Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-1610/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. Z., OIB… zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika M. K. iz Š., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1194/2020 od 24. ožujka 2022., dana 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1194/2020 od 24. ožujka 2022., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S., poslovni broj Ovrv-1460/20 od 20. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.439,84 kn pripadajućim sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 478,56 kn od 17.8.2019. do isplate,

- na iznos od 469,79 kn od 17.9.2019. do isplate,

- na iznos od 508,54 kn od 17.10.2019. do ispate,

- na iznos od 393,44 kn od 19.11.2019, do isplate,

- na iznos od 388,00 kn od 18.12.2019. do isplate,

- na iznos od 881,59 kn od 4.3.2020. do isplate i

- na iznos od 319,92 kn od 4.3.2020. do isplate, te u dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.533,40 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S., poslovni broj Ovrv-1460/20 od 20. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 3.756,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2020. do isplate, te u dijelu II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za iznos od 2.766,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2022., i u tom dijelu sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz Splita, poslovni broj Ovrv-1460/20 od 20. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 3.756,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2020. do isplate.

Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.766,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz S., poslovni broj Ovrv-1460/20 od 20. listopada 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.195,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak tužitelju u iznosu od 5.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2022. do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik ne navodeći određeno žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) i bez prijedloga u pogledu sadržaja drugostupanjske presude.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.195,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama za izvršene telekomunikacijske usluge za razdoblje od 7. - 11. mjeseca 2019. na ime mjesečne pretplate za mobilne usluge i pružene telekomunikacijske usluge po osnovi ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, te naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

5. Predmetni postupak započeo je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH i 73/17).

6. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, te se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ovaj sud nije našao da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odrede čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je H. t. d.d. temeljem zahtjeva za mobilnim uslugama upućenog od strane tuženika 10.7.2018. dodijelio tuženiku dva pretplatnička broja i to 0993534109 i 0993543441, da je ugovor zaključen na rok od 24 mjeseca, kojom prilikom su zaključeni i ugovori o kupnji uređaja Samsung A50 i Samsung A10, da tuženik nije podmirio račune za razdoblje od 7.-11. mjeseca 2019. na ime mjesečne pretplate za mobilne usluge i potrošnju po ugovorenoj tarifi, te da tužitelj potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.756,00 kn s dospijećem 17.2.2020., te da je Ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja broj F3- 08/2015 od 20.10.2015. i njegovim Aneksom H. t. d.d. prenio svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na tužitelja.

9. Utvrdivši da je tuženik potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio Opće uvjete H. T. d.d., koji u čl. 18., propisuju da u slučaju raskida ugovora krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu za ostatak razdoblja u visini popusta na proizvode koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, koja odredba sukladno čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 71/17 – dalje: ZEK), kao lex specialis nije protivna zakonskim propisima, te da tuženik nije dokazao da je podnio prigovor u vezi pružanja mobilnih usluga Hrvatskog Telekoma d.d. i njegove kakvoće sukladno čl. 53. Općih uvjeta Hrvatskog Telekoma d.d. i čl. 50. st. 1. i 2. ZEK, već je jednostrano prestao plaćati račune, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 18. Općih uvjeta, održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i presudio kao u izreci pobijane presude.

10. Žalbeni navodi tuženika da su mu unatoč ugovorenoj fiksnoj cijeni računi dolazili u iznosima većim od ugovorenih i da nema nikakav dug prema tužitelju predstavljaju prigovore činjenične naravi, a kako se presuda u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, to žalbeni navodi tuženika kao nedopušteni nisu uzeti u razmatranje.

11. Ipak, žalitelju valja odgovoriti da je sukladno čl. 50. st. 1. i 2. ZEK mogao operateru – H. T. d.d. podnijeti pisani prigovor u vezi s pružanjem usluga, prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu, prigovor na kakvoću pružene usluge ili prigovor zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora, kao i prigovor zbog povrede prava u vezi sa zaštitom pristupa otvorenom internetu, kao i prigovor prema čl. 53. Općih uvjeta operatera, no da u postupku nije dokazao da je takav prigovor operateru podnosio.

12. Pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 9. ZOO utvrdio da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu, dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu plaćanja računa za izvršene telekomunikacijske usluge tužitelju za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 3.439,84 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća obveze do isplate.

13. Premda se prilikom odlučivanja o dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora sud prvog stupnja pozvao na Zakon o elektroničkim medijima, umjesto na Zakon o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14. i 71/17 – dalje: ZEK), očito se radilo o pogrešci u pisanju, obzirom da je sud pravilno naveo brojeve Narodnih novina u kojima je ZEK objavljen.

14. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da odredba čl. 41. st. 5. ZEK koja propisuje mogućnost ugovaranja plaćanja mjesečne naknade za ostatak ugovorenog razdoblja ako je prijevremeni raskid uzrokovan krivnjom pretplatnika, ne isključuje primjenu Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP). Naime, sukladno čl. 49. st. 5. ZZP da bi određena odredba ugovora bila isključena od primjene odredbi kojima se regulira nepoštenost odredbi u potrošačkim ugovorima (Glava II ZZP) potrebno je da je ista unesena u ugovor temeljem zakonske odredbe koja je prisilne prirode. U konkretnom slučaju, odredba čl. 41. st. 5. ZEK, nije odredba prisilne, već dispozitivne prirode, tako da ugovorna odredba koja je u ugovor unesena u skladu s odredbom čl. 41. st. 5. ZEK nije isključena od primjeni odredbi ZZP koje reguliraju nepoštenost odredbi u potrošačkom ugovoru.

15. Premda tuženik u žalbi i tijekom postupka nije isticao da nije u obvezi platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora, ovaj sud je pazeći po službenoj dužnosti na ništetnost u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO utvrdio da je odredba čl. 18. Općih uvjeta kojom je propisano plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora nepoštena u smislu odredbi 55. st. 1. u vezi s čl. 49. st. 1. i st. 2. ZZP), budući da je članak 49. st. 1. ZZP definirao nepoštene ugovorne odredbe kao one odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ako su suprotne načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je ovdje slučaj.

16. Pravna narav ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika je pretplatnički ugovor koji ima obilježja tipskog ugovora iz čl. 295. ZOO, pri čemu su ugovorne strane tužitelj (davatelj fiksne komunikacijske usluge) i tuženik kao korisnik iste, time da je ugovor sklopljen prema unaprijed formuliranom sadržaju obrasca tužitelja na temelju njegovih Općih uvjeta, te stoga postoji presumpcija da se o ugovornoj odredbi kojom je tuženik u slučaju raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora njegovom krivnjom dužan podmiriti i mjesečne naknade za razdoblje nakon raskinutog pretplatničkog odnosa nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega ta ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača, a prednik tužitelja je unaprijed formulirao sadržaj obrasca u tom pravcu ugovorivši u svoju korist iznimno povoljnu predmetnu odredbu, dok istovremeno prednik tužitelja nije obvezan tuženiku pružiti nikakvu protučinidbu. Time je vidljiva očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tuženika kao potrošača, čime je navedena ugovorna odredba nepoštena i na temelju čl. 55. st. 1. ZZP ništetna.

17. Osim toga, pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda da je odredba čl. 18. Općih uvjeta u skladu s čl. 41. st. 5. ZEK, jer se odnosi na situaciju kada pretplatnik raskine ugovor prije isteka roka, a u konkretnom slučaju tužitelj je raskinuo ugovor, a ne pretplatnik, ovdje tuženik. Stoga nije bilo mjesta primjeni navedene zakonske odredbe.

18. Okolnost da je pretplatnički odnos između stranka zasnovan uz određene pogodnosti za tuženika kao korisnika telekomunikacijskih usluga, nije od utjecaja na činjenicu da su odredbe Općih uvjeta na kojima tužitelj zasniva naknadu za prijevremeni raskid, odnosno odredbe da tuženik isplati preostale mjesečne naknade do kraja ugovornog razdoblja obveznog trajanja ugovora u slučaju kad tužitelj zbog raskida ugovora svoje ugovorne obveze više ne ispunjava, nepoštene.

19. S obzirom da zahtjev za isplatu iznosa za naknadu za prijevremeni raskid ugovora zapravo predstavlja zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora, tužitelj nema pravo na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora isključivim pozivanjem na odredbu iz čl. 18. Općih uvjeta, već je dužan dokazati pretrpljenu štetu, kao i njezinu visinu, a što tužitelj, na kojemu je teret dokaza nije učinio.

20. Stoga je, polazeći od sadržaja odredbe čl. 368. st. 1. ZOO koja propisuje učinak raskida ugovora, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo djelomično ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 3.756,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18.2.2020., koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, dok je za preostali iznos glavnice od 3.439,84 kn platni nalog pravilno održan na snazi sa pripadajućim zateznim kamatama.

21. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbi čl. 154. st. 2., 155. i 166. st. 3. ZPP djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke pobijane presude. Imajući u vidu parnične radnje pravilno utvrđene prvostupanjskom presudom, tužitelju razmjerno njegovu konačnom uspjehu u ovoj parnici od 47,80% pripada parnični trošak u iznosu od 2.533,40 kn, no kako mu je pobijanom presudom dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.300,00 kn, to je pobijanu odluku o troškovima postupka valjalo djelomično preinačiti i tužitelja odbiti sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.766,60 kn.

22. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.