Poslovni broj: 9 UsI-2009/19-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja O. G. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik K. S. odvjetnik u Z., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, 9. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/19- 01/509, URBROJ: 513-04-19-2 od 8. travnja 2019. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M.

KLASA: UP/I-410-20/2016-001/08994, URBROJ: 513-007-01-05-2018-0009 od 27. travnja 2018.

II. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: …, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisuća kuna).

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/19-01/509, URBROJ: 513- 04-19-2 od 8. travnja 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M. KLASA: UP/I-410-20/2016-001/08994, URBROJ: 513-007-01-05-2018- 0009 od 27. travnja 2018. kojim mu je utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M. KLASA: UP/I- 410-20/2016-001/08994, URBROJ: 513-007-24-10-2016-0006 od 22. rujna 2016. u iznosu od 280.708,95 kn te na tu razliku osnovice porez na promet po stopi 5% u iznosu od 14.035,44 kn.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu iz razloga što u postupku koji je rješenju prethodio činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te što na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primijenjen zakon. Ističe kako se pobijanim rješenjem tuženik uopće nije očitovao na navode iz žalbe. Opisuje da je osporavao vještačenje provedeno od stručne osobe po stručnoj osobi te utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnine. Iznosi da je prvostupanjsko tijelo prema vještačenju utvrdilo da je riječ o nekretnini energetskog razreda A, što je u potpunosti promašeno. Dodaje da je iz fotografija koje je dostavio uz žalbu razvidno da je riječ o, praktički, ruševini. Napominje da je navodu da je objekt energetski razred A kontradiktoran i navod da je stanje objekta dobro, da je objekt srednje izvedbe i da je umanjena vrijednost 15% zbog starosti objekta. Navodi da je nekretnina sagrađena 1970. te da nijedan objekt sagrađen prije 2006. nije energetski razred A, kao što je to utvrđeno u prvostupanjskom rješenju, a na koje navode se tuženik uopće nije očitovao. Dodaje da se tuženik nije niti referirao na činjenicu da predmetna nekretnina čak niti nije imala struje u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji. Iznosi da predmetna nekretnina, u trenutku otuđenja, nije bila niti blizu u dobrom stanju (kao što se navodi u prvostupanjskom obrazloženju rješenja), a što se može vidjeti iz dostavljenih fotografija. Nastavlja da su neosnovani navodi tuženika da zemljišnoknjižno stanje nije od utjecaja na visinu utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Smatra da je nesporno da on mora uložiti znatne financijske i intelektualne napore na uređivanje zemljišnoknjižnog stanja, a što svakako utječe na vrijednost nekretnine. Napominje da se tuženik uopće nije očitovao o činjenici da su davanja za predmetnu nekretninu nadprosječna, što zbog visine pričuve, tako i zbog loše izolacije. Obrazlaže da plaća pričuvu za poslovni prostor preko 8.000,00 kn mjesečno, odnosno 19 kn/m2, što je bitno utjecalo, i utječe na cijenu i tržišnu vrijednost objekta. Ujedno ističe da je predmetna nekretnina prilično dislocirana, da je u naravi poslovni prostor te da je tržišna vrijednost nekretnine upravo ona izražena u poreznoj prijavi. Konačno ističe da je evidentno prvostupanjsko tijelo utvrđivalo tržišnu vrijednost nekretnine u trenutku donošenja rješenja (travanj 2018.), dok je nekretnina otuđena u svibnju 2016., kada je cijena nekretnina bila znatno niža (za barem 25%). Navodi da se niti na taj navod drugostupanjsko tijelo nije očitovalo što smatra bitnom povredom pravila postupka. Iznosi da prihvaća u cijelosti nalaz sudskog vještaka. Smatra da je isti izrađen u skladu sa pravilima struke, vrlo precizno i da je utemeljeno argumentiran. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se odbije tužba.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika. Nadalje, izvedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za procjenu nekretnina, dipl. ing. T. B. iz F. n. d.o.o., Z., te je održano ročište na kojem je saslušan navedeni vještak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj stekao poslovni prostor u Z., K. … k.o. Š. k.č.br. … površine 458,20 m2 na temelju ugovora o kupoprodaji od 16. studenog 2015. Nadalje, nije sporno da je prvostupanjskim rješenjem utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M.

KLASA: UP/I-410-20/2016-001/08994, URBROJ: 513-007-24-10-2016-0006 od 22. rujna 2016. u iznosu od 280.708,95 kn te na tu razliku osnovice porez na promet po stopi 5% u iznosu od 14.035,44 kn.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku to pravilno utvrđeno. 8. Člankom 9. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 1.), da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 2.), da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu (stavak 4.).

9. Iz privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana KLASA:

UP/I-410-20/2016-001/08994, URBROJ: 513-007-24-10-2016-0006 od 22. rujna 2016. utvrđeno je da je tužitelju za predmetni promet nekretnina tim rješenjem utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.575.001,05 kn te na tu poreznu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 78.750,05 kn na temelju podataka iz prijave poreznog obveznika u visini iskazane ugovorene kupoprodajne vrijednosti nekretnine.

10. U naknadno provedenom postupku porezno tijelo je izvršilo provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi te je na temelju članka 17.a Zakona o porezu prometa nekretnina donijelo predmetno prvostupanjsko rješenje jer je na temelju vještačenja stručne osobe ovlaštene od strane porezne uprave utvrdilo da je iskazana ugovorena vrijednost manja od tržišnih vrijednosti nekretnina sličnih obilježja na približnoj istoj lokaciji.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina, dipl. ing. T. B. iz F. n. d.o.o., Z. , od 11. travnja 2022. proizlazi da je nalaz izradio sukladno vremenu trženja predmetne nekretnine, uz primjenu svih tadašnjih dokumenata prema pravilima struke, metodologije i dostupnih primijenjenih elemenata. Obrazloženo je da je odabrana poredbena metoda zbog izvanknjižnog vlasništva predmetne nekretnine. Dodano je da nije moguće utvrditi vrijednost zemljišta, pa da je time neprimjenjiva troškovna metoda, a da zbog stanja predmetnog poslovnog prostora koji je tada bio izvan funkcije u derutnom stanju nije primjenjiva prihodovna metoda zbog nemogućnosti definiranja cijene zakupa. Izneseno je da je stanje nekretnine preuzeto iz zapisnika Porezne uprave te spisa, kao i uvida izvana na terenu. Opisano je da je prilagodba tržištu izvršena temeljem gore narečenog na datom lokalitetu odnosno da su odabrane dostupne poredbene vrijednosti istih i sličnih poslovnih prostora na istoj lokaciji i to za razdoblje od 26. lipnja 2017. (datum procjene od strane Porezne uprave) pa unatrag 4 godine sukladno Pravilniku. Zaključeno je da tržišna vrijednost predmetne nekretnine iznosi 1.160.000,00 kn te da se, dakle, može postići niža vrijednost od one iz kupoprodajnog ugovora. Izneseno je da je mišljenja da je vrijednost iz kupoprodajnog ugovora prihvatljiva kao osnovica utvrđenja poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.575.001,05 kn.

12. Na ročištu 2. lipnja 2022. stalni sudski vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

13. Sud prihvaća navedeni pisani nalaz i mišljenje vještaka od 11. travnja 2022. i iznesen usmeno na ročištu 2. lipnja 2022., jer je jasan i obrazložen te jer niti tužitelj niti tuženik nisu iznijeli primjedbe na isti. Stoga je na temelju tog nalaza i mišljenja utvrđeno da je vrijednost iz kupoprodajnog ugovora u iznosu od 1.575.001,05 kn prihvatljiva kao osnovica poreza na promet nekretnina. Kako je privremenim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana KLASA: UP/I-410-20/2016-001/08994, URBROJ: 513-007-24-10-2016-0006 od 22. rujna 2016. kao osnovica poreza na promet nekretnina utvrđen iznos od 1.575.001,05 kn, valjalo je na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) riješiti kao u točki I. izreke.

14. Nadalje, kako u skladu s člankom 79. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima troškove sporova čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, tužitelju su priznati zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn u skladu s Tbr. 23 t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/05., dalje: Tarifa), zatraženi trošak podneska od 5. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 te zatraženi trošak zastupanja na ročište 2. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn u skladu s Tbr. 23 t. 2. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42 Tarife). Nadalje, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 4.250,00 kn.

15. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi budući da nije ni nastao, jer se u skladu s člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18.) pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.

16. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 9. lipnja 2022.

Sutkinja

Vanja

Crnković, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. i članak 79. stavak 7. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).