, nakon čega su Sporazum ovjerili kod javnog bilježnika. Ona tvrdi kako nije pisala tekst Sporazuma, već da je isti na njeno traženje sačinjen u obližnjem odvjetničkom uredu G. Navodi i kako je tekst Sporazuma prije potpisivanja pročitala, no nije joj poznato zašto je u njega unesen rok vraćanja navedenog novčanog iznosa jer s tužiteljem nije dogovorila nikakav rok isplate, ali nije to tada niti smatrala bitnim.

9. Svjedok M. M. u svom je iskazu naveo kako je upravo on tuženoj dao iznos od 10.000,00 EUR, kojeg je ona proslijedila tužitelju. Taj novac da joj je dao jer joj je htio pomoći, no oni o tome nisu ništa potpisivali. Opisao je kako se prethodno našao s tuženom u kafiću P. gdje joj je predao omotnicu s novcem, vidio je kako je tu omotnicu tužena potom ispred kafića predala tužitelju, a nakon toga su oboje otišli na kat te zgrade to potpisati kod javnog bilježnika ili odvjetnika. Nakon toga mu je tužena pokazala papir kojeg je on pročitao i u kojem je bilo navedeno kako je tužena doista navedeni iznos predala tužitelju i da on više prema njoj nema nikakvih potraživanja.

10. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka, svaki ponaosob, a i dovodeći ih u međusobnu vezu, a osobito u vezu sa sadržajem spisu priloženog Sporazuma, sud je iskaz tužitelja koji tvrdi da mu tužena nije isplatila predmetni iznos od 10.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna u dogovorenom roku od dvije godine ocijenio vjerodostojnim, a da je tome tako, osim što je tužitelj prema ocjeni ovog suda iskazivao jasno, logično i uvjerljivo, proizlazi upravo i iz točke 2.2. Sporazuma u kojoj je jasno navedeno da se tužena predmetni iznos obvezala vratiti tužitelju u roku od dvije godine od dana potpisa Sporazuma, a ne na dan njegova potpisivanja. Sud vjeruje iskazu tužitelja i kada tvrdi kako je tekst sporazuma pisala upravo tužena, budući da u Sporazumu nigdje ne stoji naznaka da je isti sačinjen od strane odvjetničkog ureda, kako to tvrdi tužena. Pritom, prema ocjeni suda potpuno je nelogično i neuvjerljivo da bi tekst Sporazuma bio sačinjen od strane odvjetničkog ureda, naročito kada se uzme u obzir kontradiktornost između sadržaja točke 2.2. i nejasnog sadržaja točke 3.1., za koji je teško povjerovati da bi ga napisala profesionalna osoba pravne struke.

11. Iskazu tužene koja tvrdi da je predmetni iznos tužitelju vratila na dan potpisa Sporazuma sud stoga nije povjerovao, jer uopće nije logično ni životno da bi od strane odvjetničkog ureda u tekst Sporazuma bio unesen rok isplate od dvije godine a da ga stranke nisu i dogovorile, odnosno da je tužena tužitelju novac isplatila već na dan potpisa Sporazuma, kada tužena i sama navodi da je Sporazum sačinjen upravo na njeno traženje, dakle ne na traženje tužitelja. Tvrdnje tužene o tome da je tužitelju navedeni iznos vratila nisu u suglasnosti niti sa sadržajem točke 3.1. Sporazuma jer u istoj doista nije napisano da je tužena tužitelju taj iznos i podmirila. Iskaz tužene sud je stoga ocijenio nevjerodostojnim i nelogičnim te usmjerenim isključivo ka otklanjanju vlastite odgovornosti za neispunjenje obveze.

12. Jednako tako sud nije ocijenio vjerodostojnim niti iskaz svjedoka M. M. jer nije niti životno, niti uvjerljivo da bi tuženoj predao iznos od 10.000,00 EUR kako bi ga predala tužitelju, a bez ikakvog pisanog traga o tome, imajući u vidu da je riječ o pozamašnoj novčanoj svoti koja osobi prosječnog imovnog stanja zasigurno ne predstavlja beznačajni višak novca kojeg će tek tako predati drugoj osobi kako bi joj pomogla. Iskaz ovog svjedoka ocijenjen je stoga pristranim i neuvjerljivim te usmjerenim u cilju ostvarenja neosnovanog uspjeha tužene u ovom postupku.

13. Slijedom iznijetog, ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao da mu se tužena obvezala isplatiti utuženi iznos u roku od dvije godine od potpisivanja Sporazuma, dok tužena nije dokazala da je ovu svoju obvezu i ispunila. Zbog toga je na temelju odredbe iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 125/11 i 29/18, dalje: ZOO) tuženoj valjalo naložiti isplatu utuženog novčanog iznosa u protuvrijednosti kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća obveze tj. od 4. travnja 2021. do isplate, budući da prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

14. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a.

15. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Tarife sudskih pristojbi. Tako je tužitelju priznat trošak sastava opomene po tbr. 33. tarife u visini od 25 bodova, a za sastav tužbe i pristup punomoćnika na dva ročišta po tbr. 7/1 i 9/1 priznato mu je po 100 bodova, što ukupno iznosi 325 bodova ili 3.250,00 kn prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn prema tbr. 50. tarife. Navedeni iznos valjalo je uvećati za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 1.100,00 kn, što ukupno čini parnični trošak tužitelja od 4.350,00 kn, koliko mu se ovom presudom i dosuđuje, a tuženoj stavlja na teret plaćanja.

16. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st.

3. Ovršnog zakona.

17. S obzirom da tužena u postupku nije uspjela, njen zahtjev za naknadu parničnog troška valjalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Sesvetama 9. lipnja 2022.

S u d a c

Irena Čabrijan, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o žalbi odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovoga suda, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene