Poslovni broj: 152 Povrv-1896/20-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijaliste Nataše Marahovec, u pravnoj stvari tužitelja H. –T. d.o.o. iz Z., OIB …,kojega zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. Z. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica Ž.

V., dipl.iur. radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. svibnja 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice J. L. –F. i punomoćnice tuženika, 9. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-…od 18. studenog 2019. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik L. D. iz Z. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-… od 18. studenog 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 18. studenog 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.671,45 kn sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 151,95 kn od 28. studenog 2018., na iznos od 151,95 kn od 22. prosinca 2018., na iznos od 151,95 kn od 24. siječnja 2019., na iznos od 151,95 kn od 28. veljače 2019., na iznos od 151,95 kn od 23. ožujka 2019., na iznos od 151,95 kn od 24. travnja 2019., na iznos od 151,95 kn od 21. svibnja 2019., na iznos od 151,95 kn od 25. lipnja 2019., na iznos od 151,95 kn od 23. srpnja 2019., na iznos od 151,95 kn od 24. kolovoza 2019. i na iznos od 151,95 kn od 25. rujna 2019. do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1896/20-2 od 13. kolovoza 2020. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru prvenstveno ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, jer da izvadak iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe tužitelja, kao i da predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži sve podatke propisane odredom čl. 41. Ovršnog zakona, s time da nisu priloženi računi iz kojih bi proizlazilo na koga glase, tko je u njima naveden kao korisnik te kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Navodi da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, niti je dokazano da bi tuženik bio korisnik predmetnog prostora te obveznik plaćanja usluge tužitelja. Stoga, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, slijedom čega osporava osnovanost predmetne tražbine. Osporava i visinu tražbine. Tijekom postupka ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, osporava osnovu i visinu tražbine. Osporava postojanje ugovornog odnosa, a postojanje kojeg je ugovora uz vlasništvo nekretnine nužno za postojanje obveze prema tužitelju. Ujedno navodi da s obzirom da nije neposredni korisnik predmetnog stana, već je to I. O. š. D., te da u predmetni stan nije isporučena toplinska energija, nije u obvezi plaćanja utuženih računa niti na temelju instituta stjecanja bez osnove. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj tijekom postupka predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i troškova parničnog postupka.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga od 18.11.2019. (list 4), prijepise računa (list 18-37, 81-82), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul.br. … k.o. J. (list 38), dopise tuženika od 12.4.2017. i 9.5.2017. (list 39-40), dopis tužitelja od 26.5.2017. (list 41), Odluke (list 42-52).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade toplinske energije za stambeni prostor na adresi Z. za razdoblje od listopada 2018. do kolovoza 2019.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije, da je tuženik vlasnik predmetnog stambenog prostora, dok je korisnik istoga u utuženom razdoblju I. O. š. D.. Također, nesporno je da između stranaka nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije.

9. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije te visina tužbenog zahtjeva.

10. Prvenstveno valja navesti da je predmetni postupak započet podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga od 18. studenog 2019., a što je bilo dovoljno za pokretanje postupka. U slučaju osporavanja vjerodostojne isprave, kao što to tuženik čini u ovom postupku, a nakon što je predmetni postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj dostavlja u spis daljnju dokumentaciju u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 18. studenog 2019. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao krajnji kupac zaveden tuženik na kojega su i izdani računi te da se utuženo potraživanje odnosi na obračunatu potrošnju toplinske energije u vidu troškova snage i troškova naknada u istovjetnim mjesečnim iznosima od 151,95 kn za razdoblje od listopada 2018. do kolovoza 2019. u ukupnom iznosu od 1.671,45 kn. Dakle, iz računa je razvidno da se odnose isključivo na plaćanje paušalnih naknada, bez obračunate potrošnje toplinske energije, a što među strankama nije niti sporno.

12. Na konkretan pravni odnos imaju se primijeniti odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15 – dalje Opći uvjeti). Tako je odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta propisano da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Iznimno, obveznici plaćanja toplinske energije jesu i neovlašteni korisnici toplinske energije u smislu odredbe čl. 22. Općih uvjeta, s time da naknada po osnovi neovlaštenog korištenja toplinske energije nije predmetom ovog spora te stoga u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni navedene odredbe.

13. Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i krajnji kupci koji su vlasnici posebnih dijelova nekretnine putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika, te tako sklopljeni ugovor obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik (čl. 4. Općih uvjeta).

14. Dakle, obveznici plaćanja toplinske energije u smislu citiranih odredbi Općih uvjeta jesu vlasnici samostalne uporabne cjeline koji su s tužiteljem sklopili ugovor o potrošnji toplinske energije, a koji ugovor između stranaka nesporno nije sklopljen. Sama činjenica da je tuženik vlasnikom predmetnog stambenog prostora ne stvara i obvezu ispunjenja utuženog potraživanja, a s obzirom da tuženik s tužiteljem nije sklopio ugovor o opskrbi plinom. Također, a s obzirom da tuženik nesporno nije koristio usluge tužitelja na predmetnoj adresi, jer tuženik niti nije neposredni korisnik predmetnog stambenog prostora, a kojemu nije niti isporučena toplinska energija, u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) o konvalidaciji ugovora koji nije sklopljen u propisanom obliku.

15. Također, u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO, kojom je odredbom reguliran institut stjecanja bez osnove (uslijed činjenice ne postojanja ugovornog odnosa), te prema kojoj odredbi bi tuženik bio u obvezi ispunjenja predmetne tražbine da je koristio toplinsku energiju bez pravne osnove, a kojim da je činom imovina tužitelja zbog neplaćanja cijene toplinske energije prešla bez osnove u imovinu tuženika, u kojem bi slučaju tuženik bio dužan vratiti ono što je stekao na uštrb imovine tužitelja. S obzirom da se potraživanje tužitelja odnosi samo na plaćanje paušalnih naknada, jer toplinska energija nije uopće isporučena u utuženom razdoblju, niti je tuženik neposredni korisnik predmetnog stambenog prostora, to slijedom navedenih razloga ne postoji obveza tuženika na ispunjenje predmetnog potraživanja niti po osnovi instituta stjecanja bez pravne osnove.

16. Ujedno valja istaknuti da u konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 53. st. 14. Zakona o tržištu toplinske energije, Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 – dalje ZTTE), a s obzirom da je ista bila na snazi do 30. lipnja 2016. kako to proizlazi iz odredbe čl. 5. Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora (Narodne novine broj 102/15).

17. S obzirom na prednje obrazloženo, sud je utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužitelj nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja utuženog potraživanja u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut je u cijelosti te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I izreke presude.

19. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka (točka II izreke presude).

20. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, jer spisu ne prileži dokaz da je pristojba plaćena (tuženik nije niti pozvan na plaćanje navedene sudske pristojbe). Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2022.

Sudac

Carmen Topalušić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DN-a

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku